Izvorište ljudske potrebe da boravi u prirodi zasigurno je zacrtano našim evolucijskom porijeklom. Kroz vjekove čovjek je iznalazio načina kako da opstane u surovom okruženju, prilagođavao se, borio za opstanak vrste, mijenjao sebe, ali i svoje okruženje. Često pomislim da se u nama, planinarima, najupečatljivije zadržao taj ljudski poriv. Šta je to što nas vuče u planinu, u prirodu? Zašto svaki slobodan vikend provodimo s ruksakom na leđima? Svi smo mi sami sebi postavljali pitanje, a još češće ga slušali od prijatelja koji ne planinare: „Čemu hodati po bespućima, verati se do vrhova planina?“.

Mnogo je načina da čovjek pobjegne od ljetnje „vreve“, netko odabere klimatizirani prostor, netko bazen ili rijeku, a mi smo odabrali planinu. I to ne običnu planinu već Prenj. Prenj pruža mogućnost da se po njemu hoda danima, da se popnete na više vrhova preko dvije hiljade metara nadmorske visine. Prenj je veličanstven, izvrstan izbor za malo zahtjevnije planinarenje, za duži boravak u prirodi. Vrlo je dobro markiran, a izlazak na prenjski plato moguće je iz pravca: Rujišta, Boračkog jezera, Konjica, Jablanice, Konjičke i Mostarske Bijele.

Popeti se na Kilimandžaro san je mnogih planinara, alpinista. I ja sam dugo maštao i potajno se pripremao za tako ozbiljan uspon. Prve predstave o usponu na Kilimandžaro dobio sam od prijatelja planinara Ljiljane, Dragana, Vesne, Kneza..., a zatim je slijedila pretraga po internetu, izvještaji, blogovi, putopisi, razni zapisi, video snimci i slika se polako počela slagati.

U ovoj rubrici , kao što ste već primjetili nisu sve planine koje se nalaze u BiH. Stavili smo samo one koje su visoke preko 1500 m. 
Opisi koje možete pročitati su uglavnom tekstovi sa Wikipedie.