Iako je možda rano da se to nazove tradicijom, već drugi Ramazan za redom se organizuje iftar u planinskoj kućici Jezerce na Prenju. Naravno, u to je uračunat i izlazak na vrh Zelena glava. Za vikend je najavljeno idealno vrijeme, tako da je naša tura započela u u subotu, polaskom prema Konjicu, odakle nas je unajmljeni kombi trebao prevesti do Crnog polja

Prenj je za mene jedna od najlijepših planina u BiH. Iz tog razloga sam se odlučio ovako brzo vratiti na nju. Ista tura kao i prije par mjeseci, ali ovaj put će biti malo zahtijevnija za izvesti. Dan je već puno kraći, a u ekipi koja ovaj put ide raspon godina je od 8 - 67. Samim tim će tempo morati biti malo sporiji. U Bijelu smo stigli u 7.30. Iako je sunce izašlo prije sat vremena u šumi je bilo mračno. Ipak na mjestu koje je okruženo vrhovima Prenja kao što je Bijela, sunce ne možete vidjeti prije 10 sati. 

O Prenju ste sigurno, kao i ja, puno slušali. Nazivaju ga bosanskim Himalajima. Jednostavno rečeno jedna predivna planina. Došlo je vrijeme i da je posjetimo. Planirana tura je trebala ići od Bijele (selo pored Konjica) pa do najvišeg vrha Prenja Zelena Glava (2153 m/nv). Obično se ova tura podjeli na dva dana i noći se u planinskoj kučici Jezerce.