Proljeće je definitivno stiglo. Vjerovatno će zima pružiti još malo otpora, izboriti se za još neki hladan dan, ali to neće biti ništa ozbiljno. Vedar dan, toplo, snjeg se topi, pa zato smo i odabrali turu Čavljak-Bukovik jer se tu većina snijega već otopila i neće biti previše mokro.
Auto smo parkirali ispod doma Bijele vode nešto malo prije 8 sati. Ovaj put smo poranili jer smo već oko 12 sati, zbog obaveza, trebali biti u Sarajevu. Vani je bilo svježe i izgledalo je dosta hladnje od -8 koliko je najavljeno na prognozi.
Bila je to obična februarska nedjelja. Topla, bez snijega. Južina.Te nedjelje, prije tri godine, dobila sam šansu za novi život. U Babinom dolu se okupila ekipa osmero planinara. Plan je bio popeti se na Opservatorij, spustiti se do Bivka, popiti piće i do 5 popodne se vratiti kući. No, te nedjelje sve se odigralo potpuno drugačije.
Nekako je već uobičajeno da jedan zimski vikend bude rezervisan za Jahorinu. Kada nemate puno vremena, lošije je vrijeme, puno je snijega ili postoji opasnost od lavina Jahorina je odličan izbor.
Čudan je dan to bio. Bilo je hladno, a znojili smo se. Bilo je vedro, a na momente ništa nismo vidjeli. Prtili smo snijeg, a pazili da se ne okliznemo. Tura je kratka, a pali smo od umora. Čudan dan i tura još čudnija.
Hladno, ali lijepo jutro. Istina na horizontu je bilo nešto tamnih oblaka, ali po prognozi bi se to ne bi trebalo pogoršavati. Auto smo parkirali u Sinanovićima i uputili se putem koji vodi ka Crvenom kuku.
Iako je decembar na planinama je još uvijek jako malo snijega. Gledam u subotu na live kameri u Babinom dolu pada kiša. Preko noći će se to pretvoriti u nešto malo snijega, a nedjelja je trebala biti sunčana. Planirali smo otići na Visočicu, vrh Vito 1960 mnv.