Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Konjicu. Bradina se nalazi na silasku sa Ivan sedla prema Konjicu. Po dolasku u Bradinu skrenuti desno, na uski put koji vodi ka Repovcima. Auto ostaviti na proširenju ispod Stećaka
Opšte upute: Staza počinje iuznad lijepe očuvane nekropole stećaka i vodi do kaptiranog izvora sa pitkom vodom. Voda se može naliti samo u periodima kada teče višak. Staza dalje vodi direktno na sjever (Voznik) solidno markirana do dvije vikendice. Ispred gornje vikendice se nalazi česma na kojoj obavezno dopuniti zalihe vode jer je to zadnja voda na stazi. Dalje pratiti cestu do dijela na kojem ona vodi oštro ulijevo. Tu napustiti cestu do vrha strme livade, i na samom uglu šume uči u dio sa grmljem smreke kroz koje je orjentacija može biti zahtjevna (u periodima kada staza nije održavana). Izlaskom iz grmlja na travnati plato može se izaći na njegov eksponirani dio s lijeve strane, na vidikovac Treskavica (1324mnv). Dalje se prati rub šume i mjestimične markacije do vrha Lisin na kojem se nalaze antene i BH Telecom objekat. Par stotina metara iza vrha se nalazi još jedan, malo niži, sjeverni vrha sa kojeg imate lijep pogled na sjevernu stranu inače zaklonjenu antenama.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Ući u šumu iznad doma i markiranom stazom proći kroz nju. Po izlasku iz šume skrenuti lijevo (sjeverozapad) i ići sve do puta koji vodi na vrh Bjelašnice. Moguće je na vrhu napraviti pauzu u Observatoriju u prostoriji za planinare. Dalje nastaviti (isto na sjeverozapad) iznad Kotlova grebenom, pored srušenog vojnog objekta sve do vrha Mala Vlahinja.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Proći ispod doma, i markiranom stazim kroz šumu sve do livada koje vode pored česme sa kamenim koritom (ispod vrha Javorak) u Štini do. Odatle krenuti uzbrdo, pored makadamske ceste koja vodi na vrh. Sa Observatorija se vratiti istim putem do Kuće spasa u Štinom dolu. Možete ići istim putem do PD Bijele vode ili lijevo (sjeverno) prema Babinom dolu i hotelu Maršal (zavidsi od prevoza kojim ste došli i kako se namjeravate vratiti)
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kod policije skrenuti lijevo prema Bjelašnici i voziti do Hotela Maršal.
Opšte upute: Od Babinog dola krenuti na jug sve do Kuće spasa u Štinom dolu. Odatle krenuti uzbrdo, prema vrhu. Orjentir su tri trafo-stanice. Nalaze se tačno na putu prema vrhu u otprilike jednakim razmacima. Ukoliko nema magle od zadnje trafo stanice nije problem pratiti put do Observatorija jer je udaljen samo nekoliko stotina metara. Povratak može biti istim putem ili niz skijašku stazu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći putem M17 iz Sarajeva na zapad i voziti prema Konjicu. Neposredno prije Konjica kod benzinske pupe skrenuti lijevo prema selu Džepi. Voziti uskim putem uzbrdo, proći Džepe i parkirati auto u selu Vrdolje
Opšte upute:
Od sela krenuti putem na istok, te pratiti putokaze koji vode prema Blacama. Od jezera uzbrdo prema Markovcu, a zatim grebenom preko Velikog lisca. Spustiti se lijevo (sjeverno) poslije šume niz livadu, a zatim krenuti preko Lovnice sve do Lukomira.
Od Lukomira se vratiti istim putem preko Lovnice, a onda ispod Malog Lisca krenuti putem koji vodi sjeverozapadno prema selu Čuhovići. Od Čuhovića nastaviti dalje cestom na zapad sve do sela Vrdolje
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do policije skrenuti lijevo prema Bjelašnci sve do Hotela Maršal.
Opšte upute: Od hotela Maršal krenuti na jugoistok markiranom stazom kroz šumu, pored pećine Klokočevica, sve do Javorovog dola. Odatle, označenom Medinom stazom na jud dok ne izađete na cestu koja vodi prema domu Bijele vode. Proći ispod doma, stazom do Kuće spasa u Štinom dolu, a zatim se spustiti u babin do do Hotela Maršal.
Do planine Crvanj se može doći iz pravca Uloško (Crvanjsko) jezero - vrh Zimomor. Put do Uloškog jezera vodi relacijom Sarajevo - Trnovo - Kalinovik - Ulog - Uloško jezero. Put od Kalinovika prema Gacku je makadam tako da dolazak do samog skretanja za Uloško jezero traje puno duže. Također i zadnjih 6 km puta, kada se skrene prema jezeru je makadam te je u jako lošem stanju i treba više od pola sata da se pređe.
Opšte upute:
Prvi dio puta je staza koja vodi kroz šumu. U početku je put markiran, a onda markacija prestaje. Nakon više od sat vremena hodanja potrebno je provući se kroz "gustiš" tj. kroz stabla debljine ruke, udaljena manje od pola metra jedno od drugog isprepletena granjem. Potrebno je proći 600-700 metara puta, skoro sat vremena, da bi izašli na čistinu, koja vodi prema vrhu Zimomor, kod jednog izbetoniranog bunara za vodu. Put preko čistine je nezgodan jer je pun malih brežuljaka i vrtača koje otežavaju hodanje i produžavaju vrijeme koje potrebno da se dođe do podnožja samog vrha.
Posljednji uspon nije nimalo kratak ni lagan, ali pogled sa vrha od Nevesinjskog polja, pa sve do Prenja je očaravajući. U povratku se nalazi markacija, koja vodi desno od gore opisane staze. Ovaj dio puta je puno ugodniji za hodati, bez brežuljaka i vrtača. Poslije nekog vremena, markacija pokazuje put za desno. Ukoliko ne slijedite markaciju malo ranije može se spustiti u jednu dolinu i na taj način skratiti put za oko 200 metara i brže stići do ulaska u "gustiš". Nakon toga potrebno je oko tri sata hodanja kroz šumu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem u pravcu juga. Na tom mjestu se desno odvaja put koji viodi prema Tisovici. Idete lijevo, kroz Rakov laz, zatim se ponovo odvajate na lijevu stranu markiranom stazom koja vodi kroz šumu, uzbrdo, preko Skoka, ispod Osobca sve do kućice na Jezercu. Izvor se nalazi stotinjak metara od kućice. Od Jezerca krenuti na jugozapad, proči ispod Kopilica a ondana zapad svedo sedla između Otiša i Zelene glave. Sam uspon na Zelenu glavu je osiguran čeličnom sajlom. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti preko Konjica i Jablanice prema Mostaru. Kada prođete skretanje za Drežnicu voziti još 7 km i prije mosta skrenuti lijevo u kanjon Bijele. Voziti makadamom sve do male brane na Bijeloj i tu parkirati auto
Opšte upute: Od brane krenuti makadamskim putem koji vodi uz Bijelu prema sjeveru. Preči preko Bijele i markiranom stazom krenuti prema Grabovčićima. Od Grabovčića kroz bukovu šumu proči sa zapadne strane Ovče sve do Barnog dola. Proći kroz dio obrasto klekom, te uz sipar izači na Sedlo između Vidine kape i Lupoglava. Sa sedla krenuti malo prema zapadu, a onda sa južne strane se popeti na vrh.
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona uz sipar na vrh Lupoglava. Nema opasnosti od mina. Ponjeti dovoljno vode jer na ovom području nema izvora
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputite se preko Bjelava i Podhrastova prema Sederniku. Poslije Sedernika odvojiti se lijevo na put koji vodi prema Baricama. Auto se može ostaviti na Baricama ili produžiti skroz do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti jednim od dva puta, južnim ili sjevernim, potpuno je svejedno jer se poslije jednog kilometra spajaju u jedan. Produžiti dalje preko Pjeskovite ravni putem koji vodo prema Bukoviku. Poslije groblja, odvojiti se sa puta desno i pored vikendica proči prema Crepoljskom.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i produžiti uzbrdo sve do table koja označava ulaz u park prirode Skakavac.
Opšte upute: Od ulaza u park prirode Skakavac uputiti se ravno putem koji prolazi kroz šumu. Poslije otprilike 4 km doći će te do u ratu srušenog doma. tu skrenutu lijevo i uskom šumskom stazom dolazite do vidikovca iznad vodopada. Od vidikovca se uređenom stazom spuštate do pod sam vodopad. Ne morate se vraćati nazad istim putem nego samo od vodopada produžite markiranom stazom nazad do mjesta gdjeste parkirali auto.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputite se preko Bjelava i Podhrastova prema Sederniku. Poslije Sedernika odvojiti se lijevo na put koji vodi prema Baricama. Auto se može ostaviti na Baricama ili produžiti skroz do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti jednim od dva puta, južnim ili sjevernim, potpuno je svejedno jer se poslije jednog kilometra spajaju u jedan. Produžiti dalje preko Pjeskovite ravni putem koji vodo prema Bukoviku. Poslije groblja, odvojiti se sa puta desno i pored vikendica proči prema Crepoljskom. Od Crepoljskog se vratiti na put i produžiti prema Bukoviku.
Upute za dolazak do polazne tačke: Koristiti taxi ili gradski prevoz jer su polazna i završna tačka na različitim lokacijama.
Do Nahoreva se prebaciti gradskim kombi prevozom, ili ako se ide taksijem skroz do ulaza u park prirode Skakavac (dio Dragana).
U povratku koristiti kombi gradskog prevoza koji polazi sa Barica ili jednostavno pozvati taxi.
Opšte upute: Od Dragana uputiti se pravo putem prema Skakavcu. Neposredno iznad Vodopada odvojiti se desno putem kroz šumu prema Bukoviku. Staza je markirana sve do doma, mada se na nekim mjestima markacija gubi. Od doma prema Baricama ići putem tako da orjentacija nije problem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i produžiti uzbrdo sve do table koja označava ulaz u park prirode Skakavac.
Opšte upute: Skretanje za Bukovik, preko Sedam vrela je neposredno prije drvene kapije na ulazu u spomenik prirode Skakavac. Put je obilježen drvenim putokazom i vodi desno, uz brdo. Markiranom stazom preko Sedam vrela, kroz šumu ići u pravcu istoka. Kada izađete na livadu, pored prvih kuća skrenuti lijevo (sjever) i uzbrdo se popeti do vrha Bukovik. Ukoliko budete željeli do doma spustiti se sa vrha na drugu stranu. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Kod Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Na Tjentištu, kod benzinske pumpe (koja ne radi) skrenuti lijevo i lošim makadamskim putem voziti sve do raskrsnice i onda desno do Prijevora. Ulaz u nacionalni park Sutjeska se plaća
Opšte upute: Sa prijevora se livadom uputiti u pravcu jugoistoka, preko sipara sve do podnožja stijene Maglića. Prilikom uspona biti pažljiv, jer je sajla priličo oštećena i na mnogim mjestima pokidana. Staza je priličo ekspoirana i ne preporučuje se osobama koje imaju strah od visine. Poslije izlaska na vrh Maglića na Bosanskoj strani, uputiti se grebenom u pravcu jugoistoka do Crnogorskog vrha Maglića, a zatim dalje na jug preko Carevog dola i Šarene Lastve sve do Trnovačkog jezera.
Od jezera na sjever kroz Suhu jezerinu sve do Prijevora
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Zimi dodatno cepin i dereze. Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima
Sigurnosne informacije: Uspon na Maglić sa prijevora je tehnički zahtjevan. Na mnogim mjestimasajla je pokidana. Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Najlakši način za dolazak do polazne tačke je preko Livna. Kada dođete u Livno uputite se putem prema Bosanskom Grahovu nekih 40km i doćete do sela Sajkovići. Uputiti se prema Hramu i od njega makadamskim putem do polazne tačke.
Opšte upute: Od Sela Sajkovići uputiti se do hrama i odatle makadamskim putem kroz šumu. Poslije otprilike 5 km skrenuti lijevo sa puta i kroz Sajkovačko ždrijeli uputiti se prema grebenu koj vodi do vrha. Produžiti dalje grebenom i kružno se vratiti do odvajanja sa puta.aninarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Tura je zbog snjega kondiciono i tehnički zahtjevna.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima, kao i oprema za kretanje po snijegu (cepin, dereze, krplje).
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag.
Opšte upute: Od Termaga se spustiti na skijašku stazu i krenuti uzbrdo sve do vojne karaule. Kada izađete na put krenuti na jugoistok sve do vrha Ogorjelica. Vratiti se možete istim putem ili niz stazu do Rajske doline i cestom nazad do hotela Termag
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, do Brusa. Ukoliko idete kombijem par kilometara do Čeline ćete morati pješke.
Opšte upute: Poslije odvajanja sa asfaltnog puta prvi dio idete šumskom stazom. Zatim, po izlasku na Puhovu ravan Istočnim grebenom započinjete uspon prema vrhu Trebevića. Orjentacija nije problem jer je vrh vidljiv cijelim putem. Povratak je markiranom stazom pored srušenog doma Vaso Miskin Crni, Dobrih voda sve do Brusa.
Upute za dolazak do polazne tačke: Automobilom preko Bistrika krenuti ka Hridu. Auto ostaviti na Pogledinama iznad Hrida.
Opšte upute: Sa Pogledina proći Apelovom cestom pored bob staze sve do doma Prvi šumar. Odatle markiranim putem kroz šumu sve do doma Dobre vode a onda serpentinama do vrha Sofe. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Dalje slijediti putokaz "Napretkov dom", asfaltnim putem 15 min do doma, polazne tačke.
Opšte upute: Od Napredkovog doma krenuti markiranom stazom kroz šumu, pored izvora Tri Budalaša prema srušenom domu Dobre vode. Odatle stazom koja se u serpentinama penje prema vrhu Sofe. Na jednoj od serpentina (kod vidikovca) produžiti pravo prema Istočnom grebenu, putem koji je malo zarastao pa zna biti teže uočljiv. Po izlaski na čistinu krenuti zapadno, prema vrhu koji je lahko uočljiv.
Sa vrha krenuti grebenom zapadno, proći pored tornjevaiznad heliodroma i markiranim šumskim putem se vratiti prema domu pd Napredak.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Dalje slijediti putokaz "Napretkov dom", asfaltnim putem 15 min do doma, polazne tačke.
Opšte upute:
Od Napredkovog doma krenuti markiranom stazom kroz šumu, pored izvora Tri Budalaša prema srušenom domu Dobre vode. Neposredno prije doma skrećemo desno na stazu koja vodi prema zapadnom grebenu Trebevića. Po izlaski na čistinu krenuti istočno, prema vrhu koji je lahko uočljiv.
Sa vrha krenuti istočno, a onda se putem kruz šumu spostiti pored srušenog doma Vaso Miskin Crni do Dobrih voda. Od doma markiranim šumskim putem se vratiti prema pd Napredak.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz putem M17.Voziti sve do Pazarića. Na prvom skretanjiu ljevo ući u Pazarić, zatim skrenuti lijevo i vratiti se do džamije. Skrenuti desno i voziti sve do Ljubovčića.
Opšte upute: Krenuti putem na jugoistok sve do livade na kojoj se nalazi bajta. Na lijevoj strani livade pronaći ulaz u šumski put koji preko Bora vodi na Stanare. Ići putem sve do ceste koja dolazi iz Lokvi, preći cestu i uzbrdo, u pravcu juga markiranom stazom prema Stanarima.
U povratku kod kuće PD Visokogorci skrenuti lijevo i ići putem koji je paralelan sa onim kojim smo došli do Stanara. Izaćemo na cestu iz Lokvi malo više zapadno pa ćemo tom cestom hodati nekih 15-ak minuta sve do odvajanja na stazu za Ljubovčiće preko Bora.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači na autoput i voziti prema Zenici. U Kaknju se na kružnom toku odvojiti na put prema Kraljevoj Sutjesci. Proći Kraljevu Sutjesku i poslije sela Ratanj skrenuti desno na put koji vodi sve do sela Dragovići
Opšte upute: Staza je slabo ili skoro nikako markirana. Krenuti putem ka sjeveru, zatim se odvojiti na šumsku stazu ka istoku. Poslije izlaska iz šume preko livade se popeti na vrh Dragovačko brdo. Produžiti dalje u pravcu istoka do vrhova Usjel i Vis. Sa Visa se u pravcu juga spustiti na Mijakovičke poljice gdje ima izvor. Produžiti uzbrdo do vrha Površje, a zatim dalje na jug sve do Karasanovine, najvišeg vrha Perun. U povratku se spustiti na zapad sve do sela Kolakovići i Mijakovići i putem naazad do Dragovića
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Konjicu. Bradina se nalazi na silasku sa Ivan sedla prema Konjicu.
Opšte upute: Staza počinje na Cesti M17, iza zadnje kuće na desnoj strani u Bradini. U početku slabo markirana staza odmah uvodi u bukovu šumu iznad potoka pa kroz napuštene ruševine sela. Pratiti ostatke starog zaraslog puta, preko kojeg na više mjesta teče voda. Povremeno se markacija gubi pa se treba kretati prema zapadu-sjeverozapadu.
Na stazi se nalazi i česma s pitkom vodom. Izlaskom na makadamsku cestu iznad koje se nalazi lijepa očuvana nekropola stećaka kroz koju staza vodi do kaptiranog izvora sa pitkom vodom. Voda se može naliti samo u periodima kada teče višak.
Staza dalje vodi direktno na sjever (Voznik) solidno markirana do dvije vikendice. Ispred gornje vikendice se nalazi česma na kojoj obavezno dopuniti zalihe vode jer je to zadnja voda na stazi.
Dalje pratiti cestu do dijela na kojem ona vodi oštro ulijevo. Tu napustiti cestu do vrha strme livade, gdje treba preći preko ograde od žice u dio sa grmljem smreke kroz koje je orjentacija zahtjevna.
Izlaskom iz grmlja na travnati plato može se izaći na njegov eksponirani dio s lijeve strane, na vidikovac Treskavica (1324mnv).
Dalje se prati rub šume i mjestimične markacije do vrha Lisin na kojem se nalaze antene i BH Telecom objekat.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.
Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Nastaviti dalje kroz Crveni klanac do Dugog polja. Preći preko ceste u Dugom polju i uči i usjek između dva brda gdje se nalazi izvor Grkarica. Nastaviti uspon stazom prema Gredi. Kada dođete na vrh grebena popeti se putem kroz kleku do vrha Krvavac.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. Poslije desetak kilometara skrećete desno na makadamski put prema Gvoznom polju. Voziti još 8km makadamom do lovačke kućice gdje možete ostaviti auto.
Opšte upute: Od kućice krenuti markiranom stazom prema zapadu do Gvoznog jezera. Zaobići jezero i proći pored izvora prema strmoj stjenovitoj stazi. Uz stazu koja je osigurana čeličnom sajlom se kretati oprezno jer se odronjava kamenje. Poželjno imati kacigu. Po izlasku na vrh krenuti sjeverozapadno, markiranom stazom koja vodi grebenom sve do vrha Treskač.
Upute za dolazak do polazne tačke: Pošto su polazna i završna tačka različite potrebno obezbjediti prevoz na obje lokacije.
Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do kod policije skrenuti lijevo prema Igmanu. Kad stignete do Velikog polja skrenuti lijevo i spustiti se do Hotela Feri.
Povratak iz Pazarića magistralnim putem m 17 prema Sarajevu.
Opšte upute: Od Ferija krenuti na zapad i markiranom stazom kroz šumu ići do doma Javornik. Od javornika nastaviti dalje sve do Karamustafinih čaira, zatim putem kroz kleku. Na izlazu iz kleke skrenuti lijevo (južno) sve do Lokvanjskog jezera. Od jezera se morate vratiti na sjever, nazad do puta koji vodi prema Stanarima. Iči zapadno preko livada sve do šume. Po ulasku u šumu put vodi na jug prema domu Stanari. Od Stanara se vraćate na taj isti put i ide se markiranim šumskom stazom prema sjeveru. Jednu kratku dionicu ćete preći i širokm putem koji dolazi iz Lokvi, a onda se opet odvojiti lijevo prema Boru i Pazariću.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz putem M17.Voziti sve do Pazarića. Na prvom skretanjiu ljevo ući u Pazarić, zatim skrenuti lijevo i vratiti se do džamije. Skrenuti desno prema Ljubovčićima i zatim ponovo druga ulica (makadamski put) desno. Voziti još par stotina metara tim putem i parkirati na proširenju.
Opšte upute: Od mjesta gdje ste parkirakl auto krenuti na jug preko starog JNA poligona prema Kradeniku. Preći preko potoka i nastaviti kroz šumu markiranom stazom do doma na Kraljevcu. Nastaviti dalje uzbrdo u pravcu juga putem koji vodi Na Hranisavu preko Ždrijela. Kada stignete na raskrsnicu Ždrijelo-Sajla skrenuti desno i ići još jedan sat tim putem do početka sipara i ulaza na ferratu. Po izlasku na vrh, krenuti rubom kleke u pravcu jugoistoka,a onda livadom, uzbrdo sve do vrha Hranisava. Povratak je preko sedla na sjeveroistočnu stranu putem kroz kleku, preko livada sve do grebena i vidikovca iznad Ždrijela. Spustiti se niz livadu do markirane staze u šumi koja preko ždrijela vodi na put ka Kraljevcu kojim smo i došli.
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Dalje slijediti putokaz "Napretkov dom", asfaltnim putem 15 min do doma, polazne tačke.
Opšte upute: Polazi se od Napretkovog doma prema podnožju Bijele stijene. Poslije samo kilometar lagane šetnje kroz gustu šumu stiže se u podnožje stijene. Prvi dio je malo laganiji, a u slučaju obilnih kiša zna biti prilično blatnjav i klizav. Drugi dio ferate je malo atraktivniji jer se izađe na čistinu gdje se, oko 50-ak metara ispod, vide vrhovi guste borove šume. Uspon nije pretjerano zahtjevan, i ukoliko se poštuju pravila osiguravanja ne bi trebalo biti problema. Do vrha treba otprilike sat vremena lahanog penjanja.
Izlaskom sa feratte nastaviti do vrha stijene te se u šumi uključiti na skromno markiranu stazu koja vodi do bolje markirane staze Dobra voda-Zapadni greben. Ići desno i nakon 150m preći cestu slijedeći markaciju. (moguć obilazak obližnjih artiljerijskih austrougarskih položaja) Markacija vodi dalje na zapadni greben, do vrha Sofe.
Dalje prema istoku ići iskrenuti lijevo u crnogoričnu šumu, slijedeći markaciju. Serpentinama do Dobre vode, kod koje skrenuti lijevo ispod ruševine planinskog poštanskog odmarališta i uključiti se na stazu prema domu Napredak, koja vodi pored izvora "Tri budalaša".
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema.
Sigurnosne informacije: Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Prije Boračkog jezera skrenuti desno u selo Borci, a onda makadamskim putem sve do Crnog polja. Put nekada zna biti u lošem stanju pa nije moguć prolaz putničkim autom
Opšte upute: Kroz Crno polje krenuti u pravcu zapada. Put vodi ispod Sivadija, sa vaše lijeve strane, pored izvora Kamenac koji je sakriven u stijenama pored puta. Zatim se ta staza spaja sa putem koji vodi od Bijelih voda ka Jezercu i u pravcu sjeverozapada kroz Lasin do ide sve do planinske kućice Jezerce.Pri prolasko kroz Laasin do sa vaše desne strane se nalazi Osobac.
Od Jezerca krenuti na jugozapad, proči ispod Kopilica a ondana zapad svedo sedla između Otiša i Zelene glave. Sam uspon na Zelenu glavu je osiguran čeličnom sajlom. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje 6 km do motela Hajdučke vrleti.
Motel se nalazi na sredini između polazne i završne tačke. Zamoliti nekoga iz motela da vas prebaci do Muharnice (6km) da bi vam auto bilo bliže sutra u povratku.
Opšte upute: Od Risovca skrenutio prema Muharnici na istok i ići makadamskim putem sve do drvene klupe. Tu se odvaja markirana staza na desnu stranu (južno) koja vodi prema Velikom Vilincu. Pratiti stazu sve do raskršća za Hajdučka vrata i tu skrenuti lijevo (istok). Na putu proći pored jezera Crvenjak. Odmah iznad Hajdučkih vrata je vrh Drinjača (Trinača). Vratiti se istim putem do raskršća i sada skrenuti lijevo prema Prijegonu i domu Vilinac. Stotinjak metara ispod doma (istočno) ima izvor. Put iznad doma (Zapadno vodi do vrha Veliki Vilinac. Vratiti se do doma i putem koji vodi jugozapadno nastaviti prema Pločnom. Iči sve do raskrsnice za Masnu luku, te produžiti šravo i uz sipar se popeti do vrha pločno. Vratiti se na raskrsnicu i uputiti se prama Masnoj luci. Odatle cestom sve do motela Hajdučke vrleti.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Mostara. Iz centra Mostara na istok kroz naselje Cim, zatim putem prema selima Sovići i Goranci. U Gorancima skrenuti lijevo prema Bogodolu. Auto ostaviti pored planinske kuće u Bogodolu.
Opšte upute: Mi nismo krenuli markiranom stazom nego otprilike 1 km istočno. Krenete uzbrdo na sjever putem. Orjentacija je prilično jednostavna jer nema ni šume ni kleke. Poslije nekoliko km izađete na markiranu stazu koja vodi od pl. kuće u Bogodolu. Ići tom stazom do raskršća Dolovi, a onda preko lokve Gondžuše na vrh Velika Vlajna. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. Prije Kalinovika skrenuti lijevo prema selu Jelašca i produžiti dalje makadamom sve do putokaza za Leliju
Opšte upute: Orjentacijski je tura vrlo lagana. Krenuti markiranom stazom prema jugu. Proći kroz Mrki do do Jablan vrela gdje se mogu obnoviti zalihe vode. Nataviti dalje sve do putokaza za Leliju kada treba skrenuti desno (zapad) uzbrdo na stazu koja vodi do samog vrha. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Par kilometara prije Fojnice skrećete lijevi (južno) prema selu Bakovići. Vozite ravno do sela Dusina gdje se odvajate desno prema vašoj polaznoj tački.
Opšte upute: Za ovu turu je nemoguće napisati neke posebne upute jer staza nije markirana i cijeli putem se prolazi kroz pravi lavirint šumarskih puteva. Nije preporučljivo ići bez gps uređaja ili karte i kompasa. Uglavnom, treba se držati (koliko je moguće) puteva koji vode prema zapadu. Zadnja četvrtina puta je nešto lakša za orjentaciju jer se izađe iz šume na čistinu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Pošto su polazna i odredišna tačka različite i prilično udaljene moraćete pronaći prevoz do sela Raduč (Hrvatska) koje se nalazi 30-ak km sjeveroistočno od Zadra ili 25km jugoistočno od Gospića.
Povratak je iz Veliko Rujno, gdje morate obezbjediti prevoz do Starog grada (nedaleko od Zadra) odakle možete lako naći daljni transport.
Opšte upute: Od sela Raduč krenuti jugozapadno prema Bunovcu. Ako snijeg nije dubok i ako je put u dobrom stanju ovaj dio se može preći i vozilom. Od Bunovca južno prema vrhu Maloman (1707 mnv), a zatim zapadno na Vaganski vrh. Sa Vaganskog vrha zapadno prema Strugama, a onda na jug prema Buljmi i Velikom Rujnu. Markacija se nije vidjela od velikog snijega.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima. Zimi dodatno potrebni cepin i dereze.
Sigurnosne informacije:Oprez!!! na pojedinim mjestima teren je miniran te se treba kretati isključivo označenom stazom!
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera.
Opšte upute: Ulaz na markiranu stazu je u jugozapadnom dijelu jezera, i odmah počinje uspon do sedla gdje se nalazi raskršće za Ločiku (lijevo) i Nadkrstac (desno). Kao orjentacija prilikom uspona će vam poslužiti drveni stub sa putokazom koji se nalazi na vrhu sedla.
Od putokaza krenite desno (zapadno), prlazite ispod vrha Krstac do kojeg vodi kratki dio puta kroz gustu kleku. Put na najviši vrh Vranice Nadkrstac vodi grebenom, dalje na zapad.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko koristite javni prevoz Možete koristiti Autobus ili voz do Jablanice. Poslije toga morate pronači privatni prevoz do Blidinjskog jezera.
Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje 6 km do motela Hajdučke vrleti. Auto možete parkirati kod motela Hajdučke vrleti ili na nekom proširenju uz cestu
Opšte upute: Staza počinje iza štala kod motela Hajdučke vrleti i vodi ravno uzbrdo kroz borovu šumu. Pošto je u šumi još uvijek bilo ostataka snijega, zaobišli smo je sa sjeverne (desne) strane i uputili se ravno prema vrhu. Put do vrha je prilično čist i lagan za orjentaciju. U povratku smo krenuli markiranom stazom koja vodi do nekropole stećaka 2-3km ssjeverno od moteka Hajdučke vrleti, a zatim se spustili kroz bukovu šumu nazad do motela
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem iz Sarajeva M18 koji vodi ptema Trnovu. Neposredno iza Trnova skrenuti desno ka selu Turovi.
Opšte upute: Iz sela Turovi krenuti putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Put od Sustavca se nastavlja dalje jugozapadno. Na jednoj okuci možete primjetiti putokaz za vodopad Skok. Dalje istim putem idete do Glibavca gdje se mora pregaziti Hrasnički potok i onda markiranom stazom kroz šumu do Šišana. Prođete lijevom stranom Velikog jezera i onda jugozapadno preko Konjskih vrela i Suhe Lastve do pod Pašinu planinu. Zatim rubo grebena sve do vrha Mala ćaba. Od Male Ćabe na sjever i spustiti se do Ušljivih vrela, pa na istok sve do Velikog jezera. Od Velikog jezeraponovo na sjever, uzbrdo do Crnog jezera. Povratak je markiranom stazom koja vodi na istok sve do Glibavca, a onda putem kojim ste došli nazad do Turova.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem iz Sarajeva M18 koji vodi ptema Trnovu. Neposredno iza Trnova skrenuti desno ka selu Turovi.
Opšte upute: Iz sela Turovi krenuti putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Put od Sustavca se nastavlja dalje jugozapadno. Na jednoj okuci možete primjetiti putokaz za vodopad Skok. Dalje istim putem idete do Glibavca gdje se mora pregaziti Hrasnički potok i onda markiranom stazom kroz šumu do Šišana. Prođete desnom stranom Velikog jezera i onda sjeverno, uzbrdo do Crnog jezera. Povratak je markiranom stazom koja vodi na istok sve do Glibavca, a onda putem kojim ste došli nazad do Turova.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar") i na Brus.
Opšte upute: Markiranom stazom do ruševina planinskog poštarskog odmarališta i izvora Dobra voda (1300m nv). Od Dobre vode slijediti markaciju lijevo šumskim putem koji se poslije sužava u stazu. Na vrh se izlazi grebenom. Dalje od vrha slijediti greben pored telekomunikacijskih antena, spustiti se na cestu kod starog heliodroma i cestom prema velikom tornju. Nastaviti stazom prema solidno očuvanom ali napuštenom planinarskom domu PD Željezničar, od kojeg se vraćamo prema Dobroj vodi i onda produžimo na sjeverozapad prema Prvom šumaru
Upute za dolazak do polazne tačke: Putem M18, koji preko Koblje glave vodi prema Vogošći. Kod stare fabrike TAS, skrenuti desno prema Blagocu i tim putem voziti do Sela Tihovići.
Opšte upute: Od sela Tihovići makadamskim putem ići oko 1,5 km. Tu se odvaja šumski put blago uljevu prema planinarskom domu PD "Planinar". Od doma uzbrdo do samog vrha Motka.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu prema vrhu Baturak. Sa vrha grebenom na jug sve do Glatko, a onda se treba spustiti istočno na sedlo sa kojeg počinje uspon na Kom. U povratku sa Koma,ne ići na Glatko nego se spustiti u dolinu sjeveroistočno prema Crvenom kuku. Na tom mjestu staza nije markirana morate između stijena potražiti put kojim je najlakše proći. Iz doline grebenom se popeti do Crvenog kuka, a onda se na drugu stranu livadom spustiti do česme, pa putem ispod Puzima nazad sve do Sinanovića.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Tušila asfaltnim putem produžiti prema Sinanovićima zatim skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Produžirti dalje cestom koja se prvo palo penje uzbrdo, a onda spušta u serpentinama do Bibera česmi. Nastaviti dalje od česmi livadom (da se skrati put koji se spušta u velikim serpentinama), a onda se spustiti nizbrdo prema putu i stećcima. Preći cestu kod stećaka i krenuti uzbrdo u pravcu zapada. Na vrhu se nalaze još jedni stećci na Jezerima. Na ovoj dolini ima sigurno desetak izvora koji ljeti uglavnom presuše. Preći preko doline i u njenom zapadnom kraju naći marku koja vodi uzbrdo, kamenitom stazom do vrha Džamija.
U povratku, kada se vratite u dolinu preći na njen sjeverni dio i travnatom livadom se popeti do vrha Parić. Grbenom proći sve do vrha Vito, na istok prema Mokrim stijenam i markiranom stazom se spustiti u amfiteatar. Proći do šume i pored izvora markiranom stazom sve do Tušila.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
U povratku umjesto Jelenjačom možete koristiti cestu cijelim putem.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Na ići pravo prema amfiteatru, nego uzbrdo desno (sjeverozapadno) sve do vrha Subar.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Pratiti markaciju koja se penje ravno uzbrdo, a po izlaski na vrh krenuti desno i rubom grebena sve do vrha Vito. Od vrha produžiti ptavo grebenom i preko kota Veliko i Malo brdo sve do posljednjeg vrha u nizu Drstva. Sa tog mjesta krenuti desno, nizbrdo (na istok) sve do česme i ulaska u šumu. Ovdje možete skratiti put i na prvoj livadi poslije šume skrenuti desno, preko ograde i nastaviti pravo dok se ne izađe na livadu iznad doma u Tušilima. Druga opcije je par kilometara duža i tu se spustite putem skroz do sela Pervizi, i onda okolo dođete do Tušila.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna osim prelaska preko grebena koji nije preporučljiv za osobe koje imaju veliki strah od visine. Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
U povratku umjesto Jelenjačom možete koristiti cestu cijelim putem.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Izači na livadu iznad doma i krenuti sjeverno. Ubrzo se izađe na seoski put koji vodi do sela Pervizi. Tu skrenuti lijevo i uzbrdo sve do kraja sela. Dalje se nastavlja markirana planinarska staza. U početku staza vodi prvo livadom, a onda malo kroz šumu, sve do česme. Od Česme ravno uzbrdo (na zapad) sve do vrha Drstva.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Krenuti sa penjanjem u pravcu grebena koji sa Subara ide prema Viti. Od vrha grebena prvo produžiti produžiti na jug do mjesta gdje se spajaju dva grebena, a zatim lijevo prema vrhu Vito. Dalje ići prema Mokrim stijenama i markiranom stazom se spustiti u amfiteatar. Proći do šume i pored izvora markiranom stazom sve do Tušila.
Oprema:
Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima. Osim toga obavezno: Cepin, dereze, zaštitna kaciga i uže.
Sigurnosne informacije: Ovo je zimska tura, a na ovom području postoji opasnost od lavina. Osim toga kretanje grebenom po snijegu je opasno ako nemate adekvatnu opremu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Nastaviti putem sve do Puzimskog groblja i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
U povratku umjesto Jelenjačom možete koristiti cestu cijelim putem.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar") i na Brus.
Opšte upute: Markiranom stazom do ruševina planinskog poštarskog odmarališta i izvora Dobra voda (1300m nv).Od Dobre vode slijediti markaciju lijevo šumskim putem koji se poslije sužava u stazu.Na vrh se izlazi grebenom. Dalje od vrha slijediti greben pored telekomunikacijskih antena, spustiti se na cestu kod starog heliodroma i cestom prema velikom tornju. Nastaviti stazom prema solidno očuvanom sli napuštenom planinarskom domu PD Željezničar, od kojeg se vraćamo prema Dobroj vodi i Brusu, stazom kojom smo i došli.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autoputem od Sarajeva prema Zenici, isključiti se u Lašvi i krenuti prem Travniku. Po ulasku u travnik na desnu stranu se odvaj put prema Galici. Ukoliko je snijeg i taj put nijeočišćen, produžiti do Turbeta, skrenuti desno putem za Vlašić (put prema Banjaluci preko Kotor Varoši) i peko Babanovca doći do Galice.
Opšte upute:
Od puta krenuti na istok, stazom na kojoj je postavljena zimska markacija (štapovi). Staza vodi sve do doma Devečani, odakle se treba uputiti sjeverno prema vrhu Paljenik. Dom Devečani se nalazi otprilike na pola puta. Sa Paljenika se uputiti jugozapadno prena Galici i na taj način skratiti put u povratku.
Postoji i put od Galice preko Devečana do Paljenika, ali je dosta duži i zimi uglavnom nije prohodan za putnička vozila.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. Od Kalinovika nastaviti putem prema Nevesinju i na Oblju se odvojiti lijevo sa puta u Suvo polje.
Opšte upute: Od Suvog polja krenuti putem na Jugoistok. Kod starih štala se odvojiti sa puta lijevo i nastaviti kretanje livadom u istom pravcu. To će vas dovesti ravno iznad Kladopoljskog jezera. Spustiti se do jezera onda pratiti potok koji ide na zapad sve do Čengića bare i nekropole strećaka. Zatim na sjever gdje će te se u blizini starih štala ponovo uključiti na put prema Suvom polju.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Dalje slijediti putokaz "Napretkov dom", asfaltnim putem 15 min do doma, polazne tačke.
Opšte upute: Polazi se od Napretkovog doma prema podnožju Bijele stijene. Poslije samo kilometar lagane šetnje kroz gustu šumu stiže se u podnožje stijene. Prvi dio je malo laganiji, a u slučaju obilnih kiša zna biti prilično blatnjav i klizav. Drugi dio ferate je malo atraktivniji jer se izađe na čistinu gdje se, oko 50-ak metara ispod, vide vrhovi guste borove šume. Uspon nije pretjerano zahtjevan, i ukoliko se poštuju pravila osiguravanja ne bi trebalo biti problema. Do vrha treba otprilike sat vremena lahanog penjanja. Možete se vratiti stazom kroz šumu prema Dobrim vodama.
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema.
Sigurnosne informacije: Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz i putem M17 voziti sve do Jablanice.Proći Jablanicu prema Mostaru i poslije mosta Begića i Begovića skrenuti desno preko Neretve i makadamskim putem voziti do Dive Grabovice. Na kraju puta se nalazi veliko proširenje (parking).
Opšte upute: Sa parkinga krenuti na zapad, markiranom stazom koja ide paralelno sa putem u kamenolom. Poslije kamenoloma odvojiti se lijevo,iputem kruz šumu popeti se do bivka Žiško. Iznad Bivka je raskrsnica koja vodi lijevo na ferratu u Velikom kuku, a vi idete desno na ferratu Zli potok. Poslije sajle ide oštri uspon u serpentinama sve do doma Tise. Od Tisa, proći iznad stare konjušnice i spustiti se preko laviništa na put koji preko Žlijeba vodi na Strmenicu. Ići desno (istočno), nizbrdo sve do kuće na Žlijebu. Od kuće grebenom na jug do vidikovca, a zatim se vratiti do kuće i nastaviti putem nizbrdo sve do Dive Grabovice.
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema.
Sigurnosne informacije: Kondiciono i tehnički zahtjevna tura. Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti još oko kilometar i skrenuti na prvom skretanju desno. Još 2 km uzbrdo do sela Bobovica.
Opšte upute: Iz sela ravno uzbrdo na sjever (markacija počinje ispod jedne štale. Do vrha ima oko 20 minuta. Vraća se istim smjerom, prođe se pored mesđida i putem ravno na jug do ulaza u stazu ispod Drstve koja počinje u šumi. Staza je markirana sve do izlaska na jednu malu livadu. Preći preko nje i ponovo naći marku u šumi. Zatim se izlazi na greben i prolazi se ispod Drstve sa njene zapadne strane. Dalje se put nastavlja grebenom preko Malog i Velikog brda do vrha Vito, a zatim prema Mokrim stijenama i markiranom stazom se spustiti u amfiteatar. Proći do šume i pored izvora markiranom stazom sve do Tušila.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna osim prelaska preko grebena koji nije preporučljiv za osobe koje imaju veliki strah od visine. Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Mostaru. U Potocima (prije Mostara) skrenuti lijevo prema Ruištu. Auto ostaviti kod doma
Opšte upute: Od doma na Ruištu krenuti markiranom stazom koja u početku vodi kroz selo, zatim kroz šumu u pravcu sjeverozapada. Staza je do doma na Bijelim vodama fino markirana, tako da orjentacija nije problem. Treba biti pažljiv pri prolasku kroz Vilin klanac jer je prostor oko staze miniran.
Od doma krenuti markiranom stazom koja vodi na sjever, sve do Zelene glave. Prođete izvio i kada stignete do velikog kamenog bloka skrenuti desno i uz sipar se popeti sve do vrha Sivadija.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna, ali treba biti oprezan prilikom usona uz sipar. Postoji opasnost od mina pri prolaskiu kroz Vilin klanac pa ne skretati sa staze
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz i putem M17 voziti sve do Jablanice.Proći Jablanicu prema Mostaru i poslije mosta Begića i Begovića skrenuti desno preko Neretve i makadamskim putem voziti do Dive Grabovice. Na kraju puta se nalazi veliko proširenje (parking)
Pošto se tura završava na drugoj strani Čvrsnice (Muharnica potrebno obezbjediti prevoz od Muharnice do Dive Grabovice
Opšte upute: Sa parkinga krenuti na zapad, markiranom stazom koja ide paralelno sa putem u kamenolom. Poslije kamenoloma odvojiti se lijevo,iputem kruz šumu popeti se do bivka Žiško. Iznad Bivka je raskrsnica koja vodi lijevo na ferratu u Velikom kuku, a vi idete desno na ferratu Zli potok. Poslije sajle ide oštri uspon u serpentinama sve do doma Tise. Od Tisa, proći iznad stare konjušnice i spustiti se preko laviništa na put koji preko Žlijeba vodi na Strmenicu. Ići uz sipar sve do Hajdučkih vrata, zatim na zapad pored jezera Crvenjak sve do doma na Vilincu.
Od doma uzbrdo na zapad do vrha Veliki Vilinac. Odatle se vratiti na raskrsnicu prema Hajdučkim vretima i krenuti na sjever prema Muharnici
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema.
Sigurnosne informacije: Kondiciono i tehnički zahtjevna tura. Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Koristiti taxi ili gradski prevoz jer su polazna i završna tačka na različitim lokacijama.
Do Nahoreva se prebaciti gradskim kombi prevozom, ili ako se ide taksijem skroz do ulaza u park prirode Skakavac (dio Dragana).
Opšte upute: Skretanje za Bukovik, preko Sedam vrela je neposredno prije drvene kapije na ulazu u spomenik prirode Skakavac. Put je obilježen drvenim putokazom i vodi desno, uz brdo. Markiranom stazom preko Sedam vrela, kroz šumu ići u pravcu istoka. Kada izađete na livadu, pored prvih kuća skrenuti lijevo (sjever) i uzbrdo se popeti do vrha Bukovik. Spustiti se sa vrha na drugu stranudo doma, a zatim markiranom stazom koja u pravcu sjevera kroz šumu vodi do vodopada Skakavac. Spustiti se putem u podnožje vodopada i putem kroz šumu se vratiti na polazno mjesto
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz putem M17.Voziti sve do Pazarića. Na prvom skretanjiu ljevo ući u Pazarić, zatim skrenuti lijevo i vratiti se do džamije. Skrenuti desno prema Ljubovčićima i zatim ponovo druga ulica (makadamski put) desno. Voziti još par stotina metara tim putem i parkirati na proširenju.
Opšte upute: Od mjesta gdje ste parkirakl auto krenuti na jug preko starog JNA poligona prema Kradeniku. Preći preko potoka i nastaviti kroz šumu markiranom stazom do doma na Kraljevcu. Nastaviti dalje uzbrdo u pravcu juga putem koji vodi Na Hranisavu preko Ždrijela. Kada stignete na raskrsnicu Ždrijelo-Sajla skrenuti desno i ići još jedan sat tim putem do početka sipara i ulaza na ferratu. Po izlasku na vrh, krenuti rubom kleke u pravcu jugoistoka,a onda livadom, uzbrdo sve do vrha Hranisava. Povratak je preko sedla na sjeveroistočnu stranu putem kroz kleku, preko livada sve do grebena i vidikovca iznad Ždrijela. Spustiti se niz livadu do markirane staze u šumi koja preko ždrijela vodi na put ka Kraljevcu kojim smo i došli.
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Dalje slijediti putokaz "Napretkov dom", asfaltnim putem 15 min do doma, polazne tačke.
Opšte upute: Od Napredkovog doma krenuti markiranom stazom kroz šumu, pored izvora Tri Budalaša prema srušenom domu Dobre vode. Odatle stazom koja se u serpentinama penje prema vrhu Sofe. Na jednoj od serpentina (kod vidikovca) produžiti pravo prema Istočnom grebenu, putem koji je malo zarastao pa zna biti teže uočljiv. Po izlaski na čistinu krenuti zapadno, prema vrhu koji je lahko uočljiv.
Sa vrha krenuti grebenom zapadno, proći pored tornjevaiznad heliodroma i markiranim šumskim putem se vratiti prema domu pd Napredak.
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje (Sovička vrata) još 4 km do do skretanja lijevo prema skijalištu.
Opšte upute: Od skijališta krenuti na jugoistok, uzbrdo uz skijašku stazu sve do njenog vrha. Tu naći markiranu stazu koja kroz šumu vodi u istom pravcusve do drvenih merdevina koje će vam pomoći da savladate uspon uz jednu stijenu. Izlazite na Mandinu Planu i grebeno ići dalje sve do raskršća Skijalište-Zelenike. Produžiti pravo na vrh Mali Vilinac, zatim se spustiti u sedlo između Malog i Velikog Vilinca. Poslije uspona na Veliki Vilinac, nastaviti prema Prijegonu, a onda na raskrsnici desno (istočno) pored jezera Crvenjak do Hajdučkih vrata i Drinjače (Trinače).
Vratite se istim putem do raskršća ispod Prijegona i onda na sjever sve do Vitlenice i Muharnice
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Pratiti markaciju koja se penje ravno uzbrdo, a po izlaski na vrh krenuti desno i rubom grebena sve do vrha Vito. Od vrha produžiti ptavo grebenom i preko kota Veliko i Malo brdo sve do posljednjeg vrha u nizu Drstva. Sa tog mjesta krenuti desno, nizbrdo (na istok) sve do česme i ulaska u šumu. Ovdje možete skratiti put i na prvoj livadi poslije šume skrenuti desno, preko ograde i nastaviti pravo dok se ne izađe na livadu iznad doma u Tušilima. Druga opcije je par kilometara duža i tu se spustite putem skroz do sela Pervizi, i onda okolo dođete do Tušila.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna osim prelaska preko grebena koji nije preporučljiv za osobe koje imaju veliki strah od visine. Nema opasnosti od mina.
Polazak ture od stecaka, na raskrsnici za selo Repovce. Kretanje trekom rubom šume, uspon cca5km. Povratak makadamskim putem kroz šumu. Staza slabo markirana.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
U povratku umjesto Jelenjačom možete koristiti cestu cijelim putem.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag. Od Termaga pravo uzbrdo prema Rajskoj dolini i srušenom hotelu Mladost. Auto možete parkirati pored hotela
Opšte upute: Od Hotela Mladost krenuti makadamskom cestom uzbrdo, prema jugu. Kada stignete do puta koji spaja Ogorjelicu i Sjenište skrenuti lijevo (jugoistok). Prema Sjeništu cijelim putem ići cestom, i ne silaziti sa iste zbog opasnosti od mina. Po prestanku ceste uspon na Sjenište vodi livadom na kojoj nema mina. U povratku istom cestom do skretanja lijevo (jug) za Košutu. Do samog vrha ne silaziti sa ceste, kao ni pokuavati sići na livade ispod vrha zbog opasnosti od mina. Povratak je istim putem
Kratka ne zahtjevna popodnevna tura. Polazak iz Travnika, preko Bašbunara do starog grada, prelazak preko starog mosta i napustanje neseljenog dijela, kretanje oznacenom stazom, skretanje na oznacenom mjestu lijevo prema kapelici Odlična planinarska markacija sve do vrha. Na vrhu kapelica, od kapelice dalje put vodi prema PD Konjska ca 1h hoda, sve markirano (u tracku je tura samo do Bukovice-kapelice) i dalje preko Vlašića do Devečana, Paljenika,... za one koji imaju cijeli dan :)
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti prema Palama. Proći Pale i iza Prače skrenuti desno na uski asfaltni put, koji se završava poslije par kilometara i nastavlja makadam prema selima Orahovice, Zorovići sve do doma na Rudoj glavi.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem iz Zorovića koji se u serpentinama penje do livade iznad sela. Nastaviti livadom uzbrdo prema Kleku, zatim kroz bukovu šumu izači na greben i njime ići sve do vrha
Šetnja od 22km (oba smjera) od Tihovića preko Motke na Visojevicu.Iako niska, Motka je odličan vidikovac. Ako krenete dalje na Visojevicu, otvaraju se i bolji pogledi. Osim pogleda na okolne planine, vidite i Skakavac iz neobičnog ugla. Većinom se krećete kolskim šumskim putevima, a onda preko livada pod vrhom Visojevice -Jela. Ispod vrha sa druge strane je spoemnik partizanima.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputite se preko Bjelava i Podhrastova prema Sederniku. Poslije Sedernika odvojiti se lijevo na put koji vodi prema Baricama. Auto se može ostaviti na Baricama ili produžiti skroz do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti jednim od dva puta, južnim ili sjevernim, potpuno je svejedno jer se poslije jednog kilometra spajaju u jedan. Produžiti dalje preko Pjeskovite ravni putem koji vodi prema Bukoviku. Poslije groblja, odvojiti se sa puta desno i pored vikendica proči prema Crepoljskom. Od Crepoljskog se vratiti na put kod groblja i krenuti nazad prema Čavljaku. Kod brvnare se odvojiti desno, putem koji preko livade vodi do Brestovca, obićo Brestovac sa lijeve strane i slabo markiranom stazom se spustiti u potok na put prema Čavljaku
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića. Na kraju ceste skrenuti na makadamski put desno, proči putem iznad Jelenjače sve do Puzimskog groblja.
Opšte upute: Od Puzimskog groblja sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu prema vrhu Baturak. Sa vrha grebenom na jug sve do Glatko, a onda se treba spustiti istočno na sedlo sa kojeg počinje uspon na Kom. U povratku sa Koma,ne ići na Glatko nego se spustiti u dolinu sjeveroistočno prema Crvenom kuku. Na tom mjestu staza nije markirana morate između stijena potražiti put kojim je najlakše proći. Dolinom uz potok proći ispod Crvenog kuka, pa putem do Puzimskog groblja
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do kod policije skrenuti lijevo prema Igmanu. Kad stignete do Velikog polja skrenuti lijevo i spustiti se do Hotela Feri.
Opšte upute: Od Ferija se uputiti na istok rubom šume. Skrenuti u šumu ispod hotela Igman i prečicom ići do makadamskog puta - Josipove staze. Pratiti markacije i na jednoj raskrsnici se odvojti lijevo na šumsku stazu koja vodi do Katiuna Bozja. Iznad katuna kroz kleku putem koji vodi desno (zapad) pa uz rub kotlova do vrha grebena. Skrenuti desno (sjeverozapadno), proči pored srušenog vojnog objekta, do Male Vlahinje. Zatim se spustiti na sjevernu stranu grebena i putem koji vodi kroz kleku proči ispod Velike Vlahinje. Skrenuti na Sjevero istok i preko izvora Vreoce spustiti se u Međeđu lokvu. Nataviti markiranom stazom do doma Javornik dalje do Hotela Feri
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna ali treba opreza prilikom uspona uz Kotlove. Nema opasnosti od mina. Otežana orjentacija kroz kleku ispod Vlahinja
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Dalje slijediti putokaz "Napretkov dom", asfaltnim putem 15 min do doma, polazne tačke.
Opšte upute:
Od Napredkovog doma krenuti markiranom stazom kroz šumu, pored izvora Tri Budalaša prema srušenom domu Dobre vode. Neposredno prije doma skrećemo desno na stazu koja vodi prema zapadnom grebenu Trebevića. Po izlaski na čistinu krenuti istočno, prema vrhu koji je lahko uočljiv.
Sa vrha krenuti istočno, a onda se spostiti istočnim grebenom do njegovog kraja. Zatim skrenuti lijevo pa kroz šumu se vratiti na put koji vodi do Dobrih voda. Od doma markiranim šumskim putem se vratiti prema pd Napredak.
Sa Bijelih voda preko Opservatorije na Žuti cvijet 2032mnv. Dalje prelijepim grebenom prema Gredi pod vrhom Krvavac do najveće tačke u grebenu-Žuljsko brdo. Otvara se pogled na unutrašnost Bjelašnice prema Sitniku, Stanarima, Štinim dolovima itd. Vrijedi odhodati cca 20km u oba smjera. Staza nije markirana, a povratak može i preko Dugog polja ili Ivanovog dola.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kod policije skrenuti lijevo prema Bjelašnici i voziti do Hotela Maršal.
Opšte upute: Od Babinog dola krenuti na jug sve do Kuće spasa u Štinom dolu. Odatle krenuti uzbrdo serpentinama, prema vrhu. Povratak istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do sela Sinanovići. Na kraju asfalta se odvojiti na makadamski put koji vodi desno i njime voziti sve do Puzimskog groblja.
Opšte upute: Od Puzimskog groblja sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Prije policije na Bjelašnici skrenuti lijevo na put r442b koji vodi prema selima Šabanci, Dejčići, Ledići voziti sve do Dujmovića. Auto parkirati u selu na nekom od proširenja uz cestu.
Opšte upute: Iz sela krenuti na jugozapad, stazom koja vodi prema Pazarištu. Staza u početku nije nikako markirana, a i kasnije je markacija slaba i prilično izbljedila. Na Pazarištu preći preko puta i nastaviti stazom uzbrdo u pravcu juga. Na tom dijelu, kroz šumu, preko Crvene kose put je markiran najlonskim trakama privezanim za grane. Prođete pored jednog manjeg izvora, šumskim putem sve do priječenja jedne padine i izađete na Kućare.
Zahtjevna hodačka tura sa Motke u kanjon Peračkog potoka i penjanjem pod Skakavac. Zahvalnost dugujemo planinarima PD Planinar-Vogošća koji su stazu markirali, ali i prokrčili što je najbitnije.
U ljetnim periodima čuvati se zmija. Nakon kiša (naš slučaj) skliska staza može biti velik problem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputite se preko Bjelava i Podhrastova prema Sederniku. Poslije Sedernika odvojiti se lijevo na put koji vodi prema Baricama. Auto se može ostaviti na Baricama ili produžiti skroz do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti cestom na sjever. Kada signete do raskršća ne ići desno prema Kamenitoj glav nego produžiti pravo i spustiti se cestom do potoka. Pri kraju blatnjavog puta odvojiti se lijevo i livadom se popeti na greben Brestovca, sve do šume. Šumu zaobiči sa desne strane, spustiti se nizbrdo kroz prosječenu šumu. Preći preko potoka Lučica i kroz Močioce uzbrdo do doma na Bukoviku. Povratak je putem koji ide okoli ispod Crepoljskog, preko Kamenite glave sve do Čavljaka
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do sela Sinanovići. Na kraju asfalta se odvojiti na makadamski put koji vodi desno i njime voziti sve do Puzimskog groblja. Produžiti dalje ispod Crvenok kuka sve do stećaka u Bojadžinom dolu
Opšte upute: Preći cestu kod stećaka i krenuti uzbrdo u pravcu zapada. Na vrhu se nalaze još jedni stećci na Jezerima. Na ovoj dolini ima sigurno desetak izvora koji ljeti uglavnom presuše. Lijevim rubom doline proći pored izvora kod visokog šiljatog kamena, pa dalje prema vrhu Mali Ljeljen. Odatle pratiti greben preko Velikog Ljeljena sve do vrha Džamija. Vratiti se markiranom stazom u dolinu Jezera, proći pored Stećaka i kada dođete kod onog izvora istim putem nazad u Bojadžin do
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem iz Sarajeva M18 koji vodi ptema Trnovu. Neposredno iza Trnova skrenuti desno ka selu Turovi.
Opšte upute: Iz sela Turovi krenuti putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Odmah po prelasku mostića na Sustavcu skrenuti desno (sjever) i šumslik putem krenuti uzbrdo. Staza cijelim putem vodi preko rovova i tranšea, pa izbjegavati nepotrebno skretanje sa nje. Proči ispod vrha Veliki Kožljen i nastaviti na zapad sve do poljane ispod Zubova i Oblika. Zmijsko jezero se nalazi u šumi na južnom dijelu poljane. Zatim se vratiti na livadu i preko Turovog stana sa sjeverne strane obići Oblik kroz Volujsko ždrijelo.
Po spuštanju sa Oblika produžiti zapadno do Trokun vrela, a onda markiranom stazom na jug sve do Crnog jezera. Povratak je markiranom stazom koja vodi na istok sve do Glibavca, a onda šumskim putem preko Sustavca nazad do Turova
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Prije policije na Bjelašnici skrenuti lijevo na put r442b koji vodi prema selima Šabanci, Dejčići, Ledići voziti sve do Dujmovića. Auto parkirati u selu na nekom od proširenja uz cestu.
Opšte upute: Iz sela krenuti na jugozapad, stazom koja vodi prema Pazarištu. Staza u početku nije nikako markirana, a i kasnije je markacija slaba i prilično izbljedila. Na Pazarištu preći preko puta i nastaviti stazom uzbrdo u pravcu juga. Na tom dijelu, kroz šumu, preko Crvene kose put je markiran najlonskim trakama privezanim za grane. Prođete pored jednog manjeg izvora, šumskim putem sve do priječenja jedne padine i izađete na Kućare. Preći ogradu ispred kučice u pravcu juga i izaći na markiranu stazu koja pored Ždrebanovog vrela i vodi ka vrhu Barice. 50 metara iza vrela se odvaja put na istok, za pećinu Lednicu. Do pećine ima oko 200 metara. Po povratku na raskršče, produžiti stazom koja vodi uzbrdo, u pravcu jugozapada. Na raskršću Trokun vrelo-Barice skrenuti dasno, slijediti markaciju sve do vrha Barice. 500 metara prije vrha postoj izvor. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20.Na Tjentištu, kod benzinske pumpe (koja ne radi) skrenuti lijevo i lošim makadamskim putem voziti sve do raskrsnice i onda lijevo do Dernečišta. Ulaz u nacionalni park Sutjeska se plaća
Opšte upute: Sa Dernečišta se putem kroz šumu uputiti prema podnožju Maglića. Pratiti stazu sve do ulaza u ferratu, a onda, uz obavezno korištenje kacige i prusike sa karabinerima, sajlom sve do sedla između crnogorskog i bosanskog Maglića. Uputiti se desno, grebenom, prvo na bosanski Maglić, a poslije izlaska na vrh na Bosanskoj strani, vratiti se stim grebenom u pravcu jugoistoka do Crnogorskog vrha Maglića, a zatim dalje na jug preko Carevog dola i Šarene Lastve sve do Trnovačkog jezera.
Od jezera na sjever kroz Suhu jezerinu sve do Prijevora, a onda makadamskom cestom nazad na Dernečište
Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Zimi dodatno cepin i dereze. Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima
Sigurnosne informacije: Uspon na Maglić sa Dernečišta je tehnički zahtjevan. Sajla je u dobrom stanju i prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Na Tjentištu, kod putokaza za Donje bare skrenuti desno i prvo lošim asfaltnim putem voziti 7 km, a onda makadamom još 13. Auto parkirati na parkingu iznad jezera Donje bare. Ulaz u nacionalni park Sutjeska se plaća
Opšte upute: Od jezera krenuti nazad makadamskim putem kojim ste došli otprilike 1km. Tu se odvaja planinarska staza lijevo, uzbrdo u šumu. Vidljv je samo ulaz, kasnije markacije nema. Kretati se kroz šumu u pravcu zapada do izlaska na livadu, a onda njenim lijevim rubom proći do Tovarnice, napraviti krug sve do jezera Gornje bare. Od jezera produžiti uzbrdo na Uglješin vrh. Povratak do jezera je istim putem, a onda ispod šume kojom ste došli širokim makadamskim putem se vratiti do jezera Donje bare
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Prije Boračkog jezera skrenuti desno u selo Borci, a onda makadamskim putem sve do Crnog polja. Put nekada zna biti u toliko lošem stanju da nije moguć prolaz putničkim autom
Opšte upute: Kroz Crno polje krenuti u pravcu zapada. Put vodi ispod Sivadija, sa vaše lijeve strane, pored izvora Kamenac koji je sakriven u stijenama pored puta. Zatim se ta staza spaja sa putem koji vodi od Bijelih voda ka Jezercu i u pravcu sjeverozapada kroz Lasin do ide sve do planinske kućice Jezerce.Neposredno ispod Osobca odvaja se slabo markirana staza desno i vodi sve do sedla Osobac - Mali Osobac. Odatle uz strmu travnatu padinu proći sve do vrha
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona na Osobac. Nema opasnosti od mina na ovoj stazi. Ne treba ići na mali Osobac i sa njega se spuštati u Crno polje. Navodno je taj dio miniran
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Par stotina metara poslije ulaska u park skrenuti lijevo kod table "Muharnica". Voziti makadamom oko 5 km i auto parkirati na proširenju kod klupa i putokaza za Veliki Vilinac
Opšte upute: Kod drvenih klupa se odvaja markirana staza na desnu stranu (južno) koja vodi prema Velikom Vilincu. Na stazi ćete proći pored jednog katuna (sklonište). Nedaleko od njega ima izvor. Kilometar dalje desno od staze ima još jedan izvor. Oba znaju ljeti presušiti. Pratiti stazu sve do raskršća za Hajdučka vrata i tu skrenuti lijevo (istok). Na putu proći pored jezera Crvenjak. Odmah iznad Hajdučkih vrata je vrh Drinjača (Trinača). Vratiti se istim putem do Vitlenice.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Par kilometara prije Fojnice skrećete lijevi (južno) prema selu Bakovići, gdje se odvajate desno na 11 kilometara makadamskog puta prema vašoj polaznoj tački.
Opšte upute: Od putokaza na Brusnici krenuti uzbrdo na zapad ispod ski žičare. Kada se popnete do predajnika nastaviti gerbenom do vrha Matorac i dalje do Vran kamena. Odatle se spoustiti u sedlo pa popeti uzbrdo na Dernečište. Nastaviti grebenom u pravci jugoistok - istok na Smiljevu kosu. U povratku krenuti na istok do ruba grebena, a onda početi spuštanje prema jezerima. Priječiti duž grebena Dernečišta sve do podnožja Vran kamena, a ond nazad do Brusnice putem ispod grebena kojim ste došli. Na jezerima ima nekoliko aktivnih izvora.
1. etapa: Berghotel Malta - Kattowitzerhutte Kondiciona zahtjevnost: 3/5 Tehnička zahtjevnost: 1/5 Dužina: 6 km Visinska razlika: 411 metara
2. etapa: Kattowitzerhutte - Marschneid - vrh - Marschneid - Kattowitzerhutte Kondiciona zahtjevnost: 5/5 Tehnička zahtjevnost: 3/5 Dužina: 2,2 km u jednom smjeru - 4,4km ukupno Visinska razlika: 747 metara
3. etapa: Kattowitzerhutte - Gmunderhutte Kondiciona zahtjevnost: 3/5 Tehnička zahtjevnost: 1/5 Dužina: 5,5 km Visinska razlika: 1124 metara
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti jugozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u veliki amfitetatar ispod vrha Vito i Mokrih stijena. Pratiti markaciju koja se penje ravno uzbrdo, a po izlaski na vrh krenuti desno i rubom grebena sve do vrha Vito. Povratak je istim putem do dna amfitetra a onda se može popeti vrh Jelovača koji se nalazi neposredni iznad česme.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna osim prelaska preko grebena koji nije preporučljiv za osobe koje imaju veliki strah od visine. Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Mostara. Proći Mostar pa skrenuti lijevo na put ka Nevesinju. Voziti 12 km od skretanja i onda skrenuti ponovo lijevo ka selu Kružanj. Zatim desno sve do kraja puta i zaseoka Avlije. Tu parkirati auto
Opšte upute: Iz Avlija krenuti sjeveroistočno makadamskim putem. Staza je markirana, ali je markacija prilično izbljedila i teško je vidljiva. Povremeno je markirana kamenim kupama. Pravac kretanja je uglavnom sjeveroistok. Prvo ide dio sa niskim rastinjem, gdje je tlo uglavnom kamen i nezgodno je za hodati. Zatim se izlazi na makadamski put, sve do ulaza u bukovu šumu, u početku potpuno devastiranu i posječenu. Poslije toga počinje malo jači uspon kruz šumu, zatim se izlazi na čistinu, prekrivenu kamenim pločama i blokovima sa dubokim procjepima između njih. Pažljivio se kretati sve do vrha. U sedlu između Botina i Malog Botina se nalazi izvor.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Proći Tjentište i poslije tunela skrenuti desno na put koji vodi na prijevor Čemerno. Kod devastiranog hotela ponovo desno makadamskim putem sve do planinarskog doma u Papinom dolu
Opšte upute: Od doma krenuti na istok makadamskim putem koji prolazi ispod Kuka, a zatim ide sjeverno kroz Vraćan poljanu. Staza je dobro markirana i taj dio puta je bez večih uspona. Uspon počinje od izvora Goveđak, zapadnom stranom grebena Vlasulje. U početku ista staza vodi ka vrhovima Studenac i Velika Vlasulja, s tim što se na sredini grebena odvaja na zapad prema Velikoj Vlasulji. Povratak je moguć istim putem ili nemarkiranom stazom koja vodi preko grebena ka vrhu Studenac.
Fantastična staza na Treskavici. Preporuka za hodati u jesen. Ima 3 izvora vode uz samu stazu, a ni Trokun nije daleko. Sad je njen veći dio markiran, osim par raskrsnica gdje treba biti oprezan da se ne ode u pogrešnom smjeru, posebno kod Vode ispod Oblika.
Zbog opasnosti od mina na Treskavici uvijek budite oprezni i ne krećite se bez vodiča!!!
Zec planina je predgorje Vranice i vrijedi posjetiti. Iz Dusine hodanje možete skratiti donekle, tako što ćete voziti makadamom koji i nije tako loš. Neka auta mogu izaći i do Pogorelice. Onda je tura Umjerena a ovako je poteška jer iz Dusine ima 24km za hodati, cca 8h. Staze su blage, osim završni uspon gdje u kombinaciji s malo snijega se lako može poskliznuti. Obavezno posjetiti vidikovac na kanjon Neretvice Prenj i Čvrsnicu.
Predivna kružna tura po JZ padinama Bjelašnice planine, tačnije Brvačkom planinom. Lokalno stanovništvo je naziva i Džepskom sa obzirom da se nalazi iznad mjesta Džepi. Iako ne ide visoko već oko 1250mnv ima sjajne poglede na Konjic, cestu na Bradini i planine Prenj, Visočica, Crvanj itd. Preporuka za zimske dane kad je dan kraći i ako je cesta prohodna.
Moguće je posjetiti i vidikovac Gradina no u tom slučaju informišite se oko mina jer je područje oko istog sumnjivo!!!!
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće i u sezoni kiša tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Tu se nalazi raskršće: Lijevo staza za Puzim, pravo cestom prema Crvenom kuku i desno na zapad nova markirana staza za vrh Visočica. Orjentacija na ovom dijelu je vrlo jednostavna. Po dolasku na vrh možete se vratiti istim putem ili produžiti dalje u pravcu sjevero zapada pa napraviti krug kroz Zavodnice te se onda iznad Baškailovog dola vratiti na stazu kojom ste došli
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Par kilometara prije Fojnice skrećete lijevi (južno) prema selu Bakovići. Vozite ravno do sela Dusina gdje se odvajate lijevo na makadamski put kojim vozite još 4km prema vašoj polaznoj tački PD Pogorelica.
Opšte upute: Proći ispod doma i slijediti markiranu stazu kaja vodi u pravcu sjeverozapada. Treba biti pažljiv na mnogobrojnim raskrsnicama šumskih puteva ali staza je markirana cijelom svojom dužinom tako da orjentacija nije problem. U povratku nismo koristili istu stazu nego smo se spustili livadom na istok, a onda na njenom kraju pored česme na jug šumskim putem dok se nismo uključili na stazu kojmom smo došli
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz centra grada uputiti se Alipašinom ulicom ka Vogošći. Po ulasku u Vogošću 2. ulica desno i auto parkirati kod zgrada u ulici 24. juna
Opšte upute: Uz stepenice pored zgrade izlazite na početak grebena koji vodi sve do vrha Motka. Iznad Blagovca se ulazi u šumu. Staza je vidljiva, ali nije markirana. Po izlasku na seoski put vidljiva je slabija markacija koja vodi prema vrhu preko Male i Velike Gradine. Sa vrha produžiti dalje grebenom i spustiti se do doma PD Planinar. Od doma se možete vratiti istim putem ili se spustiti cestom prema Tihovićima
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Od doma preći cest i krenuti pored rampe u pravcu jugozapada, stazom koja vodi kroz šumu. Odmah po izlasku iz šume skrenuti lijevo (jugoistok) i uzbrdo se popeti na greben. Markiranom stazom koja vodi grebenom ići sve do Hojte
Sjajna grebenska tura južnim padinama Bitovnje. Kreće se od skretanja za Repovce, i staza ispočetka vodi kolskim putevima. Nakon toga se izlazi na vrh Snježnica 1381mnv i tu vam je jasno da je širina pogleda je od Crvnja, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice , Vrana itd a ispod je Jablaničko jezero. Greben nastavlja u smjeru juga, i sve više je oštriji i atraktivniji.
Istočno od vrha Križ je džamija i turbe, kao i voda koju vrijedi obići u jednom smejru. Sam finalni uspon na Koznik je prilično zahtjevan, te je potreban oprez. Povratak atraktivnim grebenom, te zaobilazeći vrh Snježnica, kao i dva korita s pitkom vodom.
Staze nisu markirane, a nije mi poznata situacija s minama.
Zahvalnost za turu i ideju dugujem prijatelju Nihad Čiko iz Hadžića.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Mostara. Iz centra Mostara na istok kroz naselje Cim, zatim putem prema selima Sovići i Goranci. U Gorancima skrenuti lijevo prema Bogodolu. Auto ostaviti pored bijelog kontejnera u Bogodolu
Opšte upute: Od kontejnera produžiti zapadno cestom nekih 200 metara do info panoa odakle počinje markirana staza, u pravcu sjevera. Orjentacija je prilično jednostavna jer nema ni šume ni kleke. Poslije nekoliko km dođete do raskršća Dolovi, a onda preko lokve Gondžuše na vrh Velika Vlajna. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag. Od Termaga pravo uzbrdo prema Rajskoj dolini i srušenom hotelu Mladost. Auto možete parkirati na proširenju kod vidikovca
Opšte upute: Od vidikovca krenuti makadamskom cestom uzbrdo, prema jugu. Kada stignete do puta koji spaja Ogorjelicu i Sjenište skrenuti desno (zapad). Putem ići sve do vrha Ogorjelica na skijalištu. Pravi vrh Ogorjelica je udaljen par stotina metara na jugozapad. Dalje se spustiti grebenom sa Ogorjelice u pravcu jugoistoka do puta, koji vodi sve do Košute. Do samog vrha ne silaziti sa ceste, kao ni pokušavati sići na livade ispod vrha zbog opasnosti od mina. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kod policije skrenuti lijevo prema Bjelašnici i voziti do Hotela Maršal.
Opšte upute: Od Babinog dola krenuti na jug sve do Kuće spasa u Štinom dolu. Odatle krenuti uzbrdo serpentinama, prema vrhu. Neeposredno ispod Observatorija odvojiti se na zapad i grebenom ići oko 500 metara do vrha Žuti cvijet. Vratiti se istim putem do Observatorija, a onda sjevero-istočno niz skijašku stazu sve do Babinog dola
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina. Putrebna oprema za planinarenje u zimskim uslovima i pažljivo se kretati uz rubove velikih vrtača.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od doma PD Vrela izači na livadu i krenuti sjeverozapadno markiranom stazom koja ubrzo ulazi u šumu. Pratiti stazu sve do izvora i izlaza iz šume. Tu je ujedno i ulaz u sjeverni amfitetatar ispod vrhova Vito, Subar i Drstva. Proći paralelno sa grebenom Suvbara do pod sjevernu stranu vrha Vito. Od vrha grebena prvo produžiti produžiti na jug do mjesta gdje se spajaju dva grebena, a zatim lijevo prema vrhu Vito. Dalje ići prema Mokrim stijenama i markiranom stazom se spustiti u amfiteatar. Proći do šume i pored izvora markiranom stazom sve do Tušila.
Oprema:
Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima. Osim toga obavezno: Cepin, dereze, zaštitna kaciga i uže.
Sigurnosne informacije: Ovo je zimska tura, a na ovom području postoji opasnost od lavina. Osim toga kretanje grebenom po snijegu je opasno ako nemate adekvatnu opremu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti preko Konjica i Jablanice prema Mostaru. Kada prođete skretanje za Drežnicu voziti još 7 km i prije mosta skrenuti lijevo u kanjon Bijele. Voziti makadamom sve do male brane na Bijeloj i tu parkirati auto
Opšte upute: Od brane krenuti makadamskim putem koji vodi uz Bijelu prema sjeveru. Preči preko Bijele i markiranom stazom krenuti prema Grabovčićima. Od Grabovčića kroz bukovu šumu proči sa zapadne strane Ovče sve do Barnog dola. Proći kroz dio obrasto klekom, te uz sipar izači na Sedlo između Vidine kape i Lupoglava. Sa sedla krenuti malo prema zapadu, a onda sa južne strane se popeti na vrh. Povratak je istim putem
Oprema: Za zimski uspon obavezno korištenje dereza, cepina i ostale opreme za alpinističke uspone.
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona uz sipar na vrh Lupoglava. Nema opasnosti od mina. Ponjeti dovoljno vode jer na ovom području nema izvora
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne (Hotel Pino).
Opšte upute: Od hotela Pino krenuti markiranom stazom kroz šumu, prema srušenom domu Dobre vode. Odatle stazom koja se u serpentinama penje prema vrhu Sofe. Na jednoj od serpentina (kod vidikovca) produžiti pravo prema Istočnom grebenu, putem koji je malo zarastao pa zna biti teže uočljiv. Po izlaski na čistinu krenuti zapadno, prema vrhu koji je lahko uočljiv.
Sa vrha krenuti niz serpentine i markiranim šumskim putem se vratiti na Ravne.
Upute za dolazak do polazne tačke: Uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i produžiti uzbrdo sve do table koja označava ulaz u park prirode Skakavac.
Opšte upute: Od ulaza u park prirode Skakavac uputiti se ravno putem koji prolazi kroz šumu. Poslije otprilike 4 km doći će te do u ratu srušenog doma. tu skrenutu lijevo i uskom šumskom stazom dolazite do vidikovca iznad vodopada. Odatle se vratiti nazad do srušenog doma i pored izvora uči na stazu koja vodi do Bukovika. Staza je markirana cijelim putem. Od doma se pravo popeti do samog vrha Bukovik, a ondasa vrha produžiti i spustiti se zapadnom stranom na stazu koja preko Sedam vrela vodi nazad do mjesta gdje ste parkirali auto
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Par kilometara prije Fojnice skrećete lijevi (južno) prema selu Bakovići. Vozite ravno do sela Dusina gdje se odvajate lijevo na makadamski put kojim vozite još 4km prema vašoj polaznoj tački PD Pogorelica.
Opšte upute: Proći ispod doma i slijediti markiranu stazu kaja vodi u pravcu sjeverozapada. Poslije nekih 20-ak miuta, na vrhu livade se odvojiti lijevo, u pravcu juga i grebenom ići sve do vrha Kozice. Produžiti dalje ka istoku i šumskim putem se vratiti sve do doma
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači na sjever i autoputem voziti do Kaknja. Na kružnom toku skrenuti za Kraljevu Sutjesku. Auto možete parkirati na proširenju na malom trgu u blizini samostana
Opšte upute: Proči pored samostana, preko malog mostića i krenuti cestom u pravcu sjeveroistoka. Poslije nekih 600 metara sa ceste skrenuti desno na uski makadamski put koji kroz vikend naselje i pored srušenog planinarskog doma vodi sve do vrha grebena. Spustiti se na suprotnu stranu, proči pored izvora, kroz devastirano naselje sve do makadamskog puta. Nastaviti putem sve do izletišta Riječnjaci, a zatim preko mosta na riječici Bukovici i dalje markiranom stazom kroz kanjon. Do početka uspona na Bobovac još dva puta se prelazi preko mostića na rijeci. Završni uspon do Bobovca je malo strmiji i treba biti pažljiv.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Konjicu. Bradina se nalazi na silasku sa Ivan sedla prema Konjicu. Po dolasku u Bradinu skrenuti desno, na uski put koji vodi ka Repovcima. Auto ostaviti na proširenju ispod Stećaka
Opšte upute: Staza počinje iuznad lijepe očuvane nekropole stećaka i vodi do kaptiranog izvora sa pitkom vodom. Voda se može naliti samo u periodima kada teče višak. Staza dalje vodi direktno na sjever (Voznik) solidno markirana do dvije vikendice. Ispred gornje vikendice se nalazi česma na kojoj obavezno dopuniti zalihe vode jer je to zadnja voda na stazi. Dalje pratiti cestu do dijela na kojem ona vodi oštro ulijevo. Tu napustiti cestu do vrha strme livade, i na samom uglu šume uči u dio sa grmljem smreke kroz koje je orjentacija može biti zahtjevna (u periodima kada staza nije održavana). Izlaskom iz grmlja na travnati plato može se izaći na njegov eksponirani dio s lijeve strane, na vidikovac Treskavica (1324mnv). Dalje se prati rub šume i mjestimične markacije do vrha Lisin na kojem se nalaze antene i BH Telecom objekat. Par stotina metara iza vrha se nalazi još jedan, malo niži, sjeverni vrha sa kojeg imate lijep pogled na sjevernu stranu inače zaklonjenu antenama.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Mostara. Na magistralnom putu tačno iznad Mostara skrenuti lijevo kod putokaza za Forticu i voziti uzbrdo sermpentinama 12 km sve do sela Šipovac. Tu parkirati auto na raskrsnici gdje je i početak staze za Brasinu.
Opšte upute: Iz Šipovca krenuti makadamskim putem u pravcu sjeverozapada. Put vodi sve do vrha i moguće je do njega izači terenskim vozilom. Samim tim je orjentacija vrlo lagana. Planinarska staza ne ide putem, nego ga presjeca na sermpentinama i na taj način skračuje put do vrha. Na Poljicama (visoravan ispod Brasine) postoji manji izvor vode, koji vjerovatno ljeti presuši. Na 1390 mnv se nalazi betonsko sklonište, gdje je moguće i prenoćiti, a 100 metara sjeverno od njega i bunar sa vodom. U ljetnim mjesecima je nivo vode u bunaru upitan. Kompletan put do vrha se treba pažljivo kretati zbog velike količine nestabilnog kamenja. Na samom vrhu se nalazi porušen vojni objekat i treba biti krajnje oprezan zbog otvora dubokih više od deset metara
Sigurnosne informacije: Staza je tehnički malo, ali kondiciono izuzetno zahtjevna. Oprezno se kretati oko vojnog objekta zbog dubokih otvora u koje je moguće upasti. Prostor oko vrha je bio miniran tako da bi bilo bolje izbkegavati kretanje ruševinama
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Proći Tjentište i poslije tunela skrenuti desno na put koji vodi na prijevor Čemerno. Kod devastiranog hotela ponovo desno makadamskim putem sve do planinarskog doma u Papinom dolu
Opšte upute: Od doma krenuti makadamskim putem koji vodi na jugoistok i kod putokaza se odvojiti na livadu, desno prema Jagodinom jezeru. Tu se nalazi nekoliko izvora i treba dopuniti zalihe vode jer izvora do vrha više nema. Pratiti markiranu stazu uzbrdo, iznad jezera sve do sedla između vrhova Košara (1838 mnv) i Krvavica (1878 mnv). Produžiti kroz sedlo i slijediti markaciju uz rub stijene iznad sipara sve do pod sam greben Orlovca (1985 mnv). Do vrha ići uz livadu , pa onda rubom grebena. Dalje staza nije markirana. Produžiti grebenom na istok, a onda se pri njegovom kraju spustiti kroz kameni usjek u podnožje do Oštrovice. Tu teren postaje dosta kamenitiji i teži za hodati. Preko Crvene grede, zaobiči šiljati vrh Lupoglav sa njegove desne (istočne) strane. Kroz Brstevac, koji se nalazi između Lupoglava i Kuka proći sbe do ruba Završlja, gdje se pred vama otvara duboka dolina Košare u koju se ne može spustiti zbog litice ali je moguće proći lijevo preko sipara, ili lakšim putem desno, preko livade u podnožju Kuka. Na kraju livade počinje markirana staza koja sa Kuka vodi ka Papinom dolu
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.
Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Na Gradini se odvojiti lijevo (jugozapad) sa puta koj vodi u Crveni klanac i spustiti se ka Studenom potoku. Proći cijelom livadom i na kraju potoka slijediti markaciju koja vodi desno (jugozapad) u kanjon Rakitnice. Pratiti stazu sve do Lukomira
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva do polazne tačke možete doći na dva načina. Prvi, autoputem A1 do Lašve, zatim preko Travnika, Bugojna sve do Livna. Mi smo se odlučili za put M17 sve do Jablanice, gdje se skrene desno na put ka Prozoru i Ramskom Jezeru. Poslije jezera nastaviti putem sve do raskršća za Tomislavgrad, gdje treba skrenuti desno na put M15 ka Šuici, a zatim skrenuti lijevo i putem M16 voziti sve do Livna. Proći ravno kroz Livno i poslije Suhaće skrenuti desno na makadamski put koji vodi sve do Planinarskog doma Kruzi.
Opšte upute: Od doma krenuti markiranom stazom u pravcu sjevero-istoka. Poslike nekih 15-ak minuta, kod jedne porušene kućice markirana staza se račva na dvije strane. Obje vode do vrha, samo jedna zapadnim, a druga istočnim grebenom. Većim dijelom staza do vrha je skoro ravna, i sav uspon do vrha je skoncentrisan u zadnjih 2 km. Cijelim putem vrh je vidljiv orijentacija ije problem
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva do polazne tačke možete doći na dva načina. Prvi, autoputem A1 do Lašve, zatim preko Travnika, Bugojna sve do Livna. Mi smo se odlučili za put M17 sve do Jablanice, gdje se skrene desno na put ka Prozoru i Ramskom Jezeru. Poslije jezera nastaviti putem sve do raskršća za Tomislavgrad, gdje treba skrenuti desno na put M15 ka Šuici, a zatim skrenuti lijevo i putem M16 voziti sve do Livna. U Livnu skrenuti desno, na put koji vodi do Buškog jezera i mjesta Podgradina na sjevero-zapadnoj strani jezera. Proći između kuća sve do kraja asfaltnog puta gdje se može parkirati auto.
Opšte upute: Od polazne tačke krenuti u pravcu jugo-zapada. Odmah na početku se prođe pored izvora Ozren, odakle vodi markirana staza kroz gustu bukovu šumu. Mjestimično staza prolazi pored potoka na kojem se može osvježiti. Nakon 90 minuta dolazite do planinske kuće Pešino vrilo. Kuća je u dobrom stanju, čista i otvorena za nočenje (potrebna vreća za spavanje). 5 minuta južno je istoimeni izvor. Od kuće nastaviti dobro markiranom stazom kroz šumu u pravcu sjevera i za nekih 15 minuta se izlazi iz šume na greben sa predivnim pogledom na Buško jezero i cijelo Livanjsko polje. Staza daalje vodi grebenom sve do vrha Konj.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera.
Opšte upute: Ulaz na markiranu stazu je u jugozapadnom dijelu jezera, i ispod Debelog brda vodi sve do Jezerca. Tu markirana staza vodi desno (zapadno) za Ločiku, a vi produžite pravo (Jug) ka vrhu Treskavica (2023 mnv). Orjentacija nije problem jer je vrh Trskavica cijelo vrijeme vidljiv. Sa Treskavice desno (zapad) kroz sedlo do vrha Ločika (2107 mnv). Od Ločike se malo vratiti, pa markiranom stazom kroz kleku krenuti u pravcu sjevera. Staza vodi preko Sarajevskih vrata na Krstac i Nadkrstac. Na Sarajevskim vratima skrenuti desno (istok) i Spustiti se na Jezera i istim putem se vratiti do Prokoškog jezera.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Na raskršću kod policije skrenuti desno na Igman i voziti sve do hotela Feri na Velikom polju
Opšte upute: Polazak je sa Igmana, ispred hotela Feri, preko Javornika na Lokvanjsko jezero Tura je, iako bez nekih velikih uspona, sa svojih 17 kilometara ipak kondiciona zahtjevna. Tura kreće šumskim putem prema planinarskom domu Javornik, pored kojeg postoje klupe na kojima se može odmoriti i kada je dom zatvoren. Pored doma postoji izvor. Od doma nastaviti dalje markiranom stazo i ubrzo se prolazi pored Međeđe lokve i skretanja koje vodi prema vrhu Vlahinja. Produžiti pravo i izlazi se na Kara Mustafine čaire. Put dalje vodi kroz kleku, oko vrha Međeđa glava sve do Lokvanjskog jezera. Na sjevero-istočnoj strani jezera, nedaleko od klupa postoji izvor. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači na zapadni izlaz i putem M17 voziti sve do Jablanice, gdje se skrene desno na put ka Prozoru. Skrenuti lijevo ka Ramskom jezer, proči jezero par kilometara i onda skrenuti desno na uski asfaltni put koji vodi do sela Zahum. Auto parkirati pored kuće Dive Grabovčićeve, odakle i počinje markirana staza za vrh Idovac
Opšte upute: Iz Zahuma krenuti makadamskim putem u pravcu sjevero-zapada. Put prolazi ispod vrhova Nastinje (1698mnv) i Ježevača (1781mnv) i vodi skoro do vrha. U samom podnožju Idovca je obilježena raskrsnica gdje je skretanje lijevo za vrh Idovac (1956mnv), a pravo za Rumbočko jezero
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna, do vrha vodi makadamski put i na njemu nema opasnosti od mina. Navodno mimo staze postoje minsko sumnjiva područja
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. Poslije desetak kilometara skrećete desno na makadamski put prema Gvoznom polju. Voziti još 8km makadamom do lovačke kućice gdje možete ostaviti auto.
Opšte upute: Od kućice krenuti markiranom stazom prema zapadu do Gvoznog jezera. Zaobići jezero i proći pored izvora prema strmoj stjenovitoj stazi. Uz stazu koja je osigurana čeličnom sajlom se kretati oprezno jer se odronjava kamenje. Poželjno imati kacigu. Po izlasku na vrh krenuti sjeverozapadno, markiranom stazom koja vodi grebenom sve do vrha Treskač. U povratku se ne spuštati na sajlu, nego produžiti grebenom preko Malog Treskača, a zatim se markiraom stazom spustiti sve do šume u Gvoznom polju
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića. Na kraju sela odvojiti se na novi asfaltni put koji vodi pored Puzimskog groblja sve do polazne tačke Police (pored nekropole stećaka). Auto parkirati pored puta.
Opšte upute: Preći cestu kod stećaka i krenuti uzbrdo kroz Bojadžin do u pravcu zapada. Na vrhu, na visoravni se nalaze još jedni stećci na Jezerima. Na ovoj visoravni ima sigurno desetak izvora koji ljeti uglavnom presuše. Od stećaka preći preko visoravni u pravcu sjevera i popeti se travnatom padinom ka vrhu Konjic. Proći ispod vrha zapadnom stranom i zatim se grebenom uputiti sve do vrha Veliki Toholj. U povratku, Je moguće posjetiti i vrhoveMali i Veliki Strug koji se nalaze jugozapadno od Velikog toholja. Povratak je stazom koja prolazi sjeveroistočno od vraha Konjic, sve do Bojadžinog dola.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autoputem od Sarajeva prema Zenici, isključiti se u Lašvi i krenuti prem Travniku. Po ulasku u Travnik na desnu stranu se odvaj put prema Galici. Ukoliko je snijeg i taj put nije očišćen, produžiti do Turbeta, skrenuti desno putem za Vlašić (put prema Banjaluci preko Kotor Varoši) i onda opet desno do Babanovca
Opšte upute: Od hotela Blanka krenuti na sjever, proći kroz naselje pored hotela Pahuljica i Pansina Vlašić ski, i onda se spustiti u usjek pa šumskim putem nastaviti u pravcu sjevera. Poslije nekih 500 metara put se počinje spuštati u pravcu sjeveroistoka ka porušenoom selu Ćatići i rijeci Ugar. Prijeći rijeku preko drvenog mosta, pazeći da se na tom dijelu ne silazi sa puta jer je područje vjerovatno minirano. Nastaviti putem uzbrdo u pravcu sjeverozapada sve do vodopada Ugrić. Povratak je istim putem
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna. Na nekim mjestima uz rijeku Ugar se prolazi pored područja gdje ima opasnosti od mina, pa ne treba silaziti sa puta.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag. Od Termaga pravo uzbrdo prema Rajskoj dolini i srušenom hotelu Mladost. Auto možete parkirati pored hotela
Opšte upute: Od Hotela Mladost krenuti makadamskom cestom uzbrdo, prema jugu. Kada stignete do puta koji spaja Ogorjelicu i Sjenište skrenuti lijevo (jugoistok). Prema Sjeništu cijelim putem ići cestom, i ne silaziti sa iste zbog opasnosti od mina. Po prestanku ceste uspon na Sjenište vodi livadom na kojoj nema mina. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kod policije skrenuti lijevo prema Bjelašnici i voziti do Hotela Maršal.
Opšte upute: Od Babinog dola krenuti skijaškom stazom Koljevka ka vrhu. Poslije nešto manje od 2 kilometra skrenuti lijevo, na tehnički put koji presjeca sve staze i vodi u Štini do. Od Štinog dola također putem u Babin do
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Auto parkirati u Babinom dolu
Opšte upute: Ka vrhu krenuti skijaškom stazom. Od Observatorija grebenom na sjevero zapad i preko Kote 2056, Kote 2025, Male vlahinje sve do Velike vlahinje. Ovo je zimska tura, pa treba voditi račiuna da se ovaj gps track ne može koristiti ljeti pošto je prostor između dvije Vlahinje pokriven gustom klekom. Za ovaj dio treba uzeti jedan od ljetnih trackova. U povratku ponovo preći preko Male vlahinje, a onda se rubom ispod kote 2025 spustiti ka vrtačama, te preći na susjedni vrh Žuti cvijet. Dalje grebenom preko Kote 2046 i Kote 2032, ispod Observatorija do skijaške staze kojom se spuštamo u Babin do.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko koristite javni prevoz Možete koristiti Autobus ili voz do Jablanice. Poslije toga morate pronači privatni prevoz do Blidinjskog jezera.
Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje 6 km do motela Hajdučke vrleti i onda produžit do planinarskog doma ispod uzvišenja Borova glava uz put na obali Blidinjskog jezera
Opšte upute: Staza vodi od doma u pravcu sjeverozapada, preko uzvišenja Galuša. Staza je dobro markirana i kako se vrh vidi cijelim putem nije orijentacijski zahtjevna. Sa Galuše se spusti u jedno malo sedlo i odatle utzbrdo ravno do vrha Vran. Sa Vrana produžiti grebenom na zapad 1600 metara sve do Kote 2006. Nazad možete ne markiranom stazom sa gps tracka ili se vratiti istim putem kojim ste došli.
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje na Sovičkim vratima produžiti cca 1km i skrenuti u Muharnici lijevo, na makadamski put koji vodi do Vitlenice gdje na proširenju možete parkirati auto.
Opšte upute: Na proširenju kod klupe se odvaja markirana staza na desnu stranu (južno) koja vodi prema Velikom Vilincu. Pratiti stazu sve do raskršća Vilinac-Hajdučka vrata i tu skrenuti lijevo (istok). Na putu ćete proći pored jezera Crvenjak. Par stotina metara dalje je putokaz za Hajdučka vrata. Potrebno se spustiti 20-ak metara desno, da bi došli do njih. Odmah iznad Hajdučkih vrata je vrh Drinjača (Trinjača). Sa Trinjače produžitiu pravcu istoka još nekih 800 metara da vrha Velika Oštrovača. Postoje izvori kod katuna, kilometar poslije katuna i ispod doma na Vilincu. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i parkirati auto kod prve velike okuke prema Skakavcu.
Opšte upute: Od tog mjesta krenuti desno, uskim asfaltnim putem koji se polahko spušta sve do rječice Lučica. Preči rijeku i onda nastaviti makadamskim putem desno uzbrdo. Na kraju puta preći rječicu i ogradu i još par stotina metara nastaviti uzvodno. Zatim se vratiti ponovo na lijevu obalu i pronači stazu koja vodi uzvodno i blago uzbrdo. Staza nije markirana i prilično je zapuštena. Nastaviti stazom još 1500 metara a onda se spustiti lijevo u kanjon sve do vodopada. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera.
Opšte upute: Od jezera krenuti uzbrdo, u pravcu jugozapada. Ima više staza, prosjećenih kroz kleku, ali samo jedna je markirana. Kada se izađe na greben, tu se nalazi putokaz za Nadkrstac i Rosinj desno (sjeverozapad) i Ločiku lijevo (jugozapad). Krenuti jugozapadno u pravcu Ločike, stazom koja vodi kroz kleku sve do Kote 2028. Odatle se spustiti markiranom stazom preko Sarajevskih vrata do Prokoškog jezera.
Gps track za pristupni put do vrhova Lica sjever i jug na Volujku. Na skretanju za Suhu nalazi se rampa i potrebno se najaviti upravi NP Sutjeska radi preuzimanja ključa od iste. Put je u prilično lošem stanju i nije preporučljivo ići sa putničkim vozilom. Na jenom mjestu se prelazi improvizovani most preko Suškog potoka, a na drugom semora autom proći kroz potok (nema mosta). Na putu je dosta visoke trave, odronjenog kamenja i granja, tako da nikad nema garancije dokle ćete uspjeti doći autom.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Kod Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Na Tjentištu na skretanju za Suhu nalazi se rampa i potrebno se najaviti upravi NP Sutjeska radi preuzimanja ključa od iste. Put je u prilično lošem stanju i nije preporučljivo ići sa putničkim vozilom. Na jenom mjestu se prelazi improvizovani most preko Suškog potoka, a na drugom se mora autom proći kroz potok (nema mosta). Na putu je dosta visoke trave, odronjenog kamenja i granja, tako da nikad nema garancije dokle ćete uspjeti doći autom. U reonu Jelovače sa puta za Suhu skrenuti desno i voziti uzbrdo još nekih 300 metara te parkirati auto. Ulaz u NP Sutjeska se plaća. Gps track za ovaj dio puta se nalazi na ovom linku.
Opšte upute: Krenuti šumskim putem uzbrdo u pravcu jugozapada. Poslije otprilike 2 km izlaz se na čistinu i možete vidjeti vrh Lica. Do vrha nastaviti uzbrdo, strmom livadom još otprilike 1,5 km. Izaćete tačno u sedlu između Lica sjever i jug. Put do južnog, visočieg vrha vodi kroz 200 metara guste kleke. Postoji prosječena staza, ali kako se ovaj dio Volujka rijetko posjećuje zna se desiti da neki dijelovi ponovo obrastu klekom. Put do nižeg, sjevernog vrha također vodi kroz kleku, ali je dosta niža i rjeđa, i dug je samo 30 metara.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar"). Sa parkinga desno, uskim asfaltnim putem do Hotela LevelUp (PD Napredak)
Opšte upute:
Od hotela krenuti markiranom stazom kroz šumu, proči pored planinske kuće Bijela stijena i onda kod putokaza za zapadni greben skrenurti desno. Pratiti stazu sve do izlaska na makadamski put koji vodi do vrha. Putem ići nekih 1200 metara i onda kod putakaza za planinarski dom Jure Franko sići sa njega. Do vrha pratiti markaciju koja od doma vodi Zapadnim grebenom.
Sa vrha krenuti istočno, a onda se spostiti spustit šumskim putem koji prolazi pored razrušenih domova Vaso Miskin Crni i Dobre vode sve do polazne tačke
Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Iz centra Foče treba nastaviti vožnju cestom uz rijeku Ćehotinu. Nakon što se prođe pored Pravoslavne Bogoslovije i restorana Brioni, na prvom raskršću treba skrenuti desno (putokaz Pljevlja). Pravo put vodi za Ustipraču. Nakon što se skrene desno slijedi prelazak mostom preko rijeke Ćehotine. Sa ovog mosta ima još 46 km do zaravni Konjsko polje na planini Ljubišnja. Naselje iza mosta je označeno kao Dragočava, a put se postepeno penje uz šumovit predio. Povremeno se na cesti pojavljuju putokazi za Meštrevac i Konjsko polje sa oznakom u kilometrima. Nakon 9 kilometara puta, prestaje asfalt i nalazimo se na putu koji je nekad bio asfaltiran, a sad se asfalt pojavljuje samo povremeno, nikad cijelom širinom kolovoza. Nakon 14 km laganog uspona put izlazi iz šume na proplanak sa nekoliko kuća na njemu. Odavde se put počinje spuštati oko 4 km, sve dok kroz šumu ne izađe na visoravan sela Zavait (18.2 km od mosta). Od Zavaita put je u potpunosti makadamski i ide preko visoravni sa rijetkim pojasima šume. Tačno 10 kilometara od Zavaita se nalazi punkt DGS-a u bijelom kontejneru. Ovdje se lijevo odvaja put za selo Čelebić, a mi nastavljamo pravo za Meštrevac. Pored DGS-a ovdje je i zidani objekat u vlasništvu šumarije. Put za Meštrevac je od punkta DGS-a asfaltiran samo jedan kilometar, a 6,5 km od DGS-a (34,7 od mosta) je raskršće gdje se nadesno odvaja put za Meštrevac, a zatim slijedi i odvajanje nalijevo za selo Rajković. Sljedećih deset kilometara puta nas dovodi na početnu tačku uspona. Na kraju, put izlazi iz šume na pašnjake koji se postepeno šire čineći tako Konjsko polje - zaravan obraslu pašnjacima u podnožju najvišeg grebena planine Ljubišnja. Po ulasku na Konjsko polje treba skrenuti sa puta lijevo na prvom odvajanju gdje je put istog kvaliteta kao i onaj kojim dolazimo. (Postoje i neka skretanja sa puta koja čine samo tragovi vozila kroz travu). (Opis Kenan Berberović)
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Iz centra Foče treba nastaviti vožnju cestom uz rijeku Ćehotinu. Nakon što se prođe pored Pravoslavne Bogoslovije i restorana Brioni, na prvom raskršću treba skrenuti desno (putokaz Pljevlja). Pravo put vodi za Ustipraču. Nakon što se skrene desno slijedi prelazak mostom preko rijeke Ćehotine. Sa ovog mosta ima još 46 km do zaravni Konjsko polje na planini Ljubišnja. Naselje iza mosta je označeno kao Dragočava, a put se postepeno penje uz šumovit predio. Povremeno se na cesti pojavljuju putokazi za Meštrevac i Konjsko polje sa oznakom u kilometrima. Nakon 9 kilometara puta, prestaje asfalt i nalazimo se na putu koji je nekad bio asfaltiran, a sad se asfalt pojavljuje samo povremeno, nikad cijelom širinom kolovoza. Nakon 14 km laganog uspona put izlazi iz šume na proplanak sa nekoliko kuća na njemu. Odavde se put počinje spuštati oko 4 km, sve dok kroz šumu ne izađe na visoravan sela Zavait (18.2 km od mosta). Od Zavaita put je u potpunosti makadamski i ide preko visoravni sa rijetkim pojasima šume. Tačno 10 kilometara od Zavaita se nalazi punkt DGS-a u bijelom kontejneru. Ovdje se lijevo odvaja put za selo Čelebić, a mi nastavljamo pravo za Meštrevac. Pored DGS-a ovdje je i zidani objekat u vlasništvu šumarije. Put za Meštrevac je od punkta DGS-a asfaltiran samo jedan kilometar, a 6,5 km od DGS-a (34,7 od mosta) je raskršće gdje se nadesno odvaja put za Meštrevac, a zatim slijedi i odvajanje nalijevo za selo Rajković. Sljedećih deset kilometara puta nas dovodi na početnu tačku uspona. Na kraju, put izlazi iz šume na pašnjake koji se postepeno šire čineći tako Konjsko polje - zaravan obraslu pašnjacima u podnožju najvišeg grebena planine Ljubišnja. Po ulasku na Konjsko polje treba skrenuti sa puta lijevo na prvom odvajanju gdje je put istog kvaliteta kao i onaj kojim dolazimo. (Postoje i neka skretanja sa puta koja čine samo tragovi vozila kroz travu). (Opis Kenan Berberović) Gps track za ovaj dio puta se nalazi na ovom linku.
Opšte upute: Staza do vrha Dernjačište je markirana i počinje kod pastirskih koliba u Konjskom polju. Vrh je vidljiv, tako da orijentacijski nije zahtjevno. Oko 250 metara ispod vrha se na zapad odvaja staza za Kotu 2190. Staza nije markirana, ali je obilježena sa kamenim kupama. Isto tako je obilježena i Kota 2190. Sa Dernjačišta ka Maloj Ljubišnji krenuti markiranom strazom u pravcu sjeverozapada. Ta staza se spušta u Crnu goru pa se u jednom momentu potrebno odvojiti sa nje lijevo, i probiti kroz nekih 100 metara guste kleke na drugu stranu grebena. Odatle uskim travnatim područjima pronaći put kroz kleku do vrha Mala Ljubišnja. Sa vrha krenuti nizbrdo, u pravcu juga do Konjskog polja
Polazna tačka: Bijela lokva (sa makadamskog puta za Pločno)
Završna tačka: Pločno - Kapci
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od Sovičkih vrata produžiti pored motela Hajdučke vrleti, zaobići Blidinjsko jezero i sa njegove druge strane se odvojiti na makadamski put za Pločno. Voziti putem koliko vam uslovi dozvoljavaju (put je prilično loš za putničko vozilo) i parkirati na proširenje pored puta
Opšte upute: Nastaviti putem ka vrhu. Kada dođete do GSS-ove kućice ,koja se nalazi sa desne strane puta to je Kota 2093. Od nje nastaviti putem uzbrdo, poslije par stotina metara sa puta sići na lijevu stranu ka Koti 2119. Pristup ovoj koti je prilično zahtjevan i uključuje penjanje-odpenjavanje u stijeni. Najlakši put je preko grebena između dvije vrtače.. U povratku nastaviti putem i Kota 2219 se nalazi prije Pločnog sa lijeve strane. Zatim se spustiti sa puta desno ka vrhu Ćuprija. To je posljednji vrh u nizu i neka vas ne buni jedna kamena kupa od koje se treba spustiti još nekih 200 metara. Vratiti se istim putem nazad, do vrha Pločno, a onda produžiti dalje u pravcu juga do Kote 2182. Odatle se najbolje vratiti skroz na sjever do ruba grebena, pa tek onda krenuti na istok prema vrhu Kapci
Sigurnosne informacije: Staza je na nekim dijelovima tehniočki zahtjevna, uključuje i pomaganje rukama prilikom penjanja i silaženja. Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera.
Opšte upute: Ulaz na markiranu stazu je u jugozapadnom dijelu jezera, i ispod Debelog brda vodi sve do Jezerca. Tu markirana staza vodi desno (zapadno) za Ločiku, i izlazi na Sarajevska vrata. Krebnuti na sjever rubom grebena do Kote 2028, a onda markiranom stazom kroz kleku ka vrhu Krstac. Odatle na zapad, preko vrha Nadkrstac se spustiti na Devetake. Na sami vrh je malo teže izači zbog kleke. Sa Devetaka nastaviti na zapad na Vrh Rosinj. Vratiti se istim putem do pod Nadkrstac i onda skrenuti na sjever ka vrhu Bijela gromilica. Povratak je istim poutem do Prokoškog jezera
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i ne postoji opasnost od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem iz Sarajeva M18 koji vodi ptema Trnovu. Neposredno iza Trnova skrenuti desno ka selu Turovi.
Opšte upute: Iz sela Turovi krenuti putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Put od Sustavca se nastavlja dalje jugozapadno. Na jednoj okuci možete primjetiti putokaz za vodopad Skok. Dalje istim putem idete do Glibavca gdje se mora pregaziti Hrasnički potok i onda markiranom stazom kroz šumu do Šišana. Prođete lijevom stranom Velikog jezera i onda jugozapadno preko Konjskih vrela dok ne dođete iznad Bijelog jezera. Na tom mijestu se odvajate sa markirane staze i trebate livadom lijevo, uzbrdo izači na sedlo ispod Klekove glavice. Sa Klekove glavice ne ići na istok, prema Treskaću jer je taj dio vjerovatno miniran. Rubom grebena proči na Suhu lastvu i nastaviti markiranom stazom ka Maloj ćabi. Drvenim stubom je označeno skretanje ka Pašinoj planini ii od tog mjesta do vrha ima 10-ak minuta. Povratak je istim putem, preko Suhe lastve.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. Prije Kalinovika skrenuti lijevo prema selu Jelašca i produžiti dalje makadamom oko 20 KM sve do Orlovačkog jezera
Opšte upute: Od parkinga iznad Orlovačkog jezera krenuti stazom u pravcu juga. Nedaleko odatle se na lijevu stranu odvaja put za Orlovac, a pravo nastavlja put za Bregoč i Kozje strane. Poslije nešto više od 3 km, kada dođete do dva mala jezerceta - Lokve na desnu stranu se odvaja put za Bregoč, a lijevo je pot za Kozje strane. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića pravo do sela Rakitnica, a onda makadamskim putem uz Rakitnicu do česme gdje možete parkirati auto.
Opšte upute: Od česme krenuti makadamskim putem prema Baletinim vodama. Odmah iznad česme na Baletinim vodama kod putokaza za Barice skrenuti lijevo na stazu koja kroz šumu vodi na Poljice. Staza se zatim strmim sermpentinam penje sve do klekom prekrivenih livada ispod vrha Barice. Od Barica krenuti na jug i preko Kote 2048, Oblika, Opaljenog kuka i Đevigrada sve do Hercegovačkih vrata ispod Male ćabe. Sa Hercegovački vrata se treba spustiti zapadno do izvora Bijele vode, a onda nazad u pravcu sjevera stazom koja vodi sve do Baletinih voda.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Proći Tjentište i poslije tunela skrenuti desno na put koji vodi na prijevor Čemerno. Kod devastiranog hotela ponovo desno makadamskim putem sve do planinarskog doma u Papinom dolu
Opšte upute: Od doma krenuti na istok makadamskim putem koji prolazi ispod Kuka, a zatim ide sjeverno kroz Vraćan poljanu. Staza je dobro markirana i taj dio puta je bez večih uspona. Uspon počinje od izvora Goveđak, zapadnom stranom grebena Vlasulje. U početku ista staza vodi ka vrhovima Studenac i Velika Vlasulja, s tim što se na sredini grebena odvaja na zapad prema Velikoj Vlasulji. Odmah poslije skretanja ka Vlasulji sići sa markirane staze i krenuti ravno uzbrdo do vrha Koćanj kuk. Odatle produžiti na zapad do kote 2192 koja se nalazi ispod Vlasulje. Zatim grebenom u pravcu sjeverozapada, pratiti markiranu stazu do Kozjeg pogleda. ZaKozjeg pogleda se spustiti preko livada na suprotnu, zapadnu stranu Volujka na Kotu 2107, a onda prateći markiranu stazu koja vodi od Studenca nazad u Papin do
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko koristite javni prevoz Možete koristiti Autobus ili voz do Jablanice. Poslije toga morate pronači privatni prevoz do Blidinjskog jezera. Ukoliko ste sa autom idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje 6 km do motela Hajdučke vrleti. Na tom mjestu skrenuti desno na makadamski put, proći pored nekropole stećaka i poslije nekih 2,5 km parkirati auto na proširenje.
Opšte upute: Staza počinje odmah preko puta parkinga. Prvi dio staze je lstrma ivada, a zatim se ulazi u bukovu šumu. Poslije nešto više od jednog kilometra uspona stiže se na Prskalov Dolac gdje se nalazi jedna velika čatrnja (nažalost bez vode). Dalje je staza prosječena kroz gustu kleku i vodi sve do vrha Veliki Vran. Do tog dijela je staza markirana. Od Velikog Vrana se spustiti u sedlo u pravcu sjevera. Oprezno sići niz kamene blokove i sipar do dna sedla, a onda u kleki pronaći prosjećenu stazu koja vodi skroz do vrha Mali Vis. Staza se na momente gubi i potrebno je pažljivo pratiti. Mjestimično je označena najlonskim trakama. Na ovom dijelu nema izvora pa ponjeti dovoljno vode.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima. Otežana orijentacija između Velikog Vrana i Malog Visa
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i ne postoji opasnost od mina
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputite se preko Bjelava i Podhrastova prema Sederniku. Poslije Sedernika odvojiti se lijevo na put koji vodi prema Baricama. Auto se može ostaviti na Baricama ili produžiti skroz do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti jednim od dva puta, južnim ili sjevernim, potpuno je svejedno jer se poslije jednog kilometra spajaju u jedan. Produžiti dalje preko Pjeskovite ravni putem koji vodo prema Bukoviku. Poslije groblja, odvojiti se sa puta desno i pored vikendica proči prema Crepoljskom.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autom, taksijem ili kombijem preko naselja Grbavica na Vrace, dalje na parking Ravne ("Prvi šumar") i na Brus.
Opšte upute: Markiranom stazom do ruševina planinskog poštarskog odmarališta i izvora Dobra voda (1300m nv). Od Dobre vode slijediti markaciju lijevo šumskim putem koji se poslije sužava u stazu. Na vrh se izlazi grebenom. Dalje od vrha slijediti greben pored telekomunikacijskih antena, spustiti se na cestu kod starog heliodroma i cestom prema velikom tornju. Nastaviti stazom prema solidno očuvanom ali napuštenom planinarskom domu PD Željezničar, od kojeg se vraćamo prema Dobroj vodi i onda produžimo na sjeverozapad prema Prvom šumaru
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Ući u šumu iznad doma i markiranom stazom proći kroz nju. Po izlasku iz šume skrenuti lijevonastaviti uzbrdo i popeti se na greben koji vodi ka vrhu Šiljak (na njemu se nalazi velika antena). Sa Šiljka krenuti ka zapadu, spustiti se u sedlo a zatim nastaviti dalje uzbrdo do vrha Lisičja glava. Povratak može istim putem ili se spustiti na put južno od ovih vrhova pa se vratiti do polazne tačke.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag.
Opšte upute: Od parkinga krenuti makadamskim putem uzbrdo, u pravcu juga. Na raskrsnici Sjenište- Ogorjelicaa skrenuti desno (zapad) i ići sve do vrha na kojem se nalazi objekat od žičare. (Vrh Ogorjelica je par stotina metara jugozapadno). Povratak je preko skijaških staza, pravo do parkinga.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputite se preko Bjelava i Podhrastova prema Sederniku. Poslije Sedernika odvojiti se lijevo na put koji vodi prema Baricama. Auto se može ostaviti na Baricama ili produžiti skroz do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti jednim od dva puta, južnim ili sjevernim, potpuno je svejedno jer se poslije jednog kilometra spajaju u jedan. Produžiti dalje preko Pjeskovite ravni putem koji vodo prema Bukoviku. Poslije groblja, odvojiti se sa puta desno i pored vikendica proči prema Crepoljskom. Od Crepoljskog se vratiti na put i produžiti prema Bukoviku.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Pazariću. Skrenuti sa magistralnog puta kod željezničke stanice Pazarić (desno),proći ispod pruge i voziti do sela Dragovići. Auto parkirati na prošitenju u selu.
Opšte upute: Od parkinga krenuti na istok, spustiti se do potoka pa preko livada doći na makadamski put koji od sela Doljani vodi do planinarskog doma Ormanj. Od doma nastaviti markiranom stazom na sjeveroistok, pored izvora Javor, a onda na raskrsnici desno ka Studencu i lovačkoj kućici. Par stotina metara iznad kućice slijediti markaciju koja na sjeverozapad (lijevo) kroz šumu vodi sve do vrha Ormanj. Od vrha pored objekta proći i uskom šumskom stazom se spustiti na zapad sve do puta koji ispod vrha Rudina, preko Nadgajnice vodi nazad u selo Dragovići.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.
Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Nastaviti dalje kroz Crveni klanac do Dugog polja. Preći preko ceste u Dugom polju i nastaviti uspon grebenom prema Krvavcu. Kada dođete na vrh grebena obići Krvavac sa njegove desne strane i sa istoka se popeti putem kroz kleku do samog vrha.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz putem M17 i voziti sve do Tarčina. Na prvom skretanjiu lijevo ući u Tarčin. Na sljedećem skretanju ponovo lijevo i voziti kroz sela Japalaci, Čičke, Donja Bioča i Gornja Bioča (oko 3km od skretanja). Ovdje se odvojiti lijevo na makadamski put i nastaviti uz riječicu Bjelašnica još 5,5 km. Sada se nalazite tačno u podnožju staze ispod Strugova u području Mehine luke. Tu na proširenju parkirati auto.
Opšte upute: Nastaviti makadamskim putem još 500 metara a onda se odvojiti na jedan uži put desno, u pravcu zapada. Put postaje polahko sve strmiji, da bi se poslije nešto više od jednog kilometra staza potpuno izgubila. Naredni kilometar je nagib izuzetno jak (45-50°) i ne postoji nikakva staza tako da je kretanje izuzetno naporno Treba biti oprezan jer bi sigurno svaki pad imao ozbiljne posljedice. Zadnjih 200 metara uspona se iz šume izlazi na isto tako strmu livadu. (250 metara južno od ove rute postoji stara staza, paralelna sa ovom, za koju ne znamo u kakvom je stanju. Po izlasku na plato nastaviti još 500 metara na sjeverozapad do Kalajli jezara. U povratku se vratiti na mjesto izlaska na plato i nastaviti grebenom na jug. Proći ispod vrha Opančak i stazom se spustiti do makadamskog puta koji nas vodi nazad do auta. Ne računajući velike nanose snijega u vrhu, put je u odličnom stanju i može se sa autom izači sve do katuna Opančak.
Sigurnosne informacije: Uspon je dug samo 2,5 km ali je vrlo zahtjevan i naporan. Ukoliko niste fizički spremni prporučujemo da idete okolo putem (pravac kojim smo se mi vratili). Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag. Od Termaga pravo uzbrdo prema Rajskoj dolini i srušenom hotelu Mladost. Auto možete parkirati na proširenju kod vidikovca
Opšte upute: Od vidikovca krenuti makadamskom cestom uzbrdo, prema jugu. Kada stignete do puta koji spaja Ogorjelicu i Sjenište skrenuti lijevo (istok). Putem ići sve do vrha Košuta. Do samog vrha ne silaziti sa ceste, kao ni pokušavati sići na livade ispod vrha zbog opasnosti od mina. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Proći Tjentište i poslije tunela skrenuti desno na put koji vodi na prijevor Čemerno. Kod devastiranog hotela ponovo desno makadamskim putem sve do planinarskog doma u Papinom dolu
Opšte upute: Od doma krenuti na istok makadamskim putem koji prolazi ispod Kuka, a zatim ide sjeverno kroz Vraćan poljanu. Staza je dobro markirana i taj dio puta je bez večih uspona. Uspon počinje od izvora Goveđak, zapadnom stranom grebena Vlasulje. U početku ista staza vodi ka vrhovima Studenac i Velika Vlasulja, s tim što se na sredini grebena odvaja na zapad prema Velikoj Vlasulji. Produžiti pravo ka Studencu, stazom koja vodi kroz kleku. Po izlasku na plato Volujka produžiti pravo, u pravcu sjevera na prvi vrh u nizu Rudinski kom. Od njega produžiti grebenom preko vrhova Kota 2283, (u sedlu je izvor Studenac), Veliki Oštrikovac, Kota 2294, Prsti pa sve do Badnjina koje su zadnji vrh u nizu. Nazad se vračamo drugom stranom grebena preko Kote 2184 i Kote 2181 na put kroz kleku kojim smo i došli
Upute za dolazak do polazne tačke: Uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i parkirati auto kod prve velike okuke prema Skakavcu.
Opšte upute: Od tog mjesta krenuti desno, uskim asfaltnim putem koji se polahko spušta sve do rječice Lučica. Preči rijeku i onda nastaviti makadamskim putem desno uzbrdo. Na kraju puta preći rječicu i ogradu i još par stotina metara nastaviti uzvodno. Zatim se vratiti ponovo na lijevu obalu i pronači stazu koja vodi uzvodno i blago uzbrdo. Staza nije markirana i prilično je zapuštena. Nastaviti stazom još 1500 metara a onda se spustiti lijevo u kanjon sve do vodopada. Sa vodopada smo se vratili na stazu i nastavili dalje prema istoku. Staza se ubrzo gubi u šipražju i kretanje i orijentacija postaje malo zahtjevnije. Samo povremeno bi nalazili na nešto što bi se moglo predpostaviti da je staza al sve je bilo toliko zaraslo da smo poslije nekih kilometar odlučili da se vratimo. U povratku smo isprobali još jedan put na koju smo naišli ali smo i od njega odustali kad smo procjenili da ide previsoku u odnosu na onaj kojom smo došli. Spustili smo se niz strmu padinu na prvobitnu stazu kojom smo se vratili do auta.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane. Pažljivo voziti makadamom nekih 17 KM sve do raskrsnice Tisovica-Rapti. Tu skrenuti lijevo i voziti još par stotina metara do doma. GPS Track
Opšte upute: Od doma krenuti na jugozapad i stazom koja u početku vodi kroz šumu popeti se na greben Konjičke Bjelašnice. Za nekih sat vremena stigne se na Djevojački kuk, gdje se nalazi putokaz i raskršće za Tisovicu (nizbrdo, u pravcu jugozapada) i za Veliku kapu, grebenom u pravcu jugoistoka. Pratiti greben do vrha Velika kapa (otprilike 2 sata od putokaza) Povratak istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama proći skretanje za Jahorinu i skrenuti desno prije industrijskog kompleksa (nekadašnji Famos) skrenuti desno. Nedugo zatim dolazite na raskrsnicu gdje desno put vodi do Vrela Miljacke, a lijevo ka Hadžišabanovića vili. Auto možete parkirati na parkingu ispod vile.
Opšte upute: Od Hadžišabanovića vile uputiti se putem pravo (vilila vam ostaje sa lijeve strane) i ići sve do kraja tog puta. Tu preći preko ograde i izači na drugi put koji ide iznad livade te nastaviti desno. Nedugo zatim stižete do restorana Vrelo Miljacke, dokle se može i autom ako skrenete kod putokaza kod Famosa). Nastaviti lijevo makadamskim putem. Postoje male stazice koje vode lijevo do Poljanske miljacke. Moguće se kretati uzvodno uz riječicu samo treba biti pažljiv. Nakon nekih 350 metara dolazi se do samog vrela (ograđeno je) i makadamskim putem se nastavlja dalje kroz šumu. Skrenuti lijevo kod table Studenac i ići pravo, prvo šumom, a kasnije kroz sela sve do skijališta Ravna planina. Na vrh do jezera se popeti ili uz skijalište ili makadamskim putem. Povratak je istim putem do sela, a u selu skrenuti desno kod putokaza i spustiti se sve do Hadžišabanovića vile.
Tura kreće iz Modruše pored Blidinjeg jezera, uspinje se preko vrha Galuša 1418 mnv, do ispod vrha Vran, gdje se malo krati uspon i skreće lijevo prema Koti 2006, poslije se vraća grebenom prema vrhu Vran 2020 mnv, te grebenom preko Bijelo glavice dolazi do najvišeg vrha Veliki Vran 2074 mnv, da bi se onda nastavilo prema vrhu Mali Vis 2014 mnv, čime su posjećeni svi vrhovi iznad 2000 m na planini Vran.Dužina oko 17 km sa usponom oko 1550 m.
Pažnja: Ova tura je dosta zahtjevna, u ljetnom vremenu ima dosta zmija, posebno na usponu na Lica sa Vratnica, te u silasku sa Lica na Sedlo.Posebno treba dosta obratiti pažnju na silasku sa Južnog vrha na Sedlo zbog krušljive stijene.U zimskom vremenu treba obratiti pažnju na mogućnost lavine, jer je podloga travnata. Prvo treba doći do Tjentišta i produžiti do Suhe. Sada je na rampi naplatna kućica i naplaćuje se ulaz u NP. Kada nema čuvara, rampa je otključana. Prije se morao tražiti ključ od čuvara u NP Sutjeska, a nama su uvijek izlazili u susret. Autom, može i malo auto, po dosta dobrom makadamu doći do područja Jelovače, skrenuti desno sa puta (ima putokaz Lica-Badnjine), preći preko Suškog potoka i onda voziti još nekoliko stotina metara do okretaljke gdje se može ostaviti auto. Na tom dijelu kreću strmi šumski putevi-vlake. Ovo imate opisano i u drugim trekovima na portalu. Krenuti putem i paziti na prvo skretanje, jer marka nastavlja prema Adžovcu. Pratiti šumski put i dolazi se do područja Vratnice, odakle puca prekrasan pogled na vrhove Lica. Uspon ide direktno prema vrhovima. Put sa Sjevernog na Južni vrh vodi prokresanom klekom, a mi smo nastavili dalje, spustili se sa Južnog vrha na Sedlo i onda nastavili siparom i divljom stazom (vjerojatno od divljih životinja) u podnožje vrha Stolac (opcionalno dosta zahtjevan uspon, po strmim padinama pokrivenom travom, čak je dobro imati cepin u sred ljeta da se ne okliznete) te se nastavlja ispod vrha Kota 2041. Izabrali smo logičan uspon stijenom i dolazi se desno od Kote. Ovaj vrh je prekrasan, jer je u centru ove moćne planine, vidi se cijeli greben Volujka, a iza Maglić. U nastavku rute, spustiti se sa Kote, ima malo probijanja kroz kleku, te se spušta u Malu poljanu, onda slijediti put i dolazite do polazne točke. Taj dio puta je markiran.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.
Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Nastaviti putem i prije Crvenog klanca se odvojiti lijevo (zapadno) markiranom stazom koja vodi uzbrdo na greben Oblja. Ići rubom grebena sve do vrha, a zatim se spustiti u Lukomir. Iz sela krenuti stazom koja u pravcu istoka ide iznad kanjona i prati ga sve do Studenog potoka. Tu skrenuti lijevo na livadu i uz potok sve do katuna na Gradina pa se spustiti u Umoljane.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića pravo do sela Rakitnica, a onda makadamskim putem uz Rakitnicu do česme gdje možete parkirati auto.
Opšte upute: Od česme krenuti makadamskim putem prema Baletinim vodama. Odatle se silazi sa puta i markiranom stazom koja vodi preko livada ići južno ispod grbena. Na Pločama staza blago savija prema istoku i vodi ka izvoru Bijele vode. Od izvora istočno uz brdo prema vrhu Mala Ćaba.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Auto parkirati u Babinom dolu
Opšte upute: Od izlaza sa žičare krenuti uzbrdo tehničkim putem koji vodi na vrh. Prije vrha se odvojiti sa puta lijevo (na istok) ka kotama 2032, 2046 koje se nalaze na grebenu koji vodi sve do vrha Žuti cvijet. Sa Žutog cvijeta krenuti na sjever do Kote 2056, a onda nazad putem ka polaznoj tački.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića. Na kraju sela odvojiti se na novi asfaltni put koji vodi pored Puzimskog groblja sve do polazne tačke Police (pored nekropole stećaka). Auto parkirati pored puta.
Opšte upute: Preći cestu kod stećaka i krenuti uzbrdo kroz Bojadžin do u pravcu zapada. Na vrhu, na visoravni se nalaze još jedni stećci na Jezerima.Tu skrenuti desno i popeti se na vrh koji dominira visoravni - Konjic. Od njega produžiti preko Hrnjave bare do bivka PD Željezničar. Od bivka nazad ka Konjicu, pa se spustiti u dolini da stećaka. Od Stećaka krenuti u pravcu jugoistoka ka vrhu Trojani. Nema markirane staze, ali orijentacija nije problem. Sa vrha se vratiti na visoravan i markiranom stazom nazad na polaznu tačku
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane. Pažljivo voziti makadamom nekih 17 KM sve do raskrsnice Tisovica-Rapti. Tu skrenuti desno i nastaviti putem ka Tisovici. U nastavku voziti pažljivije jer je put lošiji, a u jednom dijelu vam je sa desne strane velika provalija. Nije baš preporučljivo za putnička vozila. GPS Track
Opšte upute: Iz Tisovice krenuti na jug, ka Zelenoj glavi. Pred kraj doline kod putokaza Lupoglav 5h skrenuti desno (zapad) i proći podnožjem vrha Kantar. Nedugo zatim se prolazi pored izvora Zakantar, ali treba izbjegavati kretanje područjem iznad izvora jelr postoji mogućnost da je minirano. Nastaviti dalje markiranom stazom koja prolazi iza vrha Crnoglav i onda ponovo ide na jug sve do Lupoglava. Na tracku je i pokušaj penjanja vrha Erač sa njegove južne strane, koji je tehnički zahtjevan i opasan ine treba ga pokušavati. Povratak sa Lupoglava istim putem
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički, ali jeste kondiciono zahtjevna. Pažljivo se kretati preko sipara. Nema opasnosti od mina osim kod izvora Zakantar
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od Sovičkih vrata produžiti pored motela Hajdučke vrleti, zaobići Blidinjsko jezero i sa njegove druge strane se odvojiti na makadamski put za Pločno. Voziti putem koliko vam uslovi dozvoljavaju (put je prilično loš za putničko vozilo)
Opšte upute: Od vrha Pločno grebenom krenuti na istok prema vrhu Kapci. Markirane staze nema, i put je prilično zahtjevan za kretanje. Kamenje je prilično nestabilno i treba biti pažljiv. Najlakši pristup vrhu Kapci je malim grebenom uz rub kleke. Najbolje se istim putem vratiti u sedlo i nastaviti dalje ka vrhu Veliki Jelinak. Treba se spustiti u jedno sedlo i popeti uz sipar na sljedeći greben. Prelazi se preko jednog bezimenog vrha na kojem ima velika kamena kupa (na vrhu je vojni šljem), zatim preko još jednog sedla i uz još jedan sipar. Tu se nalazi još jedna kamena kupa, ali Veliki Jelinak je još dalje na ljevoj strani grebena. Od njega nastaviti još na istok i spustiti se sve do Kote 2065. Kota 2038 se nalazi još niže, malo uljevo. Potrebno je preči još jedan sipar i pronaći put kroz kleku. Povratak je istim putem stim što se nešto prije vrha Veliki Jelinak treba odvojiti lijevo ka Koti 2154. Sa nje preko jednog kamenog grebena se vraćamo na put kojim smo došli i njime nazad do Pločnog
Sigurnosne informacije: Staza je na nekim dijelovima tehniočki zahtjevna, uključuje i pomaganje rukama prilikom penjanja i silaženja. Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti preko Konjica i Jablanice prema Mostaru. Kada prođete skretanje za Drežnicu voziti još 7 km i prije mosta skrenuti lijevo u kanjon Bijele. Voziti makadamom sve do male brane na Bijeloj i tu parkirati auto
Opšte upute: Od brane krenuti makadamskim putem koji vodi uz Bijelu prema sjeveru. Preči preko Bijele i markiranom stazom krenuti prema Grabovčićima. Od Grabovčića nastaviti kroz bukovu šumu. Kada se stigne u podnožje Ovče odvojiti se sa markirane staze desno (Nešto iznad nadmorske visine od 1000 metara) i nataviti dalje prvo kroz šumu a dalje strmom livadom. Po izlasku na čistinu ići grebenom sve do vrha. Ovaj dio staze nije markiran. Povratak je istim putem
Oprema: Oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna. Nema opasnosti od mina. Ponjeti dovoljno vode jer na ovom području nema izvora
Iz Tisovice se ide na Vjetrena brda, uspon na Erač, prelaz preko i spust siparom, uspon na Lupoglav, spust grebenom prema Ovči, uspon kroz okno na Erač, povratak ispod sedla Lupoglava i uspon na Vidinu kapu. Povratak preko Mršića dola i Zakantara u Tisovicu.Nekoliko je težih dionica, kao što je uspon na Erač, spust preko Erača na sipar podno Lupoglava, te spust sa Lupoglava pod Ovču grebenom, kao i uspon do podno vrha Ovča (skoro cijela tura, ha, ha). Pažljivo, za alpiniste mala šaša, ali za planinare treba dosta opreza.
Uspon kreće iz Tisovice, pa preko Zakantara i podno Lupoglava na sedlo, uspon sa sedla na Kerać, Vidinu kapu i Herač. Povratak siparom preko Mršića dola i Zakantara. Zahtjevna tura, ali lagana za snalaženje.
Distance: 19.76 km.
43.5751356
17.5385221
Čvrsnica - Pločno, Veliki Jelinak, Kota 2182, Kota 2154, Kota 2065, Kota 2038
Pitah se da li staviti ovaj trak ili ne, obzirom da već postoji jedan ili više trekova oko ovih vrhova, ali pošto smo koristili neke kratice između vrhova, mislim da raji nije loše da ima i te varijante, posebno što se na ovom dijelu često veoma brzo navuku oblaci.Početak ture je odrađen biciklom od podnožja do vrha Pločno, odakle se kreće do Kote 2182 standardno, a onda smo malo prekratili put prema sedlu i području Velikog Jelinka gdje se i nalazi istoimeni vrh i ove Kote. Išli smo standarno preko vrha sa šljemom i spust u sedlo. Potom smo prvo odabrali posjetu Koti 2154, a ostavili smo vrh V.Jelinak za kraj. Vraćamo se na kraj grebena i direktno se spuštamo prema Koti 2038, krateći put silaskom u kanjon podno vrha, a u tom dijelu se treba pažljivo kretati po kamenju posebno pri silasku. Ovim dijelom se ukoso stiže na standardan put kojim ćemo se i vratiti na Kotu 2065. Sa Kote 2065 se ide direktno grebenom na zadnji vrh Veliki Jelinak, a sa njega do sedla prema neimenovanom vrhu sa šljemom. Nismo željeli ponovno se penjati na vrha sa šljemom, nego smo kratili uspon i išli smo lijevom padinom, gdje treba biti oprezan, jer se ide kamenom padinom koja je dijelom krušljiva. Ali nije ništa strašno.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Prije Boračkog jezera skrenuti desno u selo Borci, a onda makadamskim putem sve do Crnog polja. Put nekada zna biti u lošem stanju pa nije moguć prolaz putničkim autom
Opšte upute: Kroz Crno polje krenuti u pravcu zapada. Put vodi ispod Sivadija, sa vaše lijeve strane, pored izvora Kamenac koji je sakriven u stijenama pored puta. Zatim se ta staza spaja sa putem koji vodi od Bijelih voda ka Jezercu i u pravcu sjeverozapada kroz Lasin do ide sve do planinske kućice Jezerce. Pri prolasko kroz Lasin do sa vaše desne strane se nalazi Osobac. Od PK Jezerce (gdje imate i izvor) krenuti putem ka Zelenoj glavi. Na Raskrsnici ispod Otiša skrenuti desno ka Tisovici i planinarskoj kući Vrutak. Noćenje u kući potrebno najaviti u PD Borašnica gdje se preuzima i ključ. Od kućice se spustiti u Tisovicu, do izvora Vrutak. Krenuti stazom koja vodi ka Lupoglavu i odmah, ispod Kantara se odvojiti lijevo ka početku grebena Vjetrenih brda. Put dalje vodi ispod Prijevorca sa vaše lijeve strane, preko kamenih ploča i nije markiran. Izači u sedlo ispod Viline glave, i onda krenuti grebenom preko Kote 1991 ka Eraću. Put je mjestimično obilježen kamenim kupama, ali se u njih ne može 100% pouzdati pošto ih vjetar često uništi. Završni uspon na Erač ići rubom grebena i ne pokušavati se spustiti niz livade jer su sve ostale opcije puno teže. Povratak je istim putem, uz mogućnost noćenja na Vrutku ili Jezercu.
Tražio sam na netu trek za Crni vrh na Igmanu, ne nađoh. Tražio i za Međeđu glavicu ili Međeđu glavu na Bjelašnici, na sedlo ispod Velike vlahinje, ne nađoh. Pa rekoh da odemo tamo i snimimo to, možda nekom zatreba. Iako smo dio išli biciklom, ako netko ide autom, isto vrijedi. Biciklom krenuli od Matinih koliba, pa onda prekrasnim šumskim putem i laganim usponom kroz Vučje dole i Rajčevicu obišli oko vrha Guvno 1612 mnv, do iznad pl.doma Javornik. Tu smo tražili neki označeni put prema Crnom vrhu, najvišem vrhu Igmana, ali ne nađosmo to, pa smo sa puta našli neki putić i pogodili. Lagano putićem do vrha, a na vrhu kupa kamenja, što znači da planinari ipak posjećuju ovaj vrh. Pogled sa vrha nikakav, ali tako je to u šumi. Zato imate koncentraciju kisika na 100%.Sa vrha smo se spustili biciklom i nastavili dalje šumskim putem do lovačke kolibe u Ravnoj vali gdje se skreće standardnim putem prema Međeđoj lokvi odakle ide put preko Kara Mustafinih čaira okolo Međeđe glave prema Lokvanjskom jezeru, ali smo mi išli preko Vreoca da vidimo ima li puta prema sedlu između Vlahinje i Međeđe glavice. I zaista, put tj. staza postoji, dobro je obilježen, čak postoje i zimske markacije. Dolazimo i do kaptiranog izvora iznad Vreoca, kantom vadimo vodu, punimo zalihe i zahvaljujemo dobrim ljudima, planinarima, koji su i markirali ovu stazu, a i utrošili dosta svog vremena da naprave ovu kaptažu veoma hladne i odlične vode, koja sigurno u ljetnim vremenima dušu vraća. Nastavljamo dalje označenim putem prema sedlu, a kada dođete na sedlo i pređete na drugi kraj, pucaju pogledi na crni Krvavac i prekrasnu i moćnu Hranisavu, a ispred prekrasna polja Bjelanovog dola. Odavde se lijevo ide prema Velikoj vlahinji. Naš cilj je bio popeti Međeđu glavu (ili glavicu), ali obilazismo okolo i nigdje nekog putića, jer je vrh obrastao u staru i veliku kleku, koja se pravo narogušila i neda u svoja njedra. Ma nešto nisam bio za odustajanje i krećem u probijanje prema vrhu. Za nekih stotinjak metara mi je trebalo oko pola sata da se probijem do vrha, na kojem je isto kleka, ali malo niža, tako da se može nešto i vidjeti sa vrha. Sa lijeve strane dominira klekovita Velika vlahinja (ili Mala, ali nije bitno), a desno već pomenuti vrhovi Bjelašnice. Povratak je nešto lakši, jer se ide niz kleku. Sarajevski planinari će reći da je ovo stari, poznati put i staza, ali neka i ovog treka na portalu, možda nekome pomogne.
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje na Sovičkim vratima produžiti cca 1km i skrenuti u Muharnici lijevo, na makadamski put koji vodi do Vitlenice gdje na proširenju možete parkirati auto.
Opšte upute: Na proširenju kod klupe se odvaja markirana staza na desnu stranu (južno) koja vodi prema Velikom Vilincu. Pratiti stazu sve do raskršća Vilinac-Hajdučka vrata i tu skrenuti lijevo (istok). Na putu ćete proći pored jezera Crvenjak. Par stotina metara dalje je putokaz za Hajdučka vrata. Potrebno se spustiti 20-ak metara desno, da bi došli do njih. Odmah iznad Hajdučkih vrata je vrh Drinjača (Trinjača). Sa Trinjače produžitiu pravcu istoka još nekih 800 metara da vrha Velika Oštrovača. Postoje izvori kod katuna, kilometar poslije katuna i ispod doma na Vilincu. Povratak je istim putem
Staza Tom Sawyer prolazi kroz Ponjeračku pećinu, a u povratku se penje do tzv. Kule Marije Terezije. Staza počinje od patrizanskog spomenika u Olovu, nastavlja velikom uzbrdicom kroz listopadnu šumu, te izlazi na Boračko. Ovdje skreće lijevo preko livadice u zimzelenu šumu, prateći marku silazi u Ponjeračke luke. Zatim skreće opet lijevo niz potok sve do ulaza u pećinu. Staza je do ulaza u pećinu duga 3,5 km, i markirana je cijelom dužinom Dužina pećine je oko 250 metara, a strop cijelom dužinom je preko 20 metara. Za prolazak kroz pećinu potrebni su: pojas, karabiner, osmica, kaciga, lampa i biti spreman ukvasiti se ispod pojasa. Na dva mjesta potreban je abzajl sa postavljenih spitova . Staza i prolazak kroz pećinu spada u manje zahtjevne fizičke napore i vještine spretnosti, a za uzvrat pruža nezaboravnu avanturu i doživljaj.Ipak staza je okarakterisana kao teška zbog pomagala. Povratak nazad u Olovo je kanjonom Krivaje (ne baš atraktivnom rutom zbog uskog asfalta) za 45 minuta. Na ovoj ruti se nalazi Kula Marije terezije, a do nje se dolazi iz Paske Luke i Zagrađa. Zidine ove kule nalaze se na tt 722 iznad kanjona r. Krivaje.
Za prolazak kroz pećinu potrebna je najava i usluge lokalnog vodića. Oprema se također moze iznajmiti kod PD Smolin Olovo.
Polazna tačka: Planinarski dom Nusret Džakmić Nuki
Završna tačka: Planinarski dom Nusret Džakmić Nuki
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Olova krenuti na sjever ulicom Branilaca Olova do Osnovne škole Olovo. Skrenuti lijevo prema selu Ponijerka. i nastaviti oštro se penjati asfaltnim putem do Boračkog. Na raskrsnici za Memagić stijenu i Zagajnicu nastaviti pravo i spustiti se u Ponijerku. Na kraju asfaltnog puta i prijelaza preko rječice Ponječica, skrenuti desno pored starog mlina popeti se do planinarskog doma Nusret Džakmić Nuki.
Opšte upute
Osnovni podaci o stazi:
Start: Planinarski dom Nusret Džakmić Nuki,
Kraj: Planinarski dom Nusret Džakmić Nuki,
Dužna (km) : 15,6 km,
Vrijeme pješačenja (h:min):6:00 h,
Težina: srednje teška ,
Najniža tačka (m): 783 m,
Najviša tačka (m): 1274 m.
Visinska razlika (m): 491m,
Opis staze:
Olovska transverzala je planinarska staza koja povezuje drugi i treći najveći vrh Konjuha; Zečiji vrat (1274 m/nv) i Bijeli vrh (1271 m/nv. Staza je dobro markirana a duga je oko 18 km i može se pješice preći za 6 sati, ali optimalno vrijeme je 8 sati hoda. Po kategorizaciji može se svrstati u srednje teške planinarske staze. Staza kreće od Planinarskog doma Nusret Džakmić Nuki u s. Ponijerka i kreće prema istoku. Zemljanim putem penje se prema gredi i izlazi na poljski put koji povezuje Zagajnicu i s. Grabovicu. Nastavlja putem prema sjeveru. Oštro se penje na Kućajevicu (tt 863) .te se blago spušta prema sjeveroistoku na šumski put koji gredom iznad Zobovog Dola sa zapadne strane zaobilazi tt Ubojišta i vodi do Šarene bukve. Nastavlja u pravcu sjevera prema izvoru Dobra voda. Kod izvora napušta cestu i kratkom uzbrdicom penje se na Jezerce.
Tu staza skreće blago desno u prvcu sjeveroistoka i dolazi do lovačke kolibe u Skrajnoj rijeci. Od kolibe ide desno prema istoku šumskim putem 5 minuta a onda opet desno u pravcu jugoistoka uskom stazom, prelazi potok i blagom uzbrdicom dolazi do drugog potoka. Nastavlja sjeveroistočno uz potok koji pri vrhu prelazi u vododerinu i izlazimo na „drum“ i tt 1113. Zatim lijevo u pravcu sjeverozapada gredom , i preko Ponjeračke torine do Zečjeg vrata (tt 1273). Na betonskom trigonometru naalazi se planinarska marka. Dalje idemo kosom koja je i granica olovske i kladanjske općine do Čestog borja, gdje je posađen ariš . Staz skreće malo lijevo, povrh Tovarnice prama jugozapadu, niz padinu sa blagom nizbrdicom do lovačke kolibe na Milankovićkoj torini. Od kolibe lijevo, prema sjeverozapadu, uzbrdicom marka vodi do Bijelog vrha. Sa Bijelog vrha staza se vraća nazad do putokaza Bijeli vrh, i dalje preko uzvišanja sa proplankom skreće desno prema jugu, niz Metalni kolac jakom nizbrdicom i blagim usponom dolazi na V. Kabun (1156 m.n.v.) gdje se nalazi šumarska osmatračnica Staza se dalje spušta na Ravni borak i Prijemet (844) dgje presijeca cestu prateći šumsku stazu preko Gaja, jačim usponom dolazi na Minđušu (tt 891). U pravcu jugoistoka skreće lijevo do velikog rova, i dalje se spušta kosom, na put za Gornju Ponijerku. Presijeca cestu, prelazi ogradu i spušta prema rječici Ponijerčica, te blagim usponom dolazi do planinarskog doma.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Pazariću. Skrenuti sa magistralnog puta kod željezničke stanice Pazarić (desno) i parkirati na proširenju uz potok koji prolazi pored puta
Opšte upute: Od parkinga krenuti cestom koja kroz selo vodi do planinarskog doma Ormanj. Od doma nastaviti markiranom stazom na sjeveroistok, pored izvora Javor, a onda na raskrsnici desno ka Studencu i lovačkoj kućici. Par stotina metara iznad kućice slijediti markaciju koja na sjeverozapad (lijevo) kroz šumu vodi sve do vrha Ormanj. Od vrha se vratiti nazad makadamskim putem, proći na sjevernu stranu Ormanja i ispod vrha Rudina, preko Nadgajnice vodi nazad u selo Dragovići.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti još oko kilometar i skrenuti na prvom skretanju desno. Još 2 km uzbrdo do sela Bobovica.
Opšte upute: Proći ispod džamije i putem ravno na jug do ulaza u stazu ispod Drstve koja počinje u šumi. Staza je markirana sve do izlaska na jednu malu livadu. Preći preko nje i ponovo naći marku u šumi. Zatim se izlazi na greben i prolazi se preko njega markiranom stazom sve do vrha Drstva. Povratak istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Do Puzimskog groblja možete ići cestom ili spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu prema vrhu Baturak. Sa vrha grebenom na jug, spustiti se u sedlo i onda livadom vratiti na cestu do česme, pa putem ispod Puzima nazad sve do Sinanovića.
Krajem novembra prošle godine, u nedostatku jesenjskih padavina, odlučili smo se jedne subote uputiti na Treskavicu pažljivo iščekujući prognoze bez značajnih vremenskih neprilika. Krajnji cilj je bio da obidjemo Crno i Veliko jezero, ali zbog nedostatka vremena smo uspjeli samo obići Veliko jezero. Dan je bio kratak, a i mi smo se dosta sporo kretali, uz par manjih pauza. Nas sedam, uglavnom kolege sa posla i planinari iz hobija, uputili smo se rano sa parkinga Mercatora na Dobrinji. Iako smo se našli oko 8 sati, malo je potrajalo dok smo kupili namirnice itd, tako da smo na polaznu tačku Turove došli tek nekad oko 9:30. Put je standardni, vozi se preko Lukavice u pravcu Foće. Dolaskom u Trnovo, prije samog izlaska iz grada, ima odvajanje desno prema Turovima (jasno obilježeno). Tu se vozi još 10-tak minuta i stiže se negdje do kraja sela, gdje smo ostavili auta.
Prilikom parkiranja i pakovanja smo već susreli 2 grupe starijih planinara. S obzirom da su neki od nas već išli istim putem, znali smo kojim se putem ide, a i vidjeli smo odakle planinari silaze. Početak puta je najdosadniji, jer se ide makadamskim putem prema planinarskom domu "Sustavac". Na nekim djelovima je i blatnjavo, a susreli smo i par auta koji se nisu štedili po blatu i makadamu. Uglavnom, vrijeme nas je poslužilo, jer iako je bilo oblačno, nisu se nazirali kišni oblaci. Malo je vjetar puhao, ništa strašno, ali smo pokušali da što prije zađemo u šumu, gdje je bilo dosta prijatnije. Nakon nekih 45-60 minuta došli smo i do mostića kod "Sustavca". Tu smo malo odmorili. Desno je bio put prema Zmijskom jezeru, ali mi smo nastavili pravo, prateći put i markacije.
Nakon lagane šetnje uzbrdo, stigli smo i do drugog planinarskog doma "Runolist". Ispred doma je stajao prelijep haski koji nam se jako obradovao. Dali smo mu malo hrane i kako smo krenuli dalje, tako nas je pas pratio sve do krajnje destinacije. Trčao je ispred i iza nas, igrao se i skakao entuzijastično, povremeno očekujući i da mu damo odredjenu dozu pažnje. Bili smo sretni što smo našli na psa vodića i nastavli smo dalje vodeći se već dosta užim makadamskim putem, povremeno koristeči označene šumske kratice koji su dosta kratile put, jer je makadamski put išao cik-cak. Ušli smo konačno potpuno u šumu i nakon nekog vremena stigli smo i do izvora. Iako je put bio djelimično blatnjav, taj dio puta je stvarno odisao nečim posebnim, a sam izvor je bio pravi odmor za oči. Mada je put prilično dobro obilježen planinarskim oznakama, na jednom djelu se račva put i možda bi bilo zbunjujuće za nekog ko je prvi put tu došao. Desno je vodio drugi put prema Crnom jezeru ali put prema Velikom jezeru je bio pravo, tako da smo samo nastavili tim putem. Iščekujući da što prije dodjemo do jezera, ubrzali smo tempo i malo smo se tu i umorili, posebno na posljednjem usponu iza kojeg se izlazi iz šume, a koji je bio prilično strm. Nakon izlaska iz šume, prelijepa panorama se nadzirala nad jezerom.
Oblaci su se malo razišli i sunce se povremeno prikazivalo, tako da nam je u tom trenutku vrijeme prilično odgovaralo. Iako je vjetar puhao, bilo je prilično toplo za to doba godine. Napravili smo kraću pauzu i divili se jezeru sa pogledom iznad njega. Snježni vrhovi okolnih planina su nadopunjavali ambijent. Istinski smo uživali. Nastavili smo hod obilazeći jezero prema "Trokun vrelu", koje je bilo prilično blizu. Par planinara nam je išlo u susret, a naš vjerni pas je i dalje išao sa nama. Nakon 20-tak minuta došli smo i do vrela, gdje smo napravili malo veću pauzu, sve dok nije počeo prilično jak vjetar da puše. I oblaci su prekrili sunce, dajući mogućnosti za neke blaže kišne padavine. Tako smo ubrzo i krenuli, kako bi stigli prije mraka i da nas ne bi uhvatila kiša na povratku. Vraćali smo se istim putem. Pas vodić nas je napustio kod svog doma, gdje smo se sa njim izljubili i izgrlili :) Iako smo se kretali dosta brzo, sumrak nas je dočekao malo poslije "Sustavca", gdje smo opet napravili manju pauzu. Stigli smo bez problema oko 18:00 na parking i vratili se svojim kućama pod lijepim impresijama sa Treskavice.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i produžiti uzbrdo sve do table koja označava ulaz u park prirode Skakavac.
Opšte upute: Od ulaza u park prirode Skakavac uputiti se ravno putem koji prolazi kroz šumu. Poslije otprilike 4 km doći će te do u ratu srušenog doma. tu skrenutu lijevo i uskom šumskom stazom dolazite do vidikovca iznad vodopada. Od vidikovca se uređenom stazom spuštate do pod sam vodopad. Ne morate se vraćati nazad istim putem nego samo od vodopada produžite markiranom stazom nazad do mjesta gdjeste parkirali auto.
Srednje zahtjevna staza sa trajanjem 6-8h zavisno od vremenskih uslova
Visinska razlika: cca 1100 m
Oprema: Standardna planinarska oprema
Opis: Uspon počinje sa Zavalja, tzv Česma. Ide se desno putem te nakon stotinjak metara se skreće na planinarsku stazu. Prvi dio uspona ide kroz nisko rastinje, te ubrzo prelazi u bukovu te crnogoričnu šumu. Prvi odmor se može napraviti na Bukvi, gdje postoji sklonište, a daljnji odmori po potrebi grupe, s tim da se na Džakulinci pripremi za završni uspon od cca 370m visine razlike sa velikim nagibom u trajanju od 40-60 min zavisno od grupe i vremenskih uslova. Cijeli uspon traje cca 3,5h (u povratku dosta kraće) te dio staze vodi planinarskom cestom, gdje treba obratiti pažnju na odvajanje puta i pratiti oznake. Cijela staza je markirana, ali obratiti pažnju na gps za planinare koji su prvi put na ovom usponu i bez vodiča s obzirom da staza nekoliko puta prelazi cestu ili dijelom vodi šumskom cestom pa se odvaja. Napomena za završni uspon od Džakulinke produžiti ravno cestom cca 100m te skrenuti lijevo (na početku nema markacije, a ubrzo će se pojaviti žute trake za zimsku markaciju)
Mnogo je kružnih označenih staza na Plješevici, pa obratite pažnju na oznake.
Na stazi nema izvora vode.
Upozorenje: Pratiti planinarsku stazu, te ne pokušavati ići prema repetitoru odnosno Golom Vrhu s ove strane, zbog mogućih mina! (Izgleda blizu i privlačno, ali postoji planinarska staza sa Hrvatske strane za uspon na Goli Vrh)
Upute za dolazak do polazne tačke:Iz Sarajeva izaći putem M18 koji prekoTrnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Proći Tjentište i nakon 10 km odmah poslije mosta preko Sutjeskine pritoke Jabušnice skrenuti lijevo namakadamski put koji vodi prema selu Izgori. Slijediti makadamski put do sela Grab. Kad nema nanosa snijega, može se autom izaći skroz do crkve u Izgorima. Makadamski put je ispočetka prilično loš, ali se vrlo brzo popravlja i u nastavku je odličan.
Opšteupute:Od sela Grab nastaviti makadamskim putem do crkve u podnožju južne strane Volujaka. Kod crkve ima izvor. Uspon počinje od izvora. Staza je orijentaciono vrlo jednostavna, sve vrijeme je vidljiv kompletan uspon do vrha grebena vrlo strmom livadom. Po izlasku naplato Volujaka ići desno u pravcu istoka do kote 2184, nakon toga se vratiti istim putem do grebena i skrenuti desno u pravcu sjevera na Badnjine. Od njega produžiti sjevernim grebenom (ne preblizu grebena!) do vrha Prsti. Presijecamo nazad do strmine kojom smo se popeli i njome silazimo u katunište pa makadamskim putem pored crkvice nazad u selo Grab.
Oprema:Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima .Ako je južna strana Volujaka pod snijegom, cepin i derezesu obavezni.
Sigurnosneinformacije:Staza nije tehnički, ali jeste kondiciono zahtjevna. Nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti preko Konjica i Jablanice prema Mostaru. Kadse prođe skretanje za Drežnicu voziti još 7 km i prije mosta skrenuti lijevo u kanjon Bijele. Voziti odličnim makadamom sve do male brane na Bijeloj i tu parkirati auto.
Opšte upute: Od brane krenuti makadamskim putem koji vodi uz Bijelu prema sjeveru. Preći preko Bijele i markiranom stazom krenuti prema Grabovčićima. Od Grabovčića kroz bukovu šumu proći sa zapadne strane Ovče sve do Barnog dola gdje se nalazi novoizgrađeni bivak. Proći kroz kratki dio obrastao klekom, te uz sipar izaći na sedlo između Keraća i Lupoglava. Iz sedla krenuti oštro prema istoku uz strmi grebeni popeti Kerać, Vidinu kapu i Herač, koji dolaze u nizu. Povratak je istim putem
Oprema: Za zimski uspon obavezno korištenje dereza, cepina i ostale opreme za alpinističke uspone.
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti ekstremno pažljiv prilikom uspona iz sedla na Kerać. Nema opasnosti od mina. Ponijeti dovoljno vode jer na ovom području nema izvora.
Sam uspon je trajao otprilike oko 5 sati, a silazak oko 4 sata. Teren je prilično zahtjevan, a tura je prilično teška. Iako je sredina maja, vrh je bio pokriven snijegom, tako da smo se pred kraj penjali koristeči cepine i dereze. Srećom, vrijeme nas je poslužilo. Nije bilo obilnih padavina, iako je cijeli dan bilo oblačno. U par navrata smo naletili i na sitne kapi kiše, ali nismo puno pokisli. U početnoj fazi je bilo prilično sparno, dok smo prolazili kroz šumu. Vjetar je povremeno puhao, ali nas je tek poslije dočekao. Temperatura se prilično brzo mjenjala, ali s obzirom da je maj, nije bilo nešta pretjerano hladno. Uz sami uspon kroz snijeg, prema vrhu je srećom vjetar utihnuo, dok nas je burovito dočekao na grebenu. Sve u svemu, zanimljiva i fizički zahtjevna tura.
Ovo je trebala biti tura do Starog Grada Dubrovnika kod Ilijaša. Medjutim, iz razloga jer smo krenuli kasno i brzo bi nas uhvatio mrak, došli smo samo do pola puta, pa smo odlučili do krajnje destinacije doći sljedeći put. Tura je lagana, nekih 8 km, da smo nastavili do Dubrovnika, bilo bi ukupno oko 15-16km (mada se moglo autom doci do pocetka makadama i tu bi se skratilo za nekih 3km). Tura počinje iz naselja Solakovići, koje je udaljeno nekih 15 minuta od Semizovca. Ide se glavnom cestom od Semizovca prema Olovu i skrene se lijevo nakon 11km vožnje. Ima dosta obilježenih znakova, tako da je prilično jednostavno naći. U naselju se na prvom skretanju skrene lijevo i vozi se asfaltiranim putem. Mi smo na sljedecoj raskrsnici ostavili auto i krenuli pješke, mada se moze jos malo voziti i ostaviti auto nakon 1.5km, gdje počinje makadam. Ljetno sunce je prilčno iscrpno, ali s obzirom da se brdo nalazi u hladu, dobar dio dana je ovo naselje pokriveno hladom. Na kraju nas je prelijepi krajolik okolnih brda zaista nagradio.
S vrha Velikog Vitoroga se purza pogled od gotovo sve najpoznatije vrhove u BiH i RH. Uspon je najbolje poceti iz sela Semanovci i tu parkirati auto. Iz Semanovaca vodi makadamski put 3-4km koji je obiljezen znakovima i tu takodjer prolaze kamioni koji izvlace sumu. Makadam je dosta los i ukoliko nemate terensko vozilo (ili Golf II) najbolje je parkirati u Semanovcima i na noge preci makadamskim putem. Napomena da postoji oznacena staza za planinare tako da se ta 3-4km makadamskog puta skrate za otprilike 1km kroz jedan sumski precac. Nakon makadamskog puta dalje vodi dobro oznacena planinska staza sve do vrha, prvo Malog Vitoroga, pa dalje pravo na Veliki Vitorog.
PAZNJA: Na BiH mapi minskih polja vrh Velikog Vitoroga je oznacen sa sumnjivim podrucjem. Upitali smo 2-3 mjestana i svi tvrde da mina nema ili da su ociscene. Planinarska staza je oznacena i planinarske ture redovno idu iz svih dijelova zemlje i sire. Ipak, preporuceno je doci na sam vrh makadamskim putem koji kruzi oko vrha i na koji se spoji neposredno prije vrha (s juzne strane).
Do polazne tačke (Idbar) dolazi se tako što se, iz pravca Mostara, odmah poslije tunela u Čelebićima skrene lijevo. Put je asfaltiran nekih 7 km, odnosno do, otprilike, zadnjih kuća, a ostala 2-3 km je poprilično loš makadamski put, koji je na nekoliko mjesta teško prohodan za mala vozila. Staza je od samog početka dobro markirana, ali i utrta, tako da je mogućnost lutanja minimalna. Uspon kroz Bukov laz i Zmijanac ne traje duže od 2 sata, ali to opet zavisi od toga gdje se ostavi auto. Ostatak staze sve do pl. k. Vrutak je vrlo dobro označen i utaban i nije potrebno duže od 2 sata da se stigne do pl. kuće.
Uspon iz Bijele na plato Glogovo je izuzetno težak zbog toga što je staza dobro zarasla i ima dosta povaljanih stabala. Tragovi markacije su vidljivi na prvih nekolike stotine metara, poslije toga se gubi. Markaciju i stazu smo uspjeli pronaći pri zadnjoj fazi uspona, ali to nam nije puno pomoglo jer je i tu staza u vrlo lošem stanju. Ista situacija je i na posljednjem dijelu rute, odnosno prilikom spusta u Glogošnicu.
Jučerašnju turu od 20-tak kilometara sa Planinarskim klubom "Nomadi" smo započeli kod Fatinog izvora, do kojeg se dodje nakon 10-tak minuta vožnje makadamskim putem od sela Rakitnica. Bageri koji su krčili šumu su napravili ogromno blato, pogotovo na samom početku i malo iznad drugog izvora, tako da nam je to na samom početku otežalo put. Na nekim djelovima je prilično duboko blato, tako da se treba stvarno pažljivo kretati i gamašne su preporučljive. Iako je teško izbjeći upadanje, to nas nije spriječilo da prodjemo i tu dionicu i dodjemo do sljedecih barijera. Nakon nekog vremena i ulaska u šumu, na putu smo naišli na sasječene balvane koji su dodatno otežavali prolazak. Srećom, taj dio nije toliko dug, tako da smo vrlo brzo uspjeli doći do proplanka i spomen obilježja kod kojeg počinje uspon prema Baricama kroz kleku. Put je prilično interesantan i iako je okolo kleka, hoda se cik-cak po uskom, raskrčenom puteljku. Izlaskom nas očekuje kratki prelaz kroz sipar. Nakon uspona na Barice, ide lagana šetnja od nekih sat vremena do vrha Đevigrad. Jedan dio je pokriven gustom klekom, ali nije neprohodivo. Staze su prilično dobro obilježene, tako da se baš i ne može skrenuti sa puta, ako se prate markacije. Postoji opasnost od mina, tako da treba isključivo kretati stazom. Na Đevigradu se vide i rovovi i gnijezda, pored kojeg stoje rastavljene minske naprave kao znak da se ne bi tu trebalo kretati. Nastavili smo grebenom do putokaza ispod krševitog masiva iznad kojeg se nalazi Mala ćaba. Putokaz ne prikazuje nimalo tačne omjere, ali moze služiti za usmjeravanje. Tu smo skrenuli desno, ispod i prošli kroz Hercegovačkih vrata, koja je prilično pokrivena kršom, ali pruža prelijep pogled na panorame obližnjih planina. GPS je već pokazivao da smo prešli oko 11 km. Stigli smo ispod vrha Male ćabe i odlučili smo se popeti na vrh, iako to nije bio prvobitni plan. Nakon 20-tak minuta naglog uspona kršom, stigli smo. Vrijeme nas je prilično poslužilo, mada smo ušli u sivi oblak i nismo baš mogli potpuno uživati u pogledu sa vrha. Nakon kratke pauze, započeli smo silazak i povratak grebenom sa druge strane, koji je bio uglavnom nezahtjevan, sa povremenim predjelima krševitih dijelova. Vratili smo se kroz šumu i prvobitno blato, koje nam ipak nije pokvarilo uživanje u prelijepim predjelima Treskavice.
Put od Gornjeg Peulja do Šatorskog jezera prešli smo biciklima. Makadamski put je dobar i do jezera se može doći autom. Od jezera pa do najvišeg vrha planine, Velikog Šatora vodi dobro utabana staza.
Napomena: Za ovu rutu ce vam trebati 2 auta. Ovo je sveobuhvatna Vran ruta koja prolazi preko sva 4 vrha 2000+ nmv, ali takodjer preko Malog Vrana i Mijatove jame. Ruta je uglavnom tehnicki laka, ali kondiciono zahtjevna. Spust do Mijatove jame je obiljezen i prokrcen kroz kleku i nalazi se samo nekih 100njak metara od glavne staze, ali posljednjih 30ak m je jako strmo i postoji sajla (via ferrata). Napomena 2: Mi smo pratili jedan track do Malog Visa koji se pokazao ne bas tocnim. Tako da smo zavrsili u labirintu od klekovace i izgubili 15-20 min dok se nismo probili na pravi put. Tim pravim putom smo prosli u povratku, tako da je najbolje samo koristiti povratni dio tracka s Malog Visa prema V. Vranu. Napomena 3: Iako postoje trackovi i rute s V. Vrana direktno prema Hajduckim Vrletima, taj put uopce nije oznacen (i kako sam se uvjerio, uopce ne postoji). Morali smo gotovo cijelim putem ici ili po niskom kleku ili groz gustu sumu. Neki prijatelji su nam otisli oznacenom stazom prema Trnovcu sto se pokazalo kao puno bolja ideja. Iako je put malo duzi, puno je brzi.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Prije policije na Bjelašnici skrenuti lijevo na put r442b koji vodi prema selima Šabanci, Dejčići, Ledići voziti sve do Dujmovića. Od sela produžiti putem uzbrdo i auto parkirati na uzvišenju na proširenju uz cestu.
Opšte upute: Od proširenja krenuti na jug makadamskim putem. Markiranom stazom, koja vodi kroz bukovu šumu ići sve do raskrsnice ispod vrha Kukovi. Tu skrenuti lijevo na put koji vodi u Jabla do i prema Obliku. Pravo se ide za Čardak. U Jablan dolu ispod Oblika ima izvor i to je dobra lokacija za odmor. Popeti se uz Volovsko ždrijelo do raskrsnice lijevo Oblik, pravo Trokun Vrelo i Barice. Skrenuti lijevo i strmom stazom se izlazi na vrh Oblik. U povratku se može svratiti do Trokun vrela gdje je također fina lokacija za odmora.
Povratak do Dujmovićkih brda je moguć istim putem ili u Jablan dolu se odvojiti lijevo ka vidikovcu Čardak, pa se od njega spustiti na polaznu tačku
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Konjicu. Bradina se nalazi na silasku sa Ivan sedla prema Konjicu. Po dolasku u Bradinu skrenuti desno, na uski put koji vodi ka Repovcima. Auto ostaviti pored ceste iznad sela kod jedne devastirane garaže
Opšte upute: Od auta se vratiti putem 50-ak metara i odvojiti desno livadom između kota Kravarevo i Vranjača. Ovdje ne postoji markirana planinarska staza nego se hoda seoskim putevima preko livada. Kako večim dijelom puta Koznik nije vidljiv poželjno je koristiti gps uređaj. Nastavljamo se kretati u pravcu jugozapada sve do podnožja Snježnice. Na ovaj vrh se penjemo kroz šumu (nema staze) njegovom sjevernom padinom. Sa Snježnice nastaviti u pravcu juga, spustiti se u sedlo i onda popeti kroz šumu na vrh Križ, koji je obrastao šumom i nije označen. Sa Križa nastaviti dalje u pravcu juga i grebenom se spustiti u sedlo ispod Koznika. Tu nailazimo na markiranu stazu koja vodi ka Kozniku iz pravca sela Vrbljani iznad Podorašca. Uspon na Koznik je prilično strm a vrh je eksponiran pa treba biti pažljiv. U povratku vrh Križ zaobići sa njegove istočne (desne) strane, gdje iznad jedne džamije ima izvor. Sniježnicu obilazimo sa njene zapadne strane (lijeve i također se prolazi pored jednog izvora), a zatim do polazne tačke istim putem, kojim smo i došli.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića. Na kraju ceste skrenuti desno, proći putem iznad Jelenjače sve do Puzimskog groblja. Spustiti se preko mosta i uz dvije serpentine popeti se do proširenja u reonu Oštra bara (između Crvenog kuka i Baturka)
Opšte upute: Krenuti u pravcu juga ispod vrha Baturak. Prolazi se stazom kroz Meki do, ispod vrha Glatko do podnožja Koma. Tu se nalazi izvor Lukavica, čiji potok vijuga dolinom ispod Koma. Uspon na vrh je prilično strm. Sa vrha se niz greben spustiti u pravcu zapada, a onda podnožjem Koma niz livadu u pravcu Jugoistoka sve do vrha Komić. U povratku se ne treba penjati na Kom, nego proći još niže, ispod šumarka do doline gdje se nalazi potok Lukavica. Od tog mjesta istim putem se vraća do polazne tačke.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti preko Konjica i Jablanice prema Mostaru. Kadse prođe skretanje za Drežnicu voziti još 7 km i prije mosta skrenuti lijevo u kanjon Bijele. Voziti odličnim makadamom sve do male brane na Bijeloj i tu parkirati auto.
Opšte upute: Od brane krenuti makadamskim putem koji vodi uz Bijelu prema sjeveru. Preći preko Bijele, kod raskrsnice za Lupoglav produžiti pravo. Ići makadamskim putem koji se polahko spušta do isušenog korita rijeke. Povremeno je put teško pratiti jer se mješa sa rječnim koritom i to na nekim mjestima može djelovati zbunjujuće (mada je teško zalutati). Poslije nešto više od 5 km nailazi se do kamenih kupa koje treba pratiti, a zadim se put odvaja desno u šumu i počinje penjati prema Kravljoj pećini (Kravlja stijena ili Kravljača). Proći pored nje, i ubrzo se dolazi do raskrsnive za Glogovo. Skrenuti desno uz riječicu i ulaz u pećinu je stotinjak metara dalje. Poželjno imati rezervnu obuću za kretanje kroz pećinu. Povratak je istim putem.
Oprema: Za zimski uspon obavezno korištenje dereza, cepina i ostale opreme za alpinističke uspone.
Sigurnosne informacije: Staza nije pretjerano zahtjevna, ali treba biti ekstremno pažljiv prilikom ulaska u pećinu jer je teren mokar i klizav. Nema opasnosti od mina. Voda Bijele je pitka.
Opis Super Saiyan blue staze: Start: Hotel Tarcin forest resort and spa - Kraljevac - Djevojčke stijene - Hranisava - Stanari - Lokavsko jezero - Stanari - Hranisava - Greben Hranisave - Opančak - Mehina luka Finish: Hotel Tarcin forest resort and spa
Opis Super Saiyan red staze: Start: Hotel Tarcin forest resort and spa - Kraljevac - Djevojčke stijene - Hranisava - Greben Hranisave - Opančak - Mehina luka
Ovo je staza na kojoj smo morali jako paziti kuda idemo tako da ukupan uspon ne pređe + 4000m. S druge strane Bjelašnice, prastari putevi i još drevne legende, kanjon Rakitnice i greben planine Visočice. A sve to začinjeno je prekrasnim pejzažima i stećcima. Neodoljivo podsjeća na naše pretke koji bi ovu stazu činili za doručkom dok jure ovce po planinskim padinama.
Idealna staza za one koji žele trčati na nešto umjerenijoj kilometraži, ali ipak žele osjetiti uzbuđenje, avanturu, napor i prekrasne znamenitosti. Selo Lukomir kao jedna od destinacija, kao i Studeni potok i kameni ostaci Zmaja, daju posebmu draž ovoj stazi i čine da želite da je dovršite što brže.
Opuštena staza za sve i svakoga, bez većeg uspona na visini i uz ugodno okruženje i rutu. Staza je staza za trčanje, ali pruža i klasičniji planinarski pristup i omogućuje učesnicima da u potpunosti uživaju u prirodi u opuštenoj kružnoj ruti. Za sve one koji bi htjeli isprobati, ali vjeruju da to ne mogu, ali i za one koji takve udaljenosti vide kao natjecateljske ili samo žele odraditi nešto zahtjevniji trening.
Gledajuči postoječe smjernice krenuli smo do Livna i poslije zadnjeg semafora i nekih stotinjak metara, prošli smo groblje i skrenuli desno prema Cincaru. Pitali smo jednog lokalnog stanovnika za put prema Kruži, čisto da potvrdimo. On nam je objasnio da postoji jedan bolji put, nema kaldrme, na ovom su velike rupe na makadamu i šteta bi bilo da auto oštetimo, a doći ćemo na istu tačku. Rekao je da se vratimo do prije semafora i onda skrenemo lijevo. Kako sam vidio na navigaciji, malo je duži put, ali se na kraju spoje oba puta. Poslušali smo ga i vratili se. Nakon par minuta smo skrenuli navedenim smjernicama. Početak puta vodi asfalt. Nakon kilometar se već dolazi na kraj naselja i počinje makadam. Tu se već pomalo i Livno gubi iz vidokruga. Sporim tempom smo se penjali. Kako smo više išli prema gore, tako je i put bio lošiji. Na kraju smo došli do pravo loše dionice puta, pored nekih farmi za ovce i krave i tu smo ostavili auto, nismo se popeli skroz do doma Kruzi. Navigacija je pokazivala da trebamo ići još 2,86km do doma, tako da je tura bila malo duža nego očekivano, ali to nam nije predstavljalo problem. Prvobitno smo skinuli već postoječi track za ovu turu. S obzirom da je teren prilično pregledan, nije se lako izgubiti, a staze su odlično markirane. Planinarski dom se vidio nakon kratkog hoda odozdo, tako da nam nije ni trebao GPS da pronadjemo dom, već smo samo išli pravo preko livada prema domu. S obzirom da smo išli radnim danom, planinarski dom je bio zatvoren, a na nesreću je voda bila zavrnuta. Za svaki slučaj smo ponijeli dovoljno vode, jer znamo da na ovoj dionici ima slabo izvora. Iz doma se vec nadziru markacije. Nakon kratkog vremena, dodje se do proplanka gdje se račva put, ali on u principu vodi ka podnožju planine, tako da je svejedno kojim se putem krene. Mi smo krenuli desnim putem, a vratili se lijevim. Sve do podnožja planine je "livadarenje", tj lagana šetnja po prohodnim livadama. Nakon nekog vremena se dodje ispod velike antene i ona moze sluziti kao neka odredišna tačka. Nedugo zatim se dodje do makadamskog puta koji vodi do podnožje planine. U podnožju se nalazi par srušenih/započetih kuća koje su vjerovatno ratom uništene. Neke od njih imaju samo temelje, a iz jedne takve curi neprestano pitka voda i to je i jedini izvor na koji smo naišli. A i taj izvor je teško dostupan, jer kako curi voda iz cijevi, od temelja je nenamjerno napravljen bazen, tako da se ne moze priči sa ulaza. Cijev se moze samo odozgo dohvatiti i to baš ako se ispružite, pošto se ona nalazi nekih metar ispod. Uglavnom, iz podnožja počinje veliki uspon, što čini ovu turu malo težom, jer se naredna 2.5km penje nekih 600m. Lijevim putem se nastavlja markacija, i toplo bih preporučljivo da se ide tim putem, jer je ipak obilježena staza. Mi smo ipak odabrali desni put, prateči skinuti track, koji je malo duzi, ali je uspon djelovao blazi. Ispostavilo se da je otprilike isto, ali kojom god stazom krenuli, ogroman je uspon, tako da smo se stvarno dosta umorili.Trud se na kraju isplatio. Pogled sa vrha je bio stvarno prelijep. Vidjelo se Livadsko polje i Buško jezero u daljini, kao i vrhovi Dinare. Vračali smo se lijevim putem, prateći markacije. Prilično je sporo išlo, jer je velik nagib. Napokon smo došli do podnožja i tu nastavili lijevom stazom. Povratak je sličan, tj, dodje se opet ispot velike antene i onda se prate markacije do doma. Na povratku smo vidjeli hordu divljih konja što je učinilo ovaj izlet još ljepšim.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Par kilometara prije Fojnice skrećete lijevi (južno) prema selu Bakovići, gdje se odvajate desno na 11 kilometara makadamskog puta prema vašoj polaznoj tački.
Opšte upute: Od putokaza na Brusnici krenuti uzbrdo na zapad ispod ski žičare. Kada se popnete do predajnika nastaviti gerbenom do vrha Matorac i dalje do Vran kamena. Odatle se spoustiti u sedlo pa popeti uzbrdo na Dernečište. Nastaviti grebenom u pravci jugoistok - istok na Smiljevu kosu. U povratku krenuti na istok do ruba grebena, a onda početi spuštanje prema jezerima. Priječiti duž grebena Dernečišta sve do podnožja Vran kamena, a ond nazad do Brusnice putem ispod grebena kojim ste došli. Na jezerima ima nekoliko aktivnih izvora.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera.
Opšte upute: Ulaz na markiranu stazu je u jugozapadnom dijelu jezera, i ispod Debelog brda vodi sve do Jezerca. Tu markirana staza vodi desno (zapadno) za Ločiku, a vi produžite pravo (Jug) ka vrhu Treskavica (2023 mnv). Orjentacija nije problem jer je vrh Trskavica cijelo vrijeme vidljiv. Sa Treskavice desno (zapad) kroz sedlo do vrha Ločika (2107 mnv). Od Ločike se malo vratiti, pa markiranom stazom kroz kleku krenuti u pravcu sjevera. Staza vodi preko Sarajevskih vrata na Krstac i Nadkrstac. Na Sarajevskim vratima skrenuti desno (istok) i Spustiti se na Jezera i istim putem se vratiti do Prokoškog jezera.
Ovaj vikend smo planirali prenočiti u Planinarskom domu Vilinac, pa zatim posjetiti Hajdučka vrata i okolne vrhove. S obzirom da je dom bio već popunjen tokom subote na nedjelju, odlučili smo da nočimo petak na subotu. Zbog poslovnih obaveza smo malo kasno krenuli iz Sarajeva, pa smo u Muharnicu stigli tek oko 17:00 sati.Dan je dug, ali smo nastojali prije sumraka stići do doma i brzo smo se spremili. Pravili smo par kračih pauza, jer nismo htjeli gubiti vrijeme i tačno u sumrak smo stigli do raskrsnice iznad doma, koji je bio udaljen nekih 5 minuta. Polumjesec je obasjavao zapadne obronke planine i pripremao nam je veličanstven prizor kao i predivne boje zalaska sunca na toj strani. Neki od nas su ustali ranom zorom i fotografisali tople boje izlaska sunca sa vidikovca, koji se nalazio 10 minuta od pl.doma i priredio nam ugodnu panoramu, punu toplih boja, obasjavajući Pločno i greben Čvrsnice koji se nalazio na zapadnoj strani.Ujutro smo ustali oko 8:30, ali nismo htjeli nigdje zuriti. Lagano smo se spremali, doručkovali i krenuli prema Hajdučkim vratima. Vrijeme je bilo sunčano i vedro, tako da smo večinu stvari ostavili u domu i ponijeli samo osnovnu planinarsku opremu i neophodne količine vode, jer na cijeloj turi nema izvora vode, osim kod doma. Usput smo sreli puno planinara. Oko 40tak minuta smo hodali, dok nismo došli do jezerceta Crvenjak. Nekoliko minuta poslije smo stigli do Hajdučkih vrata, gdje je bila prilična gužva, ali su se ljudi brzo razišli, tako da smo uspjeli uživati u divnom krajoliku i napraviti par fotografija na ovom čudu od prirode. Dok su ostali odmarali, neki od nas su se popeli na vrh Trinjača, koji je samo nekih 15-tak minuta udaljen i sa kojeg se nadzirao prelijep pogled na Prenj i Divu Grabovicu. Uputili smo se lagano nazad i na putu sreli još više planinara koji su iščekivali dolazak na Hajdučka vrata. Jedan par se sunčao pored jezerceta, rekli su da su se pokušali i kupati, ali je jezero bilo ledeno :) Kad smo došli do odvajanja za vidikovac, tj. nekih 10-tak minuta od doma, grupa se odlučila posjetiti isti. S obzirom da sam već ranom zorom bio tamo, ja sam se odlučio krenuti sam prema Velikom Vilincu, pa se poslije sastati sa grupom kod doma. Na raskrsnici iznad doma se nadziralo veliko brdo, koje je imalo 3 vrha, od kojeg je zadnji i najudaljeniji bio Veliki Vilinac. Za nekih pola sata sam prevaguno razliku od 100 metara nadmorske visine i došao do vrha drugog brda sa kojeg se nadzirala prelijepa panorama prema sjeveru i jugu zemlje. Vrh Veliki Vilinac je bio udaljen još nekih 20-tak minuta. Nažalost, nisam htio nastaviti, jer je vec bilo 15 sati i da ne bi kasnili nazad u Sarajevo, odlučio sam uživati još par minuta u pogledu i spustiti se do doma (koji se vidio sa vrha prvog brda, jer se nalazio tačno ispod), a vrh ostaviti za sljedeći put. Našao sam se sa ekipom u domu, koja je stigla 5 minuta prije mene. Ručali smo, malo odmorili, dopunili kanistere vode iz bunara za planinarski dom (koje smo ta 2 dana potrošili :), spakovali stvari i lagano krenuli nazad. S obzirom da smo bili malo izmoreni i od jučer i danas, bilo je već i prilično vruče, a nosili smo i kompletnu opremu, kretali smo se prilično polako. Iznad bivka, tj. bivšeg planinarskog doma, koji se nalazio otprilike na pola puta izmedju polazne tačke i planinarskog doma, naišli smo na more divljih malina, koje je ženski dio ekipe spremno dočekao. Tu je bio i hlad, pa smo napravili malo dužu pauzu. Dok su jedni brali maline, drugi su odmarali. Nastavili smo dalje i pred sami sumrak stigli do auta i uspješno okončali ovu turu.
Distance: 20.6 km.
43.669421
18.224028
Umoljani - Lukomir - Vodopad Peruća - Studeni potok 26.07.2020.
Ovo je klasična tura za Lukomir iz sela Umoljani, koja ide preko vrha Obalj. Povratak se odvija uglavnom šumskim putem ispod grebena, a zatim preko Studenog potoka. Jedina razlika je skretanje za vidikovac sa kojeg se vidi vodopad Peruća. Nedaleko iznad pomenutog vidikovca je i česma, što je i jedini izvor vode.
Tura je organizovana od PK Nomadi. Što se tiće meteoroloških uslova, vrijeme nas je pravo poslužilo. Tokom cijele ture, bilo je promjenjivo oblačno, a kišica je pala taman kad smo sjedili u Lukomiru na ručku, tako da nas je zaobišla prilikom hodanja. Na početku izleta, u Umoljanima nas je dočekao planinarski pas, koji nas je pratio cijelim putem. Laganim tempom smo se popeli na vrh Obalj, sa kojeg se pružao lijep pogled na Studeni potok i dolinu ispod. Tu smo napravili pauzu za užinu. Zatim smo nastavili grebenom i stigli iznad Lukomira, gdje je paslo stado krava i prepriječilo nam put. Zaobišli smo ih sa oprezom i spustili se pored stečaka, gdje su se snimali mladenci, jer smo izgleda potrefili dan kada je bila neka svadba u selu. Bila je nekako živa atmosfera u selu. Dosta je ljudi bilo obučeno u svečana odjela, tako da smo mi odudarali od atmosfere sa našim planinarskim ruksacima i opremom. Ručali smo u restoranu, sačekali da pomenuta kiša prodje i tako produžili pauzu. Nakon pauze smo obišli vidikovac iznad sela, gdje se pruža prelijep pogleda na Visočicu i kanjon Rakitnice. Krenuli smo laganim tempom nazad kroz kamenjar ispod Lukomira. Nedaleko poslije smo skrenuli prema vidikovcu iznad kanjona, koji gleda na vodopad Peruću. Tu smo malo pauzirali, uzivali u pogledu i nastavili dalje. Vratili smo se na put i hodali neka 3 km kroz šumu. Stigli smo i do Studenog potoka, koji je u ovo doba presušio. Tu smo malo odmorili i krenuli nazad prema Umoljanima. Na raskrsnici su nas dočekale i starije mještanke, od kojih smo morali kupiti planinske čajeve i sl. Ispod čuvene stijene u kojoj je "okamenjena aždaja", pozdravili smo se sa pujdom, koji nas je pratio duž cijelog puta i sišli do parkinga, gdje smo okončali turu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Prije Boračkog jezera skrenuti desno u selo Borci, a onda makadamskim putem sve do Crnog polja. Put nekada zna biti u lošem stanju pa nije moguć prolaz putničkim autom
Opšte upute: Kroz Crno polje krenuti u pravcu zapada. Put vodi ispod Sivadija, sa vaše lijeve strane, pored izvora Kamenac koji je sakriven u stijenama pored puta. Zatim se ta staza spaja sa putem koji vodi od Bijelih voda ka Jezercu i u pravcu sjeverozapada kroz Lasin do ide sve do planinske kućice Jezerce. Pri prolasko kroz Lasin do sa vaše desne strane se nalazi Osobac. Od PK Jezerce (gdje imate i izvor) krenuti putem ka Zelenoj glavi. Kada se popnete na sedlo između Kopilica Odvajate se na istok i spuštate ispod Zelene glave na stazu koja vodi ka Bijelim vodama. Od tog mjesta i počinje markacija ka Botinima 2015. Ne postoji staza i teren je prilično težak za hodati, ali markacija je odlična. Neposredno ispod Zelene glave (uvala između Zelene glave i Botina) postoji i izvor. Markacija prolazi neposredno ispod Botina 2033 i vodi vas strmom padinom na vrh Botini 2015. Povratak istim putem
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono i tehnički zahtjevna, treba biti izuzetno pažljiv prilikom kretanja stjenovitim terenom ispod Zelene glave i Botina. Nema opasnosti od mina
Pk Nomadi je pravio dvodnevnu turu preko vikenda u ovim predjelima i nočilo se u Pl.domu Papin do. Prvi dan se išlo na Lebršnik, drugi dan je bio na redu Trnovački Durmitor sa obilaskom vrhova Trzivka i Velika Vlasulja.Krenuli smo u 6 ujutro da bi izbjegli sunce, jer su bile najavljene ljetne vručine, kao što je bilo i prethodni dan. Ovaj predio je prilično "go". Hlada nema skoro nikako, jer se uglavnom hoda livadama i kršom. Preporučuje se da se ponese dovoljno tečnosti. Na turi smo naišli na dva izvora. Prvi je na početku, nedaleko od doma, tako da nije neophodan, ali drugi izvor je tek pred sami kraj, prilikom spuštanja sa Volujka. Tura je jako fizički zahtjevna, jer je preko 22km, a visinska razlika je oko 1400m. Ukupna tura je trajala oko 12:30 sati. Teren je u pojedinim djelovima prilično zahtjevan, jer se penje uz strme obronke, negdje i preko sipara i krša, a isto tako se i silazi niz sličan teren.
Na početku smo sreli neke lokalne planinare, koji su nas uputili novom stazom, koja je nedavno markirana. Tako smo malo produžili put, ali smo izbjegli uspon na jednom djelu i time djelomično olakšali turu. Nakon par sati hodanja, prešli smo oko 8km i došli ispod vrha Trzivka. Do tad je teren bio prilično jednostavan i postepeno smo se penjali 600m unutar navedenih 8km, dok nismo došli do zadnjeg djela. Uspon je bio jako strm i visinska razlika od 200m je bila prilično teška za popeti. S obzirom da je sunce već nadaleko bilo u punom sjaju, dodatno nam je otežavalo sve. Uz jak napor smo uspjeli popeti to čudo od vrha i napravili smo malo dužu pauzu za doručak. Silazak je trebao biti jednostavniji, jer se trebalo ići grebenom do Trnovačkog Durmitora, medjutim, vodič je shvatio da se tim putem ne može ići, tako da smo morali iči markiranom stazom, uz isti nagib niz sipar. Tu smo se morali jako sporo kretati, ali smo prevazišli i tu dionicu sa odredjenim naporom. Put se nastavljao uz greben, gdje prvi dio puta jako težak, jer se u nekim djelovima moralo ukoso hodati, iako je staza jako dobro markirana, to nam nije olakšavalo turu. Odvojili smo se na malo brdo na grebenu prije Trnovačkog Durmitora, jer je odatle mamio pogled prema Trnovačkom jezeru. Dok su ostali obišli brdo i nastavili prema vrhu, mi smo napravili par fotografija tu i sišli i popeli se na Trnovački Durmitor uz odredjeni napor, jer je dosta nas tu već osjetilo iscrpljenost, što od umora, što od vručine. Tu smo takodjer napravili poveliku pauzu i uživali u ljepotama Trnovačkog jezera i okolnih planina, čiji vrhovi su se nadzirali sa ovog lijepog mjesta.
Nakon pauze, nastavili smo dalje. Trebalo je opet siči 100-tinjak metara, proči Bojanska vrata pa popeti 200m do vrha Volujka, uz zahtjevni teren, pun kamenja i krša. Došavši na Veliku Vlasulju, večini grupe je počelo da nestaje zaliha vode, pa smo malo ubrzali silazak prema izvoru u podnožju Volujka. Silazak je prilično dug, ali je srećom izvor bio aktivan. Tu smo se osvježili, napravili manju pauzu i nastavili punom parom prema planinarskom domu.
Tura je bila prilično zahtjevna, ali se isplatilo običi i uživati u predivnim predjelima tih planina i uz to bez pasoške kontrole i testova kročiti kroz Crnu Goru :)
Distance: 22.43 km.
43.6285219
18.3238729
Treskavica: Rakitnica - Mala Ćaba - Pašina planina - Klekova glavica - Turovi 12.09.2020.
Sa PK Nomadi smo započeli turu koja počinje u selu Rakitnica, a završava u selu Turovi. Dakle, prelazi se sa jednog kraja planine, na drugi kraj. Prevoznik nas je dovukao malo iznad Fatine česme, odakle se obično polazi i time nam skratio turu za par kilometara. S obzirom da je Treskavica puna izvora, nismo imali problema sa zalihama vode. Vrijeme je bilo prilično sunčano, s obzirom da je na Maloj Čabi puhao povremeni povjetarac. Tako nas je i vrijeme prilično dobro poslužilo. Nije bilo prevruče. Sama tura nije bila pretjerano zahtjevna iako se hodalo kroz različite terene. Uspon pred Malu Čabu je strm, ali nakon tog prevaziđenog djela, ostatak puta je dosta jednostavniji. Gore smo napravili pauzu za doručak, slikali i uživali u krajoliku. Zatim smo se uputili prema Pašinoj planini, koja nije toliko daleko, ali se vrši blagi spust i uspon na pomenuti vrh. Nakon toga je večina grupe nastavila da silazi ispod grebena, a nas par se uputilo da popenje vrh Klekova glavica. Taj dio je loše markiran, ali se moze otprilike vidjeti staza, a sami vrh se vidi iz daljine i nije daleko. Trebalo nam je 20-tak minuta da ga popenjemo, nakon razdvajanja sa grupom. Bitno je da se od Klekove glavice ne ide dalje na istok, ka Treskaču i da se ne udaljava od grebena jer na MAC-ovim kartama nedaleko odatle počinje minski sumnjivo područje.Sišli smo sa grebena i uputili smo se ispod njega prema Konjskom vrelu. Na tom djelu je bilo jako puno borovnica. Na Konjskom vrelu smo se osvjezili, odmorili i nakon pola sata nastavili dalje. Taj predio je malo izolovan, ali prelijepi obronci i greben Treskavice su krasili cijeli krajolik. S obzirom da je ta strana puna vode, baš je uživanje hodati po tom djelu, jer je pun zelenila i biljaka u odnosu na krševiti teren sa druge strane (gdje se nalaze vrhovi koje smo predhodno obišli). Došli smo napokon i na vidikovac sa kojeg se vidilo Platno i Veliko jezero. To je prilično lijep dojam ostavljalo na sve nas i istinsko je uživanje u cijeloj turi. Sišli smo do šišana, gdje su postavljene i dvije klupe, odakle se nadzire lijep pogled na Veliko jezero. Tu smo opet malo sjeli i odmarali, jer je još uvijek dug dan, a nije nam se pretjerano zurilo. Poslije toga smo nastavili kroz šumu i produžili prema Turovima, koji je ujedno i najmonotoniji dio ove ture. Pored te zadnje dionice smo istinski uživali u cjelokupnoj turi.
Tura nije teška. Iz Papinog dola se dolazi do predivnog, manjeg jezera, odakle kreče uspon i tu se negdje i ulazi u CG bez carinske kontrole. S obzirom da na putu nema izvora, a nema ni hlada, posebno u toplim danima je neophodno ponijeti dovoljnu količinu tečnosti. Nakon kratkog vremena se penje na vrh Košara. Odatle se vidi jezero sa visine i nedaleko od toga je i vrh Orlovac sa kojeg se moze vidjeti Gatačko polje i lijep krajolik susjednih planina. Teren nije nešta pretjerano zahtjevan. Uglavnom se hoda livadama, ali i uz par dionica koje je prekrio sipar i krš sa uzdignutog grebena.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do sela Sinanovići. Na kraju sela skrenuti na put koji vodi desno ka Bjelimićima. Njime voziti proći pored Puzimskog groblja, produžiti dalje ispod Crvenok kuka sve do stećaka u Bojadžinom dolu, gdje se može parkirati auto na proširanju pored puta.
Opšte upute:Opšte upute: Preći cestu kod stećaka i krenuti markiranom stazom uzbrdo, u pravcu zapada. Na kraju uspona izlazimo na visoravan Dolovi, koju sa južne strane okružuju vrhovi Ljeljeni i Džamija, sa sjeverne Strugovi i Konjic, a sa istočne Trojani. Na toj visoravni se nalaze i stećci na Jezerima i sigurno desetak izvora koji ljeti uglavnom presuše. Uputiti se na jug, ispod Trojana i proći pored izvora kod visokog šiljatog kamena, pa dalje prema vrhu Mali Ljeljen. Odatle pratiti greben u pravcu juga, pa praveći polukrug spustiti se u Busturni do i onda ponovo ispod Trojana do stećaka na Jezerima. Vratiti se markiranom stazom nazad u Bojadžin do
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći putem M17 iz Sarajeva na zapad i voziti prema Konjicu. Neposredno prije Konjica kod benzinske pupe skrenuti lijevo prema selu Džepi. Voziti uskim putem uzbrdo, i kad stignete u selo Džepi parkirati auto kod džamije, na proširenju pored puta
Opšte upute: Uskim seoskim putem koji se nalaazi odmah iznad džamije krenuti ka sjeverozapadu i poslije par stotina metara skrenuti desno, i nastaviti još cca jedan kilometar putem koji se lagano uspinje do reona Križa. Tu skrenuti lijevo (ka sjeveru) i kroz Doca ubrzo izlazimo na visoravan Husamovine. Ponovo skrenuti lijevo (ka zapadu) iići sve do grebena. Onda pratiti rub grebena i preko Kota Podvršte i Oštra stijena se spustiti u selo Stari grad, pa onda putem nazad sve do Džepa
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Na raskršću kod policije skrenuti desno na Igman i voziti sve do hotela Monti na Velikom polju
Opšte upute: Polazak je sa Igmana, ispred hotela Monti. Tura je, iako bez nekih velikih uspona, zbog dubokog snijega ipak bila kondiciono zahtjevna. Markirana staza vodi u pravcu zapada i počinje nekih 500m sjeverno od hotela, gdje je putokaz za Javornik 1h. (po snijegu vrlo teško doći do doma za to vrijeme). Poslije nešto više od jednog kilometra od ulaska u šumu planinarska staz presjeca makadamski put. nastaviti dalje još nekih 600-700 metara a zatim staza skreće lijevo, u pravcu jugozapada. Od tog mijesta do doma je moguće doći koritom potoka ili planinarskom stazom koja je 50-ak metara desno od potoka. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.
Opšte upute: Ući u šumu iznad doma i markiranom stazom proći kroz nju. Po izlasku iz šume skrenuti lijevo, nastaviti uzbrdo i popeti se na greben koji vodi ka vrhu Šiljak (na njemu se nalazi velika antena). Sa Šiljka krenuti ka zapadu, spustiti se u sedlo a zatim nastaviti dalje uzbrdo do vrha Lisičja glava. Povratak može istim putem ili se spustiti na put južno od ovih vrhova pa se vratiti do polazne tačke.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz i putem M17 voziti sve do Jablanice.Proći Jablanicu prema Mostaru i poslije mosta Begića i Begovića skrenuti desno preko Neretve i makadamskim putem voziti do Dive Grabovice. Na kraju puta se nalazi veliko proširenje (parking).
Opšte upute: Sa parkinga krenuti makadamskim putem na sjeverezapad. Put ubrzo postaje planinarska staza koja se u sermpeniinama penje ka planinarskoj kući Žlijeb. Do kuće ima cca 4 km i na putu se nalaze dva izvora u obliku uređenih česmi. Od kuće grebenom na jug do vidikovca, a zatim se vratiti do kuće i nastaviti putem nizbrdo sve do Dive Grabovice.
Ovaj trek je snimio Božo Skopljaković prilikom uspona sa Draganom Mamušom, te ga prenosim uz dozvolu autora.
Trek starta od Milanove kolibe, te preko Grede i Velikog Prenja vodi ka vršnom dijelu doline Lučine i Mršića dolu.Potom uspon ide prema Heraću desnom padinom, spušta se na kotu, te vraća grebenom na Vidinu kapu.Povratak je otprilike istim putem, prate se izohipse, gdje je to moguće, uz izbjegavanje velikih rupa.
Trek završava na Čatrnji, tako da je prikazan i dio spusta od Milanove kolibe do okretaljke - čatrnje.
Uspon je izvršen turno skijama veći dio, uz penjanje i silazak sa derezama na cipelama sa Herača tj. Vidine kape.Uz dobre sniježne uvjete, ovo je moguće izvesti kompletno na skijama, uz odličan spust strmom padinom Vidine kape.
Ovo je zimski trek, a ljetni se može malo razlikovati od ovoga.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Na raskršću kod policije skrenuti desno na Igman i i auto parkirati na proširenju iznad Velikog polja
Opšte upute: Polazak je sa Igmana, sa ceste iznad Velikog polja. Orijentacija nije zahtjevna jer se cijelo vrijeme ide vrlo dobrim makadamskim putem, koji vodi do Ratne džamije na Igmanu, pa dalje sve do Hrasničkog stana. Postoje planinarske staze koje skraćuju put ali smo ih izbjegavali zbog blata. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Konjicu. Kada se sa Bradine spustite u Podorašac Na prvom skretanju ići desno i preko malog mosta uzbrdo sve do sela Vrbljani
Opšte upute: Iz sela putem krenuti uzbrdo u pravcu sjevera. Put pratiti naredna 3,5km sve do jedne čistine gdje se nalzi mekteb, turbe i uređeno igralište. Odatle krenuti ka jugu i markiranom stazom se popeti na greben koji vodi do vrha Koznik. Povratak je istim putem. Na ovom putu postoje 4 česme gdje se možete snadbjeti pitkom vodom.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Kod Energopetrolove pumpe skrenuti lijevu u ulicu Varda i auto parkirati negdje blizu Vardačke džamije odakle počinje markacija za ovu turu
Opšte upute: Pored Vardačke džamije krenuti uz stepenice, gdje je postavljena i prva markacija. Staza dalje vodi kroz preljepu borovu šumu sve do planinske kuće Ljubina. Ispod same kuće se nalazi izvir/česma Ljevana voda.
Do polazne tačke se dolazi tako što se na magistralnom putu M-20 Bileća-Gacko u mjestu Meka Gruda skrene lijevo. Skretanje je na samom izlazu iz Meke Grude prema Gacku (20ak metara prije table sa oznakom mjesta). Vožnja se nastavlja uskim asfaltnim putem (3,1km), a potom makadamskim putem (1,2km) do putokaza za selo Ljeskovac. Za mala auta (što je naš slučaj) to je ujedno i početna tačka uspona koja se nalazi na cca 980 m/nv. Sa desne strane je proširenje i može se parkirati auto. Kod putokaza imamo i raskrsnicu: lijevo put vodi za selo Rioca, a desno prema Koritniku. Mi nastavljamo desnim makadamskim putem (put je markiran). Do Koritnika koji se nalazi na cca 1270 m/nv (cca 7km, za što nam je potrebno oko 1h i 50 min). U blizini izvora V. Koritnik nalazi se i ljetnikovac koji je izgradilo PD ''Koritnik'' iz Bileće. Teretnim vozilima se može doći do te tačke i odatle početi uspon. Od Koritnika nastavljamo lijevo prema Ubliću (ostacima austrougarske kasarne) i vrhu Đed. Markacija je stara i na nekim mjestima slabije uočljiva. Od Koritnika do vrha Đed potrebno je, uzimajući u obzir normalni planinarski hod, 2h i 40 min. Sa vrha Đed 1735 m/nv se pruža odličan pogled na: Velež, Prenj, Zimomor, Lebršnik, Zelengoru, Maglić, Volujak, Bioč, Lovćen, Orjen... Sa vrha se spuštamo prema Lađanom dolu. U Lađani do dolazimo za cca 1h i 30 min. Od Lađanog dola nastavljamo prema Koritniku (cca 50 min.). Ovaj dio staze vodi proplancima te prolazi pored nekoliko koliba (ostataka koliba) i 6 izvora pitke vode. Staza nije tehnički zahtjevna, ali se savjetuje koristiti ''track'' zbog slabije vidljive markacije (na dijelovima staze kroz šumu ima i srušenih stabala...).
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Jablanice. Poslije Jablanice skrenuti lijevo, preko mosta, ka Glogošnici, preći i Rimski most, pa od Glogošnice voziti uz rijeku sve do Dragan sela. Auto parkirati na proširenju koje se nalazi na skoro samom kraju sela.
Opšte upute: Markacija počinje na kraju sela između kuća i vodi desno (istok) uz Dragansku rijeku. Pratiti markiranu stazu, koja se poslije nešto manje od dva kilometra odvaja od rijeke i u serpentinama penje oštro uzbrdo. Nakon dva kilometra uzbrdice izlazi se na Dževlanušu, greben sa kojeg se pruža pogled na Cetinu i Izgorjelu grudu. Nastaviti grebenom, proći pored drvene klupe i ići sve do planinarske kuće Kada. Pored kuće se nalazi izvor. Povratak može istim putem, a ako volite malo zapuštenije staze kojima se rijetko prolazi kod klupe na grebenu se spustiti u točilo i pratiti stazu koja ne momente potpuno nestaje u gustom rastinju. Put vodi ispod stijena do sela Krstac koje se nalazi malo više od kilometar iznad Dragan sela. Od ovog sela postoji stari put preko livada koji je također zarastao do polazne tačke u Dragan selu. Povratak ovim putem je duplo duži i malo zahtjevniji.
Upute za dolazak do polazne tačke: Kada iz Sarajeva krenete ka Tuzli, prođe se Semizovac i poslije 11km (od Semizovca) se skrene lijevo ka selu Solakovići. Tu, odmah uz glavnu cestu postoji i putokaz "Starobosanski grad Dubrovnik i nekropola Velikog kneza bosanskog Batića". Do Solakovića vodi 2 km asfaltiranog puta. Od tog mjesta počinje makadam i ima dodatnih 3 km do napuštenog sela Taračin do.
Opšte upute: Nastaviti putem u pravcu sjeverozapada koji se spušta do potoka Zenik, a zatim izohipsom prolazi ispod susjednog brda Kicelj 1115mnv. Slijediti putokaze koji vode do Starobosanskog grada Dubrovnik i nekropole Velikog kneza bosanskog Batića. Udaljenosti na putokazima nije tačna. Na samom vrhu brijega se put račva. Pravo vodi ka zapadnom dijelu gdje se sada nalazi vidikovac, na kanjon Misoče, sa drvenom klupom. Ovaj što vodi lijevo se ponovo razdvaja na dva puta. Prvi vodi pod kulu gdje se nalazi drveno korito za vodu i ploča sa imenima investitora i osoba koji su radili na obnovi. Drugi, onaj desni vodi na kulu i zidine starog grada.
Upute za dolazak do polazne tačke: Kada iz Sarajeva krenete ka Tuzli, u Srenjem skrenuti lijevo, malo se vratiti pa onda ispod nadvožnjaka voziti asfaltnim putem uz rijeku Raču. Auto parkirati na kraju asfalta. Moguće autom doći skroz do doma jer je makadam odličan (osim zadnjeg kilometra)
Opšte upute: Nastaviti makadamskim putem, kroz borovu šumu. Do doma ima oko 7 km. Od doma do vrha Ozren ima još 1,5 km, ali završni dio uspona je šumskom stazom. Nedaleko ispod vrha se nalazi nekropola stećaka. Staza je markirana
Najkraća, Žuta staza utrke zbog svoje polumarataonske dužine može se nazvati i “Skakavac staza za sve”. To je staza prilagođena svima onima koji se žele po prvi put okušati u čarima trčanja u planini, kao i onim trkačima koji u nogama već imaju mnoštvo planinskih kilometara, ali jednostavno žele da se prepuste čarima trčanja u netaknutoj prirodi, drugoj dimenziji trčanja i spoznaji „nirvane“.
To je staza koja cijelom svojom dužinom vodi kroz netaknutu prirodu, na kojoj se smjenjuju prekrasni krajolici, potoci, planinski grebeni i jedinstveni vodopad koji „skače“ sa 98 metara visoke planinske litice, budeći osjećaje prve ljubavi vraćajući nas u djetinjstvo. Ovo je staza zbog koje ćete, ako već niste, postati zaljubljenici trčanja na planini.
Start maratonske- Zelene staze smješten je na sjeveroistoku Sarajeva. Na 1254 m/NV, odakle se pruža prekrasan pogled na grad u kotlini. Staza maratonske utrke prolazi Sarajevskim Ozrenom koji je omiljeno izletište Sarajlija iz više razloga. Kreće se područjem koje obiluje značajnim prirodnim vrijednostima, jedinstvenim fenomenom eko-klime, raznim vrstama biljaka i životinja te gljiva. Prateći rutu Čavljak – Crepoljsko – Bukovik uživat ćete u prelijepim prirodnim pejzažima te osvojiti vrhove koji dominiraju planinskim svodom Sarajevskog Ozrena: Crepoljsko, Bukovik i Motka. Trčat ćete grebenom, proći kroz prelijepi krajolik mješovitih šuma koje su karakteristika ove planine. U mjestu Uževica nastavit ćete trčati polumaratonskom stazom gdje ćete se sresti sa prelijepim vodopadom Skakavac. Maratonska staza provest će vas predjelima zbog kojih ćete poželjeti ostati ovdje ili makar stalno se vraćati.
Na Plavoj stazi doživjet ćete čari orijenta koje se prepliću sa tonovima bečkog valcera i osjetiti čari jedinstvenih prirodnih predjela s kojima će vas povezati put Skakavac traila. Imat ćete priliku trčati ulicama koje su ostavile neizbrisiv pečat u svjetskoj historiji kao i uživati u prirodi koja oduzima dah i doživjeti 98-metarski vodopad.
Utrka kreće iz stare jezgre grada i vodi vas ulicama koje mirišu na najljepše bosanske specijalitete- jemeke. Ulicama koje imaju prepoznatljiv šarm i dušu, na kojima ćete čuti udarce čekića starih zanatlija, ezane sa munara, zvona sa starih zvonika katedrala i hramova. Protrčat ćete svim sokacima koji su ostavili pečat na svjetsku povijest, sokacima koji povezuju i spajaju kulture Istoka i Zapada i Sarajevo čine Jerusalemom u srcu Evrope.
Staza puna sevdaha i meraka na kojoj svaki kamen ima svoju priču. Staza kojom ćete preko Bantbaše doći u najljepša bosanska brda u kojima teku biserni planinski potoci, i u čijim starim šumama na skrovitim puteljcima možete oživjeti sve predivne priče i bajke koje su nam pričali pred počinak.
Skakavac najslađa utrka koja je u ponudi od 2019. godine. To je utrka dužine 7.5 kilometara koja se odvija u nedirnutoj prirodi spomenika prirode Skakavac. Utrka na kojoj skupa sa svojim najvjernijim prijateljima opuštamo sva svoja čula u bezvremenskim pejsažima prolazeći pored vodopada i potapamo šapice u kristalno čistoj vodi planinskih potoka.
Valter Trail je utrka proletera svih zemalja. Staza utrke dužine 13.55 kilometara kreće se rutom Igmanskog marša, kojom se Prva proleterska brigada krajem 1942. godine sa Romanije prebacila na oslobođene teritorije. Staza na kojoj ćete istovremeno uživati i plakati.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu do vrha Crveni kuk.
U povratku umjesto Jelenjačom možete koristiti cestu cijelim putem.
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izaći na istok, putem M% koji vodi ka Palama. Poslije Buloga skrenuti lijevo na put ka Mokrom i Ravnoj Romaniji. Kod Mokrog skrenuti oštro desno na uski put koji vodi do planinarskog doma Crvene stijene
Opšte upute: Od doma krenuti markiranom stazom u pravcu juga. Ubrzo se staza kroz šumu počinje penjati na greben, kojim uz prekrasne poglede vodi ka najvišem vrhu Romanije. Visinska razlika nije velika ali se zbog čestog spuštanja i penjanja "nakupi" preko 600 metara uspona. Vrh je obrastao šumom. Povratak je istim putem.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina. Staza vodi grebenom, na par mjesta vrlo blizu litice pa je potrebno malo pažljivije hodati
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izaći na sjever, i voziti do Kaknja. Proći kroz centar Kaknja i voziti dodatnih 22 km u pravcu sjevera. Kada stignete na Ponijere skrenuti lijevo i voziti još par stotina metara do džamije, gdje se na proširenju može parkirati auto
Opšte upute: Od džamije produžiti stotinjak metara na sjever i kod putokaza skrenuti desno na stazu koja preko Debelog brda vodi na Tajan. Kod lovačke kućice skrenuti lijevo i kroz šumu slijediti markaciju. Na sljedećoj raskrsnici skrenuti desno i ići uzbrdo još par stotina metara do vrha Tajan. U povratku na zadnjoj raskrsnici možete produžiti pravo, Spustiti se do riječice Suhe i kružno se vratiti na Ponijere
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Sigurnosne informacije: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima. Nema opasnosti od mina
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Na raskršću kod policije skrenuti desno na Igman i voziti sve do hotela Monti na Velikom polju
Opšte upute: Polazak je sa Igmana, ispred hotela Monti. Tura je, iako bez nekih velikih uspona, zbog dubokog snijega ipak bila kondiciono zahtjevna. Markirana staza vodi u pravcu zapada i počinje nekih 500m sjeverno od hotela, gdje je putokaz za Javornik 1h. (po snijegu vrlo teško doći do doma za to vrijeme). Poslije nešto više od jednog kilometra od ulaska u šumu planinarska staz presjeca makadamski put. nastaviti dalje još nekih 600-700 metara a zatim staza skreće lijevo, u pravcu jugozapada. Od tog mijesta do doma je moguće doći koritom potoka ili planinarskom stazom koja je 50-ak metara desno od potoka. Produžiti dalje od doma planinarskom stazom, pa po izlasku na makadamski put skrenuti lijevo. Na sljedećoj raskrsnici ponovo lijevo na makadamski put koji vodi ka Velikom polju, a onda desno kroz šumu do Crnog vrha. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izaći na sjever, i voziti do Zenice. Na kružnom toku u Zenici izači na prvi izlaz desno i proći kroz naselje Crkvice- Skrenuti desno , proći kroz kasapoviće i kod sela Drugavci skrenuti lijevo. Na sljedećem skretanju desno, pa onda lijevo na makadamski put za Pepelare. Voziti pravo uz potok Markovac i auto parkirati na proširenju kraj puta.
Opšte upute: Od proširenja nastaviti dalje putem ka Pepelarima. Na raskrsnici za Pepelare skrenuti desno ka Tvrtkovcu. Na sljedećoj raskrsnici ispod Rude glave možete lijevo planinarskom stazom koja na Tvrtkovaci izlazi preljepim grebenom ili se desno spustiti putem koji vodi ka Seocima i Trešnjevoj glavi, pa se na Tvrtkovac popeti iz pravca juga. Ova druga staza je malo duža, ali je uspon blaži. Postoji izvor neposredno ispod vrrha, kao i jedan na putu ka Seocima
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Sigurnosne informacije: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima. Nema opasnosti od mina
Lupoč - Treskavica
Staza iz rajskog dola preko Laništa, mjesta pogibije Zaima Imamovica i vrela Bistrice do Spasovače i vrha Lupoč.
Stazu markirao Kenan Berberovic sa prijateljima.
Kretanje Treskavicom na vlastitu odgovornost radi mina i potencijalne opasnosti.
Polazna točka: Krivina (1685 m/nv) Završna tačka: Velika Klekovača (1962 m/nv) Upute za dolazak do polazne točke: Vozeći magistralnom cestom (M14.2) od Drvara prema Bosanskom Petrovcu treba skrenuti desno u mjestu Podovi (nakon pilane Dim d.o.o.). Nakon toga se jednim dijelom (par kilomatara) vozi asfaltiranom cestom koja kasnije prelazi u solidan makadam kojim je potrebno voziti nekih desetak km. Na svakoj raskrsnici je jasno označeno gdje treba skrenuti tako da ne bi trebalo biti problema. Općte upute: Polazna točka uspona je Krivina (1685 m/nv) odakle možete na Malu ili Veliku Klekovaču. Mi smo odabrali uspon na Malu i nastavak grebenom do Velike Klekovače (1962 m/nv) i povratak do auta makadamskim putem kojeg je izgradila bivša JNA. Oprema i sigurnosne informacije: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uvjetima. Nema opasnosti od mina. U zimskim uvjetima preporuka je imati dereze i cepin. Video s ture: https://www.youtube.com/watch?v=02RCt5Wyyms
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera.
Opšte upute: Ulaz na markiranu stazu je u jugozapadnom dijelu jezera, i ispod Debelog brda vodi sve do Jezerca. Od tog mjesta krenuti pravo ka podnožju Ločike. Pošto je naš prvobitni plan bio vrh Dobruške Vranice krenuli smo obilaziti Ločiku sa njene južne strane. Pošto smo odustali od tog plana, u povratku smo popeli Ločiku iz pravca zapada, a zatim se spustili u sedlo ka vrhu Treskavica i vratili do Prokoškog jezera putem kojim smo i došli.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića, te produžiti dalje putem za Bjelimiće sve do Puzimskog groblja.
Opšte upute: Od Puzimskog groblja, u pravcu zapada počinje markirana staza za vrh Visočica. Orjentacija na ovom dijelu je vrlo jednostavna i do vrha ima manje od 2 km. Mi smo malo skrenuli sa staze i otišli na vidikovac na rubu grebena sa kojeg se pruža lijep pogled na vrh Puzim i Treskavicu.. U povratku smo krenuli ka jugu i spustili se nemarkiranom u sedlo ka Crvenom kuku i onda se cestom vratili do Puzimskog groblja
Oprema: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Busovači. Odmah na ulazu u Busovaču skrenuti desno u Tisovačku ulici i voziti do rampe na izletišztu Tisovac. Nedaleko od rampe počinje vrlo dobar makadam i nastaviti njime sve do skijališta Pridolci. Dalje produžiti nizbrdo do kuće u Lukama, kraj rječice Kozica. Tu paarkirati auto.
Opšte upute: Stotinjak metaraa od kuće u Lukama preći Kozicu i krenuti šumskim putem uzbrdo, u pravcu zapada. Proći pored Osojskog potoka i pratiti put koji se u serpentinama penje sve do vrha Šćit. Vrh je obrastao šumom. Dalje nastaviti grebenom u pravcu sjevera do vrha Luška, a onda se preko Luških staja putem vratiti do Luka. Staza nije markirana, ali cijelo vrijeme se ide po šumskim putevima
Upute za dolazak do polazne tačke: Autoputem od Sarajeva prema Zenici, isključiti se u Lašvi i krenuti prem Travniku. Po ulasku u Travnik na desnu stranu se odvaj put prema Galici. Voziti uzbrdo i po dolasku na Glicu parkirati auto na proširenju gdje je polazna tačka za veliki broj staza na Vlašiću
Opšte upute:
Od puta krenuti na istok, stazom na kojoj je postavljena zimska markacija (štapovi). Staza vodi sve do doma Devečani, odakle produžiti dalje na istok. Nedaleko od Devečana se na rubu grebena Paklarskih stijena nalazi lijep vidikovac. Od tog mjesta produžiti dalja u pravcu sjeveroistoka sve do Vlaške gromile. Staza nije markirana, ali je jasno vidljiva skoro cijelim putem, osim završnog uspona. Povratak je istim putem.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Hadžićima. Skrenuti lijevo i kroz Hadžiće na put ka Igmanu, i voziti sve do doma Brezovača koji se nalazi sa desne strane puta.
Opšte upute: Od doma krenuti uskim putem koji vodi nazad ka Hadžićima. Područje Golog brda je minirano pa ne treba silaziti sa puta koji vodi sve do vrha. Alternativa je dobro markirana planinarska staza koja presjeca sermpentine i vodi kroz šumu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag. Od Termaga pravo uzbrdo prema Rajskoj dolini i srušenom hotelu Mladost. Auto možete parkirati na proširenju kod vidikovca
Opšte upute: Od vidikovca krenuti makadamskom cestom uzbrdo, prema jugu. Kada stignete do puta koji spaja Ogorjelicu i Sjenište skrenuti lijevo (istok). Putem ići sve do ispod vrha Košuta. Produžili smo još par stotina metara do ispod vrha Sjenište, a zatim istim putem nazad
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na sjever, putem M18 prema Tuzli i voziti sve do Živinica. Tu skrenuti lijevo prema Banovićima, a zatim prije Banovića lijevo ispod nadvožnjaka ka Hotelu Zlaća. Do Hotela Zlaća možete koristiti Google navigaciju, a od hotela do PD Zobik gps track sa ovog linka: https://planinarenje.ba/gps-tracks/188-konjuh/608-hotel-zlaca-pd-zobik
Opšte upute: Od parkinga produžiti pravo ka domu Zobik, i onda pratiti putokaze ka vrhu Varda u pravcu istoka. Staza je prilično strma i u sermpentinama se penje do vrha. Dalje produžiti grebenom ka Malom Konjuhu, i preko njega na vrh Konjuh. Na samom vrhu se nalazi vojni objekat. Od vrha krenuti ka zapadu, i zatim sljediti putokaz ka Zidinama. Kada se stigne do makadamskog pte ići kratko njime i onda se odvojiti desno na markiranu stazu koja vodi nizbrdo kroz šumu nazad do doma Zobik
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači na autoput i voziti prema Zenici. U Kaknju se na kružnom toku odvojiti na put prema Kraljevoj Sutjesci. Proći Kraljevu Sutjesku i poslije sela Ratanj skrenuti desno na put koji vodi sve do sela Mijakovići
Opšte upute: Staza je markirana mada se na nekim mjestima markacija gubi. Nekoliko puta smo zbog nedostatka markacije pogrešno skrenuli. Iz sela se uputiti ka istoku. Moguće ne većim dijelom hodati makadamskim putem ili isti presjecati planinarskom stazom koja je djelimično zarasla. Iz tog razloga je možda najbolje slijediti gps track. Jedan kilometar prije vrha, ispod kote Sridice postoji izvor koji nije baš bogat vodom.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem iz Sarajeva M18 koji vodi ptema Trnovu. Neposredno iza Trnova skrenuti desno ka selu Turovi.
Opšte upute: Iz sela Turovi krenuti putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Put od Sustavca se nastavlja dalje jugozapadno pored planinarske kuće PD Runolist. Nastavite još malo putem a zatim planinarskim stazama koje presjecaju sermpentine idete do Glibavca gdje se preko mostića pređe Hrasnički potok. Poslije toga nastavite markiranom stazom kroz šumu do Šišana. Prođete desnom stranom Velikog jezera do planinarske kućice i onda istim putem nazad
Upute za dolazak do polazne tačke: Pošto tura nije kružna najbolje je do čavljaka otići taksijem ili kombijem za Barice pa produžiti piješke do Čavljaka.
Opšte upute: Od doma na Čavljaku krenuti jednim od dva puta, južnim ili sjevernim, potpuno je svejedno jer se poslije jednog kilometra spajaju u jedan. Produžiti dalje preko Pjeskovite ravni putem koji vodo prema Bukoviku. Poslije groblja, odvojiti se sa puta desno i pored vikendica proči prema Crepoljskom. Od Crepoljskog se vratiti na put i produžiti prema Bukoviku, gdje se kod doma odvaja staza koja se kroz šumu spušta do Skakavca. Spustiti se ispod vodopada i onda planinarskom stazom dao Dragana na Uževici i spustiti se u Nahorevo.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti prema selu Šabići. Neposredno prije Šabića se odvojite desno i kroz selo Brda doći do Dugog polja. Voziti makadamskim putem kroz Dugo polje ka Lukomiru, a onda prije Lukomira se odvojiti oštro desno na put ka Čuhovićima. Taj dio puta je užasno loš i nije prohodan osim za terensko vozilo. Auto parkirati na sljedećoj raskrsnici za Čuhoviće
Opšte upute: Od Raskrsnice krenuti makadamskim putem (koji je pregrađen zemljanim nasipom) uz Lovnicu ka jugoistoku. Poslije nekih 1200 metara odvojiti se sa puta desno i kroz šumu se popeti do grebena Lovnice. Od tog mjesta je vrh vidljiv i nastaviti ka njemu u pravcu juga. Staza nije nikako markirana. Povratak istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Do polazne tačke se dolazi Trebevičkom žičarom
Opšte upute:
Od žičare krenuti na jug, niz markiranu i uređenu stazu, proći pored hotela Pino i nastaviti markiranom stazom ka Dobrim vodama. Od Dobrih voda lijevo i pratiti stazu koja se u sermpertinama penje do vrha. Preći dalje na zapadni greben, spustiti se do doma Jure Franko i onda desno markiranom stazom ka Dobrim vodama i sve do žičare. Obratiti pažnju na radno vrijeme žičare koje se razlikuje u ljetnom i zimskom periodu
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti ka Konjicu i u Ostrošcu skrenuti desno preko velikog bijelog žičanog mosta ka Buturovića polju. Nataviti tim putem do putokaza ka selu Gorani i tu skrenuti lijevo, a u Goranima se kod natpisa na betonskoj banderi odvojiti desno ka selu Čelina. Dalje je put betonski, a zadnjih par kilometara makadam. Auto parkirati na proširenju iznad sela
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem ka istoku, i pratiti isti do sedla između Studenske i Čelinske planine. Od sedla nastaviti uzbrdo, zapadno sve do vrha Studenske planine. Šuma sa desne (sjeverne) strane je minsko sumnjivo područje pa ne treba ulaziti u nju. Od vrha se vratiti nazad u sedlo i putem nastaviti na istok sve do vrha Čelinske planine gdje se nalazi repetitor. Od vrha grebenom preko Sejdanovine se livadama spustiti nazad do Čeline
Upute za dolazak do polazne tačke: Uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i produžiti uzbrdo sve do table koja označava ulaz u park prirode Skakavac.
Opšte upute: Od ulaza u park prirode Skakavac uputiti se ravno putem koji prolazi kroz šumu. Poslije otprilike 4 km doći će te do u ratu srušenog doma. tu skrenutu lijevo i uskom šumskom stazom dolazite do vidikovca iznad vodopada. Odatle se vratiti nazad do srušenog doma i nastaviti putem kojim ste došli. Pratiti put natednih 5 km do uključenja na stazu Bukovik-Čavljak. Tomstazom nastaviti sve do Čavljaka
Upute za dolazak do polazne tačke: Do polazne tačke se dolazi Trebevičkom žičarom
Opšte upute:
Od žičare krenuti na jug, niz markiranu i uređenu stazu, proći pored hotela Pino i nastaviti markiranom stazom ka Dobrim vodama. Od Dobrih voda lijevo i pratiti stazu koja se u sermpertinama penje do vrha. Preći dalje na zapadni greben, spustiti se do doma Jure Franko i onda desno markiranom stazom ka Dobrim vodama i sve do žičare. Obratiti pažnju na radno vrijeme žičare koje se razlikuje u ljetnom i zimskom periodu
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Han na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića.
Opšte upute: Od Sinanovića skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Do Puzimskog groblja možete ići cestom ili spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu, ispod Baturka do sedla između vrhova Baturak i Glatko. Popeti se u sedlo i produžiti u pravcu juga sve do vrha Glatko, zatim se vratiti nazad do sedla i grebenom popeti Baturak. Sa Baturka direktno strmom livadom se vratiti na cestu do česme, pa putem ispod Puzima nazad sve do Sinanovića.
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na autoput koji vodi ka mostaru i isključiti se na izlaz ka Kreševu. Na izlazu iz Kreševa skrenuti desno ka selu Kojsina, a onda desno, uzbrdo do zadnjih kuća. Tu na proširenju parkirati auto
Opšte upute: Krenuti na zapad, seoskim putem koji je ujedno i markirana staza. Put je ugodan za hodati i vodi kroz bukovu šumu. Poslije 2 km dolazi se do jedne kuće gdje staza skreće desno, i onda pored izvora nastavlja dalje ka zapadu. Nakon ukupno 2,9km dolazimo na raskršće gdje staza lijevo (južno) vodi ka domu Lopata, a desno (sjeverno) ka vrhu Lisin. Povratak je moguć istim putem. Mi smo se spustili istočno kroz šumu na Lokve, a onda se putem spustili u selo Vrenjak, pa nazad do auta
Idbar Tisovica Erač.
Zimski uspon do Tisovice vodi markirana staza.
Na tragu ima izvor vode .
Od skretanja za Zakantar isli smo ravno prema prolazu na grben koji vodi na Herač.
Staza je dosta strma potrebna je oprema dereze cepin i treba biti jako oprezan.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti ka Konjicu i u Ostrošcu skrenuti desno preko velikog bijelog žičanog mosta ka Buturovića polju. Nataviti tim putem narednih 26km ka selu Jasenik. Auto se može parkirati u selu, ili ako imate terenca, možete nastaviti lošim makadamskim putem još par kilometara iznad sela
Opšte upute: Put ka vrhu Vitreuše vodi makadamskim putem u pravcu sjevera, preko vrha Javor 1366mnv. Markacija se prvi put pojavljuje u prijedjelu Jelića staja, pored jedne kućice i vodi pored izvora grebenom na Gunjaču (1845mnv) i onda preko Gunjače vodi sve do Vitreuše (1919mnv). Lakša varijanta, sa malo blažim usponom je da se od izvora nastavi putem prema Jezeru Gunjača, a onda se lagano putem popneti na Vitreušu
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz grada na istok, putem M5 i voziti sve do Pala. U Palama skrenuti desno na put za Jahorinu i voziti sve do hotela Termag. Od Termaga pravo uzbrdo prema Rajskoj dolini i srušenom hotelu Mladost. Auto možete parkirati pored hotela
Opšte upute: Od Hotela Mladost krenuti makadamskom cestom uzbrdo, prema jugu. Kada stignete do puta koji spaja Ogorjelicu i Sjenište skrenuti lijevo (jugoistok). Prema Sjeništu cijelim putem ići cestom, i ne silaziti sa iste zbog opasnosti od mina. Po prestanku ceste uspon na Sjenište vodi livadom na kojoj nema mina. Povratak je istim putem
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Fojnici. Od Fojnice imate 20 km makadamskog puta preko Tovarišta do Prokoškog jezera. Mi smo sa terencem od Prokoškog jezera vozili još jedan km, ali je put u stvarno lošem stanju.
Opšte upute: Sa puta krenuti u pravcu jugozapada, ka Sarajevskim vratima, prevoju između Ločike i Kote 2028. Sa Sarajevskih vrata se spustiti markiranom stazom u dolinu Vrljike, a onda pratiti makadamski put koji vodi ka Dobruškoj vranici. Prije samog uspona se pređe raskrsnica za Dom Radovina. Od tog mjesta nastaviti putem uzbrdo još nekih 2km, a onda se odvojiti desno i pokušati naći prolaz kroz kleku do vrha.
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem iz Sarajeva M18 koji vodi ptema Trnovu. Neposredno iza Trnova skrenuti desno ka selu Turovi.
Opšte upute: Iz sela Turovi krenuti putem koji vodi na jug prema Sustavcu. Od Sustavca produžiti dalje, pored PD Runolist i pratiti stazu koja preko Hrasničkog potoka ide na Šišan i do Velikog jezera. Od planinske kućice se popeti stazom koja prolazi kroz šumu i vodi ka Crnom jezeru. Zaobići jezero sa desne strane i pratiti markiranu stazu koja se ispod Oblika niz Volovsko ždrijelo spušta do Zmijskog jezera, a onda se spustiti ponovo do Sustavca. Od tog mjesta makdamskim putem nazad u Turove
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Prije Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Proći Tjentište i poslije tunela skrenuti desno na put koji vodi na prijevor Čemerno. Kod devastiranog hotela ponovo desno makadamskim putem pa nakon cca 2km na raskrsnici desno u podnožje Lebršnika. Na sljedećoj raskrsnici u Jablan dolu desno i parkirati auto pored izvora Dobra voda.
Opšte upute: Nastaviti od izvora makadamskim putem u pravcu zapad. Put preko ravne greda vodi na greben Lebršnika, sve do repetitora. Od repetitora nema više puta a i markacija je slaba. Nastaviti grebenom još 1,5km do Viline pećine.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači autoputem ka Zenici i odvojiti se u Lašvi i voziti ka Travniku. Zatim skrenuti lijevo ka Novom Travniku i voziti putem za Bugojno sve do Rostova. Auto možete parkirati pored hotela ili voziti makadamom sve do raskrsnice za PD Kalin.
Opšte upute: Staza od raskrsnice vodi uz strmu livadu i ulazi u šumu. Markirana je i jasno vidljiva. Prolazi ispod vrhova Kik 1240 mnv i Ivkoviča brdo 1319 mnv, te izlazi na livadu sa koje se jasno vidi vrh Kalin. Na livadi se markacija gubi, ali moguće je naći ulaz u šumu odakle počinje strmi uspon do vrha. Na dijelovima je staza prilično zarasla. U podnožju vrha postoji izvor
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M17 i neposredno prije tunela Ivan sedlo skrenuti desno, te se tim putem popeti na Ivan Sedlo
Opšte upute: Sa Ivan sedla krenuti makadamskim putem koji prolazi pored meteorološke stanice. Nakon 6 km odvojiti se sa puta desno i popeti na greben. Grebenom nastaviti još jedaan kilometar do vrha Veliko Šljeme. Od ivan sedla je moguće odmah izači na greben i ići njim sve do vrha. Planinarske staze na ovoj planini više ne postoje i kompletan dio od Ivan sedla do vrha je uništen zbog gradnje vjeroelektrana.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autoputem od Sarajeva prema Zenici, isključiti se u Lašvi i krenuti prem Travniku. Po ulasku u Travnik na desnu stranu se odvaj put prema Galici. Voziti uzbrdo i po dolasku na Gaicu parkirati auto na proširenju gdje je polazna tačka za ovu turu
Opšte upute:
Od ceste krenuti na zapad, makadamskim putem koji vodi ka PD Galica. Tim putem ići nekih 5km, i ispod saamog vrha se odvojiti desno (na sjever) i stazom kroz šumu se popeti do vrha Bukovačko brdo. Povratak istim putem. Na nekoliko mjesta možete izači na vidikovce na rubu grebena odakle se pruža lijep pogled južno od Galice.
Upute za dolazak do polazne tačke: Autoputem od Sarajeva prema Zenici, isključiti se u Podlugovima i voziti kroz Brezu prema Varešu. Na ulazu u Vareš, kad se prođe ispod mosta oštro lijevo i onda preko mosta sve do sela Pržići. Auto ostaviti na završetku asfalta. Najlakši način je u Google maps ukucati Planinarski dom Meduše i koristiti navigaciju.
Opšte upute:
Krenuti makadamskim putem ka PD Meduše i tu na raskrsnici skrenuti desno. Na sljedećoj raskrsnici skrenuti lijevo i pratiti putokaz za vrh Krš. Ubrzo ide skretanje sa puta desno, na planinarsku stazu koja vodi do samog vrha.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Kod Foče skrenuti desno prema Tjentištu na put M20. Na Tjentištu na skretanju za Suhu nalazi se rampa i potrebno se najaviti upravi NP Sutjeska radi preuzimanja ključa od iste. Put je u prilično lošem stanju i nije preporučljivo ići sa putničkim vozilom. Na jenom mjestu se prelazi improvizovani most preko Suškog potoka, a na drugom se mora autom proći kroz potok (nema mosta). Na putu je dosta visoke trave, odronjenog kamenja i granja, tako da nikad nema garancije dokle ćete uspjeti doći autom. U reonu Jelovače sa puta za Suhu skrenuti desno i voziti uzbrdo još nekih 300 metara te parkirati auto. Ulaz u NP Sutjeska se plaća. Gps track za ovaj dio puta se nalazi na ovom linku.
Opšte upute: Krenuti šumskim putem uzbrdo u pravcu zapad - jugozapad. Radi lakšeg kretanja ići sermpetinama. Na raskrsnici ne ići desno ka Vratnicama i putu koji ide na Lica, nego skrenuti lijevo na put koji prolazi ispod vrhova Stolac i Adžovac. Staza nije markirana i u reonu Šravljana, kada se izađe iz šume pažljivo tražiti najbolju liniju uspona i put kroz kleku. Vrh je malo eksponiran i sstjenovit pa je potrebna dodatna pažnja prilikom izlaska na isti
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane. Pažljivo voziti makadamom nekih 17 KM sve do raskrsnice Tisovica-Rapti. Tu skrenuti desno i nastaviti putem ka Tisovici. U nastavku voziti pažljivije jer je put lošiji, a u jednom dijelu vam je sa desne strane velika provalija. Nije baš preporučljivo za putnička vozila. GPS Track
Opšte upute: Iz Tisovice krenuti na jug, ka Zelenoj glavi. Pred kraj doline kod putokaza Lupoglav 5h skrenuti desno (zapad) i proći podnožjem vrha Kantar. Nedugo zatim se prolazi pored izvora Zakantar, ali treba izbjegavati kretanje područjem iznad izvora jelr postoji mogućnost da je minirano. Nastaviti dalje markiranom stazom koja prolazi iza vrha Crnoglav i onda ponovo ide na jug sve do raskrsnice Lupoglav.Herać (kroz Mršića do). Spostiti se u Mršića do i izohipsom iči ka vrh grebena Heraća. Na grebenu krenuti na zapad, preko najvišeg vrha Heraća ići do Heraća 2042. Zatim nazad na istok i preko Vidine kape i Keraća se spostiti u sedlo ispod Lupoglava, odakle markiranom stazom nazad u Tisovicu
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički, ali jeste kondiciono zahtjevna. Pažljivo se kretati preko sipara. Nema opasnosti od mina osim kod izvora Zakantar
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti prema Mostaru. U potocima skrenuti lijevo, kod putokaza za Rujište, i nastaviti dalje nekih 13km. Auto parkirati na proširenje kod spomenika koji se nalazi na mjestu kad cesta krene nizbrdo ka PD Rujište
Opšte upute: Od proširenja krenuti desno u pravcu jugoistoka. Do izlaska na greben vodi makadamski put, a dalje uz greben markirana staza. Markaciju je vrlo teško pratiti jer je staza prekrivena stotinama stabala koja su pala poslije velikog požara na ovom području. Nakon izlaska na vrh grebena staza je dosta prohodnija i lakše se kretati. Pred sami vrh se staza sa grebena spušta u šumu i vodi do Orlinke. Ispod vrha se nalazi mali izvor
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički, ali jeste kondiciono zahtjevna. Pažljivo se kretati preko porušenih stabala. Ovo područje je bilo minirano, ali lokalno stanovništvo kaže da je sve očišćeno. Za svaki slučaj se kretati isključivo stazom
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači na zapadni izlaz i putem M17 voziti sve do Jablanice, gdje se skrene desno na put ka Prozoru. Skrenuti lijevo ka Ramskom jezeru, proći jezero 13-14 kilometara i onda skrenuti lijevo na uski asfaltni put koji vodi do sela Zvirnjača. Auto parkiratina kraju puta gdje prestaje asfalt
Opšte upute: Iz Zvirnjače krenuti makadamskim putem u pravcu juga. Tim putem ići naredna 4.3 km do Jukića staje, a onda se izdvijiti sa puta desno i markiranom stazom (markacija se slabo vidi) krenuti ka Velikoj Ljubuši. Uspon je moguć zapadnim grebenom i sjevernom stranom (kraće, ali srmije)
Upute za dolazak do polazne tačke: Autoputem od Sarajeva prema Zenici, isključiti se u Podlugovima i voziti kroz Brezu prema Varešu. Prije Vareša skrenuti desno kod putokaza za selo Budoželje. Auto parkirati u selu kod stećaka.
Opšte upute:
Od stećaka krenuti makadamskim putem ka sjeverozapadu. Proći pored skretanja za P.D. Budoželje i i nastaviti dalje putem sve do vrha
Fojnica-Prokoško jezero-Pogorelica-Fojnica
Kako do sada nije bilo opisa ove izvaredne ture, vrijeme je da i ona postane dio općeg planinarskog znanja i da istu populariziramo. Ovu rutu prolazimo svake godine u isto doba turnim skijama. Član PD Pogorelica Almir Imamović (PD Pogorelica) organizuje ovaj pohod već 11-u godinu za redom, u čast svom prijatelju Kadiru Hadžiabdiću, koji nažalost više nije sa nama. O Kadiru ne mogu puno da kažem, nisam ga lično ni poznavao. Kažu da je bio veliki čovjek, fotograf i zaljubljenik u prirodu. Dovoljno govori činjenica da se u njegovu čast održava ovaj memorijalni pohod već više od desetljeće.
Obično ova tura traje 3 dana, iako se naravno u zavisnosti od vremenskih uslova i po želji, ista može skratiti. Prvi dan pohoda počinje u petak poslije podne i prvo odredište je Prokoško jezero. Organizator obezbijedi off road auto koji nas terencem prebaci dio puta, dokle snijeg dozvoli. U godinama bez prevelike količine snijega, uspijemo izaći do Vlaške ravni, te odatle idemo automobilskim putem ka jezeru. Nasuprot, u godinama sa večom količinom snijega, uspijemo izaći do Jezernice, te planinarskim putem kroz šumu idemo dalje. Udaljenost obe rute je oko 5 km, oko 400 m.n.v. razlike i traje oko 1,5 - 2 h, naravno u zavisnosti od dubine snijega.
Tradicionalno već dugi niz godina na jezeru nas dočekuje domačin i domar Slađo iz Fojnice sa večerom i toplim domom. Ovo uživanje u zimi, kada smo jedini na jezeru nema cijenu. Družimo se uz vatru, pričamo anegdote, razmjenjujemo iskustva i naposljetku odmorimo se za sutrašnji "dugiiii dan". Subota je rezervisana za transferzalu preko grebena magičnih planina Vranice i Zeca. Trasa kretanja je Prokoško jezero - Treskavica - Sarajevska vrata - Tikva - Sikira - Ščit - Dernečište - Smiljeva kosa - Zečija glava - Marin do - Pogorelica. Staza je markirana te orjentacija nije problem.Uživamo u istinskoj ljepoti i pejzažu koji nam pune dušu i srce. Pogled na okolne planine prekrivene sniježnim ogrtačem oduzimaju dah. Tokom prelaska grebena obuzima nas osjećaj divljine i iskonske prirode.U zavisnosti od godine idemo na vrhove ili ipak sjećemo po izohipsama. U godinama sa više snijega trudimo se preći preko svakog vrha kako bismo izbjegli moguće lavine, a naravno kako bismo malo i odskijali.
U godinama sa oskudnim snježnim prekrivačem grebeni su izloženi i suhi, pa sjećemo vrhove po izohipsama. Zbog toga, napomena je da se obavezno ponesu dereze i cepin zbog mogućnosti leda.Dužina ove ture je oko 24 km i nudi oko 1000 m.n.v. visinske razlike, sa trajanjem od 6-10 h, u zavisnosti od vremenskih uslova. Na Pogorelici nas dočekuje naš dobri domaćin Zeba i mnogi prijatelji koji dolaze autima ili pješke iz Dusine, kao i pješaci koji ovaj memorijal pohode sa strane Brusnice. Ovo se jedan od rijetkih domova koji je svaki vikend otvoren i koji drži do svoje urednosti. Naši domaćini i organizatori nas dočekaju toplim gulašom, vrelim domom i ugodnim društvom. Do dugo u noć se čuje pjesma veselog društva i starih dobrih bosanskih pjesama. Nakon odmora poslije duge ture, u nedelju nam ostaje još povratak do sela Dusine. U godinama sa snijegom uspijemo odskijati i tih 6 km puta. U godinama sa manjom količinom snijega prohodamo pješke do sela. U selu Dusina ostavimo naša auta prije ovog memorijalnog pohoda ili nas vozači vrate ponovo do Fojnice. Spust je oko 6 km i traje obično oko jedan sat.
Na kraju, ovo su tri dana prekrasne planine Vranice, koji nose oko 1500 m.n.v razlike uspona, oko 2000 m.n.v. razlike spusta i oko ukupne 34 km dužine transferzale. Ovo je jedna prelijepa tura koja nudi istinsko uživanje, bez obzira da li se radi o ljetnim ili zimskih uslovima i koju svaki bh. planinar treba da prođe.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva autoputem voziti ka jugu, izaći u Lepenici i nastavili sve do Kreševa. Prođe se kroz sami centar gradića ka restoranu Ribnjak, asfaltiranom cestom koja vodi u pravcu Tarčina- Nastaviti još par kilometara i na lokaciji Blinje na proširenju se može parkirati auto.
Opšte upute: Krenuti ka sjeveru šumskim putem koji vodi sve do vrha. Na sami vrh je moguće izači preko livada sa zapadne strane.
Upute za dolazak do polazne tačke: Krenuti iz Sarajeva prema Jahorini. Neposredno prije velikih sermpentina na Jahorin skrenuti lijevo na lokalni put ka Prači. U reonu Malih stijena na proširenju ostaviti auto
Opšte upute: Od ceste krenuti uzbrdo strmom neoznačenom stazom koja vodi do šumskog puta. Nastaviti ka istoku. Mi smo se ubrzo odvojili desno i izašli na greben Golubnjak, pa se onda vratili na taj isti put. Nastaviti dalje ka istoku, a kod porušene kuće skrenuti desno i kroz šumu izači na greben koji vodi do vrha Hum 1422 mnv
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti autoputem ka jugu i isključiti se na izlazu Lepenica. Na kružnom toku ka Kreševu i onda na prvom skretanju desno, pa lijevo makadamskim putem ka selu Čubren koje se nalazi na jugoistočnim padinama ove planine. Put je u prilično lošem stanju, ali moguće je proći i sa putničkim vozilom.
Opšte upute: Od sela krenuti putem ka sjeverozapadu. Mjestimično se put sužava i zarastao je. Negdje na pola puta izlazi na široki makadamski put koji vodi sve do vrha.
Vodopad i vrelo Istup, sakriveni Stolački dragulj. Ostaviti auto u selu Barane- Stolac i pješice lošijim makadamom se zaputiti prema vrelu Istup. Pristup do sela je pogodan za sva automobila. Put do vrela nije markiran ali je orjentacija lahka.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Fojnici. U Fojnici skrenuti desno , pored Reumala, i nastaviti na sjever do Vladića vrha. Tu skrenuti lijevo, kod putokaza za Kozice i nastaviti dobrim makadamskim putem do parkinga u Dragančićima. Auto se može parkirati tu ili 1,5km dalje kod samog ulaza u "Dragulj prirode Slapovi Kozice"
Opšte upute: Od ulaza pratiti stazu. Postoje 3 vodopada do kojih vode šumske staze. Kretati se pažljivo jer je staza mjestimično jako strma i klizava
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Fojnici. U Fojnici skrenuti desno , pored Reumala, i nastaviti na sjever do lokacije Bečino brdo gdje se na desnu stranu odvaja makadamski put. Auto možete parkirati tu na proširenju ili po želji nastaviti dalje putem koji je mjestimično prilično loš.
Opšte upute: Od parkinga krenuti na istok, makadamskim putem kroz gustu šumu. Nakon cca 2km na raskrsnici skrenuti lijevo, i nastaviti uzbrdo. Kilometar od raskrsnice je lovački dom, gdje imate vodu i klupe te je mjesto pogodno za odmor. Nedaleko od doma ima još jedna raskrsnica gdje treba skrenuti lijevo. Od doma do vrha je otprilike 2km.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Jablanici, zatim desno preko Doljana do Blidinja. Kod blidinja skrenuti desno ka taomislavgradu i nakon par kilometara odvojiti se lijevo makadamskim putem u Svinjaču, pod Lib planinom. Auto parkirati na proširenju makadamskog puta.
Opšte upute: Od parkinga krenuti na zapad, uzbrdo. Postoji markirana staza koja vodi sve do vrha. Kamene kupe se vide mnogo bolje od markacije koja je izbljedila. Do vrha je samo 2km
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Jablanici, zatim desno preko Doljana do Blidinja. Kod Blidinja skrenuti desno ka Tomislavgradu i nakon par kilometara odvojiti se lijevo makadamskim putem u Svinjaču, pod Štitar planinom. Auto parkirati na proširenju makadamskog puta.
Opšte upute: Od parkinga krenuti na jug, uzbrdo. Ne postoji markacija pa sljediti put koji vodi na uzvišenje Bili brig gdje se nalaze vikendice, a onda makadamom kroz šumu na istok do pod sami vrh Štitar. Zadnjih par stotina metara se napušta put i hoda kroz šumu (nema staze). Vrh je obrastao šumom ali je jasno vidljiv i ima oblik malog grebena.
Upute za dolazak do polazne tačke:Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. Prije Kalinovika skrenuti lijevo prema selu Jelašca i produžiti dalje makadamom, proći skretanje za Leliju i na sljedećem raskršću kod table Zelengora 13km parkirati auto
Opšte upute: Od raskršća krenuti lijevo, u pravcu sjevera i nakon nekih 600 metara odvojiti se lijevo u šumu te nastaviti u pravcu sjeverozapada. Nažalost zbog velike vrućine i teškog terena (puno vrtača) odustali smo nakon 1,5km
Upute za dolazak do polazne tačke:Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni pur R433 koji vodi prema Kalinoviku. 4,5km nakon Dobrog polja kod table "Sijerča" skrenuti na makadam lijevo i voziti cca 4km do ispod vrha Sijerče
Opšte upute: Sa puta krenuti na sjever preko livade. Vrh je jasno vidljiv (na njemu je antena) i udaljen manje od kilometar
Upute za dolazak do polazne tačke:Iz Sarajeva krenuti Autoputem ka Zenici. U Zenici skrenuti ka jugozapadu i slijediti navigaciju do sela Vrselje. Auto se može parkirati iznad Boračkog doma, na proširenju kod česme.
Opšte upute: Od česme krenuti na sjever, makadamskim putem koji prolazi ispod vrha Jelina. Pratiti put koji kasnije skreće na zapad i penje se do vrha Lisac planine. Sa vrha se spustiti putem koji ide ka sjeveroistoku i onda u sedlu prelazi na Gorčevicu, skreće na zapad i pored izvora vodi sve do vrha Kapak
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Fojnici. Prije Fojnice slrenuti lijevo prema Bakovićima i Gojevićima, pa u Gojevićima lijevo do sela Otigošće. Proći kroz selo i parkirati na kraju uskog betonskog puta.
Opšte upute: Od parkinga krenuti makadamskim putem na sjeverozapad. Nakon cca 1,5 km dolazi se na raskršće i treba odabrati lijevi put, kojim smo se mi vraćali. Putevi koji vode desno poslije određenog vremena nestaju pa se mora probijati kroz gustu šumu. Ovaj lijevi put je mjestimično markiran trakama elektroprivrede.
Upute za dolazak do polazne tačke:Iz Sarajeva krenuti Autoputem ka Zenici. U Zenici skrenuti ka jugozapadu i slijediti navigaciju do sela Vrselje. Auto se može parkirati iznad Boračkog doma, na proširenju kod česme.
Opšte upute: Od česme krenuti na sjever, makadamskim putem koji prolazi ispod vrha Jelina. Pratiti put koji kasnije skreće na zapad i penje se do vrha Lisac planine. Sa vrha se spustiti putem koji ide ka sjeveroistoku i onda u sedlu prelazi na Gorčevicu, skreće na zapad i pored izvora vodi sve do vrha Kapak
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Iz centra Foče treba nastaviti vožnju cestom uz rijeku Ćehotinu. Nakon što se prođe pored Pravoslavne Bogoslovije i restorana Brioni, na prvom raskršću treba skrenuti desno (putokaz Pljevlja). Pravo put vodi za Ustipraču. Nakon što se skrene desno slijedi prelazak mostom preko rijeke Ćehotine. Sa ovog mosta ima još 46 km do zaravni Konjsko polje na planini Ljubišnja. Naselje iza mosta je označeno kao Dragočava, a put se postepeno penje uz šumovit predio. Povremeno se na cesti pojavljuju putokazi za Meštrevac i Konjsko polje sa oznakom u kilometrima. Nakon 9 kilometara puta, prestaje asfalt i nalazimo se na putu koji je nekad bio asfaltiran, a sad se asfalt pojavljuje samo povremeno, nikad cijelom širinom kolovoza. Nakon 14 km laganog uspona put izlazi iz šume na proplanak sa nekoliko kuća na njemu. Odavde se put počinje spuštati oko 4 km, sve dok kroz šumu ne izađe na visoravan sela Zavait (18.2 km od mosta). Od Zavaita put je u potpunosti makadamski i ide preko visoravni sa rijetkim pojasima šume. Nakon Zavaita skrenuti desno ka selu Putišići. Proći kroz Putišiće i voziti do sela Kunar. Tu je samo par kuća i tu se put završava. Auto parkirati na proširenju.
Opšte upute: Staza do vrha Pliješ je markirana. Do iznad sela vodi putem, a zatim ulazi u gustu šumu. Iako je markacija friška na par mjesta je staza prilično zarasla. Do vrha Pliješa je oko 4km. U povratku, kada se spustite na put iznad Kunara skrenuti desno i do toholjske planine pratiti put nešto više od 1 km
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači putem M18 koji preko Trnova vodi do Foče. Iz centra Foče treba nastaviti vožnju cestom uz rijeku Ćehotinu. Nakon što se prođe pored Pravoslavne Bogoslovije i restorana Brioni, na prvom raskršću treba skrenuti desno (putokaz Pljevlja). Pravo put vodi za Ustipraču. Nakon što se skrene desno slijedi prelazak mostom preko rijeke Ćehotine. Sa ovog mosta ima još 46 km do zaravni Konjsko polje na planini Ljubišnja. Naselje iza mosta je označeno kao Dragočava, a put se postepeno penje uz šumovit predio. Povremeno se na cesti pojavljuju putokazi za Meštrevac i Konjsko polje sa oznakom u kilometrima. Nakon 9 kilometara puta, prestaje asfalt i nalazimo se na putu koji je nekad bio asfaltiran, a sad se asfalt pojavljuje samo povremeno, nikad cijelom širinom kolovoza. Nakon 14 km laganog uspona put izlazi iz šume na proplanak sa nekoliko kuća na njemu. Odavde se put počinje spuštati oko 4 km, sve dok kroz šumu ne izađe na visoravan sela Zavait (18.2 km od mosta). Od Zavaita put je u potpunosti makadamski i ide preko visoravni sa rijetkim pojasima šume. Nakon Zavaita skrenuti desno ka selu Putišići. Proći kroz Putišiće i voziti do sela Kunar. Tu je samo par kuća i tu se put završava. Auto parkirati na proširenju.
Opšte upute: Staza do vrha Pliješ je markirana. Do iznad sela vodi putem, a zatim ulazi u gustu šumu. Iako je markacija friška na par mjesta je staza prilično zarasla. Do vrha Pliješa je oko 4km. U povratku, kada se spustite na put iznad Kunara skrenuti desno i do toholjske planine pratiti put nešto više od 1 km
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Busovači. Prije Busovače, Nakon Kaćuna skrenuti desno ka Lugovima i voziti sve do sela Dolac. Auto parkirati na kraju sela gdje počinje maakadam.
Opšte upute: Od sela nastaviti vrlo lošim makadamskim putem u pravcu sjevera. Staza nije markirana, ali samo treba pratiti put, koji prolazi ispod vrha Dolačko brdo 1128mnv i nastavlja sve do vrha Hum 1280mnv. Tura nije duga, ali je na nekim mjestima put jako strm.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Jablanici, zatim desno preko Doljana do Blidinja. Od Blidinja nastaviti putem ka Posušju još nekih 6 km dok se ne popne u sedlo između Štitara i Vitrinjače, lokacija sa toponimom Debelo brdo. Tu parkirati auto na proširenju kraj puta.
Opšte upute: Od parkinga krenuti ka zapadu. Staze nema, ali je vrh Crno vrvo 1471 mnv, obrastao šumom i vidljiv u daljini. Možete ići grebenom, ili se spustiti južno na makadamski put koji vodi sve do pod vrh. Zadnjih par stotina metara se treba odvojiti sa puta i kroz šumu popeti do vrha.
Završna tačka: Vitrinjača, vrh Mala Vitrinjača 1509mnv
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti prema Jablanici, zatim desno preko Doljana do Blidinja. Od Blidinja nastaviti putem ka Posušju još nekih 6 km dok se ne popne u sedlo između Štitara i Vitrinjače, lokacija sa toponimom Debelo brdo. Tu parkirati auto na proširenju kraj puta.
Opšte upute: Od parkinga krenuti ka istoku. Staze nema, ali je vrh Mala Vitrinjača vidljiv u daljini. Možete ići makadamskim putem koji prolazi južno od vrha, ili krenuti pravo ka vrhu birajući sebi najlakši put između malih vrtača.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite preko Zenice do Golubinje, gdje treba skrenuti lijevo, kroz Željezno polje sve do sela Jastrebac. Proći selo i betoniranim putem voziti uzbrdo. Auto ostaviti negdje na proširenju pored puta.
Opšte upute: Nastaviti betoniranim putem uzbrdo u pravcu zapada do izlaska na greben, kada treba skrenuti na sjeverozapad, a kasnije na sjever. Na tom mjestu prestaje beton i nastavlja se makadamski put koji vodi sve do vrha. Na sami vrh se ne može izači jer se nalazi iza ograde vojnog objekta. Na nekim mjestima naš track silazi sa puta i ulazi u šumu. To je zbog branja gljiva, pa nema potrebe da ga sljedite u tom pravcu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izači na autoput i voziti prema Zenici. U Kaknju se na kružnom toku odvojiti na put prema Kraljevoj Sutjesci. Proći Kraljevu Sutjesku i nakon 8 km skrenuti desno na put koji vodi sve do sela Nažbilj. Proči pored džamije i nastaviti do prve sermpentine na makadamskom putu gdje možete ostaviti auto.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo. Nakon 2,5 km odvojiti se sa puta i uz strmu livadu popeti do vrha Javorje 1429mnv. Kroz šumu se niz greben spustiti na sjever, na makadamski put koji vodi sve do vrha Jezero 1459mnv. U povratku se vratiti pod Javorje, i onda putem koji ga zaobilazi sa zapadne strane sve do sela Nažbilj.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva izaći na autoput i voziti prema Zenici. Poslije Zenice izaći na petlji Sjever, vratiti se par stotina metara ka Zenici i skrenuti lijevo u Donju Gračanicu. Proči kroz nju, nastaviti ka Gornjoj Gračanici. Neposredno prije nje skrenuti lijevo do sela Tuganja, gdje parkirati auto.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo. Put je uglavnom vrlo strm. Poslije prve serpentine na raskrsnici sskrenuti lijevo i ići sve dok se ne izađe na sedlo Pribija, sjeveroistočno od vrha Lisote 1025mnv. Preči preko Lisote i spustiti se na zapad do Srednjeg brda 855mnv, pa nastaviti do podnožja vrha Kica 1053mnv. Dalje staze nema, slijedi jak uspon livadom i na kraju kroz šumu sve do vrha.
Na putu prema Blidinju iz pravca Jablanice, prije Blidinjskog jezera skrenuti lijevo, makadamskim putem kod oznake Borićevac. Nakon 10 minuta vožnje makadamskim putem, na kraju puta, krenuti markiranom trasom desno kroz šumu. Nakon 10 minuta izlazimo na cestu iz pravca Masne Luke i još nekih 100 m odvaja se staza lijevo za Pločno. Prvi dio puta predstavlja markiranu trasu za Pločno. Pratiti stazu otprilike 1h i 20 min, nakon čega se odvajamo desno u pravcu Dolova kroz gustu šumu planinskog bora krivulja (u narodu poznat kao kleka). Sa ovog dijela započinje uspon i potrebno je procjeniti najbolju opciju kako zaobići kleku, koja je izrazito visoka u ovom dijelu. Put do sipara ispod Pločnog je stalno penjanje i manje spuštanje preko povezanih brežuljaka sa okomitim stranama u čijem podnožju se nalaze velike vrtače i procjepi. Neophodno je kretati se izohipsom, kako bi se izbjegle vrtače. Na sredini puta je izvišenje sa tri povezane „glave“ i najbolja opcija je prijeći preko ovih vrhova. Nakon 2,5-3h (zavisno od uslova) stiže se do skretanja za amfiteatar ispod Pločnog. Put se nastavlja izohipsom, neposredno ispod grebena kako se ne bi gubila visinska razlika. S obzirom da je ovo područje podležno lavinama, potreban je oprez, u slučaju lavine potrebno se spustiti niže u dolinu. Put ka Peštibrdu je sada laganiji, isprepleten mnogobrojnim uvalama i vrtačama. Potrebno se kretati izohipsom i lijevom stranom duž doline kako bi se izašlo na greben gdje se uočavaju markacije od kamenih kupa i ljetna staza koja izlazi na greben iz pravca Ledničkog jezera. Nakon 15tak minuta staza se spušta na sedlo odakle započinje vertikalni uspon, a zatim oštrim grebenom ka cilju. Uspon sa sedla se nalazi sa sjeverne strane i vrlo često je zaleđen pa je neophodan maksimalni oprez.
Napomena: ova staza je namjenjena za zimske uslove i preporučuje se isključivo u uvjetima velike kličine snijega koji prekriva kleku, a preko koje vodi ova staza. Zbog sjeverne strane, zavisno od temperature nekad je neophodno korištenje dereza tokom skoro cijele staze.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva smo krenuli u pravcu Travnika i Turbeta, pa onda desno na put koji vodi ka Babanovcu. Prije skretanja za Babanovac skrećemo lijevo na makadamski put koji vodi ka Dobretićima. Nakon 10-ak kilometara makadama izlazi se na asfaltirani put koji iz Dobretića vodi ka Jajcu. Iznad Dobretića se oštro skreće lijevo, na malo lošiji makadam do sela Brnjići i tu se može parkirati auto.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo. Kad dođete na raskrsnicu put desno vodi do vrha Ranče planine Suhi vrh, a lijevo na Golu planinu i vrh Vitorog
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva smo krenuli u pravcu Travnika i Turbeta, pa onda desno na put koji vodi ka Babanovcu. Prije skretanja za Babanovac skrećemo lijevo na makadamski put koji vodi ka Dobretićima. Nakon 10-ak kilometara makadama izlazi se na asfaltirani put koji iz Dobretića vodi ka Jajcu. Iznad Dobretića se oštro skreće lijevo, na malo lošiji makadam do sela Brnjići i tu se može parkirati auto.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo. Kad dođete na raskrsnicu put desno vodi do vrha Ranče planine Suhi vrh, a lijevo na Golu planinu i vrh Vitorog
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva smo krenuli u pravcu Travnika i Turbeta. Kod Vlašičke kuće skrenuti desno na put koji vodi ka Babanovcu, a ubrzo zatim lijevo, proći kroz Donje Krčevine, zatim kroz Hamandžiće sve do podnožja Dnolučke planine. Od Hamandžića je makadam, mjestimično prilično loš. Auto parkirati na livadi pored puta.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo, u pravcu sjeveroistoka. Put se mjestimično gubi i potpuno je prekriven travom. Vodi sve do vrha Ukalj.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti ka ilijašu, pa skrenuti desno u Misoču. Nastaviti pravo ka kanjonu Misoče. Put ubrzo postaje makadam. Voziti sve do kamenoloma ispod Starog grada Dubrovnik, pa onda skrenuti desno i voziti još 3km. Zatim ide ošto skretanje lijevo, a onda na sljedećoj raskrsnici ponovo desno. Ubrzo se dolazi do nekropole stećaka Kopošić gdje možete ostaviti auto (ili po želji nastaviti dalje autom i dodatno skratiti planinarenje)
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem ka sjeveru i proći kroz selo Nasići. Tada ulazite u minski sumnjivo područje sve do česme na Čemernici i ne treba silaziti sa puta. Nakon toga prestaje opasnost od mina, nastaviti dalje u pravcu sjevera, prateći markaciju sve do vrha Dernek
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti ka Travniku, skrenuti prije ka Dolac na Lašvi i nastaviti uzbrdo sve do džamije Skok. Po mogućnosti produžiti lošim makadamskim putem do lovačkog doma na Vilenici
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo ka zapadu. Ubrzo se prođe i pored Planinarskog doma. Nastaviti dalje putem sve do drvenih klupa gdje ima putokaz lijevo, i tu skrećete na planinarsku stazu. Nastaviti kroz šumu sve do vrha Kicelj
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva krenuti ka Travniku, poslije Turbeta skrenuti lijevo ka selu Goleš. Proći kroz selo, nastaviti uzbrdo do makadamskog puta. Makadamom možete voziti po želji naredna 3-4km
Opšte upute: Nastaviti makadamom do lokacije Demirovac gdje se skreće lijevo, na dosta uži i lošiji put koji se penje u pravcu jugozapada. Po izlasku na greben, nastavljamo uspon u pravcu jugoistoka, sve do vrha Kamenjaš.
Polazna tačka: Makadamski put ispod Dobruške Vranice
Završna tačka: Vrh Ledenica 1964
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva preko Lašve i Novog Travnika krenuti ka Gornjem Vakufu, proći kroz Vakuf i makadamskim putem nastaviti ka PD Radovina. Iznad doma put postaje prilično loš pa budite oprezni. Track počinje ispod same Dobruške Vranice.
Opšte upute: Makadamom ispod Vranice se spustiti još nekoliko stotina metara pa onda naći proklesan put kroz kleku, koji vodi pored vrtače ka vrhu. Staza je jasno vidljiva do pod sami vrh a onda se valja probijati kroz gustu kleku nekih 50-ak metara. Zatim dolazi još jedna mala čistina, i onda opet na vrhu treba proći kroz kleku, gdje je kretanje jako zahtjevno i treba biti oprezan. Na samom vrhu smo raskrčili nekoliko kvadratnih metara.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva preko Lašve i Novog Travnika krenuti ka Gornjem Vakufu. 10km prije (sjeverno) Gornjeg Vakufa treba skrenuti desno na makadamski put koji vodi do Radovan Jezera.
Opšte upute: Od Radovan jezera smo krenuli makadamskim putem u pravcu juga. Trebali smo proći ispod Oštrika 1379 mnv i Kasemke 1330 mnv pa onda popeti vrh Brezovača 1453 mnv. Nažalost putevi i staze sa te strane su toliko zarasli da smo nakon 1,5 km odustali od uspona.
Uspon na Veliku Plazenicu i njen najviši vrh Demirovac iz Male Luke
Do Male Luke možete doći iz Donjeg Vakufa pa preko Prusca i Ajvatovice, spustiti se do Šipinog mosta, pa onda uz Prusačku rijeku doći do Male Luke, odakle i ide ovaj trek. Nastaviti uz Prusačku rijeku do ušća Male rijeke i onda skrenuti prema Ognjilovicama.
Rutu možete početi i od Titove vile na Koprivnici, pa se spustiti do Prusačke rijeke i onda do ušća Male rijeke, pa skrenuti ka Ognjilovicama.
Do Ognjilovica vodi šumski put, korektno obilježen markacijama i tu ne treba biti problema.
U Ognjilovicama na vrhu naći početne markacije i onda samo slijediti markacije i ne skretati sa staze zbog moguće minske opasnosti.
Kada se iziđe iz šume, slijediti serpentine i pri kraju slijediti usjećeni put do grebena gdje treba oštro lijevo skrenuti po grebenu do vrha.
Povratak istim putem.
Postoji i drugi pristup na Demirovac preko Vrijevače, ali nismo išli njime, tako da to ostavljamo za drugi put.
Stazu su odlično markirali članovi PD "Dubrave" Donji Vakuf i ovom prilikom koristim mogućnost da im zahvalim na velikom trudu koji su uložili u trasiranje i markiranje ove staze, posebno na opasnost od mina.
Za brdske bicikliste preporučujem polazak iz Donjeg Vakufa, pa onda skrenuti prema kamenolomu uz Prusačku rijeku koja prolazi krasnim kanjonom ispod Prusca, te onda do Male Luke i Ognjilovica voziti biciklom, te onda nastaviti pješke.Povratak je moguć istim putem, a mi smo skrenuli u Maloj Luci prema Suhodolu i onda desno prema prijevoju Gavranića solila, nakon čega ide spust u Malu Semešnicu i Semešnicu, pa prema D.Vakufu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva autoputem do Tarčina i tu izači, nastaviti ka Konjicu još par minuta te skrenuti desno u selo Smucka. Voziti kroz selo, proći ispod autoputa, zatim ispod željetničkog mosta te parkirati na nekom proširenju uz makadamski put koji tu počinje
Opšte upute: Nastaviti makadamom uz Mrkajin potok. Prva dva kilometra put ide ka sjeverozapadu a onda skreće desno, ka sjeveru. Od tog mjesta do vrha je izuzetno jak uspon i put je na pojedinim dionicama jako loš.
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva autoputem do Lašve, zatim ka Novom Travniku, pa Bugojnu i onda do Kupreških vrata. Par kilometara prije je skretanje desno za Titovu vilu, ali zbog nasipa na putu se ne može proći autom. Parkirati na proširanju uz magistralni put
Opšte upute: Preći preko nasipa i spustiti se putem do Titove vile, zatim niz livade do Prusačke rijeke. Krenuti širokim makadamskim putem ka sjeverozapadu i pratiti markaciju. Neposredno ispod vrha ne odvajati se sa markirane staze jer je ovo područje bilo minirano (mnogi dijelovi još uvijek jesu)
Upute za dolazak do polazne tačke: Iz Sarajeva autoputem do Lašve, zatim ka Novom Travniku, pa Bugojnu i onda do Kupreških vrata. Spostiti se u Kupres, pa lijevo kroz Begovo sela do Ski resorta Kraljica.
Opšte upute: Iznad hotela je jezero i markirana staza počinje u njegovom gornjem uglu, kod vodopada. Staza ja mjestimično jako strma ali je super uređena. Na nekih 1600 mnv izlazi iz šume, sjeverozapadno od vrha Vrana. Sa vrha se može spustiti putem do vrha skijališta, a onda nazad do Ski resorta Kraljica
Upute za dolazak do polazne tačke: Detaljan opis pristupa i Gps track za ovaj dio puta se nalazi na ovom linku. Po ulasku na Konjsko polje treba skrenuti desno
Opšte upute: Sa puta se odvojiti desno i krenuti livadom uzbrdo. Ne postoji markirana staza, ali su vidljivi tragovi kuda prolaze ljudi i životinje. Ubrzo se prolazi kroz jedan tanki pojas crnogorične šume i onda izlazi na vidljiv put koji vodi sve do vrha.
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovići. Tu parkirati auto na proširenju kraj puta
Opšte upute: Krenuti kroz staro selo uzbrdo, pa onda desno zaraslim makadamskim putem krajbetonskog objekta (vjerovatno kaptaža za vodu). Dalje je put jako strm i vodi do jednog malog jezerca, gdje se odvajate desno na usku stazu koja grebenom vodi ka vrhu Trn
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani ka Blidinju. Sa Blidinja produžiti za Tomislavgtad, pa u Jošanici skrenuti na makadamski put koji ide uz rječicu Ostrožac. Na sljedećem raskršću lijevo lošim makadamom između planina Tušnica i Jelovača. Auto smo parkirali ispod kote Veliki Višegrad.
Opšte upute: Nastaviti makadamom uzbrdo sve dokne stignete do široke makadamske ceste, pravljene zbog vjetroparka Jelovača i Tušnica (koji je u izgradnji) Presjeći taj široki put i nastaviti starim makadamom koji vodi sve do vrha Vitrenik
Upute za dolazak do polazne tačke: Kada od bBugojna idete ka Kupresu neposredno prije tunela Kupreška vrata treba skrenuti desno i makadamskim putem se popeti na Kupreška vrata (odmah iznad tunela. Tu na proširenju ostaviti auto
Opšte upute: Sa parkinga vodi markirana staza u pravcu zapada, pa onda skreće na jug, sve do vrha Male Plazenice
Upute za dolazak do polazne tačke: Po dolasku na Kupres, skrenuti na zapad i voziti nekih 15-ak kilometara do sela Mrđanovci. Auto ostaviti u selu, na proširenju kraj puta.
Opšte upute: Krenuti kroz staro selo u pravcu sjevera. Nazire se stari put preko livada, koji vodi sve do šume. Tu počinje i jači uspon. Put vodi sve do vrha, mada je mjestimično zarastao i gubi se
Upute za dolazak do polazne tačke: Od Kupreških vrata voziti ka jugu oko 20 km do lokacije Donji Malovan. Auto parkirati na proširenju pored puta.
Opšte upute: Staza počinje kraj jednog kioska gdje se prodaje sir. Krenuti ka vrhu koji je jasno vidljiv od samog početka. Kad se dođe do šume staza skreće ka sjeveru i vodi do vrha Mali Malovan, a onda ponovo na zapad sve do vrha Malovana. Staza je dobro markirana i jako strma
Završna tačka: Vrh Orlokuk 1323mnv i Jelovača 1541 mnv
Upute za dolazak do polazne tačke: Do Tomislavgrada možete doći iz pravca Kupresa ili preko Jablanice. Eminovo selo se nalazi sjeverno od Tomislavgrada i preko njega vodi put do ulaza vjetropark Jelovača
Opšte upute: Ulaz u vjetropark Jelovača se nalazi sjeverno od Eminovog sela iznad Tomislavgrada, odakle počinje široki makadamski put koji vodi u planinu. Moj savjet je da veći dio ovog puta prođete autom jer nije nimalo prijatan za hodanje.
Završna tačka: Vrh Orlokuk 1323mnv i Jelovača 1541 mnv
Upute za dolazak do polazne tačke: Do Tomislavgrada možete doći iz pravca Kupresa ili preko Jablanice. Eminovo selo se nalazi sjeverno od Tomislavgrada i preko njega vodi put do ulaza vjetropark Jelovača
Opšte upute: Ulaz u vjetropark Jelovača se nalazi sjeverno od Eminovog sela iznad Tomislavgrada, odakle počinje široki makadamski put koji vodi u planinu. Moj savjet je da veći dio ovog puta prođete autom jer nije nimalo prijatan za hodanje.
Upute za dolazak do polazne tačke: Idite magistralnim pute M17 do Jablanice. Uđete u grad, zatim regionalnim puten R419 zapadno preko sela Doljani do Sovičkih vrata. Tom prilikom ćete preči jednu kratku dionicu makadamskim putem. Od ulaska u park prirode Blidinje na Sovičkim vratima produžiti cca 1km i skrenuti u Muharnici lijevo, na makadamski put koji vodi do Vitlenice gdje na proširenju možete parkirati auto.
Opšte upute: Na proširenju kod klupe se odvaja markirana staza na desnu stranu (južno) koja vodi prema Velikom Vilincu. Pratiti stazu sve do raskršća Vilinac-Hajdučka vrata, produđiti pravo uzbrdo do Prijegona, proći pored doma Vilinac i pratiti dalje putokaz na stazi Pestibrdo/Pločno. Nakon nešto manje od 2km odvaja se na desnu stranu put za Pestibrdo. Teren postaje dosta teži za hodati, staza je teže uočljiva i jedina markacija su kamene kupe. Staza se spušza na nekih 1550 mnv, kada ponovo počinje uspon. 3km od raskrsnice za Pestibrdo nalazi se Ledeno jezero (sa pitkom vodom), a od njega staza vodi uz sipar u pravcu zapada, a zatim grebenom na jug sve do Pestibrda.
Upute za dolazak do polazne tačke: Preko Travnika i Turbeta na prijevor Komar, pa skrenuti na makadamski put i njime voziti uzbrdo oko 1,5km. Na proširenju parkirati auto.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo. Put je mjestimično zarastao i na nekoliko mjesta je palo stablo preko njega. Uz planinu vodi 6-7 pteva koji se izohipsom kreću jedan iznad drugog. Put vodi juđnom stranom planine, a dolaskom na istočnu, naglo se skreće ka sjeverozapadu i vodi sve do vrha. Vrh je obrastao bjelogoričnom šumom.
Upute za dolazak do polazne tačke: Kada od Tomislavgrada krenete ka Posušju, prije Mesihovine skrenuti desno na mali lokalni put. Na prvom proširenju, gdje se odvaja uski makadamski put na desnu stranu parkirati auto.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem uzbrdo. Put je mjestimično u jako lošem stanju, ali vodi sve do vrha planine (oko 2,5km)
Upute za dolazak do polazne tačke: Ako idete iz Sarajeva najbliže je preko Jablanice do Blidinjskog jezera, zatim produžiti ka Posušju. Prije Posušja skrenuti desno ka Tribistovom jezeru, voziti još par kilometara makadamom do raskrsnice za Ružički potok
Opšte upute: Krenuti markiranom stazom ka sjeveru. Nakon nešto manje od dva km dolazi se do Ružičkog potoka, i nastaviti uzvodno. Staza zatim vodi kroz gustu šumu, uzbrdo sve do vrha Veliki Oštrc. Ukoliko želite i na Oštrc 1304 mnv moraćete sići sa markirane staze.
Rajkovići (282 m.n.v.) – Kapetanova kosa – Vrnovička kosa – Potok Kotlovača (430 m.n.v.) – Planinarski dom Kotlovača (549 m. n. v.) – Bijeli kamen (667 m.n.v.) – Kozja pećina (580 m.n.v.) – Zečiji kamen ( vodopad 480 m.n.v.). Ukupna dužina staze je 4 km i može se prepješačiti za 2 do 3 sata sa kraćim odmaranjima na uređenim odmorištima i vidikovcima. Od Rajkovića staza vodi šumskim putem oko 2,5 km kroz bjelogoričnu šumu preko Kapetanove i Vrnovičke kose, uz dolinu rječice Kotlovače do Planinarskog doma Kotlovača. Pored doma se nalazi uređeno odmorište sa nadstrešnicom, stolom i klupama, izvorište pitke vode, uređeno mjesto za loženje vatre i uređena edukativna staza sa informacijama o boravku u prirodi. Od Planinarskog doma Kotlovača do Zečijeg kamena staza poprima ekstremniji karakter gdje u dužini od 1,5 km korisnici staze treba da savladaju visinsku razliku od 300 m. Na ovom dijelu staze se nalaze tri vidikovca sa kojih se pruža predivan panoramski pogled, zatim jedna manja pećina i posebna atrakcija na stazi tzv.via ferrata. Via ferrata je osigurana planinarska staza kojom se, uz pomoć sajle i metalnih gazišta – ljestvi, prelaze nepristupačne stjenovite dionice. Na Bijelom kamenu koji je podijeljen u dva dijela nalaze se dvije via ferrate. Na gornjoj stijeni Bijelog kamena je via ferrata „C“ kategorije sa dužinom sajle od 26 m, a na donjoj stijeni via ferrata „B“ i „D“ kategorije sa sajlama od 30 i 60 metara. Ovo je prva takva staza u regiji, a korisniku pruža adrenalinsko uzbuđenje, avanturu, uživanje u ljepotama krajolika, nevjerovatan doživljaj penjanja uz litice i to na bezbjedan način. Staza potom nastavlja do lokaliteta Zečiji kamen, kojeg čine stijena-vidikovac i vodopad. Na stijenama Bijelog kamena, kao i na Zečijem kamenu uređeno je više od 40-ak smjerova za sportsko penjanje, sa ocjenama od 6a do 8c. Opremu za prolazak via ferratom, kao i savjete ili usluge vođenja možete dobiti u planinarskom domu Kotlovača.
Subra kružna s Vrbanja ili kako bi ja nazvo Orjenski mali djir - Subra edition
Kružna tura započinje na Vrbanju, na nešto iznad 1000 metara nadmorske visine. Od samog početka staza vodi kroz kamenit i šumovit teren, postupno se uspinjući prema grebenu Orjena. Uspon je fizički zahtjevan, s brojnim kamenim dionicama i kratkim strmijim odsjecima, ali nagrađuje otvorenim vidicima prema Jadranu i Bokokotorskom zaljevu.
Nakon dugog uspona dolazi se na područje Subre, jednog od najpoznatijih vrhova Orjena. Teren je tipično krški, s impresivnim stijenama i ponikvama, što daje osebujan doživljaj planinarenja. S vršnih dijelova pružaju se panorame na more, hercegnovsku rivijeru, Lovćen i zaleđe Crne Gore.
Silazak se odvija drugom stranom grebena, čime ruta poprima puni kružni oblik. Put vodi kombinacijom šumskih staza i kamenjara, s nekoliko strmih spusteva koji zahtijevaju oprez, sve dok se ponovno ne vraća na Vrbanj.
Ukupno, riječ je o zahtjevnoj, ali iznimno atraktivnoj turi srednje do visoke kondicijske težine, idealnoj za planinare željne pravog orjenskog doživljaja.
„Mali đir” po Orjenu polazi s Vrbanja, uobičajene baze za istraživanje ovog masiva. Od samog početka staza vijuga kroz šumske dijelove i krške livade, s umjerenim usponima koji postupno uvode u srce planine.
Ruta vodi preko karakterističnih kamenih dionica i niskog krša, uz povremene otvore prema moru i Bokokotorskom zaljevu. Na nekoliko mjesta izbijaju vidikovci s kojih se vide Subra, Zubački kabao i cijeli greben Orjena.
Uspon je razmjerno ugodan i razveden, s izmjenom šumskih hladovina i otvorenih stjenovitih terena. Ukupni visinski uspon prelazi tisuću metara, no raspoređen je tako da ga iskusniji planinari mogu savladati u laganom tempu.
Spust se odvija kružno, drugom trasom, čime tura daje raznolikost pejzaža – od gustih bukovih šuma do kamenih zaravni tipičnih za orjenski krš.
Ova ruta je pravi izbor za one koji žele doživjeti ljepotu Orjena u nešto kraćem i pristupačnijem izdanju od velikih višesatnih uspona, ali ipak s dovoljno izazova i impresivnih pogleda da ostane zapamćena.
Loop trail from Ždrijelo passing through: - Zubacki Kabao (6.8 km) - Orjen Mountain Hut (8.6 km)
Dinara 1831: Kružna staza od Glavaša do Vrh Sinjala
Ova ruta predstavlja klasičan i izazovan
kružni uspon (loop trail) na Dinaru, s ciljem osvajanja njenog najvišeg vrha,
Sinjala.
Ključni Detalji Rute
Planina: Dinara
Naziv staze: Dinara 1831
Tip rute: Kružna staza
Polazna/Završna točka: Početak i završetak rute nalazi se u području Glavaša , na nadmorskoj visini od oko
558 metara.
Ključna točka: Staza prolazi kroz Vrh Sinjal , do kojeg ste stigli nakon približno
8.7 km od starta.
Vrijeme zabilježbe: Praćenje rute započelo je oko 07:23 ujutro , a završilo je oko
14:13 popodne (zabilježeno GPS vrijeme).
Opis Iskustva
Vaša planinarska avantura započela je u podnožju Dinare, kod povijesnog sela
Glavaš. Ruta je karakteristična po impresivnom i zahtjevnom usponu kroz krševiti i slikoviti krajolik Dinare.
Nakon postojanog uspona, dosegli ste najvišu točku rute,
Vrh Sinjal, odakle ste mogli uživati u spektakularnim i širokim pogledima na cijelu Dalmatinsku zagoru i okolne planine.
Budući da je riječ o
kružnoj stazi, povratak u Glavaš omogućio vam je da doživite novi dio planine, nudeći različite perspektive krajolika i zatvarajući ovu ambicioznu planinarsku petlju. Ova je ruta idealna za iskusne planinare zbog svoje dužine i značajne visinske razlike.
Radimlja je rijeka u Hercegovini, desna pritoka Bregave.
Izvire na južnom dijelu platoa Dabrice u općini Berkovići. Odatle teče krivudavim tokom kroz kanjon, a u Bregavu se ulijeva jugozapadno od Stoca. Zaštićena je kao prirodna ljepota iznimne vrijednosti. Potok Svilica u blizini ušća u Radimlju tvori vodopad Istup koji je visok više od 200 metara.
Pored planina Orjen i Leotar društvo markira i uređuje staze i na planini Bjelasnici, koje se nalaze 25 km od Trebinja prema Mostaru. Iz sela Žakovo, počinje markirana staza koja vodi do vrha Motka na 1395m/nv. Ova staza atraktivna je planinarima zbog velike visinske razlike. Opis staze:
UPOZORENJE!!!
Na dijelu staze od izlska na greben pa naredih dva kilometra postoji mogućnost da naiđete na krdo bikova. Bikove obavezno obiđite u što širem luku jer su prilično agresivni. Najčešće se nalaze oko katuna Glačice i uviše do pojila u stijeni.
Uspon na najviši vrh masiva Bjelasnice – Motka (1395m/nv) kada se uzme u obzir visina vrha ne izgleda naročito zahtjevan, ali kada se kaže da se na uspon polazi sa 320 metara nadmorske visine shvatamo da se radi o najtežem usponu na području trebinjske regije sa 1075 metara visinske razlike. Polazak na uspon je iz sela Žakovo, 25 km udaljenom od Trebinja u pravcu Ljubinja. Tačnije od crkve u selu (320m/nv) do koje dolazi uski asfaltni put, koji je takođe markiran. Od crkve prateći markaciju u početku prolazimo kroz stare pješačke seoske puteve između podzidanih njiva nakon kojih uz pješčane nanose dolazimo do litica Bjelasnice (800 m/nv). Ispod litica počinje dobra pješačka staza koja serpentinama izlazi na greben pa malo zatim i katun Glačice (1000m/nv). U katunu pokraj staze nalazi se čatrnja, gdje preporučujemo prvi duži odmor. Nakon katuna prestaje uređena/podzidana staza ali smo se potrudili da postojeću što bolje uredimo i markiramo do vrha Motka.
Kada izađete na vrh dočekaće Vas nevjerovatan pogled na Popovo polje i Trebinjsku šumu koje kao da gledate iz oblaka, pa preko morske pučine, dalmatinskih ostrva, masiva Orjena, Žijova, Prokletija, Prekornice, Maganika, Komova, Moračkih planina, Durmitora, Bioča, Volujka, Lebršnika, Bjelašnice, Viduše, Crvnja, Veleža, pa do Čvrsnice, Čabulje i Biokova. Da biste uživali u ovome pogledu preporučujemo da ovaj vrh penjete zimi i u proljeće, ili poslije kiša kada bura „očisti“ nebo iznad Hercegovine i Crne Gore.
Do vrha se stiže laganim tempom za nepuna četiri sata. Na stazi nema opasnih dionica ali ipak preporučujemo opreznije kretanje od katuna Glačice do vrha i nazad.
Sa staze Žakovo – vrh Motka, pod grebenom prije katuna Glačice, postoji odvajanje za Zagoru i dalje prema Trebinju ili Ljubinju. Ova staza je dio projekta Via Dinarika. Stanje markacije većinom dobro. Staza je na pojedinim mjestima zarasla, pa je potrebno opreznije kretanje.
Na pet minuta od vrha Motka, ka zapadu na sjevernoj strani grebena 05.02.1979.god. udario je poljki avion Antonov An-2.
Distance: 10.33 km.
42.620392
18.48855
Ubla - Pirina pojana - Velika Jastrebica - Ubla (kružna)
Staza polazi iz Planinarskog doma „Ubla“ pa preko izletišta – platoa Ubala asfaltnim putem u dužini 500 metara da bi skrenula na makadamski put, na ovoj raskrsnici postoji stub sa putokaznom tablom. Makadamskim putem nastavljamo dalje kroz polje i malo zatim ulazimo u predio naseljen šumom Crnog bora. Polako dobijamo na visini a nakon 300 metara dolazimo u Vučkovića do, gdje je i poslednja kuća na putu prema Studencima. Nakon Vučkovića dola put nastavlja dalje kroz šume bora, bukve, smrče i ponegdje jele. Polako se dobija na visini da bi nakon jednog kilometra stigli na livadu poznatu po nazivu Posrana aluga.
Na ovoj livadi prestaje put a staza nastavlja lijevo uz strmu padinu naseljenu visokom bukovom šumom. Nakon strmog dijela dolazimo u manje strme dijelove a malo zatim i do prirodnog skloništa- manje pećine koja se nalazi 20 metra od staze.
Nastavljamo dalje opet malo većim nagibom do sledećeg pitomijeg dijela i tako dok se ne dođe do ulaska u predio Studenci.
Na ulazu u Studence, odmah se otvara pogled na prostrane livade i greben koji se idiže iznad ovog predjela. Sa lijeva na desno nižu se vehovi i kote: Markov kuk, Buganj greda pa do dominantne Kalupne grede.
Od ulaska u Studence se siđe 50 metara u livadu gdje se nalazi upisna kutija.
Ovdje je i stub sa putokaznim tablama koje pokazuju dalje staze ka Kalupnoj gredi i Visokom brijegu, kao i stazu kojom smo došli od Ubala.
Od upisne kutije markacije vode dalje kroz livade Studenaca, da bi nakon 700 metra došli do ublina gdje se može naći voda do kasno u ljeto. Ovu vodu su nekada koristili stočari za napajanje stoke. Predio Studenci nosi naziv upravo zbog ovih ublina u kojima je voda uvijek studena- hladna.
Otvorena nova planinarska staza kroz Ljuti krš, u Parku prirode Orjen
Proteklog vikenda svečano je otvorena još jedna zanimljiva ruta u hercegnovskom zaleđu, planinarska staza kroz Ljuti krš, u Parku prirode Orjen. To je rezultat zajedničkog rada domaćina, Planinarskog kluba Subra, i Pohodničkog društva Novo mesto, iz istoimenog grada-pobratima Herceg Novog, tako da otvaranje staze predstavlja nastavak saradnje, ali na nivou civilnog sektora.
Staza se prelazi za svega 15 min, spada u srednje teške, a glavne atrakcije su geo-fenomeni krša, geološke formacije kalcijum karbonata koje formiraju veoma razuđen i teško prohodan reljef.
Od pojedinačnih lokaliteta, vrijedi pomenuti pogled na markantnu ulaznu vertikalu Škrapske jame, prelaz preko pukotinskog procjepa premošćen drvenim mostićem, te sam vidikovac sa pogledom na Ljuti krš, što je i krajnja destinacija.
Osim planinara, svečanosti su prisustvovali predstavnici Parka prirode Orjen, Sekretarijata za ekologiju i energetsku efikasnost, te Sekretarijata za društvene djelatnosti i međunarodnu saradnju, koji su se i obratili okupljenima, nakon čega je slijedilo otkrivanje prigodne spomen-ploče i zajednički obilazak staze.
Ono po čemu će tvrđava Golo brdo ostati u vašem sjećanju je silueta fortifikacije, koja portretiše kameni pejzaž planina koje je okružuju, na putu kojim idete do nje. Originalno nazvana Tvrđava VII, pripada starijoj generaciji sagrađenih od ručno tesanih kamenih blokova, izuzetne preciznosti. Naknadno su joj dodate artiljerijske platforme. U njenom podnožju nalaze se ostaci devet bistijerni i konjušnice. Fortress VII - Golo brdo Defensive line: First line of defense Trebinje - Bileća The second circle of the fortification ring of Trebinje Tactical mission task Control of the territory of Trebinje and Control of Nikšić line of defense Construction period 1883/4. Crew 3 officers 80 non-commissioned officers and soldiers Weapons Cannon 90 mm M-1904 Infantry and machine gun weapons
Nakon što pređemo most dolazimo na magistralni put koji vodi u Herceg Novi i Dubrovnik. Prelazimo put i dolazimo do početka planinarske staze. Sami početak staze je izmješten zbog izgradnje naselja pa se u početku 70 metara strmo penjemo ka staroj austrougarskoj stazi blagog nagiba koja dalje ide serpentnama.
Nakon trećeg tzv. lakta ili serpentine staza desno odvaja (1350 metara od magistrale) prema još uvijek nedovoljno istraženom fenomenu „Kamene oči“ do koga je lako doći za 30 minuta. Nastavak staze lijevo serpentnama izlazi na širi put koji se utapa u južni dio transferzale Trebinje koji obuhvata četiri utvrđenja iz austrougarskog perioda: Kučino brdo, Strač, Petrina i Golo brdo. Kao i speleološki objekat Matulića pećinu.
Nastavljamo lijevo i nakon 480 metara i dvije serpentine dolazimo na široki makadamski put koji prelazimo i zatim nastavljamo uskom stazom ka gore narednih 160 metara da bismo došli na raskrsnicu puteva. Lijevo put vodi ka Petrini i Golom brdu, a desno ka selu Rapti, Matulića pećini, Kučinom brdu i Straču.
Nastavljamo desno i nakon 50 metara jedan put odvaja lijevo za selo Rapti i Matulića pećinu. Ovo je i Via Dinarica staza koja vodi na Orjen. Nastavljamo desno širim makadamskim putem i nakon 300 metara dolazimo do odvajanju za Kučino brdo. Ovdje nastavljamo da pratimo široki makadamski put lijevo ka Straču. Nakon 1800 metara dolazimo do podnožja utvrđenja Strač. Ovdje počinje uska staza koja ide do čeličnih kupola za topove na vrhu utvrđenja. Pratimo usku stazu 150 metara i dolazimo na vrh Strača 705 m, kontrolna tačka 7 u južnoj liniji Transferzale „Trebinje“.
Dužina staze od magistrale je 4330 metara, a savladava se 430 metara visinske razlike.
Staza polazi sa parkinga kod Petro-Pavlovog manastira. Blago uz brdo sa oskudnom vegetacijom ide prema prevoju, a zatim se blago obara da bi nakon kraćeg uspona izravnala i izašla na prve dolove. Nakon par manjih i jednog većeg dola, staza ulazi u šumarak i vijuga kroz ostatke sela Doli. Nakon što prođemo nekadašnje selo Doli, dolazimo do nedavno obnovljene Pavlove crkve. Ovdje preporučujemo odmor na gumnu pored crkve.
Od crkve nastavljamo uskom stazom koja nedugo zatim ulazi u dol, a nakon toga na širi makadamski put. Nastavljamo putem i nakon par stotina metara staza odvaja lijevo, da bi nakon 100 metara došla do Pavlove pećine.
Dužina staze je oko 2,4 kilometra, sa ukupnim usponom oko 170 metara.
Skrćemo lijevo na seoski put i nakon 300 metara na raskrsnici idemo lijevo prema grupi kuća pod padinama Vesca. Nakon još 350 metara dolazimo do kraja puta, gdje je početak staze koja vodi do vrha Vescac.
Staza je blagog nagiba i nakon 800 metara, kod šumarka na sedlu između Vesca i obližnje čuke Matornik, naglo skreće lijevo. Nakon još 500 metara dolazimo do prve serpentine u ovom dijelu staze, nastavljamo dalje i u narednih 200 metara dolazimo do još tri serpentine. U nastavku napredujemo stazom koja je i dalje blagog nagiba, s ponegdje dobro očuvanim podzidama. Savlađujemo još 250 metara blagog uspona i dolazimo na vrh Vesca.
Na vrhu nas dočekuje neobično prostrana livada za karakteristike trebinjskog reljefa. Vescac sa svojih 618 metara pruža neobično lijep pogled na okolicu. Interesantno je da se sa Vesca, preko Trebinja, lijepo vidi Golija u Crnoj Gori, a da nije nje — vidjeli bismo Durmitor. Dakle, u istom kadru: Trebinje i Golija.
Ako krenemo iz centra grada, prate se ulice: Jovana Dučića, Kralja Petra oslobodioca, Sokolska, Ljubomirki put i na kraju Trebinjskih brda(naselje Hrupjela). Staza polazi kod igrališta za djecu, nedaleko od crkve Arhangela Mihaila na kuli, 1200 metara od centra grada.
Sa asfalta ulazimo u uži makadamski put iz austro-ugarskog perioda blagog nagiba. Pratimo put i nakon 600 metara dolazimo do malog fudbalskog terena na livadi ušuškanoj u krševitu okolinu. Nastavljamo dalje putem i nakon 1300 metara od starta dolazimo do odvajanja za Ilijinu pećinu. Do pećine sa ovog mjesta je potrebno 10 minuta hoda.
Nasatavljamo putem dalje i nakon 1850 metra dolazimo na raskrsnicu planinarskih staza, gdje desno staza vodi oko Pogače i prema Kovlu a lijevo za Kličanj.
Nastavljamo lijevo i pratimo put da bi nakon 2,6 kilometara od starta došli na prvi lakat – serpentinu, a zatim nakon još 150 metara i na drugi lakat pa nakon još 200 metara na treći lakat- serpentinu, pa nakon još 100 metara na četvrti i poslednji lakat, da bi nakon još 300 metara izašli na vrh Kličanj(790m) i kulu- forticu iz austro-ugarskog perioda koja se nalazi na vrhu. Vrh Kličanj je kontrolna tačka 4 u sjevernoj liniji Transferzale „Trebinje“.
Dužina staze koja prati makadamski put je 3320 metara a visinska razlika 430 metara. Ako se krene iz centra grada, dužina staze je 4,520 metara a visinska razlika je 520 metara.
Staza počinje od Planinarskog doma "Ubla", spušta se u polje i prelazi asfaltnu cestu, zatim nastavlja duž makadamske ceste sve do ulaska u šumu. Malo kasnije, staza se odvaja od ceste na uski planinarski put koji vijuga kroz bukovu šumu, a nakon 500 metara ponovno se spaja s makadamskom cestom. Nastavljamo dalje duž ceste i nakon 300 metara na raskrižju skrećemo desno prema manjoj dolini. Nastavljamo pratiti cestu, koja je dosta zarasla u tom dijelu, s obzirom da tamo već dugo nisu prolazila vozila. Nakon 500 metara, cesta završava i nastavljamo na uži planinarski put. Malo kasnije izlazimo iz šume na mjesto s prekrasnim pogledom na Bukovicu, sve do Zubačkog platoa i dalje prema Dalmaciji.
Nastavljamo dalje i malo kasnije počinje spuštanje u dolinu i visoku bukovu šumu. Nakon dostizanja najniže točke, počinje i strmo uspinjanje kroz visoku bukovu šumu. S ovim spuštanjem i strmim usponom, obilazimo dio koji je bio oštećen u požaru i na kojem je praktički nemoguće trenutno obnoviti stazu, pa smo je premjestili u dolinu. Prolazimo kroz predivnu bukovu šuma na nekim dijelovima staze.
Nakon nekoliko stotina metara jakog uspona, ponovno smo na staroj stazi, koja je puno lakša, i malo kasnije izlazimo na Prijevorsko sedlo. Na Prijevoru nas dočekuje prostrana livada, neobično pitoma za uvjete Orjena. Ovdje se također nalazi raskrižje staza, lijevo idemo prema Štirovniku i Kalupnoj gredi, a desno prema Oblom i Velikom Svitavcu. Nastavljamo desno kroz prekrasnu livadu dugačku 500 metara, nakon čega počinje uspon na Obli Svitavac. Prelazimo prve kamene blokove i male jame kako bismo nakon nekoliko stotina metara ušli u šumu. Kroz šumu, staza vijuga između stijena i nakon nekoliko stotina metara izlazimo na strmi, široki dio pokriven travom. Nakon 20 minuta, penjemo se tom padinom do vrha Obla Svitavca. Ovaj vrh Orjena karakterizira prekrasan pogled u svim smjerovima.
Greben se blago spušta prema zapadu, i nakon otprilike stotinu metara padina dolazi do sedla i manje glave prema Velikom Svitavcu. Obilazimo ovu glavicu i nastavljamo duž grebena kako bismo nakon nekoliko minuta počeli penjanje na Veliki Svitavac. Slijedimo greben i nakon 20 minuta smo na vrhu Velikog Svitavca.
-Papin do -Via Ferrata Kuk -Vrh Kuk -Vrh Košara -Jagodino Jezero --Papin do
Planinarsko društvo Volujak uz podršku USAID Turizma izgradilo je via ferratu Kuk. OKUSI SLOBODU BUDI NA IVICI Via ferrata Kuk duga je 832 metra , sa prelijepim pogledima na vrhove Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Ferrata posjeduje elemente B i C težine, sa visinskom razlikom od 202 met. i završava na vrhu Kuk 1817 m.n.v. Maršuta planinarski dom Volujak- via ferrata-planinarski dom Volujak, duga je 8 400 met.
Staza polazi iz Planinarskog doma „Ubla“, pa preko izletišta – platoa Ubala asfaltnim putem do spomenika Luki Vukaloviću, vođi hercegovačkog ustanka protiv Turaka. Zatim staza ide makadamskim putem, da bi se nakon 200 metara odvojila lijevo prečicom koja opet nakon 500 metara izlazi na put, zatim još jedna mala prečica i opet ste na putu.
Put ka Koprivnom dolu
Putem nastavljate i ubrzo dolazite iznad Koprivnog dola, gdje idete lijevo; put koji se odvaja desno silazi u zaseok Koprivni do. Poviše Koprivnog dola, u pozadini Štirovnik (1651 m).
Prešli ste oko 2 km, nastavljate dalje istim putem da biste nakon još jednog kilometra došli do kamena s označenim skretanjem za Veliku Jastrebicu. I dalje nastavljate makadamskim putem narednih 3,5 km, nakon čega dolazite do Pirine poljane (6,5 km od Ubala), tačnije mjesta Piri brijeg (preporučujemo dužu pauzu), odakle se otvara pogled na vrhove: Vučji zub, greben Prasu iza kojeg se vidi vrh Zubačkog/Velikog kabla, a desno se vide Buganja greda i Visoki brijeg. Na ovom mjestu izgrađeno je odmorište koje može poslužiti kao sklonište u slučaju nevremena.
Ulaz u Pirinu poljanu, Piri brijeg
Put nastavlja obodom Pirine poljane, a nakon 500 m dolazimo do mjesta gdje se s lijeve strane puta odvaja staza koja vodi do grebena koji spaja Jastrebicu i Vučji zub. Ovom stazom se takođe može doći do Vučjeg zuba, ali je znatno teže jer prolazi preko Kršeljevog mramora, područja ekstremnog krša s mnogim eksponiranim dijelovima.
Nastavljamo putem koji nakon 500 m prestaje u šumi, a počinje uska planinarska staza koja vodi do Dobrnog dola. Na 8 km od Ubala dolazimo do Dobrnog dola (1380 m/nv). Preporučuje se kraća pauza na odmorištu koje se nalazi na sredini Dobrnog dola, s lijeve strane.
Odmorište u Dobrom dolu
Na samom ulazu u Dobri do staza se račva: lijevo za Vučji zub, Veliko okno, Prasu i Via feratu „Vučji zub“, a desno za Zubački/Veliki kabao, Buganju gredу, Visoki brijeg i Ledenu pećinu.
Nakon pauze pratite markacije koje vode do sredine Dobrnog dola, gdje ulaze u šumu. Ovdje počinje uska staza i jači uspon. U početku se prolazi kroz bukovu šumu, a zatim se dolazi do podnožja sipara koji se proteže sve do grebena Buganje grede. Pratite obod sipara i velike kamene blokove da biste došli do mjesta gdje se odvaja staza za Ledenu pećinu.
Veliki kameni blokovi u dnu sipara s Buganje grede — odvajanje za Ledenu pećinu
Od ovog odvajanju počinje penjanje stjenovitim dijelom planine, što praktično znači da ne postoji klasična staza već markirani pravac. Naše društvo se potrudilo da u ovom dijelu ukloni svo pokretno kamenje i penjanje učini što sigurnijim. Nakon stjenovitog dijela staza dolazi do dijela koji je nešto pitomiji i prolazi kroz travnate padine obrasle šumom munike.
Zatim opet malo stijena i dolazite na greben, gdje se staza račva: lijevo za Zubački/Veliki kabao, a desno za Buganju gredу, Vrbaњ (selo u crnogorskom dijelu Orjena) i Visoki brijeg.
Ovdje takođe preporučujemo kraću pauzu. Staza zatim blago obara, pa nastavlja penjanje do mjesta gdje se odvaja pravac za Vrbaњ; mi nastavljamo grebenom ka vrhu.
U nastavku idemo grebenom koji je u početku obrastao lijepom šumom munike, a kasnije endemičnim grmom orjenske hudike.
Divna stabla munike na grebenu ka Buganjoj gredi
Nakon pola sata hoda od izlaska na greben dolazimo na vrh Buganje grede. Pod samim vrhom prolazi se kroz mali kuloar, gdje preporučujemo dodatni oprez.
Na vrhu postoji upisna kutija sa sveskom, za sada bez pečata. Ovaj orjenski vrh ima lijepu poziciju i pogled. Posebno je upečatljiv pogled na Zubački kabao i njegovu zapadnu stijenu.
Upisna kutija na vrhu – Zubački/Veliki kabao s Buganje grede
U slučaju da se odlučite penjati ovaj vrh zimi, ni u kom slučaju ne idite pravcem kojim ide ljetna staza, jer pored nje ima mnogo škrapa i jama koje veliki orjenski snjegovi prekriju, pa kretanje nije sigurno. Zimi se penje pravcem koji vodi preko sipara sve do izlaska na greben, nedaleko od samog vrha, s tim da se krećete lijevim krajem sipara kako biste izbjegli moguće lavine, koje ovdje nisu rijetke.
Ova prelijepa staza je idealna za one koji žele početi sa istraživanjem Orjena a ne znaju odakle početi. Dužina ture je 10 km, a savlada se oko 700 metara uspona. Staza laka, srednje teška i pod vrhom Kabo teška. Dodatni oprez je potreban i nakon vrha Kabo u dužini 200 metara jer se savladava uži stjenoviti greben na pojedinim mjestima eksponiran.
Da krenemo od početka:
Prvih 1,4km nema uspona a u tom dijelu staza vodi makadamskim putem od Planinarskog doma, prolazimo pored par vikendica a zatim prelazimo preko livade do uključenja u asfaltni put koji prolazi gornjim poljem ubalskog platoa, pratimo taj put 500 metara zatim skrećemo desno na makadamski put kroz livade. Nakon tog dijela put ulazi u gustu borovu šumu gdje počinje uspon. Nakon 500m putem kroz šumu odvajamo se planinarskom stazom na širi šumoviti greben koji vodi ka vrhu Kabo. U nastavku staza ide pomenutom šumom a na jednom mjestu se nalazi i lijep vidikovac.
Na izlaku iz šume ulazi se na krševiti znatno strmiji dio pod samim vrhom. Ovaj dio je dužine oko 200m a na nekoliko mjeta je postavljena sajla kao gelender da bi se kretanje dodatno osiguralo. Sa vrha se pruža lijep pogled na Orjen, kompletnu okolinu Trebinja, mnogo planina u Crnoj Gori i Hercegovini pa sve do ostrva u Dalmaciji.
Nakon vrha Kabo, nastavljamo dalje grebenom ka Šišavcima. U početku nas čeka najteži dio gdje je potrebno oprezno kretanje jer se prelazi uski stjenoviti greben u dužini 200 metara. Nakon ovog dijela staza postaje pitomija ali do vrha Šišavaca morate savladati nekoliko kota, tj na par mjesta ćete gubiti visinu ali predjeli kojima ćete ići vas nikako neće obeshrabriti jer se prolazi lijep greben obrastao divnim primjercima Crnog bora.
Na vrhu će vas dočekati zaobljena travnata glavica sa postavljenim stubom i putokaznim tablama.
Velika Jastrebica (trans. "great she-hawk") is the highest summit of the Bijela Gora plateaux in the north of the Orjen range, and the second highest peak after Veliki kabao.
Distance: 12.33 km.
42.613243
18.504506
Velika Jastrebica 1865 - Vucji zub 1804 - Veliko okno
Bročanac - Velika Žaba - Sveti Ilija, Crkvine, Vilenicaosta
Žaba je planina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 11 km južno od Metkovića. Najviši vrh je Sveti Ilija (još nazivan i Crkvina ili Velika žaba) 955 m.
Prostire se u duljini od 14-ak kilometara u smjeru zapad-istok. Zapadni i niži dio (zvan i Mala Žaba) pripada Hrvatskoj s vrhovima Matica (681 m) i Marin vijenac (507 m) na kojem se nalazi betonski križ vidljiv i iz Doline Neretve. S najvišeg vrha, Sv. Ilije pruža se pogled prema visovima iznad Dubrovnika, Gatačkoj Bjelašnici, Dolini Neretve, Veležu, Prenju, Biokovu, te moru i otocima.[1]
Planina Žaba je dijelila prostor povijesne humske župe Žaba na kontinentalni dio (sjeverno od planine) i primorski (južno od planine)
Nacionalni park Sutjeska/Sutjeska National Park Na putu od Tjentišta do Dragoš Sedla (10 km), par stotina metara prije parking prostora na Dragoš Sedlu, nalazi se početak pješačke staze koja vodi do vidikovca Beškita. Od glavnog puta do vidikovca Beškita potrebno je oko 20 minuta pješačenja. Sa vidikovca, koji se sastoji od dva platoa međusobno povezana stazom, se pruža fantastičan pogled na Perućicu i dolinu heroja - Tjentište. Vidikovac se nalazi na nadmorskoj visini od 1275 m. Ne propustite uživati u ovom jedinstvenom pogledu!!
Do Mrljevića iz pravca Banovića ima oko 4km ide se prema Ribnici i od Banovića na drugom kružnom odvaja te se za Mrljeviće. Iz Mrljevića ima te 5 pravaca za Zelemboj i to: 1. pravac krajnje lijevo preko Kozličaka, 2. pravac Botića potok, 3. srednji pravac tj. direktno na Zelemboj preko Bečarevog brda koji ja sada postavljam, 4. pravac desno Mujića potok ili penzionerska, 5. pravac krajnje desno Mujića kosa koim se vračamo.
Distance: 9.08 km.
44.376665
18.524822
Mrljevići-Bećarevo br.-Konjska ravan-Zelenboj-Nevesilj-Kobilica-Kozličak-Botiča potok
Ovoga puta opet idemo iz Mrljeviča srednjom (direktnom) stazom za Zelemboj Bečarevim brdom i Konjskom ravni a vračamo se krajnje desnom stazom: Nevesilj-Tanka kosa- Kobilica-Kozličak-Botića potok. Ovdje treba obratiti pažnju poslije Nevesilja na Tankoj kosi ima raskrsnica pravo tj. lijevo staza odmah za Botičev potok a desno je kako sam prvobitno nabrojao.
Uspon na Visin. Staza za svako godišnje doba.Nema vode ali ima divljači na svakom koraku. Paziti se krivolovaca kojih na ovom dijelu ima previše. Nositi uočljivu odjeću. Najistočniji vrh planine Prenj.
Auto smo parkirali u selu Zaruđe, kod farme gdje možete kupiti dobar sir, sve je asfalt. Kretali smo se markiranim šumskim putem i na kraju smo skrenuli, kako bi se vratili preko nemarkirane šumske staze grebenom vrha Sokolj.
U selo Gornja Borovica se dolazi asfaltom sa ceste iz Dragovićke luke prema Varešu, pa prvo skretanje lijevo. Prođe se i Donja i Gornja Borovica i auto parkira pred crkvom. Iz pravca Kaknja, preko Kraljeve Sutjeske, asfalt je do skretanja za Nažbilj a onda je makadam (4,5 km) preko Kopijara do Dragovićke Luke. Desno se ide za Bobovac i Mijakoviće a lijevo za Vareš tj Borovicu. Kružna tura: Gornja Borovica - Jezero - Javorje - Veliko Guvno - Radakovica - crkva. Staza nije markirana.
U selo Džepi se dolazi krivudavim, strmim i opasnim asfaltnim putem sa ceste Sarajevo - Konjic. Prije Konjica kod benzinske pumpe "Petrol" skrenuti lijevo i voziti sve do džamije u selu Džepi, gdje se može naći parking za auto. Staza je djelimično markirana. Od džamije ići "kozijom" stazom pravo naviše, pa prijeko desno, onda lijevo na makadam, kroz Doca na visoravan Husamovine. Onda opet lijevo, na zapad, ići sve do grebena, prolazeći pored kamenih ograda i katuna. Pratiti greben i doći na njegovu najvisočiju tačku, Podvršte (1273 m nv). Sa grebena se pruža izuzetan vidik na ostatak Bjelašnice (Hranisava, Krvavac, Lovnica), pa na Visočicu (Džamija), Crvanj, Velež, a najljepši pogled je na Prenj (Osobac, Velika kapa, Cetina), dalje na Čvrsnicu, Vran, sve do Raduše. Nastaviti kretanje grebenom gdje su Bitovnja i Lisin orjentir i doći na vidikovac Oštra stijena (1238 m nv). Naravno da se vidi Konjic i Jablaničko jezero. Nastaviti spuštanje travnatim terenom, prateći greben, nailazimo na stazu koja se strmo spušta kroz šumu i kameniti teren sve do dalekovoda, pa lijevo u selo. Mi smo nastavili pored dalekovoda, zaraslom stazom na Stari grad. Na vrhu se nalaze ostaci kule iz Srednjek vijeka i rov iz rata 92-95. Vratili smo se do dalekovoda i nastavili makadamom, sići na cestu pri ulasku u selo Džepi.
U selo Poljane se dolazi asfaltnim putem iz pravca Kaknja za Kr.Sutjesku. Prije ulaska u Sutjesku, čim se prođe groblje, skrenuti desno preko mosta na Trstionici. Ići do kraja asfalta, gdje je nekad bila škola i tu parkirati auta. Tura je kružna: Poljani - Gajine ( lovačka kuća) - Krša - Kulovo (1030 mnm) - potočić - Juse - Mijakovska rijeka - Bobovac - kanjon Bukovice - Kovačići - Poljani. Turu smo nazvali "Put Dizdara" da se ne zaborave DIZDARI (čuvari tvrđave) iz osmaskog perioda, koji su živjeli u selu Juse.
Dolazak u selo Kučići asfaltnim putem Konjic-Boračko j.-Glavatičevo, pred Glavatičevom skrenuti desno i uskim betonskim putem doći na ishodište u Kučićima. Opis uspona: Od Kučića pješačimo 1h širokim šumskim putem. Nakon česme na Parežu ubrzo napuštamo put (lijevo) i nastavljamo čobanskom stazom serpentinama kroz šumu do izlaska na pašnjake gdje se nalaze ostaci kamenih koliba i staja u bivšem katunu na Planinici. Zatim nastavljamo s usponom preko livada do česme na Javorniku. Od Javornika dalje nastavljamo s usponom na Tjeme i Žljebinu. To su dva izvanredna vidikovca s kojih se pružaju široki razgledi na dolinu Neretve i mjesto Glavatičevo, na planine Bjelašnicu, Visočicu, Leliju, Zelengoru, Crvanj, Velež, Prenj,Radušu, Vranicu, Vitreušu, Zec i Bitovnju. PAZI MINE !!! + Kretati se markiranom ili utabanom stazom zbog sumlje u mine.
Staza je cjelim putem markirana. Na samom kraju treba ići, pored vikendica, pravo u dvorište crkve. Jedno auto smo prije polaska na turu ostavili pred crkvom, tako da smo tu morali sići. Auto se može ostaviti i u Boričevcu, tako da bi na raskrsnici (DV) ispod Junećeg kuka, skrenuli lijevo.
Do sela Turovi je asfalt, skreće se sa ceste Trnovo-Foča, desno. Staza je većim dijelom markirana. Od Turova cestom, skrenuli desno (novom stazom) preko Hrasničkog potoka pa markiranom stazom prema Sustavcu. Na zadnjem skretanju za Sustavac lijevo, otišli smo strmo naviše, bez ikakve staze. Pametnije je otići prema Sustavcu i nastaviti markiranom stazom preko Kožljena do skretanja za Zmijsko jezero. Tu nema marke, ali ima barem staza kroz Ovčije ždrijelo. Otišli smo prvo lijevo, kroz prosječenu kleku, na Zubove, pa se istom stazom vratili na obilježeni vrh Oblik. Sišli smo vidljivom nemarkiranom stazom na stazu iz Jablan dola prema Crnom jezeru. S Crnog jezera sišli nemarkiranom stazom na Pašinu vodu, pa pored Velikog jezera na Platno jezero. Tu smo se trebali vratiti stazom pored Velikog jezera na Šišan, mi smo se pogrešno popeli na stazu sa Šišana na Ćabu i kroz visoku vrbovicu izašli uspješno na Šišan. Dalje smo se standardno spustili veoma posjećenom staom do pl. doma "Radovan Bijelica", pa preko Sustavca nazad u Turove, kroz privatni posjed.
Distance: 19.09 km.
44.206918
18.173417
Ravan planina/ Vukanovići - Ravno javorje - Grkač - Radovine
Istraživačka tura Iz Kaknja, kroz Zgošću prema Ponijerima se skrene u zaseoku Ivnica prije Tršća, pa kroz Semetiš i Zlokuće u Vukanoviće. Do Vukanovića je asfalt. Od Vukanovića ima nemarkirana staza do Ravnog javorja. Dalje se ide preko Kilavica, u šumu iznad Poloma prema Grkač-potoku. Koristili smo napuštene šumske puteve i korita potoka, sve do Ademove vikendice u Radovini. Iz Radovine nazad u Vukanoviće ima šumski put.
Sa asfaltne ceste Foča-Gacko, iz mosta preko Hrčavke, skrenuti lijevo. Ima malo novog asfalta, pa stari asfalt pun udarnih rupa, pa makadam (18 km). Na rampi se plaća ulaz u NP"Sutjeska" 10 KM/osobi a na Trnovačkom jezeru se plaća prolazak kroz NP"Piva" 2 KM/osobi. Parkirali smo na Prijevoru. Staza je odma strma, prvo kroz šumu, pa kleku a onda preko sipara i stijena. Potreban je veliki oprez. Pred kraj je staza osigurana sajlom pa je dobro imati osiguranje i kacigu. Nakon vrha Maglić (2386), prešli smo na crnogorski Veliki Maglić (2389). Dalje smo obilježili kotu 2356 mnm, prošli pored ulaska na stazu prema Klekovim plećima. Popeli tzv Lanetov vrh (2308) i kroz Carev do otišli na vidikovac prema jezeru. Sišli niz Šarenu lastvu (zahtjevan silazak siparom). Na jezeru smo se okupali, pa šumom u Suhu jezerinu i povratak na Prijevor.
Dolazak iz pravca Sarajeva prema Foči, u Dobrom polju skrenuti desno prema Kalinoviku, pa u Jažićima lijevo prema Orlovačkom jezeru. Asfalt je do kraja sela Jelašca i onda je dobar makadam do Konjskih voda, gdje je postavljen ram za slikanje "Kalinovik"( 7 km), dalje je lošiji makadam (9 km). Uglavnom može se proći autom. Kružna tura: Planinarska kuća na Orlovačkom jezeru - naviše prema Borilovićima, svratiti na vještačko Jugovo jezero - naviše, sjekući krivine makadama Orlovačko j. - Čemerno) izaći na Prevoj, Borovno brdo (1750 m nv) - desno, blago uzbrdo, ima markirana staza koja vodi sve do Kotlaničkog jezera - Od jezera na vrh Veliki Zimomor ( 1815 m nv), orjentaciono - silazak sa V.Zimomora na Štirinsko jezero, orjentaciono - izlazak desno, na markiranu stazu koja ide na vodu pa podno brda, lijevo preko G.Bare na D.Baru sve do parkinga, pa na Orlovačko jezero, gdje smo se okupali. Ulazak u NP "Sutjeska" smo platili 10 KM, pri dolasku, na parkingu.
Iz hotela Iceberg na gondolu do Jastrebca. Na Musalu smo se popeli uredno, markiranom stazom. Povratak sa Musale je bila prava avantura, bez markirane staze, po kamenju, grebenom, strmekanje, kroz kleku. Uspjeli smo stići na gondolu do 17:30, mada radi do 18.
Put iza Bogodola 3.5 km je asfalt, do Čuljaka je još 3,5 km ne baš dobrog makadama, ali može lagano i malo auto. Staza je čitavim putem markirana, samo smo mi dijelove namjerno hodali orjentaciono, kako bi skratili dužinu.
Uspon "đačkom stazom" na Kopijare je atraktivna šumska staza. Nije markirana, vezao sam trake. Jednim dijelom ide skupa sa "Kraljevskom stazom" na Hrid. Vratili smo se cestom, ne treba kratiti kroz Ratanj jer je sve zaraslo.
Dolazak autom iz pravca Sarajeva, preko Pala, Prače, Orhovice u Zoroviće. Sve je asfalt. Staza je markirana, vodi strmo uz livade i šumu na Klekić pa na Klek. Spust sa Kleka je niz sipar, pod stijenu Kleka, pa strogo markiranom stazom (MINE) do vrha Borovac. Spustili smo se livadom, direktno na vodu Alibegovica a onda na planinarski dom "Nedim Pilav Jogi", pa na vrh Ruda glava. U Zoroviće smo se vratili nemarkiranom šumskom stazom iznad sela Hrančići.
Asfalt je do Vladića vrha, iz pravca Fojnice, pored Reumala. Kretali smo se šumskim putevima. Staza nije markirana. Kašteli su franjevačke utvrde u stijenama.
Auta smo parkirali na aitobuskoj stanici u Vareš Majdanu. Do doma "Javorje" smo izašli markiranom "majdanskom stazom". Prije uspona na vrh otišli smo na vidikovac Popov čardak a nakon vrha Karahasanovina smo otišli na Gredu. Sa Grede smo išli nemarkiranom stazom prema Slavinu, pa sišli na makadam prema Planinici i cestom nazad u Vateš Majdan.
Auta smo parkirali na parkingu u Kreševu, na trgu Fra Grge Martića. Kružna tura: Trg Fra Grge Martića - Klanac - voda na Širočici - Košare - Lokve - Lisin (1437) - Inač (1436) - spomenik "Džemal Bijedić" - vikendica - Obješenjak - Stražica - Pl dom "Lopata" - Stražica - raskrsnica izmad Vranaca - Grad - groblje "Ograđe" - Kreševo. Staza je markirana. Osim do vrhova Lisin i Inač.
Distance: 17.51 km.
44.199012
18.191388
Lipnica, Lipničko brdo-Jezero-Glavica-Lijepe doline
Dolazak na ishodište asfaltom iz pravca Kr.Sutjeske do Nažbilja a dalje solidnim makadamom, kroz selo Lipnica, prema Ponijerima. Staza nije markirana, kretali smo se šumskim putevima.
Autima smo došli iz pravca Bilješeva, asfaltnom cestom, do raskrsnice i tu parkirali. Uspon: cestom do vode na vrhu sela (Alibegovići) - traktorskim putem do kraja - šumskom markiranom stazom, prvo crnogorična, onda bukovina - Gornja voda - uz livadu do mezara, pa na vrh. Silazak: visibabe na Humu - bukovom šumom naniže, preko staze kojom smo se popeli - pratiti marku za Višnjicu - po ulasku u crnogoričnu šumu skrenuti sa markirane staze, desno, u Anagoru - livadom na asfalt i pored džamije na ishodište.
Auta smo parkirali iza stećaka prema Repovcima. Polazak na kružnu turu nemarkiranom stazom: a) Uspon na Lisin #2,5 h Nakon uspona livadom ulazimo u šumu, preko potoka Prijezinac - Voznik, 1324 mnm (kuće i voda na kadi) - Treskavica, 1450 mnm (vidikovac) - Lice (golet pored šume) - Lisin, 1742 mnm (najvisočiji vrh Bitovnja planine) b) Silazak sa Lisina #0,5h cestom, na Repovačku kosu, 1536 mnm (Crepulje). Idemo prema Čadoru c) Priječenje šumskim putem #1 h, prema planinarskim domovima na Pogorjelici (Fojnica) i Lopati (Krešavo) i onda uspon na Debelo brdo, 1652 mnm. d) Silazak sa Debelog brda pa uspon na Martinov grob #0,5 h, 1662 mnm, odakle se desno naniže ide na planinarski dom "Lopata". e) Povratak cestom ispod Debelog brda, šumski put koji vodi sve do vikendica iznad Repovaca, prolazimo kroz ograđeno imanje i izlazimo na Gradinu ispod Lica Lisina preko koje se može sići u selo Repovci #1,5 h. f) Nastavljamo priječiti kroz smreke, zaraslim ovčijim stazicama kroz 2 ograde, livadom na asfalt, pa prema ishodištu.
Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko putujete iz Sarajeva idite na Zapadni izlaz iz grada, pa zatim putem M5 prema Kiseljaku i Busovači. Odmah na ulazu u Busovaču skrenuti desno u Tisovačku ulici i voziti do rampe na izletišztu Tisovac. Nedaleko od rampe počinje vrlo dobar makadam i nastaviti njime sve do skijališta Pridolci. Dalje produžiti nizbrdo do kuće u Lukama, kraj rječice Kozica. Tu paarkirati auto.
Opšte upute: Stotinjak metaraa od kuće u Lukama preći Kozicu i krenuti šumskim putem uzbrdo, u pravcu zapada. Proći pored Osojskog potoka i pratiti put koji se u serpentinama penje sve do vrha Šćit. Vrh je obrastao šumom. Dalje nastaviti grebenom u pravcu sjevera do vrha Luška, a onda se preko Luških staja putem vratiti do Luka. Staza nije markirana, ali cijelo vrijeme se ide po šumskim putevima
U Ovčarima, na magistrali, skrenuti desno, prema Homolju. Nakon puno serpentina dolazimo u Galjevo pa kroz Homolje. Malo prije dzamije (lijevo) ima ostro desno - tu idete, pa jos par serpentina i to je pocetak ture. Mogu se kola ostaviti i kod igrališta, odma iznad džamije. Dalje vlakom odnosno dobrom Nemarkirani dio puta izlazi na markiranu stazu. Staza je dobro markirana i prohodna. Na livadi Javorje lijevo izlazimo na greben, koji je preko stijena osiguran sajlom do vrha. Odozgo je fantastican pogled 360° ☆
Tura: Daštansko - Pl.dom "Mekuše" - Krš, i nazad / markirano. U Daštansko se dolazi asfaltom sa ceste na ulazu u Vareš, kroz selo Pržiće. Sve je asfalt.
Novogodišnja tura: vodozahvat - kanjon Bukovice - Bobovac i nazad Došli smo autom iz pravca Kaknja prema Kr.Sutjesci. Na ulazu u Sutjesku skrenuti desno, preko mosta, za Poljane i odma lijevo na makadam koji vodi uz kanjon Bukovice do fabrike vode i Riječnjaka. Auto smo parkirali kod fabrike vode.
Došli smo iz pravca Novog Travnika prema Bugojnu.Auta smo ostavili ispred hotela Rostovo. Treba oduzeti 3 km lutanja treka dok smo bili u domu. Planina Kalin se nalazi u srednjoj Bosni, između Novog Travnika i Bugojna. Početna tačka je kod etno-sela "Rostovo", ide preko ski-staze i ulazi u šumu. Većim dijelom je to traktorski put. Ide oko uzvišenja Kik (1240 mnv) i Ivkovića brdo (1319 mnv), sa čije zapadne strane vodi završna dionica uspona na sam vrh Kalina, Orlovinu (1530 mnv). Sa te tačke se pruža predivan pogled na Vlašić, Lisac, Tvrtkovac (zenički kraj), kompletan masiv Vranice, uključujući vrhove Krstac, Nadkrstac i Rosinj, zatim dio Prenja, tačnije vrhovi Cetina i Has, veliki dio masiva Čvrsnice sa jasno uočljivim Velikim Vilincem i vrhom Pločno, Veliki Vran, Raduša i njen najviši vrh Idovac, Veliki Siver i Stožer iznad Kupresa, te Cincar iznad Livna.
Istraživačka tura!!! Ima svega pa pripazite. Auto smo ostavili na kraju asfaltne ceste, ispod mezarja, u Podborju. Išli smo makadamom do spuštanja u korito Potoka. Tu smo morali izbjeći kretanje uz potok, pa smo nekako prešli na drugu stranu, vidjevši drum koji vodi strmo naviše do lovačke kuće na Vratnicama. Na Trvrtkovac smo se popeli standardnom stazom. U povratku odlučismo otići na lovačku kuću u Koritima, snijeg je bio oko 50 cm a spusti se i magla. Od Korita naniže, niz nekakve potoke, smo se baš namučili. Srećom, popesmo se na nekakav šumski drum i nekako spustismo na Koritski potok. Uglavnom, ko voli avanturu, evo staze za njega.
Dan državnosti BiH Ishodište: Riječnjaci, gdje se dolazi makadamom sa ceste pri ulasku u Kr. Sutjesku, preko mosta za Poljane i odma skrenuti lijevo (2,3 km). Kružna tura: Riječnjaci-klupa ispod Hrida (polu markirano) - grebenom Hrida do Lotrače, uspon uz stijenu je osiguran sajlom - OPREZ!!! (polu markirano). Sa vidikovca Lotrača nastaviti grebenom do vrha Hrida - Vis na Hridu - Kopljari-livadom na cestu za Vareš i spustiti se u Dragovićku Luku, korito Bukovice. Asfaltom se popeti do sela Dragovići, kroz selo do škole i nastaviti uskom stazom do Bobovca. Sa Bobovca sići u kanjon Bukovice i vratiti se markiranom stazom u Riječnjake.
Ishodište: parking iznad vode u selu Mijakovići, gdje nas je domaćin parkirao da ne smetamo. Kružna tura: Iz sela Mijakovići se penjemo planinarskom transferzalom "Put Srebreničke povelje", markiranom stazom kroz šumu do livada u Lukama. Po izlasku idemo desno do raskrsnice puteva i nastavljamo pravo uzbrdo do Krčevina, prema Visu. Priječimo ispod Visa i spuštamo se do partizanskog spomenika u Mijakovskim poljicama. Dalje se penjemo "putem srebreničke povelje" na vrh Površje, pa se spuštamo pored čobanskog skloništa u Goruške poljice i penjemo na vrh Sridice. Spuštamo se na cestu prema domu Javorje i opet se pravo penjemo na vidikovac Popov čardak (obavezno obići) i penjemo se na vrh Peruna - Karahasanovina, najvisočiji u ZeDo kantonu. Nastavljamo našom stazom "Zagorovim putem" do ceste prema vodi Sedrenik, pa u korito Slavinske rijeke. Dalje cestom prema grebenu Kruškovca i obaramo u Međušumice, pa opet orjentaciono, bez markirane staze, strmekamo se livadom do Mijakovske rijeke i kroz zaseok Kolakoviće na ishodište u selo Mijakovići.
U selo Gornja Borovica se dolazi asfaltom sa ceste iz Dragovićke luke prema Varešu, pa prvo skretanje lijevo. Prođe se i Donja i Gornja Borovica i auto parkira pred crkvom. Iz pravca Kaknja, preko Kraljeve Sutjeske, asfalt je do skretanja za Nažbilj a onda je makadam preko Kopijara do Dragovićke Luke. Desno se ide za Bobovac i Mijakoviće a lijevo za Vareš tj Borovicu. Staza nije markirana, koristili smo seoske puteve.
Pristup iz Sarajeva preko Jablanice i Prozora gde idemo u pravcu Tomislavgrada vijugajući uz Ramsko jezero, skrećemo desno uskom asvatnom cestom do sela Zahum,gdje parkiramo auto pored spomen kuće Dive Grabovčeve. Krećemo se markiranom stazom/cestom iz sela do prevoja, pa nastavljamo grebenom do vrha Idovac, gdje se nalazi zemunica HVO iz rata 92-95. Sa vrha Idovac krećemo se desno od kleke do Rombočkog jezera. Povratak vršimo cestom, pa skrećemo lijevo na vrh Ježevača. Staza do Ježevače i naniže, preko Šarčeve lokve, do sela Zahum, nije markirana. Nastavljamo se spuštati strmom travnatom djelomično kamenitom padinom sa lijepim pogledom na Ramsko jezero, onda se sa oprezom spuštamo do sela Zahum. Seoskom cestom, pored restorana, stižemo do doma Dive Grabovčeve gdje završavamo današnju lijepu turu.
U Jažićima skrenuti lijevo, prema Zelengori. Do sela Jelašca je asfalt i još 4 km dobrog makadama do Ošljeg dola. Ošlji do - Poljana - Mrkodo - Jablan vrelo - sedlo - Velika Lelija i nazad. Trek sam počeo snimati od vode u Jablan dolu. Staza je markirana.
Do sela Halinovići je asfalt. Sa puta Kakanj-Ponijeri skrenuti za selo Zagrađe. Proći selo i prije skretanja lijevo za Bočicu i pravo za Halinoviće, skrenuti desno za Mladinoviće. Kružna tura preko Teševskog brda iz Halinovića u Teševo, pored pećine Megara i nazad preko Živalja i Žitelja u Mladinoviće.
Do parkinga ispred hotela "Han-Jelica" se dolazi asfaltom iz pravca Podorašac-Konjic, skretanje lijevo prije BP"Petrol". Do Blaca smo išli starim putem, na jednom mjestu smo otišli desno u šumu, ali smo se brzo vratili. Nema markirane staze do Blaca. Od Blaca do Vranskih stijena ima markirana staza, koja nastavlja do ceste. Dalje smo nastavili orjentaciono rubom Spiljske planine sve do Zvekuše, pa nazad cestama kroz vikendice na polaznu tačku.
Dolazak na parking ispred RC "Brusnica" iz pravca Fojnica - Bakovići, skretanje desno prvo asfaltom pa dobrim makadamom. Kružna tura: Poljana - Karaahmetov mezar - Isusovo vrelo - Smiljeva kosa - Međugorje - Vitreuša - Vagan - Luka, kod Zaima - izvor Vrbasa - Dernečište - Sarajevska vrata - Karaahmetov mezar - RC "Brusnica". Staza je vidljiva, dijelom ima i markiranih dijelova. Samo pri silasku sa Vitreušu, preko Vagana, u Luku smo otišli 50ak metara kroz šumu (bez staze).
Distance: 19.72 km.
44.251013
18.180627
Vrhevlje (Ponijeri) - Dom Bočica - Zgošća # Kubetova staza
Na Ponijere se dolazi asfaltom iz pravca Kaknja. Staza je većim dijelom markirana ali zarasla. Na početku smo malo fukali, ali smo se brzo vratili na stazu.
Distance: 19.72 km.
43.63332
18.433268
Treskavica/Rajski do-vrelo Bistrice-Lupoč-Sustavci-Rajski do
OBAVEZNO KRETANJE MARKIRANOM STAZOM ZBOG OPASNOSTI OD MINA !!! Kružna tura: Rajski do - Lanište - mjesto pogibije Zaima Imamovića ispod Čeline - Vrelo Bistrice - vidikovac Siljevica - Velika Bara (Spasovača) - Lupoč - Kozija Luka - Sustavac - Lanište - Rajski do. U Rajski do se dolazi asfaltnim putem sa pravca Sarajevo - Trnova, desno prema Turovima, skrenuti lijevo u Tošiće pa odma desno do kraja puta gdje se nalazi lovačka kuća "Rajski do".
Do ishodišta na Dernečištu se dolazi standardnim makadamom iz pravca Tjentišta. Ulaz u NP"Sutjeska" se naplaćuje na rampi, 10KM/osobi. Popeli smo se "Poštarevom stazom" koja je osigurana sajlom i markirana. Bili smo na BH Magliću, pa na CG Magliću. Vratili smo se strmim spuštanjem niz Klekova pleća, tzv "Partizanskom stazom" koju smo lično prokresali i označili trakicama po staroj marki sa petokrakom, plavim trokutom i crnoj marki.
U Ljubovčiće se dolazi asfaltnom cestom iz Pazarića. Staza je davno markirana i djelom zarasla. Naročito je nezgodan pristup siparu ispod Sajle. Domovi ne rade.
Distance: 21.35 km.
43.28745
18.716735
Maglić, Prijevor-Maglić-Lanetov vrh-Trnovačko jezero
Sa ceste iz u Tjentište, iza mosta a prije benzinske pumpe koja ne radi, skrenuti lijevo i voziti se 20 km do Prijevora. Put je makadam ali, uz dosta opreza, mogu i mala auta. Postoji rampa gdje se plaća (10 KM /osobi)ulaz u NP"Sutjeska". Na Trnovačkom jezeru se plaća 1E i pristup NP "Piva". Na Prijevoru ima parking za aute, kamp i voda. Prvi dio staze, sa Prijevora do vrha Maglić, je zahtjevan i postoje mjesta sa sajlama gdje je poželjno imati kacigu i opremu za penjanje (mada puno ljudi ide bez ičega). Sa BH Maglića otišli smo na 3 m visičiji CG Maglić i spustili se na na markiranu stazu za Trnovačko jezero. Sa te staze smo se livadom popeli na Kotu 2308 (Lanetov vrh) i orjentaciono se spustili na "Lanetovu" spomen ploču. Spuštanje je strmo i ima dio gdje treba prokrčiti prolaz kroz kleku, što ćemo uraditi dogodine. Vratili smo se nazad, zaraslom stazom na spomen ploču koju su Goraždani digli Bracu Karišiku i orjentaciono, preko Careva dola vratili na vodu i markiranu stazu kojom smo se strmeknuli niz Šarenu lastvu na Trnovačko jezero. Na Prijevor smo se vratili markiranom stazom kroz Suhu jezerinu.
Auto smo ostavili na parkingu skijališta Risovac. Staza je markirana. Prošli smo šumom na makadam koji vodi do pl.doma "Munika". Odatle, kroz šumu, markiranom, pored spomenika "hrvatskom vojniku" do sipara ispod Orlovače. Onda uz sipar do pod stijenu, pa opet prijeko siparom i uz stijenu Orlovače u kleku. Pa kroz kleku do livade gdje ima voda "Kenjčevo vrelo" i klupa. Dalje naviše kroz kleku i serpentinama na Veliki Vilinac. Slijedi spuštanje do raskrsnice, pa lagani uspon preko jezera Crvenjak na Hajdučka vrata i uspon na vrh Trinjača. Nazad istom stazom do skretanja za Vidikovac i dom, pa pored doma "Vilinac" opet na vrh Veliki Vilinac. Spuštamo se serpentinama, istom stazom, do skretanja za Mali Vilinac. Dalje je uspon kroz gustu kleku do vrha Mali Vilinac. Slijedi spuštanje, priječenje i uspon kroz kamenje i kleku na vidikovac. Zatim ide spust niz stijenu gdje ima postavljeno kudeljno uže na mjestu nekadašnjih merdevina, pa prijeko ispod stijene do vidikovca. Onda strmi spust šumom do skijaške staze pa skijaškom stazom nazad na parking skijališta "Risovac" gdje ima i lijep restoran.
Do Bakića se dolazi iz pravca Foče prema Zavaitu. Cesta je u dobrom stanju. Turu smo odradili vozeći se autom sve do vode Kremenik jer makadam nije loš.
Dolazak autom u Papin do iz Pravca Čemerna. Sa nove ceste Tjentište-Gacko, nakon prolaska tunela skrenuti desno i starom cestom se vratiti na prevoj. Kod česme skrenuti desno prema Lebršniku. Nastaviti makadamom koji je urđen tako da mogu i mala auta, na prevojima je stavljen i asfalt. Auta smo ostavili na proširenju iza planinarskog doma, prema izvoru Sutjeske sa pogledom na Kuk. Staza je dobro markirana do vrha Volujaka - Velika Vlasulja. Usput ima vrelo Goveđak ali je bolje ponijeti svu potrebnu vodu. Sa vrha smo se spustili grebenom pa strmo siparom i popeli na Kotu 2160, pa smo se spustili pored kleke sa lijeve strane na Koziji pogled pa na Pletare. Od Pletara smo se orjentaciono livadom popeli pored Rudinskog koma na njegovu Kotu 2283, odakle se lijepo vidi Trnovačko jezero. Zatim smo se orjentaciono, bez markirane staze, spustili prema vrelu Studenac, gdje skoro pa nema vode. Na kraju smo se popeli, opet orjentaciono livadom, na vrh Veliki Oštrikovac. Spustili smo se na stazu pored vrela Studenac, pa na raskrsnicu za Pletare, naniže (desno) prema Koritu, kroz kleku do raskrsnice gdje smo otišli na Vlasu
Sa ceste Foča - Tjentište, iza mosta a prije benzinske pumpe koja ne radi, skrenuti na makadam i voziti se 20 km do Dernečišta. Postoji rampa gdje se plaća (10 KM /osobi)ulaz u NP"Sutjrska". Ovo je bila istraživačka tura, gdje smo prokresali i označili trakicama stazu kroz klekova pleća na Maglić.
Vožnja iz pravca Bjelašnice u Šabiće i selo Rakitnica, pa makadamom pored Fatine vode na proplanak Jabuka. Markirana staza: Jabuka - Baletine vode - Polica - Štirni do - Bijele vode - Mala Ćaba - Hercegovačka vrata - Bivak "Pašina kuća" - Đevigrad - Opaljeni kuk - Kota 2000 - Kota 2048 - Barice - Baletine vode - Jabuka. Od Barica, na prvoj većoj livadi, skrenuti lijevo na nemarkiranu stazu kroz kleku i spustiti se na lovačku kuću strmim serpentinama, zatim preko livade lijevo na šumski put i na Baletine vode.
Distance: 14.92 km.
43.326528
18.620492
Zelengora/Uglješin vrh-Tovarnica-sipar ispod Pleća-Planinica, Gorne bare
Sa asfalta, pri ulasku u Tjentište iz pravca Foče, skrenuti na mostu Hrčavke desno. Ima rampa gdje se plaća ulaz u NP "Sutjeske" (10 KM/osobi). Loš asfalt vodi sve do skretanja lijevo, za Ozren, mi nastavljamo takođe lošim makadamom sve do Gornjih Bara (oko 17 km lošeg puta koji nije za mala auta). Kružna tura, staza nije markirana ali je vidljiva. Pored jezera G.bare strmo naviše na Uglješin vrh, spuštamo se na sedlo pa opet strmo naviše na Tovarnicu. Spuštamo se u sedlo Dobra pa slijedi teško priječenje, skoro nevidljivom stazicom, kroz sipar ispod Malog i Velikog Pleća. Treba se paziti i kamenja kojeg odranjaju divokoze sa Pleća. Nakon izlaska na travnato sedlo Planinice popeli smo se na njen vrh i uživali u pogledu na kanjon Sutjeske i vrhove BMV. Slijedi pravo strmekanje sa tog vrha na isto sedlo pa blago penjanje i priječenje grebenom, izmeđi jezera Gornje i Donje Bare, prema Ardovu. Spuštamo se orjentaciono šumom prema starom katunu do izvora i orjentaciono preko livade uz korito Kotača zatvaramo krug. Nas 21 je uživalo u prekrasnoj avanturi po Zelengori i zaboravilo na loš put do ishodišta.
U selo Radonjiće smo došli asfaltnim putem preko Gornje Breze i sela Striježevo. Kružna tura: Radonjići - Katin potok - Ostrlja - vodopad - Gradac - Slavinsko groblje - Greda - Karahasanovina - Planinica - Dragaš - Katin potok - Radonjići. Staza nije markirana, gdje nema puta vezali smo narandžaste trakice.
U Bistrovo se dolazi iz Viteza, asfaltnom cestom, kroz naselje Kruščica. Bistrovo je restoran gdje se može fino i pojesti. Staza je markirana i ide uz kanjon potoka Mlinište sve do planinarskog doma na Zabrđu.
Kanjon Ilomske rijeke je sjeverozapadno od Vlasica, na podvlasickoj visoravni, podno Koricanskih stijena. Oko 20km prije Kneževa, sa puta Travnik - Banjaluka, skrenuti na dobar makadam (oko 800 m) do mini hidrocentrale i ribnjaka na ušću Ilomske u Ugar. Staza je nezahtjevna, izletnicka. Ide se makadamskim putem koji krece od hidrocentrale i ribnjaka, na jednom dijelu put se odvaja desno za donji (manji) vodopad, a lijevo uzbrdo produžava za gornji (veći) vodopad. Prije tunela staza ide strminom desno prema velikom slapu. Tunel je napravljen za potrebe hidroelektrane, kroz njega ide cijev i nema potrebe u njega ulaziti.
Kružna tura: Police - Bojadžin do -stećci na Jezerima - Džamija - Veliki Ljeljen - Mali Ljeljen - V.Jezero ispod Trojana - stećci na Policama. Dolazak autom asfaltom iz Sarajeva, preko Bjelašnice kroz Šabiće, Tušila i Sinanoviće, na Police, put nastavlja u Luku i dalje u Konjic. Trajanje ture: 6h / 3h 40 min Staza do Džamije je vidljiva i markirana, od Džamije na Ljeljene nije ali je orijentaciono vidljiva, treba pratiti greben i ići travnatim dijelovioma. Vrhovi: Džamija, Veliki i Mali Ljeljen su označeni. Povratak smo izveli prema Jezerima pa preko Trojana nazad na Police. Na kraju nisam odma isključio trek.
Do Radonjića se dolazi autom, asfaltnim putem, preko Gornje Breze, pored Kokoščića i Striježeva. Može i kroz Pajtov han od Vareša. Staza je lijepa, nije zahtjevna, nije markirana. Išli smo do napuštenog sela Ostrlja, popeli se na plato Dragaša kod Fatihovog greblja i preko Ostrljskog brda nazad u Radonjiće.
Do stećaka iza sela Obalj se dolazi asfaltom iz pravca Kalinovika prema Ulogu. Ima putokaz, na kraju ima 500m makadama. Staza nije naročito markirana ali imaju putokazi i pratiti utabanu stazu. Pri dolasku na jezero smo ranije skrenuli desno, tako da smo se naknadno popeli na vidikovac. U povratku smo obišli stećke na Čengića bari.
Distance: 15.35 km.
43.641613
18.229218
Sa Visočice (Prut), preko mosta na Rakitnici, na Bjelašnicu
Vozeći se iz pravca Sarajeva, auto ostaviti na proširenju naspram autobuskog stajališta, na raskrsnici, prije mosta preko Rakitnice za Tušila i desno naviše za Umoljane. Drugim autom smo se odvezli u selo Bobovica, tako da smo skratili turu. Kružna tura: - Po ulasku u selo, pored prve štale, smo skrenuli desno i prateći čobansku stazu kroz smreke, smo izašli na vrh Prut (ima ploča sa natpisom Prut 1436 m nv). - Vratili smo se u selo Bobovica i markiranom stazom sišli u kanjon Rakitnici, na Maslešin most "hair ćupriju". Silazak je jako strm i opasan, pa je potreban oprez. - Uspon prema vodopadu Peruće smo nastavili markiranom stazom prema selu Lukomir, gdje nismo išli. Sa staze smo se spustili na vidikovac sa kojeg se pruža lijep pogled na vodopad iznad i na kanjon Rakitnice ispod. - Od vidikovca smo krenuli desno, strmo uz Debelo brdo, tako da nismo prelazili potok Peruće. Izašli smo kod osamljenog mezara na stazu "Lukomir - Umoljani" koja je dobro utabana i markirana. - Prešli smo Studeni potok i nastavili blago naniže, prema vodenicama na vrelu Sedrenik, ispod Umoljana. - Spustili smo se strmom stazom pored vodenica o kojima niko ne brine i prešli preko potoka Sklope, pa uzbrdo, preko livade ispod vikendice na cestu za Umoljane. - Prešli smo cestu i orjentaciono se popeli na greben kojim smo se spustili do nekropole stećaka, pa nakon toga silazak na most prije kojeg smo ostavili auto.
Iz pravca Ilijaša ići asfaltom do Misoče, pa nastaviti 6,2 km makadamom do kamenoloma gdje se potok Zenik ulijeva u rijeku Misoču. To je ishodište. Staza je dobro markirana, imaju i putokazi, tako da nije potreban dodatni opis.
Ishodište: parking prije ulaska u dvorište samostana u Kr.Sutjesci. Kružna tura: Samostan - ispod stijene Veljača - na stijenu Ljuba - stijena, vidikovac: Streževica - Prisade - Lovačka kuća - Dipijevi spomenici - vrh Teševsko brdo (1204 mnm) - Begova vrtača - šadrvan pod Borovima - Teševo, selo - Zečevo - Duboki potok - Kraljeva Sutjeska. Staza nije markirana.
Auto smo ostavili ispod zgrade na ulazu u "Majdansku stazu" za dom na Javorju. Autom se može ići sve do Slavina, do Planinice je asfalt. Ali zimi ima leda pa nije preporučljivo. Staza je dobro markirana. Ima vode na donjoj Upini i na domu. Vjerovatno ima i u Planinici, nije nam trebalo. Na krivini prije Borja smo skrenuli dobro zaraslom stazom, na Borje pa preko ceste kod groblja u potok i nazad na cestu odakle smo krenuli.
U selo Mijakoviće smo došli iz pravca Kaknja, preko Kraljeve Sutjeske. Staza je djelimično markirana do Površja. Sa Površja smo se spustili orjentaciono, srtom, u korito Mijakovske rijeke i nazad na vodu u Mijakoviće gdje smo parkirali kola.
Auta smo parkirali na Meljiću, gdje smo došli iz pravca Kaknja (20 km). Spustili smo se cestom u Suhu, pa lagano uzbrdo starom cestom i završni uspon markiranom stazom kroz crnogoričnu šumu na vrh Tajan. Spustili smo se nemarkirano padinom na markiranu stazu prema Debelom brdu. Nastavili smo preko Tisa na Dugo javorje i spustili se na vrh Močila. Onda nemarkiranom stazom na vrh Sošice, pa kapela na Sošici, spuštanje u Močila i cestom na Ponijere, pored Opake ravni.
Distance: 14.06 km.
43.865092
18.031567
Bitovnja: Kreševo - Lisin - Inač - Lopata - Grad iznad Vranaca - Ograđe
Memorijalni pohod "Džemal Bijedić". Auto smo parkirali ispod groblja "Ograđe", na izlazu iz Kreševa prema Vrancima. Kretali smo se markiranom stazom koja vodi iznad samostana, pa kroz šumu do raskrsnice na Košarama. Tu smo otišli desno, preko Lokvi na vrh Lisin. Vratili smo se preko vrha Inač, ispod kojeg se nalazi ploča gdje je u avionskoj nesreći poginuo Džemal Bijedić ( SFRJ, 1977). Spustili smo se do raskrsnice na Pomolu i otišli do planinarskog doma na Lopati. Sa Lopate smo se vratili u Kreševo, preko grebena Grad iznad sela Vranci i na kraju iznad groblja na parking.
U selo Poljane smo došli autima iz pravca Kaknja. Prije Kr.Sutjeske skrenuti desno, preko mosta gdje se Bukovica ulijeva u Trstionicu i auta smo parkirali iznad nekadašnje škole na kraju asfalta. Staza nije markirana, krene se cestom pa naviše uz livade, kroz šljivike do lovačke nastrešnice. Opet uz šljivik do izvora Ljutog potoka, pa srtom uz bukovu šumu do staze koja izlazi na strmu livadu ispod napuštenog sela Kračići. Dalje šumskom cestom do livada Liješnice gdje se nalazi lovačka čeka i označen vrh Liješnice. Nastavljamo srtom prema gredi Kruškovca, nailazimo na novu cestu, pa njome prema Slavinu. Prelazimo Slavinsku rijeku i idemo na vodu Sedrenik, nije bilo vode. Vraćamo se na krivinu, pa sa krivine uz šumu stazom "Zagorov put" koju smo mi markirali. Dolazimo na livade i izlazimo na vrh Peruna, Karahasanovina (najveći vrh ZeDo kantona 1472 mnm). Vraćamo se markiranom stazom prema domu "Javorje", pa ispod Sridica priječimo lijevo do Goruških poljica, penjemo se na Prislon i spuštamo na Kruškovac. Onda markiranom stazom do Međušumica, gdje ima kuća i štala, pa nemarkiranom stazom niz livade do zaseoka Kolakovići, iza Mijakovske rijeke. Idemo nemarkiranom seoskom stazom do sela Juse, pa pored vode naniže, preko mosta skrećemo sa ceste pored potoka i uskom stazom se penjemo na Bobovac. Sa Bobovca se vraćamo standardnom markiranom stazom niz kanjon Bukovice, pa nakon 2 mostića, nemarkiranom seoskom stazom se penjemo u selo Poljane.
Auta smo parkirali iznad stare zgrade škole u Poljanima. Došli smo iz pravca Kaknja i prije Kr.Sutjeske skrenuli desno, preko mosta. Do sela je asfalt. Iz Poljana smo sišli na standardnu stazu uz kanjon Bukovice do Bobovca. Sa Bobovca smo se vratili ovom stazom, kroz selo Juse, preko Krše, na Kulovo u Gajine i nazad u Poljane.
U selo Ošanjiće se dolazi krivudavom, uskom, asfaltnom cestom iz pravca Stoca. Na ulasku u Stolac, nakon kružnog toka pratiti putokaz za Daorson. Auto smo parkirali na makadamskoj cesti kojom se može doći autom skroz do zidina Daorsona. Mi smo išli tom cestom pješice a vratili smo se čobanskim stazama preko ravnog brda Gorica.
Dolazak na Ponijere iz Kaknja, asfaltnim putem, preko Zgošće i Tršća. Markirana staza: Sa parkinga do Meljića je asfalt. Desno na Debelo brdo, pa smo ispod vrha skrenuli sa staze i popeli se direktno na Tajan, što je izvodljivo u zimskim uslovima jer nema kupina. U povratku smo otišli na Tise, pa na Dugo javorje i nemarkitanom stazom na Sošicu. Na Ponijere smo se vratili preko Močila, pored Opake ravni.
Auta smo parkirali ispred pl. doma u Zaselju. Kretali smo se markiranom stazom (prema Poljani) i došli na pl. dom Zabrđe. Vratili smo se šumskim putem, pa markiranom stazom u selo Zaselje, pa na dom. Postoji opasnost od mina !!!
Do ishodišta se dolazi asfaltom iz Kaknja. Staza je markirana od spomenika na Meljiću, preko livade na Velikim glavama (označili vrh), do skretanja ceste za selo Podborje u Brnjicu. Tom cestom do vode Čardak pa naviše prema Pogledalu i prijeko šumskim putem koji se gubi. Onda orjentaciono malo uzbrdo pa nizbrdo, lijevo na prevoj za Crni vrh. Opet orjentaciono, šumom, na Crni vrh (označili vrh). Sa vrha smo išli grebenom, orjentaciono prema Načvama, i šumom se spustili na šumski put, pa desno na mjesto odakle smo krenuli na Crni vrh. Nastavili smo prema Načvama i došli na markiranu stazu "Ponijeri-Tvrtkovac". Sišli smo na proplanak Načve, pa pored lovačke kolibe naviše do prevoja. Markirana staza nastavlja na Bakoš.... mi smo se vratili grebenom, desno, iznad Načvi na Bore (obilježili vrh). Vratili smo se na markiranu stazu kojom smo prešli preko P(r)ogledala (obilježili vrh) i spustili se na raskrsnicu puta Podborje-Ponijeri. Vratili smo se istom markiranom stazom, preko Velikih glava na Meljic pa na spomenik gdje smo parkirali auto.
Kružna tura: Delijaš - nekropola stećaka - Zabojska - voda Strijela - Dugo polje - voda Godijevica - Zabojska -Delijaš. # STAZA NIJE MARKIRANA I POSTOJI OPASNOST OD MINA # Autom proći kroz čitavo selo Delijaš i parkirati na kraju asfalta. Ići naviše makadamom do nekropole stećaka na Gradini, spustiti se u potok ALI STAZOM KOJOM SMO SE VRATILI /NE IĆI ZA TREKOM ! Po prelasku potoka krenuti desno kroz napušteno selo Zabojska. Dalje pratiti šumsku stazu krećući se prema vrhovima Jahorine, Plan (1765 mnm) i Košuta (1907 mnm). Zaobići Plan sa desne strane prema siparu ispod Košute i krenuti lijevo prema vodi sa koritom Strijela. Nastaviti se blago penjati iznad Plana prema Dugom polju, na čijem se vrhu nalazi vidikovac iznad Plana (1759 mnm). Vratiti se na utabanu stazu ispod vrha Jahorine - Ogorjelica, pa skrenuti lijevo naniže. Sići do markantne stijene gdje se nalazi voda Godijevica i nakon toga, desno, travnatim serpentinama, utabanom stazom, sići na drum za Zabojsku. Preći potok i na drugom potoku se vratiti na dolaznu stazu, kroz Zabojsku, preko potoka naviše pored stećaka, vratiti se na ishodište.
Kružna tura: Brusnica-Objest-Matorac-Golica-Lijeva rijeka-Sarajevska vrata-Vran-kamen-Konjuh-Poljana. Dolazak na Poljanu, parking RC "Brusnica" iz pravca Fojnice. U Bakovićima, kod benzinske pumpe, ima putokaz za skretanje desno, na skijalište Vran-kamen. Cesta je na početku asfaltirana a kasnije je šumski dobar makadam. Staza je markirana, počinje od parkinga uz stazu do njenog vrha, pa lijevo grebenom na vrh Matorac. Sa Matorca smo se spustili markiranom strmom stazom, kratko prema Tješilima i onda, niz livadu pored sipara, lijevo na katun Golicu. Iz Golice, smo nastavili "katunski putem", prijeko prema Lijevoj Rijeci, pa uzbrdo na Sarajevska vrata, pa uzbrdo na Vran-kamen. Spustili smo se livadom Konjuha na put kod Karaahmetovog mezara i šumskim putem prijeko na Poljanu. Vode ima u restoranu na Poljani, u Golici, u L.rijeci, na Karahmetovom mezaru.
Pristup autom iz Mostara, kroz CIM na Gorance i kroz Bogodol do Čuljaka. Evo opis preuzet od planinara Ivana Bošnjaka. "Pored glavne staze za Veliku Vlajnu iz Bogodola postoji i pomoćna markirana staza koja bitno skraćuje ovaj uspon za 2 sata, što može biti važno za zimskih uspona ili poludnevnih tura. Od planinarske kuće u Bogodolu 840 m/nm (20 km zapadno od Mostara) nastavi se asfaltnim putem još oko 3,5 km te skrene desno na oko 3,5 km solidnog makadamskog puta čime se uspinje na oko 1350 m/nm i stiže pred kuću Vlade Čuljka odakle polazi ova skraćena staza za Veliku Vlajnu. Ovaj put se održava i zimi kada se do kuće može stići jedino terenskim vozilom. Pred kućom će vas zasigurno dočekati 3 ogromna Kavkaska ovčara,ali kad vas onjuše izgubit će interesovanje za vas. Za nekih pola sata (1,6 km) stiže se u Dolove gdje se spaja sa glavnom stazom kao i stazom Kilava bukva-Vanjača te produžava do vještačke lokve „Gondžuša“ 1430 m/nm. Odatle počinje strmiji uspon najprije kroz bukovu šumu, a zatim kamenjarom sa niskim rastinjem. Sa vrha na 1780 m/nm se pruža veličanstven pogled na kanjon rijeke Drežanke dubok 1500 m. Prije samog vrha, na sedlu, raskrižje je grebenske staze za Vilino polje. Staza prolazi vrhom Pjeskulja, spošta se strmim grebenom i prelazi ispod Male Vlajne." # Mi smo išli orjentaciono i na vrh Mala Vlaina, što i nema nekog smisla, jer je spuštanje preko sipara i oštrog kamenja zahtjevno i može biti opasno. Vratili smo se na markiranu stazu i pored dva putakaza popeli na vrh Medvjed. Nakon Medvjeda vratili smo se do putokaza i nastavili markom pored kamenog bunkera na bezimeni vrh sa jarbolom i željeznim križem sa kojeg se pruža izvrstan pogled na Rašku goru i vrh Medved, Prenj, Velež te Čvrsnicu. Silazimo kroz Zasjeku pa se penjemo i nastavljam sa opisom od I.B.# Staza dalje vodi južno pored jame Čavkavice i strmo se spušta ka napuštenim objektima Katunine na 1400 m/nm gdje slijedi prilaze ovim kućama do markiranog makadamskog puta. Staza se proteže ovim putem kroz Dolove i penje te proteže grebenom sve do raskrižja staza sa spomen-klupom " # Od klupe smo nastavili markiranom stazom koja je došla iz Bogodola, prema Velikoj Vlaini. Prije Gonđuše smo skrenuli lijevo, uzbrdo, i vratili se stazom u Čuljke. U povratku smo svratili u planinarki dom na Bogodolu.
U povratku sam ostavio uključen trek, tako da ima snimljen put sa Prijevora makadamom do Tjentišta i asfalt od Tjentišta do Broda na Drini. Staza od Prijevora do Trnovačkog durmitora je markirana.
Na ishodište kod vode, gdje se potok Grkač ulijeva u Borivu smo autom došli iz Kaknja, preko Ponijera (29 km, 1h). Vratili smo se preko Lipnice, Nažbilja i Kraljeve Sutjeske (33 km, 1h). Od Nažbilja do Ponijera je dobar makadam. Tura je kružna, staza nije markirana, za kretanje smo koristili stare šumske puteve za izvlačenje šume, šumske staze, pa čak ima i djelova gdje se ide orjentaciono kroz šumu bez ikakve staze. Zbog toga je obavezan trek ili karta.
Istraživačka tura Sa Meljića, pored spomenika, ima markirana staza sve do podnožja Velikih Glava. Nastavili smo šumskom cestom prema selu Podborje, pa skrenuli na zaraslu cestu koja vodi prema grebenu Ravan planine. Označili smo vrh Pogledalo i vratili se na istu cestu. Spustili smo se do vode Čardak i nazad drumom do marke. Tu ne ići dalje trekom jer nismo našli nikakav šumski put, pa smo se morali probijati šumom I vratiti na Velike Glave. Nazad istom stazom na Ponijere. # Nisam ugasio trek tako da sam snimio i cestu od Ponijera do Popa u Kaknju
Do Salihagine bajte se dolazi autom. Sa glavne ceste, vozeći se od Sarajeva prema Mostaru, iza Hadžića skrenuti lijevo za selo Lokve. U Lokvama, prije džamije na vrhu sela, krenuti desno i voziti se 9 km solidnim makadamom do Salihagine Bajte, gdje ima dovoljno prostora za ostaviti auto. Staza je markirana i postoje dvije vode, mada u ovom periodu te vode presuše, pa je potrebno ponijeti vodu. Tura : Salihagina Bajta - Mrtvanjski Stanari (dom ne radi) - Revi do, raskrsnica staza (Hranisava/Krvavac) lijevo za Krvavac - Štini do - Greda - Krvavac (2062 mnm) - nazad preko Četovićkog brda, kroz kleku, neko je prkresivo stazu - Bajta.
Dolazak na pl.dom Rapti je iz pravca Konjičke Bijele prema Tisovici. Makadam je loš, nije pogodan za mala auta. Vozi se 1 sat. Dom je otvoren vikendom a pored ima stalno otvoreno sklonište sa stolovima i kamionom. Staza do Velike Kape je dobro markirana i vidljiva. Na Krunu smo išli orjentaciono i vratili se ponovo na marku. U povratku smo sišli sa staze da vidimo jamu (nisam označio).
Do jezera Mašica se dolazi autom iz pravca Kamenice (Zavidovići), dobar makadam (12 km). Mi smo u Kamenicu došli, takođe dobrim makadamom, sa kakanjskih Ponijera (15 km). Naravno da se može doći asfaltom iz Zavidovića. Tura: Mašica jezero - Lukina pećina - pećina u Srednjoj stijeni - vidikovac na Srednjoj stijeni - Bukvić/Prisoje. Staza je markirana.
Distance: 7.84 km.
43.30501
18.745176
Maglić, Poštareva staza i postavljanje spomen ploče Lanetu
Sa ceste Foča-Tjentište, na ulazu u Tjentište, iza mosta a prije benzinske pumpe koja ne radi, skrenuti na makadam i voziti se 20 km do Dernečišta. Postoji rampa gdje se plaća (10 KM /osobi)ulaz u NP"Sutjrska". Poštareva staza je markirana i vidljiva. Na par mjesta postoji i sajla pa je potreban dodatan oprez. Vidljiva je staza i do crnogorskog Maglića. Pokušali smo popraviti crnu marku koja vodi do ulaza niz Klekova pleća. Obilježili smo Kozu 2308 mnm kao LANE i spustili se na mjesto gdje je 2010. umro kakanjski planinar, da bi obnovili ploču sa njegovim imenom. !!!! Pokušali smo se probiti kroz kleku do Glečera i preći na Klekova pleća, što nam nije uspjelo, pa smo se nazad vratili istim putem.
Kružna tura: Orlovačko jezero - sedlo Ljeljena - Orlovac (1962m) - Kozije strane (2013 m) - Bregoč (2014m) - Stog (1821m) - Planinarska kuća - parking. Pristup autom Autom smo došli iz pravca Sarajevo - Foča, preko prevoja Rogoj. U Dobrom polju skrenuli desno prema Kalinoviku i prije Kalinovika skrenuli lijevo za Zelengoru (ima putokaz). Asfalt je kroz selo Jažiće sve do Jelašca a dalje je izuzetno dobar makadam. Mi smo se iznenadili tako dobrim putem do Orlovačkog jezera jer smo do ove godine uvijek strahovali. Opis ture: Sa parkinga iznad Orlovačkog jezera smo sišli vidljivom stazom na jezero i pratili tragove četverotočkaša do šume ispod Ljeljena. Pošto nismo naišli na markiranu stazu (vjerovatno i ne postoji) otišli smo desno kroz šumu da bi došli do srta i utabane staze koja nas je dovela do sedla na Ljeljenu. Nastavili smo utabanom stazom koja bi nas odvela na Videž. Pošto smo imali mapu i plan kretanja, sa te staze smo orjentaciono skrenuli dolinom desno, uzbrdo. Nismo našli nikakvu utabanu stazu sve do vrha Orlovac, gdje ima kupa kamenja. Sa vrha smo vidjeli i drugi vrh Orlovca bliži Orlovačkom jezeru ali mi smo bili na onom pravom. Spustili smo se, opet orjentaciono bez staze, kroz travnati teren do sedla ispod kleke, odakle se vidi Orlovačko jezero. Nastavili smo, lijevo uzbrdo, pored kleke gdje ima tragova staze, do kamene kupe na vrhu sa koje se pruža lijep pogled i orjentaciono se može ocjeniti kuda dalje. Mi smo se spustili u dolinu gdje smo našli par marki koje vjerovatno vode sa Orlovačkog j. na Orlovaču, iskoristili smo taj dio staze i spustili se u dolinu, pa krenuli lijevo naviše prema Kozijim stranama, gdje takođe postoji kupa od kamenja a pogled sa vrha je fantastičan. Sa vrha Kozije strane (2013m) postoji utabana staza koja vodi u dolinu gdje postoje 2 gorska oka i onda uspon utabanom markiranom stazom na Bregoč (2014 m) najvisočiji na Zelengori. Vratili smo se utabanom stazom koja vodi pravo na Orlovačko jezero. Međutim, mi smo skrenuli lijevo sa te staze i kroz visoku travu otišli popeti, danas nama, najteši vrh Stog. Sa vrha smo se strmeknuli, opet orjentaciono kroz travu, na cestu, pa prema planinarskom domu i cestom nazad na parking. Znači, kad je lijepo vrijeme može se lijepo i hodati po Zelengori uz korištenje mape, jer nema markiranih staza na ove vrhove, osim Bregoča.
Distance: 13.76 km.
43.633056
18.433252
Treskavica: Rajski do - Sustavac - Suva lastva - Mala Ćaba - Hercegovačka vrata - Bijelo i Veliko jezero
U Rajski do se dolazi asfaltnim putem sa pravca Sarajevo - Trnova, desno prema Turovima, skrenuti lijevo u Tošiće pa odma desno do kraja puta gdje se nalazi lovačka kuća "Rajski do".
Dolazak kroz izletišta Mačkovac i Zlaća. Parkirali smo na samom ulazu u dvorište doma, kod metalnog mosta na Maloj Zlaći. Kružna staza je markirana. Od Zobika, preko Varde i Malog Konjuha na Konjuh, pa naniže do vode. Onda uspon na Zidine i nešto lošijom markacijom, preko Barića, nazad na Malu Zlaću.
Kružna tura starta iznad Mandinog potoka. Usponom stižemo do prvog vrha Crveni kuk (1733 m/nv). Idemo grebenom nemarkiranom stazom do šume i spuštamo u Mehki do gdje nailazimo na marku koja se pored izvora spušta u Gradeljinu. Prolazimo kroz travnatu livadu i prelazimo na suprotnu stranu, markiranom stazom, do vrha Komić (1637 m/nv). Orjentaciono, bez marke i neke vidljive staze idemo prema istaknutom vrhu Koma. Zahtjevnim usponom stižemo do vrha Kom (1778 m/nv). Nastavljamo markiranom stazom grebenom i orjentaciono skrećemo lijevo i penjemo na vrh Glatko (1791 m/nv). Nastavljamo markiranom stazom i na mjestu sa nišanima skrećemo lijevo naviše, markiranom stazom, do vrha Baturak (1769 m/nv). Sa vrha Baturak strmim silaskom, markiranom stazom, stižemo do ishodišta iznad Mandinog potoka gdje zatvaramo kružnu turu.
Autom smo došli iz pravca Kakanj-Donji Kakanj-cementarin kamenolom-Isin kamenolom i lijevo do sela Arnauti / makadam. Dalje je asfalt, kroz selo Puhovac u Radinoviće.
9. Memorijalni pohod "Globusova staza" u čast pokojnog Josipa Ivankovića - Globusa. Dolazak na planinarski dom "Bočica" autom iz pravca: Kakanj - Zagrađe - Halinovići (asfalt), dalje je makadam do doma. Staza nije markirana. Kružna tura: Pl.dom "Bočica" - preko fudbalskog terena spuštanje u selo Halinovići - spuštanje na most preko rijeke Trstionice - uspon u selo Bastašići - prijeko kroz Ravni Lug na vodu iznad sela Nažbilj - šumskim drumom sa kraticama - skrenuti prije vode livadom, kroz šumarak strmo naviše prema ograđenoj brvnari - naviše prema usamljenom boru sa putokazom na vrh Veliko Guvno, 1402 m nv - naniže pa opet naviše na vrh Javorje, 1429 m nv - strmo naniže sići na drum, pa naviše na vidikovac Borovički kamen, gdje smo postavili oznaku - nastaviti drumom naviše na najvisočiji vrh Lipnice, ujedno i Kaknja, vrh Jezero, 1459 m nv - lagani spust do otvorene kuće MK "Rora" - spuštanje grebenom Lipničkog brda pa strmo lijevo, pored brvnare, na šumski put - nastaviti spuštanje putem u Jelasje, preći cestu koja iz Nažbilja vodi na Ponijere i spustiti se na betonski most preko Trstionice - uspon šumskim putem, kroz devastirano selo Gornja Lipnica, na planinarski dom "Bočica".
Ishodište: Jelički bunar, voda Novalića, iza sela Vrdolje prema Čuhovićima. Dolazak autom asfaltnom cestom. Iz pravca Sarajeva prema Konjicu, proći Podorašac i INInu pumpu, pa kod pumpe Petrol skrenuti lijevo i strmom uskom cestom proći kroz selo Džepi i Vrdolje. Tura je kondiciono teška jer ima 20-ak km, ali nije zahtjevna. Do Spiljske planine nema markirane staze već se ide seoskim i šumskim cestama. Pogled na Konjic, Neretvu i Prenj oduzima dah. Nastavljamo grebenom i dolazimo na markiranu stazu koja vodi do Vranskih stijena. Pogled na Prenj, Visočicu i kanjon Rakitnice je odličan. Ova tura se hoda radi tih pogleda. Nastavljamo markiranom stazom prema Blacama i onda orjentaciono priječimo prema ishodištu. Ne treba ići prema asfaltnoj cesti za Čuhoviće, kao ja, već starim šumskim drumom.
Ishodište je autobuska stanica u selu Gornja Višnjica, gdje je i automehaničar "Brkić". Na ishodište se dolazi asfaltnim putem iz pravca Lašve. Staza je markirana, ali ne najbolje. Kretanje je šumskim putevima i stazama. Kondiciono je teška i nije tehnički zahtjevna.
U selo Poljane se dolazi asfaltnim putem iz pravca Kaknja za Kr.Sutjesku. Prije ulaska u Sutjesku, čim se prođe groblje, skrenuti desno preko mosta na Trstionici. Ići do kraja asfalta, gdje je nekad bila škola. Može se produžiti nekih 300 m makadamom i parkirati auto na istom mjestu gdje i mi. Tura je kružna, silazi se nekih pola sata, kroz Kovačiće, u kanjon Bukovice, pa markiranom stazom uz kanjon, oko 2 sata, na Bobovac. Sa Bobovca se ide desno, pola sata, u Mijakovsku rijeku tzv Jusin potok, pa cestom u selo Jusiće, na vodu. Sa vode iznad džamije do druge vode i lijevo naviše stazom kroz Kršu, za nekih 1,5 sati, na stijenu Kulina. Sa stijene u Gajine je blago naniže, pored lovačke kuće i makadamom na ishodište za 1 sat. Znači, za ovih 10 km potrebno je oko 5-5,5 sati hoda. Turu smo nazvali "Put Dizdara" da se ne zaborave DIZDARI (čuvari tvrđave) iz osmaskog perioda, kako su se i prezivali mještani sela Juse.
Ishodište: selo Broćanac na putu Stolac - Neum. Staza dobro markirana i križevima i planinarskom markacijom, tvrda, preko kamenjara, uglavnom sa konstantnim usponom koji pred sami vrh trazi i koristenje ruku. Na 3,5 km se savlada preko 700 m nadmorske visine. Kod čatrnje staza ide desno, tu negdje se nalazi i odvajanje za spilju, što je u stvari poluotvoreni poveliki zaklon. Staza je prilicno jednolična, malo i monotona ko ne voli krš i njegove ljepote, ali i takvim se lice ozari kad se popnu na vrh. S vrha se pruža prekrasan pogled na sve 4 strane. Prema jugu , neumskom i dubovackom zaledju, Peljescu i Mljetu. Prema sjeveru - gdje se vidi dobar dio Hercegvoine, do Čabulje i Veleža, zajedno sa Prenjom i Čvrsnicom. Bliže, ispod su jezera koja pripadaju oblasti Hutovog Blata. Prema sjeverozapadu se vide gradovi Metković, Ploče i Čapljina sa Medjugorjem. Na istoku se vidi jezero vrutak kraj Trebinja i Trebinjska Bjelasnica... Ovakav otvoren i dominantan pogled rijetko se srece i zbog toga se trud zaista isplati. Na vrhu je označen vrh, ,gdje na kamenu sa jedne strane piše Velika Žaba (955) a sa druge Vilenica. Sve su to nazivi lokalnog stanovništva. Na karti je upisan vrh Crkvina (956) na kojem se nalazi skulptura sa križevima napravljena 2010 godine.
Ishodište: Fabrika vode - Riječnjaci, gdje se dolazi makadamom sa ceste pri ulasku u Kr. Sutjesku, preko mosta za Poljane i odma skrenuti lijevo na makadam (2,3 km). Kružna tura: Riječnjaci-klupa ispod Hrida - grebenom Hrida do Lotrače, uspon uz stijenu nije osiguran pa se ne preporučuje svakome- OPREZ!!! (markirano). Sa vidikovca Lotrača nastaviti grebenom do vrha Hrida - Vis na Hridu - Kopljari-livadom na cestu za Vareš i spustiti se u Dragovićku Luku, korito Bukovice. Asfaltom se popeti do sela Dragovići, kroz selo do škole i nastaviti uskom stazom do Bobovca. Sa Bobovca sići u kanjon Bukovice i vratiti se markiranom stazom u Riječnjake.
Dolazak u Riječnjake autom iz Kraljeve Sutjeske, preko mosta za Poljane pa makadamom pored vodozahvata Bukovica. Kružna staza: Riječnjaci, "Kraljevskom stazom" prema Hridu (markirano). Ispod prve stijene krenuli smo jedva vidljivom šumskom stazom prema Ljestvači. Bili na 3 vidikovca Ljestvače i spustili se na markiranu stazu u kanjon Bukovice na lokalitet Crkvica pored Ljestvače. Vratili smo se markiranom stazom, kanjonom Bukovice, nazad u Riječnjake.
Iz pravca Ilijaša ići asfaltom do Misoče, pa nastaviti 6,2 km makadamom do kamenoloma gdje se potok Zenik ulijeva u rijeku Misoču. To je ishodište. Staza je dobro markirana, imaju i putokazi, tako da nije potreban dodatni opis.
Ponijeri su vikend naselje udaljeno od Kaknja 20 km, asfalt. Parking na raskrsnici pri silasku u Ponijere. Opis ture: Krećemo sa raskrsnice (1070 mnm) prema Medenoj dolini tj Vukanjskom gazu (1000 m nv), odakle se, sa ceste prema Kr.Sutjesci, uspinjemo na Sošicu, gdje se nalazi kapelica. Spuštamo se pored vikendice sa sjeverne strane i šumom penjemo na sami vrh u šumi, Sošica (1209 mnm). Nastavljamo grebenom kroz šumu spuštajući se blago prema sjeverozapadu, skrećući strmo lijevo prema zadnjoj vikendici u Močilima. Ne silazimo do nje već se blago penjemo do gornjih vikendica i travnatim livadama do vikendica na Dugom Javorju. Šumom se penjemo na sami vrh Dugo Javorje (1214 mnm) i onda, opet kroz šumu, silazimo na livadu Tise. Dolazimo na markiranu stazu koja preko Debelog brda (1200 mnm) vodi na Tajan. Ispod samog vrha Tajana silazimo sa markirane staze, desno i strmo penjemo sa istočne strane na vrh Tajan (1297 mnm). Sa vrha silazimo, južnom stranom i vraćamo istom markiranom stazom na Debelo brdo, pa na Meljić. Na kraju se vraćamo cestom na Ponijere, gdje smo parkirali auto.
Auto smo parkirali ispred kapelice pored groblja, na izlazu iz Kreševa prema selu Vranci. Kružna tura: Kreševo - Širočica (voda) - Košare - Pomol - Spomen ploča, Inač - Obješenjak - Pl.dom "Lopata" - Stražica - Orašak - Grad - groblje - kapelica (Kreševo)
Novogodišnji Zagorov đir Od Riječnjaka do Bobovca, uz kanjon Bukovice, je staza markirana. Šumskom stazom od Bobovca u korito Mijakovske rijeke pa strmom livadom do stare, ruševne, džamije u Jusićima. Dalje šumskom stazom prema Perunu, pa nakon lovačke čeke desno, šumskom stazom na livade ispod vrha Liješnice. Prilikom spuštanja nismo našli baš najbolju stazu pa smo se probijali nekim zaraslim putem do puta iznad Gijana. Dalje nije bilo problema.
U Zaselje se dolazi asfaltnom cestom iz pravca Viteza. Auto smo parkirali pred domom u Zaselju, pa pošto smo vidjeli table MINE vratili smo se na markiranu stazu za Poljanu. Nismo išli do Poljane već smo se spustili na dom Zabrđe i onda smo se vratili šumskim drumom nazad u Zaselje. Izašli smo sa druge strane tabli koje označavaju MINE, ali nismo naišli ni na šta sumljivo. ZNAČI, PRILIKOM KRETANJA PO KRUŠČIČKOJ PLANINI POSTOJI OPASNOST OD MINA !!!
Na Blidinje smo došli iz pravca Jablanice, preko Sovićkih vrata i parkirali se na parkingu motela "Hajdučke vrleti", sve je asfalt. Kružna tura: Od Hajdučkih vrleti krenuti prema jezeru Blidinje i odma asfaltom uzbrdo do trafo stanice i dalekovoda. Na stubu dalekovoda je prva marka i pratiti je sve do vrha Veliki Vran. Spustili smo se markiranom stazom prema Kedžari na makadamsku cestu, pa zbog prašine, pored stećaka i nazad na Hajdučke vrleti.
Do jezera Mašica se dolazi autom iz pravca Kamenice (Zavidovići), dobar makadam (12 km). Mi smo u Kamenicu došli, takođe dobrim makadamom, sa kakanjskih Ponijera (15 km). Naravno da se može doći asfaltom iz Zavidovića. Kružna tura: Mašica jezero - Lukina pećina - pećina u Srednjoj stijeni - vidikovac na Srednjoj stijeni - Bukvić/Prisoje - pod Bakoš - kanjon Suvodola. Staza je markirana od jezera Mašica do Bukvić-Prisoja. Obilježili smo vrh Bukvić-Prisoje, 1245 m nv i nastavili markiranom stazom prema Ponijerima tj Bakošu. Prije vrha Bakoša smo skrenuli lijevo, naniže, jedva vidljivom, nemarkiranom stazom. Oprez! Zbog neprohodnosti staze koja do kanjona nije markirana, njene strmine i kasnije otežanog kretanja kroz kanjon Suvodola. Staza kroz kanjon je markirana.
U selo Teševo se dolazi makadamom, skretanjem lijevo sa asfalta prije Kraljeve Sutjeske. Kružna tura: Teševo - Borovi - šumska staza - Dipijevi spomenici - Teševsko brdo - Suho jezero - Lovačka kuća - Prisade - kapelica Sv. Ane - Teševo Staza nije markirana, lagana je.
U zaseok Anagora se dolazi asfaltnim putem iz Bilješeva, pa pored džamije u Poprženoj Gori. Staza nije markirana, kretali smo se šumskim putevima, koji služe za izvlačenje šume.
Kružna tura: Brusnica-Objest-Matorac-Golica-Lijeva rijeka-Sarajevska vrata-Karahmetov mezar-Poljana. Dolazak na Poljanu, parking RC "Brusnica" iz pravca Fojnice. U Bakovićima, kod benzinske pumpe, ima putokaz za skretanje desno, na skijalište Vran kamen. Cesta je na početku asfaltirana a kasnije je šumski dobar makadam. Staza je markirana, počinje od parkinga uz stazu do njenog vrha, pa lijevo grebenom Matorca na vrh. Sa Matorca smo se spustili markiranom strmom stazom prema Tješilima i onda lijevo na put za Golicu. PS # mogli smo pravo sa Matorca naniže prema Golici. Iz Golice, smo nastavili "katunski putem", prijeko prema Lijevoj Rijeci, pa uzbrdo na Sarajevska vrata, zatim prijeko na Karahmetov mezar i šumskim putem prijeko na Poljanu. Vode ima u restoranu na Poljani, prije ulaska na Golicu, u Golici, u L.rijeci, na Karahmetovom mezaru.
Distance: 12.27 km.
43.790387
18.571929
Ravna planina: vrelo Miljacke - Jezera - Bijele stijene - Pećina - Gradina
Ishodište: Prokletnice; na asfaltnom putu iz Sarajeva, preko Bjelašnice, kroz Šabiće, Tušila i Sinanoviće, prema Lukama, Bjelimićima i Konjicu. Staza je markirana od Prokletnica do Bivka, dalje postoji marka za V. Toholj, sa koje smo, kod nišana, skrenuli lijevo, na Mali Strug. Dalje nema marke a vrhovi Mali i Veliki Strug su označeni. Vratili smo se nemarkiranom stazom, preko Konjica u Jezera. Nismo išli na stećke, već lijevo, sa lijeve strane Kolačića bare, na markiranu stazu u Bojadžin do i nismo išli do stećaka na Policama već pravo naviše prema Prokletnicama, gdje smo pored ceste parkirali auto.
Dolazak autom iz pravca Konjica, kroz Konjičku Bijelu i 1,5 km makadamom do rampe u Rakovom lazu. Tura je zahtjevna. Staza je markirana, osim dijela sa Botina na Zelenu glavu koji se može smatrati penjački, veoma zahtjevan uspon. Nije markirano ni do Kopilice ali je to nakon Botina odmor.
Dolazak u Mehorić iz pravca Kraljeva Sutjeska - selo Nažbilj (asfalt) - selo Lipnica - Mehorić (dobar makadam). Prešli smo most gdje se potok Boriva, iz pravca Ponijera, ulijeva u Trstionicu i auto parkirali pored korita željezne vode, Put dalje nastavlja preko Ponijera u Kakanj i Zavidoviće. Kružna tura (nije markirano): Mehorić - Glavica - Repište - Nigrad - Jezero - Kicelj - Tisovače - šumom u kanjon Trstionice gdje se ulijeva Vrući potok i nazad u Mehorić.
U Juse smo došli iz prvca: Kakanj - Kraljeva Sutjeska - Kopijari - Dragovići - Bobovac - Juse. Ima makadama preko Kopijara i od Bobovca u Juse., ali je dobar. Auto smo ostavili pored vode. Išli smo pravo od vode, kroz dvorište neke kuće, uz livadu i preko plota prešli u šumu. Pratili smo šumsku stazu sve do grebena Kruškovca i onda markiranom stazom, preko Slavinske rijeke na vodu Sedrenik. Od vode smo se vratili cestom na raskrsnicu i čim smo krenuli prema domu na Perunu, skrenuli smo u šumu, desno, i prokresali i markirali stazu do vrha Peruna, Karahasanovina.
Sa ceste Foča-Tjentište, na ulazu u Tjentište, iza mosta a prije benzinske pumpe koja ne radi, skrenuti na makadam i voziti se 20 km do Prijevora. Postoji rampa gdje se plaća (10 KM /osobi)ulaz u NP"Sutjrska". Na Trnovačkom jezeru se plaća 1E i pristup NP "Piva". Na Prijevoru ima parking za aute, kamp i voda. Prvi dio staze, sa Prijevora do vrha Maglić, je zahtjevan i postoje mjesta sa sajlama gdje je poželjno imati kacigu i opremu za penjanje (mada puno ljudi ide bez ičega). Sa BH Maglića otišli smo na 3 m visičiji CG Maglić i spustili se na na markiranu stazu za Trnovačko jezero. Sa te staze smo se livadom popeli na ulaz u markiranu stazu kroz Klekova Pleća na Dernečište. Spustili smo se njome u nadi da ćemo naći odvojak za Carev do, ali nismo uspjeli pa smo se vratili nazad. Nastavili smo grebenom i došli na Kotu 2308 (Lanetov vrh) i orjentaciono se spustili na staru "Karišikovu stazu" kako bi otišli do ploče koju su Kakanjci postavili Asifu Imamoviću koji je tu imao srčani udar i umro. Vratili smo se nazad, zaraslom stazom na spomen ploču koju su Goraždani digli Bracu Karišiku i orjentaciono, preko Careva dola vratili na vodu i markiranu stazu kojom smo se strmeknuli niz Šarenu lastvu na Trnovačko jezero. Na Prijevor smo se vratili markiranom stazom kroz Suhu jezerinu.
U naselje Kozica se dolazi iz Kaćuna (Kiseljak - Busovača), uskom krivudavom asfaltnom cestom kroz naselja Živčići i Vukelići, pa onada makadamom. Mi smo silazili autom u naselje Majdan, pa auto ostavili ispod naselja Kozica. Nema markirane staze ali postoje utabani šumski putevi.
Auto smo ostavili kod česme ispred Centralne džamije u Hrasnici. Prelazimo mostić i pratimo dobro markiranu stazu do Hrasničkog stana. Nakon toga smo sišli sa markirane staze, lijevo, prateći šumski put do vrha Rađi vrat (Crni vrh) 1504 m nv. Odatle smo šumom, orjentaciono, bez ikakve marke i puta, sišli na cestu za Pl.dom"Prijatelji prirode", odmorili. Vratili se preko izvora Kovačica na asfalt i prema ratnoj džamiji, pa nazad, markiranom stazom na Hrasnički stan i nazad u Hrasnicu.
Distance: 17.26 km.
43.633798
18.433495
Treskavica: Rajski do - MHE 'Vrelo Bistrice' - Spasovača - Lupoč - Kozija luka - Sustavac - Rajski do.
OBAVEZNO KRETANJE MARKIRANOM STAZOM ZBOG OPASNOSTI OD MINA !!! Kružna tura: Rajski do - Lanište - mjesto pogibije Zaima Imamovića ispod Čeline - Vrelo Bistrice - vidikovac Siljevica - Velika Bara (Spasovača) - Lupoč - Kozija Luka - Sustavac - Lanište - Rajski do. Trajanje ture: 11 sati / 8 sati čistog hoda. U Rajski do se dolazi asfaltnim putem sa pravca Sarajevo - Trnova, desno prema Turovima, skrenuti lijevo u Tošiće pa odma desno do kraja puta gdje se nalazi lovačka kuća "Rajski do".
Auto smo parkirali ispred rampe na Bakiću. Prije rampe smo krenuli uzbrdo, kroz šumu, voznikom za izvlačenje šume. Kod klupe izašli na cestu za Toholjsku planinu, lijevo i cestom do ispod Zečja. Sa ceste smo skrenuli desno, kako bi išli šumom, pa naniže do marke za Pliješ i onda šumom zaraslom stazom do Izlaska na livadu pod samim vrhom. Sa vrha smo bez staze, orjentaciono, strmo naniže sišli na vodu Kremenik. Dalje smo išli cestom, nazad na Bakić i usput obišli vrhove Slabić i Lučevo brdo.
Auto smo parkirali kod vode u selu Radinovići. Uzbrdo, do Markovog kamena nije markirano, ali ima staza. dalje je markirano, osim na sami vrh Lastavice iznad dovišta. Sa vrha Lastavica smo krenuli pogrešno pa smo se morali vratiti. U povratku smo našli taj dio staze. Na Hripljancu ima vode.
Dolazak na ishodište iz pravca Kraljeva Sutjeska - selo Nažbilj (asfalt) - selo Lipnica (dobar makadam) i parkirati prije usamljene kuće nakon izlaska iz sela Lipnica. Put dalje nastavlja preko Ponijera u Kakanj i Zavidoviće. Kružna tura (7 sati sa pauzama) vodi šumskim drumom preko 3 potoka i izlazi desno od Glavice. Dalje nastavljamo desno naviše do vode na Repištu, pa opet uzbrdo stazom koju koriste mutoristi. Prije vikendice na Lipničkom brdu smo otišli livadom lijevo i popeli se na vrh Lipnice - Jezero (1459 m nv). Vratili smo se pored "Rorine" vikendice, sišli na Lipničko brdo, pored stočarskih katuna i šumskim drumom nazad naniže u Jelasje. Staza nije markirana i ima vode pri usponu, pri silasku nema vode
Distance: 12.27 km.
43.67023
18.228202
Bjelašnica: Umoljani-Kobilica-Obalj-Lukomir-vodopad Peruće-vodenice u Umoljanima
U selo Umoljane se dolazi asfaltnim putem iz pravca Sarajevo-Babin do-Šabići-Umoljani. Auta smo parkirali pored vode u selu Umoljani. Kružna tura: Umoljani - Gradina - Gornje polje - Kobilica (1828) - Obalj (1896) - Vijenac (1496) - Lukomir - vodopad Peruće - Studeni potok - vodenice na Sklopama - džamija u Umoljanima. Nije markirano na Kobilicu a ostalo je markirano ili postoji vidljiva staza.
Ishodište: voda u selu Mijakovići Staza nije markirana, koristiti seoske puteve. Kružna tura: Mijakovići - Luke (1329 mnm) / Dragovićko brdo - Vis - Mijakovske Poljice - Površje (1454 mnm) - Goruške Poljice - Veokovac (1339 mnm) - dom "Javorje" - Popov čardak (1401 mnm) - Karahasanovina (1472 mnm) - voda Sedrenik - Slavinska rijeka - Kruškovac - Međušumice - Mijakovska rijeka - Kolakovići - Mijakovići. Sa Karahasanovine na put prema Slavinu, prije vode Sedrenik, je probijanje kroz smreke i šumu. Može se vratiti istim putem, sa Karahasanovine na Popov čardak, pa cestom lijevo, prema selu Slavin.
U selo Subotinje se dolazi autom iz Donjeg Kaknja, makadamom prema Brnjicu. Nakon prolaska pored cementarinog klamenoloma je skretanje lijevo na asfalt u Subotinje. Nakon asfalta još stotinjak metara makadamom i dolazimo na ishodište. Kružna tura: Subotinje - livadskim putem kroz Zlatin do i pored dvije stare kruške ulazak u bukovu šumu - nastavljamo putem, lijevo (mogli smo i desno uzbrdo) do vode - došli smo do kraja šumskog puta i morali smo strmo naviše, kruz bukovu šumu prema vrhu Sajevica. Po dolasku na vrh vratio sam se grebenskim putem prema selu Donje Ponihovo i došao do raskrsnice koja iz Subotinja vodi za zaseok Plavčiće u Mošćanici. Znači, trebali smo negdje prije one vode u bukovini skrenuti desnim putem i doći ovdje. Odavde lijevo prema vrhu Sajevica, kojeg sam ovom prilikom i obilježio. Vratili smo se zaraslom stazom, naniže prema Panđurišću na Piljevini, u Mlakve, gdje ima slab izvor vode. Onda strmo naniže-lijevo, prateći šumski put, prema brdu Ozrnje, prije kojeg su lovci iz Donjeg Kaknja napravili lovačku kuću pored koje ima dovedena i voda. Vraćamo se šumskom stazom kroz Rudine do livade Pogledavac sa koje se pruža lijep pogled na selo Kučiće i Kićevu na lijevoj obali uništene rijeke Ribnice. Otišli smo putem blago lijevo,uzbrdo, obišli pravoslavno groblje sa kapelom i spustili putem na cestu gdje smo parkirali auto. Staza nije markirana !
Kružna tura, staza nije markirana (vezali smo narandžaste krpice). Dolazak u Riječnjake autom iz Kraljeve Sutjeske, preko mosta za Poljane pa makadamom pored vodozahvata Bukovica. Opis ture: Od Riječnjaka preći mostić na Bukovici i sa staze za Bobovac skrenuti desno kod devastirane kuće od crvenih blokova. Ići kroz napušteno selo Kovačići na novosagrađeni lovački dom i onda vidljivom stazom pod Liješnicu a onda orjentaciono kroz šumu, proplanke i smreke prema vrhu Liješnice. Dalje gredom Kruškovca i skrenuti desno u Slavinsku rijeku pa naviše prema vodi Sedrenik. Vratiti se na raskrsnicu i skrenuti se ceste, koja vodi na dom "Javorje", desno naviše kroz šumu (dobro je zaraslo) strmo prema vrhu Peruna. Po izlasku na livade nastaviti blago lijevo naviše prema vrhu Karahasanovina (1472 m nv). Vratili smo se, preko Planine, na Pomol, gdje se nalazi nastrešnica i uzletište za paraglajding. Lijevo je selo Planinica a mi smo se vratili, desno na greben, i šumom strmo spustili u selo Slavin. Mogli smo ići livadama pored šume i spustiti pored Slavinskog groblja na cestu u Slavin. (To smo vidjeli penjući se u Kračiće, bilo bi lakše). Prošli smo puteljkom koji vodi od vode naniže u korito Slavinske rijeke i prešli u dolinu kojom ovčija staza vodi naviše do sela Kračići. Nakon strmog uspona u Kračiće, spuštamo se preko livade naniže i bukovom šumom prema selu Poljani. Nakon toga opet orjentaciono zaraslim livadama prema Kovačićima i nazad u dolinu Bukovice, u Riječnjake.
8. Memorijalni pohod "Globusova staza" u čast pokojnog Josipa Ivankovića - Globusa. Dolazak na planinarski dom "Bočica" autom iz pravca: Kakanj - Zagrađe - Halinovići (asfalt), dalje je makadam do doma. Staza nije markirana. Kružna tura: Pl.dom "Bočica" - preko fudbalskog terena spuštanje u selo Halinovići - spuštanje na most preko rijeke Trstionice - uspon u selo Bastašići - prijeko kroz Ravni Lug na vodu iznad sela Nažbilj - šumskim drumom sa kraticama do vode na 1245 m nv - pored vode livadom, kroz šumarak strmo naviše prema ograđenoj brvnari - naviše prema usamljenom boru sa putokazom na vrh Veliko Guvno, 1402 m nv - naniže pa opet naviše na vrh Javorje, 1429 m nv - strmo naniže sići na drum, pa naviše na vidikovac Borovički kamen - nastaviti drumom naviše na najvisočiji vrh Lipnice, ujedno i Kaknja, vrh Jezero, 1459 m nv - lagani spust do otvorene kuće MK "Rora" - spuštanje grebenom Lipničkog brda pa strmo lijevo, pored brvnare, na šumski put - nastaviti spuštanje putem u Jelasje, preći cestu koja iz Nažbilja vodi na Ponijere i spustiti se na betonski most preko Trstionice - uspon šumskim putem, kroz devastirano selo Gornja Lipnica, na planinarski dom "Bočica".
Ishodište: Riječnjaci, gdje se dolazi makadamom sa ceste pri ulasku u Kr. Sutjesku, preko mosta za Poljane i odma skrenuti lijevo (2,3 km). Kružna tura: Riječnjaci-klupa ispod Hrida (nije markirano) - grebenom Hrida do Lotrače, uspon uz stijenu nije osiguran pa se ne preporučuje svakome- OPREZ!!! (markirano). Sa vidikovca Lotrača nastaviti grebenom do vrha Hrida - Vis na Hridu - Kopljari-livadom na cestu za Vareš i spustiti se u Dragovićku Luku, korito Bukovice. Asfaltom se popeti do sela Dragovići, kroz selo do škole i nastaviti uskom stazom do Bobovca
Na Galicu se dolazi asfaltnom cestom iz pravca Travnika. Kružna zimska tura gdje smo koristili okopnjele grebenove, zaobilažeći nanose snijega. Nismo pratili marku...
Do džamije u Poprženoj Gori se dolazi asfaltnim putem iz Bilješeva. Opis ture: Krenuti traktorskim putem pored džamije uzbrdo. Skrenuti na livade iznad sela Popržena Gora i pratiti traktorski put do potočića a onda uz potočić strmo naviše, bukovom šumom, do puteljka koji vodi prema Gornjoj Vodi i Humu. Dođe se do markirane staze na Gornju Vodu, pa preko strme livade do mezarja nepoznatom i onda na vrh Hum, gdje se nalazi sto sa klupama. Sa vrha krenuti prema Kaknju pa brzo skrenuti preko šume visibaba naniže, markiranom stazom prema G. Višnjici. Proći Boževicu pa u crnogoričnoj šumi skrenuti sa markirane staze desno i ići traktorskim drumom koji vodi u selo Popržena Gora.
Kružna tura: Kr. Sutjeska, samostan-uz dolinu potoka Urva-Veljača-Ljuba-Streževica-izvor Urve-Teševo-Zečevo-Duboki potok-Pošta u Kr. Sutjesci. Staza nije markirana!
Ishodište: zaseok Groce iznad donjeg Kaknja Kružna tura: Groce - Kulina - P - Sajevica - Kaldrma - Lozišća - Ribničke krćevine - Turbe - Groce Staza nije markirana. Do Sajevice smo pratili šumske staze a sa Sajevice do lovačke kuće u Kaldrmi smo išli šumom, što nije preporučljivo bez vodiča.
Kružna tura: Živalji - Žitelj - Šekijeva voda - Teševsko brdo - Dipijevi spomenici - izvor Urve - Borovi - Teševo - potok Megara - selo Živalji. Do sela Živalji se dolazi asfaltom, iz pravca Kaknja prema Kr. Sutjesci, nakon Vehaba, skrenuti prema Ričici pa kroz Rojin potok u Živalje. Staza nije markirana.
Dolazak autom iz Kaknja na Ponijere pa kratko naniže makadamom u Vukanski gaz. Kružna tura (avantura bez markirane staze): Vukanski gaz - naniže, cestom pored korita Sošice - lijevo uz potok Paleža, pored Marića kose (desno) na Ljeskovac _ Pašino brdo - vrh Sošica (1209 m nv) - Zavjetna kapelica "Gospa od Anđela" - silazak sa Sošice na cestu u vukanski gaz.
uto smo parkirali u Modruši, pri skretanju sa asfalta iza hajdučkih vrleti prema Blidinju. Kružna tura: Modruša - Goluša - Vran - kota 2006 - Mali vran - Vranić - Jama - Modruša. (9h 41 / 5h16)
Kružna tura: Police - Bojadžin do - Džamija - Veliki Ljeljen - Mali Ljeljen - Trojani - stećci na Policama. Dolazak autom asfaltom iz Sarajeva, preko Bjelašnice kroz Šabiće, Tušila i Sinanoviće, na Police, put nastavlja u Luku i dalje u Konjic. Trajanje ture: 5h 50 min / 3h 40 min Staza do Džamije je vidljiva i markirana, od Džamije na Ljeljene nije ali je orijentaciono vidljiva, treba pratiti greben i ići travnatim dijelovioma. Vrhovi: Džamija, Veliki i Mali Ljeljen su označeni. Povratak smo izveli prema Jezerima pa preko Trojana.
U selo Gornja Borovica se dolazi asfaltom sa ceste iz Dragovićke luke prema Varešu, pa prvo skretanje lijevo. Prođe se i Donja i Gornja Borovica i auto parkira pred crkvom. Iz pravca Kaknja, preko Kraljeve Sutjeske, asfalt je do skretanja za Nažbilj a onda je makadam preko Kopijara do Dragovićke Luke. Desno se ide za Bobovac i Mijakoviće a lijevo za Vareš tj Borovicu. Staza nije markirana, koristili smo seoske puteve.
Distance: 6.57 km.
43.927647
17.884562
Zec planina / Brusnica - Dernečište - izvor Vrbasa - Luka - Vitreuša - Međugorje - Smiljeva kosa - Jezera - RC
20 km, ukupno vrijeme: 8 h 45 min, vrijeme hoda: 6 h. Dolazak na parking ispred RC "Brusnica" makadamom iz pravca Fojnica - Bakovići. Staza do Dernečišta je markirana, do izvora Vrbasa i dalje u Luku i katun Lučine postoji seoski put. iz Lučina smo nastavili uspon strmim drumom za izvlačenje šume, pa kroz dio šume na kotu 1720 (Vagan) i onda strmim grebenom ispod kleka na Vitreušu. Sa Vitreuše smo se spustili do Marine stijene i onda vidljivom stazom (putem) do Međugorja, pa orjentaciono na Smiljevu kosu. Sa smiljeve kose smo se spustili stazom prema Zečijoj glavi pa čobanskom stazom strmo naniže na Jezera iznad Gvožđanskih staja. Vratili smo se na dolaznu, markiranu stazu, preko potoka Konjuh, pored Karaahmetovog mezara na parking RC "Brusnica".
Visočica Auto smo parkirali na proširenju iznad Mandinog potoka, na asfaltnom putu od Sinanovića prema Bjelimićima. Kružna tura: Mandin potok - Baturak - Glatko - Kom - Mehki do - Crveni kuk - Mandin potok. Staza je uredno markirana. Sa vrha Glatko nismo išli markiranom stazom nego smo se spustili travnatom kosinom u dolinu, pa se popeli na stazu prije samog uspona na Kom. U povratku smo, ispod Baturka, skrenuli desno naniže, sa markirane staze, u travnatu livadu, Mehki do, gdje se nalazi ploča sjećanja na planinara Davora C. Nakon toga smo se pored šume, desno, popeli na greben kojim smo se popeli na Crveni kuk. Do auta smo sišli markiranom stazom.
U selo Bobovica se dolazi asfaltnim putem sa ceste od Šabića prema Tušilima, ima putokaz desno. Kružna tura: Bobovica - Drstva - Malo brdo - Veliko brdo - Vito - Đetelaš - Parić - bivak "Zoran Šimić" - Međeđa - Bobovički brijeg - Brvanjske stijene - Bobovica. Staza od Bobovice do bivka "Zoran Šimić" je markirana. Od bivka do potoka Međeđa nismo imali ni stazu a od potoka smo našli stazu "Vučko trail" i dobra je, čak je od Brvanjskih stijena i markirana. Mrak nas je uhvatio, po izlasku na livade ispod sela Bobovica, pa smo izgubili stazu i išli orjentaciono prema svijetlima u selu.
Auto smo parkirali na raskrsnici ispod "Medene doline" na putu sa Ponijera prema Kr. Sutjesci. Prešli smo potok Borivu i uzbrdo, šumskim drumom, na markiranu stazu sa Vrhevlja u Vukanoviće. Sa staze smo skrenuli na livadu sa vikendicom, pa opet na stazu. Sa staze smo skrenuli lijevo, šumom pa livadom, na vrh Ravno javorje/Ravan planina. Sa vrha smo nastavili proplancima, orijentaciono grebenom sve do grebenskog, oštrog, silaska kroz šumu (ovdje treba pažnja) Pa na šumski drum sve do makadama iznad Mehorića. Onda lagano tom cestom, pored Borive naviše, nazad na Ponijere.
Kružna tura (8,5 sati): pošta u Haljinićima-preko oronulog radničkog mosta na Trstionici-kroz livade u Seoce, prvo u zaseok Juriće, pa pored jame Begići u zaseok Begići-livadama ispod Bištrana, pred školu u Bištranima-uzbrdo do mezarja Bošnjaci-spuštanje do debelog hrasta-uspon na Esov čardak, odmor-izlazak na asfalt za Trnovce, lijevo-silazak asfaltom prema Bištranima, pa lijevo na makadam prema Barici-odlazak na Golo brdo sa pogledom na Visoko-povratak do groblja u G.Slapnici-Orlovac-spuštanje na asfalt iznad Slapnice, pa makadamom desno pored korita sa vodom na šadrvan Stolić, odmor-spuštanje u Brežane, pa asfaltom kroz selo uz Trstionicu do žičanog mosta Bjelopoljaka-prelazak preko Trstionice prema pogonu rudnika Haljinići, pred zadrugu u Haljinićima.
Kružna tura: apartman Cvitanović iza crkve u Kleku, pa uz ulicu, preko magistrale, stazom do crkve u Smrden-gradu - kula, pa cestom lijevo do nekropole stećaka - cestom lijevo naniže, kroz masline, u napušteno selo Prović - zaraslom stazom na brdo(kamenu stijenu) - desno, kroz smreke, na stazu koja se spušta iznad Duboke i Radalja, na kulu u Kleku.
Distance: 5.24 km.
43.377288
18.539525
Zelengora: Jugovo j. - Kotlaničko j. - V.Zimomor - Štirinsko j. - Orlovačko j.
Dolazak iz pravca Sarajeva prema Foči, u Dobrom polju skrenuti desno prema Kalinoviku, pa u Jažićima lijevo prema Orlovačkom jezeru. Asfalt je do kraja sela Jelašca i onda je dobar makadam do Konjskih voda, gdje je postavljen ram za slikanje "Kalinovik"( 7 km), dalje je lošiji makadam (9 km). Uglavnom može se proći autom. Kružna tura: Planinarska kuća na Orlovačkom jezeru - naviše prema Borilovićima, svratiti na vještačko Jugovo jezero - naviše, sjekući krivine makadama Orlovačko j. - Čemerno) izaći na Prevoj, Borovno brdo (1750 m nv) - desno, blago uzbrdo, ima markirana staza koja vodi sve do Kotlaničkog jezera - Od jezera na vrh Veliki Zimomor ( 1815 m nv), orjentaciono - silazak sa V.Zimomora na Štirinsko jezero, orjentaciono - izlazak desno, na markiranu stazu koja ide na vodu pa podno brda, lijevo preko G.Bare na D.Baru sve do mjesta gdje smo parkirali auto - Nastavili smo pored pl.kuće pa cestom na Orlovačko jezero, gdje smo se okupali. Tura je trajala 8,5 sati / 5 sati hoda.
Kružna tura: selo Kozice - selo Mejdan - selo Vladići - izletište Vladića vrh, 1030 m nv - vrh Sivica, 1226 m nv - selo Dragačići - slapovi Kozice - selo Kozice. # (7 / 4 sati hoda) Na raskrsnicu za selo Kozice se dolazi iz Kaćuna (Kiseljak - Busovača), uskom krivudavom asfaltnom cestom kroz naselja Živčići i Vukelići, pa onada makadamom. Napomena : Uspon na vrh Sivica, sa Vladića vrha, je strm kroz bukovu šumu. Spust sa je takođe težak i strm, što otežavaju kupine. Veći dio puta između sela je šumskim cestama a povratak sa slapova Kozice je utabana šumska staza. Tura nije markirana, mi smo vrh Sivica obilježili kamenom kupom.
Dolazak u selo Zoroviće je iz pravca: Sarajevo - Pale - Prača - Orahovice - Zorovići. Put do Prače je asfalt, pa se skreće iza džamije na uski asfalt, kroz šumu do Orahovica a onda makadam do Zorovića, koji dalje nastavlja do planinarskog doma na Rudoj glavi. Kružna tura: selo Zorovići - Oruča voda - Klekić - Klek jahorinski - Borovac - Alibegovica voda - Pl. dom "Nedim Pilav Jogi" - Ruda Glava - Iznad Hrančića - Zorovići. Tura nije tehnički zahtjevna iako ima veoma jak uspon do Kleka i strmo spuštanje pod stijenu Kleka prema Borovcu. Staza nije markirana, osim na dijelu od Kleka do Borovca gdje postoji opasnost od MINA !!! Za turu je potrebno minimalno 7,5 sati, tj 4 sata hoda.
Tura: Rajski do - Lanište - Sustavac - Kožljen - Pešter - Zmijsko jezero - Ovčije ždrijelo - Oblik (1876 mnm) - Crno jezero - Veliko jezero - Platno jezero - Šišan - Glibavac - Pl.dom "Runolist" - Sustavac - Lanište - Turovi. Staza je markirana. Potrebno je 11 sati / 6 sati hoda.
Distance: 21.6 km.
43.633382
18.433078
Treskavica: Kružna / Rajski do - izvor Bistrice - Spasovača - Kozija Luka - Susatavac
OBAVEZNO KRETANJE MARKIRANOM STAZOM ZBOG OPASNOSTI OD MINA !!! Kružna tura: Rajski do - Lanište - mjesto pogibije Zaima Imamovića ispod Čeline - Velika Bara (Spasovača) pod Lupočom - Kozija Luka - Sustavac - Lanište - Rajski do. Trajanje ture: 9 sati / 5 sati čistog hoda. U Rajski do se dolazi asfaltnim putem sa pravca Sarajevo - Trnova, desno prema Turovima, skrenuti lijevo u Tošiće pa odma desno do kraja puta gdje se nalazi lovačka kuća "Rajski do".
Konjsko polje - Kota 2190 - Dernječišta (2238) - Mala Ljubišnja (2073) Dolazak na Konjsko polje autom. Na Dragočavi skrenuti desno preko mosta na Ćehotini i nastaviti asfaltom do gornje Dragočave gdje prestaje asfalt pa nastavlja makadam do Zavaita pa pored Meštrevca na Konjsko polje. Od mosta na Ćehotini do Konjskog polja ima oko 50 km. Staza od Karovića koliba do Dernječišta je markirana i lijepa za hodati. Odlazak na Kotu 2190 je kroz kleku i samim tim otežan. Sa Dernječišta do male Ljubišne je kleka koja je na mjestima skoro neprohodna i nije markirana, kao ni povratak na Konjsko polje.
Sa ceste Sarajevo-Konjic, kod benzinske pumpe "Petrol" skrenuti lijevo na usku krivudavu asfaltnu cestu u selo Džepi. Nastaviti asfaltom u selo Vrdolje. Iz Vrdolja, pored vode se može na makadam za Blace (ima putokaz). Bolje je krenuti asfaltom za Čuhoviće, pa na prvom skretanju desno na makadam za Blace. Kružna tura: Blace - crkva iznad Blatačkog jezera i dolazak na markiranu stazu (via Dinarika) koja vodi uz desnu obalu kanjona Rakitnice, preko vrhova - Markovac (1458 m nv) - Veliki Lisac (1504 m nv) - Mali Lisac (1408 m nv) - Grad (1381 m nv) - donjom nemarkiranom stazom u selo Lukomir - povratak gornjom markiranom stazom, za vodovodom preko Lovnice, u selo Čuhoviće - preko Gradine i livada orjentaciono nazad, vodeći računa da izbjegavamo vrtače i ograde. Potrebno je 8,5 sati, odnosno 5,5 satiu čistog hoda.
Polazak sa proširenja pored ceste "Foča - Dragočava" pa prooranom šumskom cestom, ispod stijene Vranjače, pored devastirane šumarske kuće, uz potok Bakić do Bijelih voda. Uz ovaj potok se može nastaviti do Lučeva brda...
Autom se dolazi iz pravca Foče, kroz Dragočavu do rampe na Bakiću. Tu se može parkirati auto ili ako je terenac ili GOLF 2, kao u nas, možete ići sve do vode Kremenik i usput peti vrhove. Vrhovi: Lučevo brdo, Zečje i Slabić, koje smo mi peli, nisu markirani. Najveći među njima je Pliješ (1717 mnm) i na njega postoji marka sa Bakića, preko Toholjske planine a može se izaći i sa vode Kremenik.
Od Kaknja do Ponijera je oko 21 km (40 min) Skrenuli smo lijevo, makadamom prema Zavidovićima, i auto parkirali naspram spomenika na Meljiću (Ahmeljici). - Staza od Meljića, preko Velikih glava do uspona na Crni vrh je dobro markirana. #1 h. - Strmi uspon, davno markiranom i slabo vidljivom stazom, na Crni vrh # 1 h. - Priječenje preko porušenih stabala i travnatim terenom do Načvi # 1 h. - Uspon od livade u Načvama, gdje se nalazi i lovačka kuća (lovci iz sela Krševac), na vrh grede Bakoš # 30 min - Povratak sa Bakoša na greben Bore, pa uspon na Crni vrh # 1,5 h. - Strmi spust sa Crnog vrha na livade Velikih glava # 30 min - Preko livada pa strmi uspon na Velike glave i povratak na Meljić # 1 h Znači, za turu je potrebno 6,5 sati hoda/8 sati sa odmorima.
Auto smo parkirali na platou Velike (1141 mnm) naspram nekropole stećaka, pored asfaltne ceste Bradina - Repovci. Kretali smo se vidljivim, nemarkiranim ili davno markiranim stazama: a) Uspon na Lisin #2,5 h: Velika, 1141 mnm (stećci) - Voznik, 1324 mnm (kuće i voda na kadi) - Treskavica, 1450 mnm (vidikovac) - Lice (golet pored šume) - Lisin, 1742 mnm (najvisočiji vrh Bitovnja planine) b) Silazak sa Lisina #0,5 h, zaraslom, davno markiranom stazom u Repovačku kosu, 1536 mnm (Crepulje) gdje smo odmorili pored zaključane vikendice. Od Lisina do Čadora ima oko 9 km. c) Priječenje šumskim putem #1 h, prema planinarskim domovima na Pogorjelici (Fojnica) i Lopati (Krešavo) i onda uspon na Debelo brdo, 1652 mnm. d) Silazak sa Debelog brda pa uspon na Martinov grob #0,5 h, 1662 mnm, odakle se desno naniže ide na planinarski dom "Lopata". e) Nastavljamo grebenom #0,5 h, putevima koje prave "ljubitelji prirode sa motornim vozilima"na Cmiljevu kosu, 1690 mnm pa na Oblo brdo, 1693 mnm, gdje se nešta pravi. f) Spuštamo se do biciklističkog putokaza na drumu, za Megaru i Pogorjelicu, pa se penjemo na Čadore #0,5 h, 1700 mnm (drugi po visini vrh Bitovnje) g) Povratak markiranom planinarskom stazom (stubićima) prema Martinovom grobu, pa desno na cestu ispod Debelog brda #1,5 h. h) Sa te ceste se kratko spuštamo na široki šumski put koji vodi sve do vikendica iznad Repovaca, prolazimo kroz ograđeno imanje i izlazimo na Gradinu ispod Lica Lisina preko koje se može sići u selo Repovci #1,5 h. i) Nastavljamo priječiti kroz smreke, zaraslim ovčijim stazicama, iznad žičane ograde pa kad nam je dosadilo, preskačemo na livadu ispod pa na put preko potoka Prijezinac na raskrsnicu Voznik i dolaznom stazom naniže na Veliku #1,5 h. # Znači za turu je potrebno cca 10 h hoda/ 11,5 h sa odmorima.
Distance: 25.48 km.
43.652446
18.238031
Sa Visočice (Bobovica) preko Rakitnice, na Bjelašnicu (Umoljani)
Vozeći se iz pravca Sarajeva, auto ostaviti na proširenju naspram autobuskog stajališta, na raskrsnici, prije mosta preko Rakitnice za Tušila i desno naviše za Umoljane. Kružna tura: - Preći preko mosta na Rakitnici i sa ceste skrenuti desno na prvi betonski most preko Tušilske rijeke, ne ići na česmu ispod jer tu više nema drvenog mostića. Preko livade smo se vratili na čobansku stazu, kod vode, prema selu Bobovica. Do sela ima asfaltni put, kojim nismo išli. - Po ulasku u selo, pored prve štale, smo skrenuli desno i prateći čobansku stazu kroz smreke, smo izašli na vrh Prut (1436 m nv). Naziru se ostaci nekad markiranog vrha i jedva vidljive staze. - Vratili smo se u selo Bobovica i markiranom stazom sišli u kanjon Rakitnici, na most "hair ćupriju". Silazak je jako strm i opasan, pa je potreban oprez. - Uspon prema vodopadu Peruće smo nastavili markiranom stazom prema selu Lukomir, gdje nismo išli. Sa staze smo se spustili na vidikovac sa kojeg se pruža lijep pogled na vodopad iznad i na kanjon Rakitnice ispod. - Od vidikovca smo krenuli desno, strmo uz Debelo brdo, tako da nismo prelazili potok Peruće. Izašli smo kod osamljenog mezara na stazu "Lukomir - Umoljani" koja je dobro utabana i markirana. - Prešli smo Studeni potok i nastavili blago naniže, prema vodenicama na vrelu Sedrenik, ispod Umoljana. - Spustili smo se strmom stazom pored vodenica o kojima niko ne brine i prešli preko potoka Sklope, pa uzbrdo, preko livade ispod vikendica na cestu za Umoljane. - Prešli smo cestu i orjentaciono se popeli na greben kojim smo se spustili do nekropole stećaka, pa nakon toga silazak na most prije kojeg smo ostavili auto. *** Za turu nam je trebalo 9 sati, odnosno oko 6 sati čistog hoda (telefon nije tačno očitao vrijeme).
Tura: Vareš/Jezero "0" - Rajčevac - Pl.dom "Javorje"/Perun - Popov Čardak, vidikovac - vrh Peruna, Karahasanovina/1472 m nv - Sedrenik, voda - Slavinska rijeka - Kruškovac, prevoj - Međušumice - Mijakovska rijeka - zaseok Kolakovići - selo Juse - Bobovac - kanjon Bukovice - Riječnjaci - most na Trstionici za Poljane na ulazu iz Kaknja u Kraljevu Sutjesku. Staza iz Rajčevaca, u Varešu, do vrha Peruna, Karahasanovina / Karasovina, je markirana. Silazak sa vrha na vodu Sedrenik nema marke. Može se vratiti markom nazad, pa cestom prema Sedreniku. Spustiti se u Slavinsku rijeku, pa markiranom stazom na prevoj Kruškovac. Dalje postoji markirana staza koja kroz Mijakoviće, asfaltom vodi na Bobovac. Mi smo koristili prečice, livadom pored kuće u Međušumicama sve do Mijakovske rijeke. Zatim smo, kroz Kolakoviće, prije Mijakoviće, skrenuli seoskim putem u Juse, pa na Bobovac. Sa Bobovca, koritom Bukovice, "stražarskom stazom" koja je markirana do Riječnjaka, pa makadamom do mosta za selo Poljane, na ulazu u Kraljevu Sutjesku iz Kaknja. Za turu je potrebno 10 sati, čistog hoda 7 sati.
Bukovički kružni put Na Uževicu se dolazi iz Sarajeva, pored Koševa i Pionirske doline u Nahorevo, pa uskom cestom do samog ulaska u šumsku stazu prema vodopadi Skakavac. Staza je markirana do Bukovika. Sa vrha Bukovika slijedi spuštanje do ceste pa lijevo na vodu i livadama u Močioce. Mogli smo skratiti put pa sa ceste ići desno, pravo u Donje Močioce pa na stećke. Sa stećaka na vodu pod stijenom, preći cestu i uzbrdo pored ranča "Đozo" na Čardakliju. Lijevo je vidikovac iznad litice sa pogledom na Sarajevo, pa na prevoj i kroz šumarak na markiranu stazu koja sa Bukovika vodi, preko Sedam vrela, nazad na Uževicu. Za turu je potrebno 4 sata čistog hoda a ukupno barem 8 sati.
Bukovički kružni put Na Uževicu se dolazi iz Sarajeva, pored Koševa i Pionirske doline u Nahorevo, pa uskom cestom do samog ulaska u šumsku stazu prema vodopadi Skakavac. Staza je markirana do Bukovika. Sa vrha Bukovika slijedi spuštanje do ceste pa lijevo na vodu i livadama u Močioce. Mogli smo skratiti put pa sa ceste ići desno, pravo u Donje Močioce pa na stećke. Sa stećaka na vodu pod stijenom, preći cestu i uzbrdo pored ranča "Đozo" na Čardakliju. Lijevo je vidikovac iznad litice sa pogledom na Sarajevo, pa na prevoj i kroz šumarak na markiranu stazu koja sa Bukovika vodi, preko Sedam vrela, nazad na Uževicu. Za turu je potrebno 4 sata čistog hoda a ukupno barem 8 sati.
Dolazak autom u selo Diva Grabovica je sa ceste Jablanica-Mostar, iza mosta Begića i Begovića kod hidrocentrale Grabovica. Skrenuti desno, preći Neretvu pa naviše, desno asfaltom i na kraju kratko makadamom koji vodi skroz do sela Diva Grabovica. Mi smo auto parkirali pokraj mezarja. Tura je kondiciono i tehnički zahtjevna, potrebno je 9,5 sati hoda sa odmorima, odnosno 7 sati čistog hoda. Staza je čitavim dijelom markirana i možemo je podijeliti na četiri etape: 1. (1h 45min) Lagani uspon stazom pored kamenoloma, pa lijevo šumom, pored klupe za odmor, do bivka pod Velikim Kukom "Žiško". 2. (2h 30min) Teži dio staze koji je dijelom osiguran i sajlama pa je dobro imati rukavice i osiguranje. Od bivka Žiško ulazimo u kanjon Zli potok i penjemo se uz pomoć sajle, desno na vidikovac (20 min). Zatim idemo strmo grebenom naviše, pa priječimo strmim i jedva vidljivim puteljkom do osiguranog spuštanja u prvi potok (1 h) a zatim opet strmo naviše pa u drugi potok (30 min). U oba potoka je bilo vode, tako da smo se mogli i osvježiti. Iza toga ide opet strmi uspon (30 min) pored stijene sa spomen pločom Kujti i naviše do donjeg vidikovca Tise, pa za nekih 10 min laganijeg uspona na gornji vidikovac Tise, što je i najvisočija tačka ture. Sa vidikovca se spuštamo do kuće "Tisa" (1380 m nv) koja je u lošem stanju. 3. (1h) Od kuće "Tise" idemo pored srušene konjušnice, spuštamo se prema vodi, pa penjemo na vidljivu (markiranu) stazu koja se serpentinama spušta u suhi kanjon Plaskog potoka a onda se zidanom stazom lagano spuštamo do kuće "Žlijeb". Kuća na Žlijebu je obnovljena i u izuzetno dobrom stanju. - Za odlazak na vidikovac Žlijeba je potrebno 10 min, ali je sa njega takav pogled da smo ostali sahat vremena. 4. (2h) Silazak sa Žlijeba lijepo uređenom i dobro markiranom stazom do ishodišta u selu Diva Grabovica. Na samoj stazi postoje dvije stalne vode.
U selo Džepi se dolazi krivudavim, strmim i opasnim asfaltnim putem sa ceste Sarajevo - Konjic. Prije Konjica kod benzinske pumpe "Petrol" skrenuti lijevo i voziti sve do džamije u selu Džepi, gdje se može naći parking za auto. Staza nije markirana. Od džamije ići "kozijom" stazom pravo naviše, pa prijeko desno, onda lijevo na makadam, kroz Doca na visoravan Husamovine. Onda opet lijevo, na zapad, ići sve do grebena, prolazeći pored kamenih ograda i katuna. Pratiti greben i doći na njegovu najvisočiju tačku, Podvršte (1273 m nv). Sa grebena se pruža izuzetan vidik na ostatak Bjelašnice (Hranisava, Krvavac, Lovnica), pa na Visočicu (Džamija), Crvanj, Velež, a najljepši pogled je na Prenj (Osobac, Velika kapa, Cetina), dalje na Čvrsnicu, Vran, sve do Raduše. Nastaviti kretanje grebenom gdje su Bitovnja i Lisin orjentir i doći na vidikovac Oštra stijena (1238 m nv). Naravno da se vidi Konjic i Jablaničko jezero. Nastaviti spuštanje travnatim terenom, prateći greben, nailazimo na stazu koja se strmo spušta kroz šumu i kameniti teren sve do dalekovoda, pa lijevo u selo Stari grad. Iz Starog grada nastaviti makadamom i sići na cestu pri ulasku u selo Džepi. Za turu je potrebno oko 6,5 sati a čistog hoda oko 4 sata.
Dolazak u Dragan selo je asfaltom, skrenuti sa puta Jablanica-Mostar u Glogošnicu. Iz Glogošnice kroz selo Ravna i parkirati ispod info table planinarske karte Prenja u Dragan selu. Markirana staza vodi pored starih kamenih i novih kuća uz Dragansku rijeku, preko 3 mostića do vodozahvata "Paklina". Onda serpentinama uzbrdo kroz šumu ispod stijena "Podsubaša" pa strmo uzbrdo na "Potok" i uzbrdo do "Dževlanuše" gdje se otvara vidik prema vrhovima Prenja Cetina i Ogorjela gruda. Nastaviti lijevo do putokaza za Kadu i još 1 km do planinske kuće "Kada", koja je otvorena i ima vodu. Vratili smo se istom stazom, sad strmo naniže u korito Draganske rijeka pa u Dragan selo.
U selo Kašiće se dolazi iz pravca Konjica (cca 25 km) prema Glavatičevu, ima putokaz iza Boračkog jezera. Neretvu preći preko betonskog mosta i onda makadamom (cca 3 km) do Kašića. Prije sela skrenuti desno, prema starom groblju pa na krivini lijevo (ne može se odjednom skrenuti autom). Nastaviti pored kuća u gornjem selu Kašića do vode gdje se može ostaviti auto. Tura vodi livadom odma iznad vode, naći početnu marku i nastaviti je pratiti, pored pećina u Potkomlju, nakon kojih se mogu ostaviti štapovi jer do samog vrha (819 m nv) ima mjesta gdje je potrebno koristiti i ruke pri penjanju i otpenjavanju. Stari Grad KOM je bio sjedište Srednjovjekovne Humske Komske župe. Po silasku sa Koma, vraćamo se na livadu i nastavljamo pratiti marku prema kanjonu Rakitnice. Nakon prelaska mosta na Rakitnici otišli smo prvo, pored vikendice, na vidikovac iznad ušća Rakitnice u Neretvu, spustili se na ušće (nema marke, ali se vidi staza) i uz merdevine vratili na vikendicu a onda nazad na ishodište.
Od škole asfaltom naviše do vrha Hrasničkog puta pa nastaviti do vidikovca Hurije, gdje se nalazi i spomenik. Izbjegavajući blato, nastavili smo blago uzbrdo prema Đininoj klanici, pa livadom na drum prema Trijepču. Od lovačke kuće smo se popeli na proplanak u borovoj šumi gdje smo i odmorili. Spustili smo se opet na drum pa nastavili do raskrsnice u Hrastovini, onda prema Rozima. Sišli smo sa ceste na šumsku stazu do vode Tavnik pa kroz šumu, bez staze, se popeli na Lopatu i onda na Megaru u Lisinama. Opet smo se vratili na drum prema tzv Prvoj čairi na Rozima, gdje smo odmorili. Slijedi spuštanje prema Mlakama, pored javorskog greblja na put iz Kujavča prema Vrani. Odma nakon prolaska lovačke nastrašnice, skrenuli smo desno na šumsku stazu kroz hrastovu šumu i došli na kontejner odakle se pruža izuzetno lijep pogled na Kakanj. Odlučili smo se spustiti na kujavačke čaire i onda spustiti u njive Donjeg Banjevca. Preko livada smo se blago popeli do česme u Jezeru i nastavili opet livadama pored malinjaka i vode Kostaljevac do Ćamilove česme naspram dobojskog greblja a onda kratko asfaltom do parkinga.
Ishodište je Mačkovac u Kraljevoj Sutjesci, iz avlije Dragana Aždajića. U Mačkovac se dolazi autom iz pravca Kaknja, na 1 km prije groblja u Kraljevoj Sutjesci. Staza nije markirana a silazak sa stijene Streževice je veoma strm i zahtjeva veliki oprez, kao i povratak, uskom stazom na velikom nagibu, prema koritu ispod sela Teševo. Kružna tura: Sa ceste se ide uzbrdo, pored Draganove kuće, kroz hrastovu šumu pored potočića koji ljeti presuši. Izlazimo na proplanak pa idemo lijevo do korita za napajanje stoke i penjemo na ograđene livade. Opet se penjemo lijevo, prema hrastovoj šumi, gdje se nalazi nekropola stećaka a ispod je selo Kevilji. Nastavljamo iznad Kavilja i Mahale do borove šume gdje se nalaze sto i klupe za odmor. Vraćamo se na traktorsku cestu koja vodi dalje uzbrdo, pored rezervoara za vodu, na Orljaču gdje se nalazi još jedna nekropola stećaka. Odatle se pruža lijep pogled na zaseoke Ričice (Bjeloševići i Babići, zapadno i na sjeverozapadu Škomlići i Grmače). Nastavljamo se peti prema sjeveru, kroz devastirano selo Teševo pa prijeko na istok prema groblju sa kapelicom Svete Ane. Dalje je zarasla staza kroz borovu šumu, do betonskog korita sa vodom Prisade i onda blago naniže do strmog spuštanja na stijenu Streževica. Sa Streževice je lijep pogled na Hrid i Liješnicu kao i kanjon Trstionice ispod. Vraćamo se na neku lovačku stazu koja se strmo spušta pored još jednog betoniranog korita sa vodom a onda oprezno, strmo naniže, zaobilazeći stijenu kanjona Urve sa lijeve strane dolazimo na stazu sa stijene Veljača prema Teševu a iznad Franjevačkog Samostana u Kraljevoj Sutjesci. Sreća pa je čitava strana obrasla hrastom što čini kretanje sigurnijim. Stazica vodi dalje, ispod stijena u kanjon potoka Urva koji nastaje topljenjem snijega i ide pored Samostana u Trstionicu. Blago se penjemo od Urve prema zapadu na proplanak kuda je išao stari put za zaseok Juriće pa se spuštamo na vodu pored puta iz Kr.Sutjeske na Teševo. Prelazimo put i nastavljamo stazom na jugozapad prema livadama Zečeva i južno pored dvije kolibe na proplanak iznad Draganove kuće.
U selo Crnač se dolazi, asfaltnim putem, iz Kaknja kroz Zgošću pa prema Ponijerima i brzo skrenuti oštro lijevo. Od džamije u Zgošći do džamije u Crnču ima oko 2 km. Na turu smo krenuli od crnačke džamije... Tura: Crnač - pećina Prolazača - Crnačka gradina - Vis - Stipan - Debelo brdo - Gornji Banjevac - Kamen - Gornji Klanac - Kamenolom "Greben" - Pope. Od džamije(mesdžida) u Crnču nastaviti desno cestom uzbrdo, pored žive ogrde kuće Kubata, na ledinu sa koje se pruža lijep pogled prema Zagrađanskoj gradini. Iznad kolibice ući u grabovu šumu pa puteljkom naviše kroz borovu šumu i nekom od zaraslih šumskih staza doći pod stijenu Crnačke gradine gdje se nalazi pećina tzv Prolazača. # Postoji srednjovjekovna priča da se u Crnču, tadašnjem Markovom dolu, kovao novac srednjovjekovne Bosne. Prolazača je služila kao neki punkt na rimskom putu. # Nastavili smo pored stijene, od Prolazače na vrh Crnačke gradine (803 mnm) sa koje se pruža lijep pogled na kakanjsku kotlinu i naračito lijep pogled preko Zagrađanske gradine na Lipnička brda. Sa Gradine nastavljamo prema Visu i spuštamo se na traktorski put prema Stipanu. Na raskrsnici, gdje je drveni bunar, idemo lijevo, ispod puta su dvije male kolibe i iznad još dvije pa ulazimo u šumu po sredini Debelog brda, gdje dominira hrast i grab a ima i pošumljenih borova. Staza je izuzetno lijepa, naročito na dijelu gdje je napravljen mostić sa dvije klupe. Iza borova dolazimo u lijepo uređeno selo Gornji Banjevac, odmaramo na šadrvanu sa klupom i stolom i prolazimo pored izvora Pišća, gdje se nalazi nacionalni muzej i još objekata koje su uredili mještani G.Banjevca. Izlazimo na asfaltnu cestu i vraćamo se njome prema Kaknju. U selu Kamen nastavljamo pravo, kako ne bi hodali cestom, preko Gornjeg Klanca, na Hidrogradnjin kamenolom "Greben" pa preko Šljivice u Pope.
Najbolje bi bilo da vas neko cestom odveze do džamije u Brnju. Od džamije nastaviti uz Bilivojski potok i preko mosta, lijevo skrenuti u zaseok Brnja Žugolj. Sa ceste krenuti uzbrdo, pored tri smrče, stazom kroz napušteno selo, pa kroz šumarak na ledinu ispod Kičeve. Izaći na cestu kojom se sa Površinskog kopa odvlači jalovina pod Bijele vode. Preći cestu i ići traktorskim putem do proplanka sa klupom gdje se nalazi izmješteno tursko greblje. Dalje je uzbrdo, kroz hrastovu šumu Mehale, sve do vrha Kičeve (975 mnm). Sa vrha smo se odlučili spustiti jugozapadnim grebenom i sišli smo na traktorski put koji nastavlja spuštanje ka jugu, prema selu Mramor. Nastavili smo drumom iznad Pomenica spuštajući se na cestu površinskog kopa iznad zaseoka Trešnje. Nastavili smo preko Površinskog kopa do Velike ravni (665 mnm) gdje se nalazi lijepa vikendica sa panoramskim pogledom na Kakanj. Da bi izbjegli strmo spuštanje kroz Rivišća u Pope, otišli smo prijeko prema Stupama i onda naniže ispod "Pušila" pravo prema Lozančićima, zaobilazeći Vrtliško jezero, sišli u Pope.
Kružna tura: Raskrsnica - Meljić - Debelo brdo (1200 mnv) - Tisa - Dugo javorje (1214 mnv) - D. Močila - Medena dolina - Ponir (1072 mnv). Na Ponijere se dolazi asfaltnim putem: Kakanj - Zgošća - Tršće - Paočine - Vrhevlje - Ponijeri, 20 km. Staza je lagana, idemo blago uzbrdo, cestom prema Zavidovićima. Na Meljiću skrećemo desno, pored zadnje vikendice na Debelo brdo. Nakon toga sljedi blago spuštanje pa prijeko do Tise gdje se nalazi usamljena vikendica. Dalje se penjemo prema Oglavku pa skrećemo desno na vrh Dugog javorja. Spuštamo se sa desne strane vikendica na proplanku do donjih vikendica gdje se nalazi otvorena koliba idealna za odmor. Nastavljamo spuštanje do ceste "Močila-Opaka ravan", idemo lijevo prema Močilima i spuštamo se na glavnu cestu koja dolazi iz Kraljeve Sutjeske na Ponijere. Idemo desno, lagano uzbrdo, pored restorana "Medena dolina" na Ponir gdje se nalazi dno skijaške staze a u blizini je i raskrsnica gdje smo ostavili auto.
NOVOGODIŠNJA TURA Krenuli smo sa skretanja, prije Kr.Sutjeske, preko mosta za Poljane. Idemo cestom kroz Kraljevu Sutjesku, pored najstarije džamije u BiH, pa preko mosta na Trstionici pored partizanskog spomenika a sa druge strane ostaje franjevački samostan. Nastavljamo asfaltom do skretanja sa rampom, pored vikendica, pa na proplanak gdje je kakanjski GSS napravio klupu za odmor, iznad lokacije gdje je nekada bio planinarski dom. U Riječnjake se spuštamo nemarkiranom stazom. Dalje markirana staza vodi kanjonom rijeke Bukovice, prelazeći 3 mostića. Nakon drugog mostića smo morali ići iznad staze jer je Bukovica dobro nadošla pa potopila dio staze. Nakon prelaska trećeg mostića je strmi uspon sve do ruševina starog grada. Odozdo smo prošli pored antičkog bunara i onda stazom do Visa (807 m nv) gdje su ostaci glavne kule Starog grada. Vraćamo se preko livade sa obnovljenom crkvicom u kojoj je bio kraljevski mauzolej. U povratku nismo išli pored starog bunara, spuštamo se istom stazom na mostić prije kojeg ima izvor sa lijeve strane pa nakon prelaska odmorili na šadrvanu pored nabujale Bukovice gdje se ulijeva Mijakovska rijeka. Vratili smo se istom stazom u Riječnjake, opet oprezno zaobilazeći poplavljeni dio staze prije drugog mostića. Nakon Riječnjaka smo išli makadamom, pored vodozahvata "Bukovica" sve do ishodišta gdje smo parkirali auto.
Dolazak autom na Galicu iz pravca Travnika. Auto smo parkirali na Mrazišću, pri silasku sa asfalta, desno, na makadamu za pl.dom i relej na vrhu. Od info table i planinarskih putokaza krećemo naviše, prateći zimsku marku za planinarski dom na Devečanima. Nakon prelaska uvale penjemo se prema Paklarskim stijenama, skrećući desno sa marke za dom. Idemo rubom stijena jer je vrijeme to dozvoljavalo a potreban je oprez. Nakon vrha Paklarskih stijena idemo na Planinarski dom "Jusuf Pečenković" u kojem se uvijek može lijepo ogrijati, okrijepiti ... Nakon odmora nastavljamo pored katuna starom planinarskom stazom prema (O)Paljeniku, orijentaciono prateći relej. Obilazimo oko releja do Bajramove ploče, naravno povezujući pogledom sve planine od Kozare, Šatora, Cincara, Kamešnice, Raduše, Kupresa, Kalina, Vranice, Čvrsnice, Vrana, Bjelašnice, Huma ... Spuštamo se cestom do raskrsnice za pl.dom na Devečanima. Prelazimo cestu, prateći stubove struje i priječimo iznad "naše kuće spasa" iznad šume i spuštamo livadom na ishodište.
Na ishodište se dolazi skretanjem desno, sa magistralne ceste na Bradini, asfaltnim putem ispod Lisina. Prije Repovaca ima putokaz gdje je nagodno ostaviti auto. Vratiti se malo asfaltnom cestom i prije vode skrenuti desno na šumski put. Staza nije markirana osim od Koznika na Lijesku. Sa šumskog druma skrećemo prvo lijevo livadom uzbrdo dolazeći pod šumu ispod samog vrha Snježnice, onda strmo kroz šumu, desno naviše. Spuštamo se do vrha sa hrpom kamenja pa na sedlo Završja. Opet se penjemo kroz bukovu šumu na vrh Križ, pa spuštamo iznad Lijeske. Nastavljamo spuštanje i blago penjanje grebenom prema stijeni Koznika, dolazeći na markiranu stazu pored stuba dalekovoda. Završni uspon na stijenu Koznika je opasan pa je potrebno koristiti i ruke. Na samom kraju imaju merdevine koje omogućavaju lagan dolazak na vrh Koznik sa kojeg se pruža izuzetan pogled na Prenj i Čvrsnicu kao i ostale planine redom iza Čvrsnice, Vran, Ljubuša, Raduša, Bitovnja, Vranica, Bjelašnica, Treskavica, Visočica, Crvanj, Velež... U povratku smo sišli markiranom stazom do Lijeske gdje se nalazi spomenik i džamija. Nastavljamo šumskim putem do vode sa betonskim koritom i izlazimo lijevo na Završje. Sa Završja se spuštamo lijevom padinom Snježnice i šumskom stazom dolazimo do proplanaka Viduša, gdje je druga voda sa betonskim koritom. Nastavljamo zaraslom stazom do druma gdje smo se počeli penjati na Snježnicu. Povratak je istom stazom do putokaza za Repovce, iza vode, gdje smo ostavili auto.
Dolazak na Ponijere iz Kaknja, 20 km asfaltnim putem. Polazak na turu sa raskrsnice, Brnjic-Ponijeri, na Vrheblju. Krenuti cestom prema Ponijerima pa odma desno cestom pored vikendica. Na kraju asfalta nastaviti šumskim markiranim putem penjući se na vrh Mrganova siječa sa kojeg je lijep pogled na Tajan. Markirana staza dalje vodi do vode na Klupama. Tu smo skrenuli sa staze i šumom se popeli na vrh Ravno javorje sa kojeg je lijep pogled na Lipničko brdo i Vranicu. Sa vrha se spuštamo grebenom pa livadom, ulazeći u šumu i vraćajući se na markiranu stazu prema selu Vukanovići. U selo se spuštamo blatnjavim putem, prvo do štala iznad sela, pored korita sa vodom do crkve u Vukanovićima, naspram koje je zadruga u podrumu kuće ispod puta. Nastavljamo se spuštati asfaltnom cestom do dna Vukanovića gdje skrećemo lijevo na makadam do Izlaza. Lijevo je put za cestu (Kr.Sutjeska-Ponijeri) a pravo za Bočicu. Sišli smo sa blatnjave ceste desno, penjući se na vrh Bojišta pa naniže na put prema Gradini i lijevo na Planinarski dom "Bočica" od PD"Bobovac"-Kakanj. Nakon odmora smo se spustili markiranom planinarskom stazom u selo Zagrađe na asfaltnu cestu za Kakanj. U dnu sela, prije mosta, skrećemo lijevo na "Rudarsku stazu" koja vodi kamenitim kanjonom lijeve obale Zgošće. Nakon vidikovca Ćemala, kroz šumu, se spuštamo na livadu Ravne i čobanskom stazom silazimo u Zgošću, naspram džamije, na cestu kojom smo otišli na Ponijere.
Ponijeri su vikend naselje udaljeno od Kaknja 20 km, asfalt. Parking na ski stazi. Opis ture: Krećemo sa dna staze (1070 mnm) i do vrha je 1km, vrh Obrež (1215 mnm). Spuštamo se šumom u Močila, gdje se nalazi par vikendica. Penjemo se zapadnom stranom na Sošicu, gdje se nalazi kapelica. Spuštamo se pored vikendice sa sjeverne strane i šumom penjemo na sami vrh u šumi, Sošica (1209 mnm). Nastavljamo grebenom kroz šumu spuštajući se blago prema sjeverozapadu, skrećući strmo lijevo prema zadnjoj vikendici u Močilima. Ne silazimo do nje već se blago penjemo do gornjih vikendica i travnatim livadama do vikendica na Dugom Javorju. Šumom se penjemo na sami vrh Dugo Javorje (1214 mnm) i onda, opet kroz šumu, silazimo na livadu Tise. Dolazimo na markiranu stazu koja preko Debelog brda (1200 mnm) vodi na Tajan. Ispod samog vrha Tajana silazimo sa markirane staze, desno i strmo penjemo sa istočne strane na vrh Tajan (1297 mnm). Sa vrha silazimo, južnom stranom, markiranom stazom u Suhu i nastavljamo do ceste koja se spušta sa Ponijera u Kamenicu. Na kraju se vraćamo cestom na Ponijere, pored Beganove vode sa lijeve strane prije spomenika na Hmeljiću, pa spuštamo na skijalište gdje smo parkirali auto.
Područje planine Šćit, koja je ogranak Vranice prema Busovači, je poznato po nalazištu rijetkog kristalnog minerala hijalofan. Kružna tura: Luke - Osojski potok - Podolnice - Šćit (1781 mnm) - Poljana - Luška (1673 mnm) - Šćitski do - Đogat (1564 mnm) - Grenovice (1623 mnm) - Čardak (1650 mnm) - Skijalište Busovačke staje - Lokva - Kicelj (1600 mnm) - Suha voda - Luke. # staza nije markirana # Teren obiluje vodom. Dolazak autom na Luke, gdje se nalazi šumarska kuća, nastrešnica i voda, iz pravca Busovače na Tisovačku ulicu porede stadiona i izletišta Tisovice. Iza rampe je dobar makadam, ići lijevo sve do vikend naselja sa skijalištem Pridolci. Od Pridolaca je blago spuštanje solidnim makadamom do Luke, stati na vidikovcu Crvene stijene iznad kanjona Kozice. Opis ture: Od šumarske kuće u Lukama krenuti makadamom uz potok Kozice. Na prvom skretanju, gdje šumarija izvlači balvane, preći Kozicu i peti se šumskim drumovima prema vrhu Šćita prateći Osojski potok. Ispod vrha su Podolnice, proplanak sa kojeg se lijevo odvaja drum za Meteljku i Šćitsku kosu. Nama je cilj bio vrh Šćita, 1781 m nv, pa smo pratili desni odvojak druma i izašli šumom na vrh gdje ima trigonometrijski kamen. Sa vrha smo pratili greben prema Luškoj i preko Poljane, ne spuštajući se desno u Luške staje, izašli na vrh Luška (1673 m nv, nije obilježen) prije kojeg se nalazi nastrešnica. Sljedi spuštanje šumskim drumom za izvlačenje balvana u Šćitski do, pa uspon prema vrhu Đogat (1564 m nv, nije obilježen). Vraćamo se na stari šumski put i penjemo na vrh Grenovice (1623 mnv, nije obilježen). Opet se vraćamo na šumski put pa preko livade uzbrdo na vrh Čardak (1650 mnv, nije obilježen) sa kojeg se pruža lijep pogled na ostatak Vranice sa jedne strane i kotlinu rijeke Lašve, od Viteza prema Zenici, sa druge strane. Priječenjem brzo dolazimo na vrh skijaške staze sa liftom i spuštamo do HVO spomenika na Busovačkim stajama. Od spomenika idemo desno, pored pl.kuće "Mirko" iznad vikend naselja i desnom cestom blago naviše prema poljani Lokva. Pri spuštanju cestom smo skrenuli desno u šumu na vrh Kicelj (1600 mnv, obilježen gomilom kamenja) i kroz šumu vratili na cestu za Suhu vodu. Silazimo sa ceste i idemo pored desnih kuća opet na cestu. Dalje smo pratili cestu ali smo koristili stare kratice da bi se vratili na cestu koja se lijevom obalom Kozice spušta iz Luških staja u Luke.
Kružna tura : Groce - Kulina - Njivice - vrh Piljevine - Panđurišće, 954 mnv - Mlakve - Kaldrma - Lozišća - Ribničke krčevine - Turbe - Groce. # nije markirano. Sa magistralnog puta Kakanj-Zenica skrenuti, desno, za Donji Kakanj. Kod džamije skrenuti lijevo prema Tičićima pa desno, naviše, u selo Groce. Auto ostaviti na raskrsnici iza šehidske česme. Pješačenje početi uzbrdo, cestom i na vrhu sela sići lijevo na livade, pa vidljivom pješačkom stazom, koja ide trasom gasovoda, na Kulinu gdje se nalazi lovačka nastrešnica. Dalje, strmo naviše, voznicima, kroz hrastovu šumu, preko Njivica iznad stijena Piljevine, do crnogorične šume. Sići sa utabane staze, uz prorijeđenu šumu na sami vrh Piljevine, kako ga mještani nazivaju "Panđurišće" (954 mnm) odakle se pruža lijep pogled na Mošćanicu i zeničku kotlinu. Slijedi strmo spuštanje, sad kroz izuzetno lijepu bukovu šumu, do Mlakvi, gdje bi se moglo nakapati vode ali ne računati na nju. Iza je opet strmo spuštanje, kroz bukovu šumu, prema lovačkoj kući u Kaldrmi, sa pogledom na Kićevu na desnoj obali Ribnice. Pored lovačke kuće ima i voda pa je mjesto lijepo za odmor. Nastaviti naniže do izletišta na Lozišću, pored baraka cementarinog kamenoloma. Dalje desno, cestom za devastirano selo Ribnica, preko puta kojeg je Površinski kop kao sinonim užasnog uništavanja prirode, skupa sa cementarinim kamenolonom, koji su čak uništili i prirodni tok rijeke Ribnice skrećući je kroz tunel u Tičiće. Silazimo sa ceste na livade "ribničke krčevine" i lagano naniže prema starom mezarju gdje ima i turbe, pa prijeko cestom do ishodišta u selu Groce.
Tura: selo Gora, Alibegovići - Gornja voda - Hum (1280 mnv) - selo Sebinje - Ravno brdo - Hadžalinica - Rozi (Vrutci) - Megara - Prva čaira - Trijepče - Kapica - Doboj. Do sela Popržena Gora dolazi asfaltni put koji se odvaja kod bazena u Bilješevu, preko mosta na Bosni pa pravo preko pruge gdje je ž.stanica Gora. Nakon prelaska pruge ići pravo, lijevo je cesta za selo Sopotnica i put za pl.dom "Jedinci". Kroz selo Popržena Gora ići do kraja asfalta, u zaseok Alibegoviće, gdje se nalazi voda i odakle polazi markirana staza do vrha Huma. Na početku staza ide šumskim drumom, zatim skreće desno kroz bukovu šumu sve do korita sa vodom, Gornja voda. Od vode se uspinje livadom do šumarka gdje se pod jednom većom bukvom nalazi mezar neznanom junaku. Nakon toga je uspon na sami vrh Huma, 1280 m nv sa kojeg se pruža izvanredan pogled na Vlašić, Vranicu a istočno čak do Durmitora.Na vrhu ima jarbol, ploča i sto sa klupama. Slijedi spuštanje niz Dolačko brdo na kojem lovci iz Lugova imaju lovačku kuću. Iza je raskrsnica za planinarski dom "Jedinci" (lijevo uzbrdo) i selo Sebinje (desno naniže). Prolazimo kroz čitavo selo i dolazimo do korita sa vodom iznad kojeg je mezarje a ispod je put za dio sela gdje je džamija. Od vode se penjemo putem pa skrećemo lijevo na stazu kako bi izašli na Ravno brdo na kojem se nalazi usamljena jabuka na vrhu. Lijevo se može ići na pl.dom "Jedinci" a nas put vodi naniže prema Velikoj kosi. Izbjegavamo ići cestom već se penjemo na tzv Hadžalinicu i silazimo na Vrutke (Roge) mjesto gdje se tradicionalno održava teferič. Nastavljamo cestom i skrećemo kako bi desno ispod puta vidjeli pećinu "Megara". Vraćamo se na put, pa opet skrećemo na Prvu čairu gdje ima klupa za odmor i roštilj. Spuštamo se vlakama do ceste sa koje se lijevo može otići do lovačke kuće na Trijepču. Prolazimo desnom šumskom cestom pored brežuljka sa lijeve strane na kojem je Omer sa jaranima napravio ugodno mjesto za odmor, roštilj i sl. Opet se odvajamo desno, na Kapicu, pa niz šumsku stazu, onda niz livadu pa na put sve do Hurija gdje se nalazi vidikovac i spomenik. Prolazimo pored pa preko asfaltne ceste, koja se kroz Hrasnice spušta kod Dobojske škole na cestu Doboj - Bičer. Mi smo se kroz livade spustili na tu cestu kod Omerove kuće, po kojoj ova staza treba da nosi ime, jer ju je trasirao Omer Silajdžić 2010 a kasnije sa prijateljima i markirao. # hvala.
U Vrbljane skrenuti sa ceste "Sarajevo - Konjic", kod škole u Podorašcu desno, preko širokog betonskog mosta pa uskom betoniranom cestom kroz Paloščiće na vrh Vrbljana. Može se čak nastaviti makadamom sve do livade sa Šehidskim obilježjem na Lijeski, odakle ide markirana pl. staza do vrha Koznik (1244 mnm). Mi smo auto ostavili u Vrbljanima i nismo išli strogo cestom do Lijeske, već smo koristili šumske staze i livade, kako u odlasku, tako i u povratku. Završni uspon na stijenu Koznika je opasan pa je potreban oprez !
Kružna tura: Delijaš - nekropola stećaka - Zabojska - voda Strijela - Dugo polje - voda Godijevica - Zabojska -Delijaš. # STAZA NIJE MARKIRANA I POSTOJI OPASNOST OD MINA # Autom proći kroz čitavo selo Delijaš i parkirati na kraju asfalta. Ići naviše makadamom do nekropole stećaka na Gradini, spustiti se u potok i po prelasku krenuti desno kroz napušteno selo Zabojska. Dalje pratiti šumsku stazu krećući se prema vrhovima Jahorine, Plan (1765 mnm) i Košuta (1907 mnm). Zaobići Plan sa desne strane prema siparu ispod Košute i krenuti lijevo prema vodi sa koritom Strijela. Nastaviti se blago penjati iznad Plana prema Dugom polju, na čijem se vrhu nalazi vidikovac iznad Plana (1759 mnm). Vratiti se na utabanu stazu ispod vrha Jahorine - Ogorjelica, pa skrenuti lijevo naniže. Sići do markantne stijene gdje se nalazi voda Godijevica i nakon toga, desno, travnatim serpentinama, utabanom stazom, sići na drum za Zabojsku. Preći potok i na drugom potoku se vratiti na dolaznu stazu, kroz Zabojsku, preko potoka naviše pored stećaka, vratiti se na ishodište.
Dipijeva staza, lagana kružna tura: Aliefendići - Ružići - Žitelj - Šekijeva voda - Teševsko brdo (1204 mnm) - Dipijevi spomenici - Begova vrtača - Mladinovići - Konak - Krevnik - Studenac - Ravne - Aliefendići. U Aliefendiće se dolazi asfaltnim putem iz pravca Zgošće. Staza nije markirana. Opis staze: Penjemo se asfaltom do vrha Aliefendića. Nakon silaska sa kraja asfalta nastaviti uspon grebenom, šumskom stazom do Žitelja. Dalje vodi šumski drum do livade pod Teševskim brdom, pa opet šumskim drumom do Šekijeve vode gdje ima nastrešnica sa klupom i vikendica. Nakon toga travnatim livadama sve do vrha Teševskog brda odakle se pruža lijep pogled na Lipnička brda, Dragovićko brdo i Perun sa jedne strane i Vranicu sa druge strane. Ispod vrha prema Kraljevoj Sutjesci, tj selu Teševo se nalazi spomenik poginulom borcu Armije BiH, Edibu Dogdibegoviću -Dipiju (1967 - 1993). Od spomenika sa jarbolom idemo do spomenika gdje je poginuo Dipi i ulazimo u šumu kako bi naišli na stazu kojom se izlazi iz sela Teševo na Teševsko brdo. # Kako kroz šumu nema staze bolje se vratiti preko vrha, istom stazom, do Šekijeve vode. Prolazimo pored Begove vrtače, gdje se pojavljuje jezero (kažu pred svaki belaj) i onda opet na Šekijevu vodu pa desno prema Mladinovićima tj selu Halinovići. Po silasku na šumski drum idemo lijevo (desno su Halinovići i pl. dom "Bočica") i sa druma skrećemo kruz borovu šumu i silazimo do vikendice na Krevniku. Penjemo se na Krevnik i prije vrha idemo lijevo, lijepom šumskom stazom do čobanske klupe, pa opet šumskom stazom do nedovršene lovačke kuće iza koje se nalazi voda Studenac. Ispod kuće u dnu livade spuštamo se kamenitom šumskom stazom i izlazimo na livadu sa čobanskom bajtom. Spuštamo se livadom i ulazimo, desno, u borovu šumu da bi na kraju sišli na Ravne gdje se nalazi lovačka nastrešnica. Dalje kroz devastirano selo i stari put silazimo u potok i penjemo se u Aliefendiće odakle smo krenuli.
Distance: 15.07 km.
43.650521
17.570896
Čvrsnica: Skijalište 'Risovac' - Vilinac - Trinača i Hajdučka vrata - Vitlenica
Na ovu turu smo išli sa dva auta. Jedno auto smo ostavili na Vitlenici gdje se tura završava, Muvarnica - Vitlenica je 4 km makadama. Drugim autom smo otišli na skijalište "Risovac", Muvarnica - Skijalište je 4 km asfalta. Staza je čitavom dužinom markirana i vidljiva. Tura : Skijalište "Risovac" - vrh ski staze - šumom do drvenih merdevina - Mandina plana - Mali Vilinac - silazak na sedlo - uspon na Veliki Vilinac - silazak na Prigone i raskrsnicu staza - jezero Crvenjak - Trinača - Hajdučka vrata - povratak na Prigone - Gašparovina - Zaglavlje - Vitlenica.
Do Salihagine bajte se dolazi autom. Sa glavne ceste, vozeći se od Sarajeva prema Mostaru, iza Hadžića skrenuti lijevo za selo Lokve. U Lokvama, prije džamije na vrhu sela, krenuti desno i voziti se 9 km solidnim makadamom do Salihagine Bajte, gdje ima dovoljno prostora za ostaviti auto. Staza je markirana i postoje dvije vode, mada u ovom periodu te vode presuše, pa je potrebno ponijeti vodu. Tura : Salihagina Bajta - Pl. dom "Stanari" - prema Sitniku, pa orjentaciono kroz Stanine na vodu - Revi do, raskrsnica staza (Hranisava/Krvavac) lijevo za Krvavac - Štini do - Greda - Krvavac (2062 mnm) - nazad istim putem do vode - Stari konak - voda iznad Mrtvanjskih stanara - Pl. dom "Podgradina" - Bajta.
Distance: 17.38 km.
43.643713
18.418996
Treskavica: Turovi - Klekova glavica - Pašina planina - Mala Ćaba - Bajte - Đevigrad
Kružna tura: Turovi - Sustavac - Pl.dom "Runolist" - Glibavac - Šišan - Suha lastva - Klekova glavica - Pašina planina - Mala Ćaba - Bajte - Hercegovačka vrata - Đevigrad - Velika glavica - Veliko jezero - Crno jezero - Pl.dom "Runolist - Turovi. Dolazak autom, asfaltnim putem, u selo Turove. Treba ići markiranom stazom jer je Treskavica zagađena MINAMA. Od Turova do Sustavca tj Pl.doma "Runolist" je veoma loš makadamski put. Dalje staza vodi uz Hrsnički potok do Glibavca i nastavlja do Šišana. Na Šišanu smo otišli lijevo, pored spomen ploče i dalje kroz šumu zaobilazeći Veliko i Platno jezero. Izlazimo u kleku iznad Platnog jezera i dalje prema Konjskim vrelima, gdje ima vode tokom cijele godine. Na skretanju za Klekovu glavicu nema marke i treba ići utabanom stazom. Pošto je strm uspon mi smo izašli uz Suhu lastvu do Sedla, pa se grebenom vratili na Klekovu glavicu odakle smo ponovo sišli na Suhu lastvu. Dalje postoji dobro markirana staza, obilježeno je i skretanje za Pašinu planinu i treba se vratiti na to skretanje (mi smo orjentaciono pratili stazu i vratili se na nju, što nije preporučljivo zbog postojanja MINA). Nastavljamo markiranom stazom prema Maloj Ćabi i onda silazimo na Hercegovačka vrata. Usput smo otišli na 2 kote gdje se vide ostaci bajti, što takođe nije preporučljivo. Silazak na Hercegovačka vrata je niz velike odrone kamena pa se preporučuje oprez. Sa Hercegovačkih vrata postoji markirana staza prema Baricama, tj Đevigradu i treba se njome ponovo vratiti na Hercegovačka vrata i pored Ušljivih vrela sići na Veliko jezero. Mi smo sa Đevigrada sišli preko Velike glavice, teren je travnat, kamenit i nema potrebe tuda ići (PAZI MINE - ZNAČI SA ĐEVIGRADA SE VRATITI NA HERCEGOVAČKA VRATA !!!) Staza silazi na Veliko jezero pored Pašine vode gdje ima i sto za odmoriti. Iza je Planinarska kuća sa koje se lijepo vidi Veliko jezero. Odatle se može vratiti na Šišan, mi smo produžili prema Crnom jezeru i vratili se (preko kućara) na raskrsnicu ispod Glibavca ...
Kružna tura: Trnovačko jezero - Rudinski stanovi - Trnovački Durmitor (2242 mnm) - Bojanska vrata - vrh Volujaka, Velika Vlasulja (2336 mnm) - stazom za Studenac niz sipar i kleku - Pletari - Rudinska lastva - Trnovačko jezero. Sa Trnovačkog jezera postoji vidljiva markirana staza na Trnovački Durmitor. Potrebno je ponijeti dovoljno vode. Na Rudinskim stanovima tokom ljeta borave gostoljubivi domaćini iz Bileće. Staza nastavlja kroz kleku sve do točila za Bojanska vrata. Tu je loša markacija ali nije problem ocijeniti najbolji uspon, lijevo uz travnatu padinu Trnovačkog durmitora. Sa vrha se pruža, možda i najbolji, pogled na B-M-V lanac planina (Bioč - Maglić - Volujak). Naravno da se tu dolazi i baciti najbolji pogled na Trnovačko jezero. Nakon toga orjentaciono, bez marke i neke vidljive staze se spuštamo, pa penjemo prema Trzivci i onda sa spuštamo desno prema sedlu t.j. Bojanskim vratima. Odatle se penjemo friško markiranom stazom prema vrhu Volujaka nailazeći na kamene zidine austro-ugarske karaule. Vrh Volujaka, Velika Vlasulja (2336 mnm) je trći po visini u BiH i sa njega se pored postojećeg pogleda na Kmur, Maglić i Bioč dodatno otvaraju vidici prema Durmitoru, Lebršniku, Gacku, Veleži, Prenju, Zelengori i Treskavici... Nastavljamo grebenom Volujaka, markiranom stazom prema Studencu. Strmo se spuštamo siparom gdje je potreban oprez. Nakon toga je lagano priječenje livadom do strmog ulaska u kleku, gdje je potrebno obratiti pažnju na marku kako bi bezbjedno prošli kroz kleku. Slijedi uspon do Pletara, gdje ima oznaka sa strelicom na kamenu za Rudinsku lastvu. Mi smo tu pokušali naniže, ali smo se odma vratili na trek koji smo imali i lagano, bez markirane staze uz travnatu padinu. Malo prije vrha te padine prelazimo desno prateći orjentaciono gdje su Rudinski stanovi na koje trebamo sići. Znači, nema utabane staze, trava je visoka i potreban je oprez pri silasku kako ne bi proklizali. Nipošto ne ići ako je teren vlažan. Silazimo iznad Rudinskih stanova izbjegavajući kleku i stjenovite provalije, vraćajući se na stazu prema Trnovačkom jezeru. U razgovoru sa Milošem, rendžerom na jezeru, saznajem da se tuda dogonila stoka iz Gacka (Bileće) na Rudinske stanove. To nam je potvrdio i Vukašin, unuk onog Vukašina što je 70,80-ih godina bio čuvar na Trnovačkom jezeru.
Tura: Rakov laz - Skok - Jezerce, kuća - ispod Kopilica - Zelena glava - Otiš - ispod Otiša - Jezerce, voda - Skok - Rakov laz U Rakov laz se dolazi autom iz pravca Konjica, kroz konjičku Bijelu.
Kružna tura: Mehorić - Glavica - Jezero - Repište - Nigrad - Lijepe doline - Mehorić. # NIJE MARKIRANO !
U Mehorić se dolazi autom sa ceste Kraljeva Sutjeska - Ponijeri. Od Kr.Sutjeske do sela Nažbilj je 8 km asfalta, dalje je, preko sela Lipnica, do Mehorića 10 km dobrog makadama. Sa te ceste se može skrenuti desno, preko drvenog mostića, i ostaviti auto pored lovačke nastrašnice. Staza vodi preko plitkog korita Trstionice i strmo se penje šumskim putevima za izvlačenje šume do vrha Glavica (1210 mnm). Pošto je vegetacija bujna sa puno kupina, u ovo doba godine treba ići šumom pored puta. Nakon Glavice je staza manje zarasla, prelazi preko šumskih potočića i dolazimo do vode sa koritom. Odatle su pored puta maline do strmog izlaska na Nigrad, odakle počinju nepokošene livade obrasle borovnicom. Prateći tragove berača borovnica, popeli smo se na vrh planine Lipnice, Jezero (1459 mnm) pa se spustali do otvorene kolibe od kakanjskih motorista "Rora". Nakon toga smo otišli na Repište gdje ima najviše borovnica i šumom se vratili na stazu ispod "Rorine kolibe", znači nismo morali ići na Repišta. Pri povratku odlučismo livadom, punom malina, naniže sve do ceste. Nakon toga cestom desno, pored vodovoda, do pod Glavicu. Onda lijevo do proširanja na stazi kojom smo izašli. Vratismo se drugim putem koji je manje zarastao kupinama do raskrsnice za Lijepe doline. Nakon toga istom stazom nazad. Na kraju smo odlučili strmo spuštanje (nije preporučljivo) na vodu u Mahoriću koja je, kažu, ljekovita. Iskoristili smo bazen na Trstionici za pranje.
Na "Svatovsko groblje" smo došli autima iz pravca Kalinovika, prvo asfaltom skoro do sela Ulog a kasnije ne toliko lošim makadamom. Nekropola stećaka "Svatovsko groblje" se nalazi na visoravni Morine, 1248 mnm i sa nje postoji markirana staza koja vodi naniže, pored nastrešnice prema katunu. Mi smo se tom stazom nastojali vratiti. Zbog visine trave je vrlo teško pratiti marku. Ovaj trek vodi nemarkiranom stazom prema zapadu, preko pokošene livade koja nas je zavarala, na stijene preko kojih smo se uspijeli vratiti na stazu "iza Dolova". Preporučujem da se ide na markiranu stazu, naniže prema nastrešnici i katunu. Na stazi nismo našli vodu, tako da je preporuka ponijeti min 2,5 l vode zbog dužine ture. Staza vodi kroz doline, krševitim i travnatim terenom, sa puno vrtača. Nailazimo i na "gornju nekropolu stećaka" idealnu za odmor. Nastavljamo sjeverozapadno sve do "Velike lokve" gdje je označeno, na kamenu u travi, skretanje za Uloško jezero. Mi idemo ka zapadu, ispod Lisca, sve do početka završnog uspona ka sjeverozapadu na sami vrh, što je ujedno i najzahtjevniji dio (nama je dodatne probleme stvarao jak vjetar). Vrh Crvnja, Zimomor (1920 mnm) je označen planinarskom gomilom kamenja i razvaljenom žutom kutijom (bez pečata i sveske). Silazeći sa vrha nailazimo na "opasnu jamu" odakle sam napravio panoramu "hercegovački Tibet" kako nazivaju Morine. U povratku smo nastojao pratiti markiranu stazu, ali zbog visine trave i postojanja još neke marke, na dijelu "Maslaćuha" iza "gornjih stećaka" smo malo skrenuo naniže (lijevo) ali smo se brzo vratili na stazu "iza Dolova". Nastavil kroz "Dolove" i namjerno nastavili držati jugistočni pravac, tako da nismo otišli na raskrsnicu za Krekove već pravo "drumom" do katuna i nazad na "Svatovsko groblje".
Kružna tura: Voda braće Biber -nije markirano- Visočica,1736 mnm -markirano- Mokre stijene, 1876 mnm -markirano do Vite, za Spijonik nije markirano- Spijonik, 1920 mnm - Vito, 1960 mnm -markirano- Đetelaš - Parić, 1941 mnm -markirano- Bivak -markirano do skretanja za Konjic, dalje nije- Konjic, 1836 mnm -nije markirano- Stećci na Jezerima -markirano- Džamija, 1967 mnm -nije markirano- Veliki Ljeljen, 1963 mnm -nije markirano- Mali Ljeljen, 1860 mnm -nije markirano- Kolečića bara -nije markirano- Uteklić, 1816 mnm -nije markirano do silaska na markiranu stazu od bivka prema asfaltu- voda braće Biber. Tura je kondiciono zahtjevna i potrebno je min 10 sati dobrog hodanja sa kraćim pauzama.
Autom skrenuti iza tunela "Bijela" i prije mosta "Bijela", sa ceste Sarajevo - Mostar. Dalje je makadam do parkinga kod brane. Na stazi je zanimljivo vidjeti napuštene ostatke kuća, stijenu "Kravljaču", vidikovac na kanjon Bijele, skretanje za Glogovu i naravno pećinu iz koje izvire Bijela. Za kretanje kroz pećinu potrebno je imati patike koje ćete stopiti...
Distance: 15.45 km.
43.2126
18.669133
Papin do - Goveđak voda - Volujak, Velika Vlasulja - Pletari - vrelo Studenac - Veliki Oštrikovac - Papin do
Ishodište: Papin do; Auto smo, zbog gužve oko doma, ostavili na putu ispod izvora Sutjeske. Staza je dobro markirana. Treba se pripaziti pri spuštanju niz sipar i ulasku u kleku od Velike Vlasulje prema Studencu.
Distance: 18.7 km.
43.592571
17.474136
Barzonja - Jelinjak - Pločno - Ivan Dolac - Blidinje jezero - Barzonja
Ishodište: skretanje sa asfaltne ceste od Blidinja prema Posušju za Bare (Pločno), iznad Barzonje, makadamskim putem na prvom proširenju. Sa lijeve strane puta je prva marka koja vodi preko livade na Jelinu kosu. Staza je dobro markirana i prokrčena, za što trebamo zahvaliti vrijednim planinarima iz PD "Orlova stina" Tomislavgrad. U povratku smo skrenuli za Ivan Dolac (drugo skretanje) na Blidinje jezero. Ta staza je veoma strma, na samom početku (50 m) ima sipar sa većim kamenjem i sa lijeve strane litice se spaja sa stazom (prvo skretanje-Jezero) i dalje vodi kroz dobro prokresanu kleku i nastavlja, čak markiranom ali i dalje strmom stazom, do makadama za Ivan Dolac - Barzonja. Na ovom dijelu staze se preporučuje maksimalan oprez pri silasku jer prelazi preko litica.
Distance: 19.1 km.
44.004897
18.345545
Cemerska planina - Direk vrh - stari grad Dubrovnik
Tura prelijepom cemerskom planinom, sa starim gradom Dubrovnikom, jednom od najbolje ocuvanih nekropola Koposici do najveceg vrha Cemeske planine Direk - 1646, odakle se pruza lijep pogled na planine oko Sarajeva, kao i Vranicu. Vlasic... Do pocetne tacke se dodje nakon sto se u Ilijasu odvoji za Misocu, drzi se lijevo kod jednog skretanja poslije dzamije i poligona u Misoci i onda kod kamenoloma desno putem kraj rjecice koji vodi sve do skretanja za stari grad Dubrovnik i nesto naprijed velike nekropoloe Koposici sa sadrvanima i binom. Ima oko 6 km makadamskog puta, kojim se oprezno moze i obicnim autom. Od nekropole se prati put, postoji markacija, ali nije bas na svakoj raskrnici najbolje oznaceno, pa cete morati pripaziti na skretanjima. Staza ide uglavnom putem, zatim sumskim putem kroz crnogoricnu sumu, osim zavrsnog uspona nije naporna pa je pogodna i za one sa slabijom kondicijom. Pred sami vrh je mjesavina suma i livada, kao i crnogoricne i listopadne sume, sto tvori prelijep pejsaz. Od vrha smo produzili ka vrhu Zaganjica i odatle se kroz shumu, staze i puteljke vratili na stazu, u povratku posjetili vidikovac i onda posjetili stari grad Dubrovnik, koji se nalazi kilometar i po od dolaznog puta a ne 500 m kao sto je oznaceno
Obilazak 9 vrhova ove prelijepe i ne toliko planinarski afirmisane planine. Prelijepi pejsazi, grebeni, vidikovci , vide se odlicno Durmitor, Volujak, Maglic na jugu, Zelengora, jugozapad, pa na zapadu Treskavica, Bjelasnica, Visocica, Prenj... na sjeveru Trebevic, Romanija... Track vecim dijelom nije markiran i kretanje je moguce prostom orijentacijom prema vrhovima jer je Jahorina otvorena planina, bez drveca, sa dobrom vidljivoscu, ali na pojedinim dijelovima nema bas previse utabanih staza, pa cete se morati kretati preko guste trave sto ce dosta otezavati . Krene se ispred atrakcije oznacen kao "Amblem Jahorine" odakle cik cak put vodi uzbrdo.
Kraca ruta Ozrenom prelijepim i osobenim u sva godisnja doba, jednom od mnogo varijanti planine sa bogatom i uvezanom mrezom puteva za izvlacenje sume, od kojih se neki ipak slabije odrzavaju i postaju zakrceni palim stablima.
Pocetna tacka je na oko 300 m n/v kod izletista Vrela do kojeg se dodje putem od Sockovca sa nesto manje od kilometar dobrog, tvrdog, ravnog makadama.
Ide se oznacenim putem za ultramaraton koja prolazi kraj samog izletista oznacenog kao KT-7 Sockovac i na kojem ima dovedena i voda. Prvo skretanje je udaljeno oko 700 m makadamskog puta od pocetne tacke. Jedno do drugog imaju dva skretanja, tvrdi makadamski put koji vodi lijevo i poslije njega travnati put blokiran odmah na pocetku stablima. Taj travnati put vodi u centralni dio Ozrena-centralnu visoravan na kojoj se izmedju ostalog nalaze i najveci vrhovi Ostravica i Krstata Ploca. Taj dio poslije skretanja od skoro 2 km do vrha Visoka gl. 673 m je ujedno i najveci uspon cijele staze i najteze prohodan. Ide se putem koji se vise ne koristi i na kojem se nalazi mnostvo oborenih stabala. Moguce ih je zaobici rijetkom sumom sa strane, ali usljed nekoristenja i sami put zarasta. To je poseban problem kod pjesacenja Ozrenom koji ima mnostvo takvih puteva za izvlacenje sume koji se ne odrzavaju. Kako se priblizava Visokoj glavici put postaje bolji. Od glavice je uspon nesto manji i put utabaniji i bolji. Narednih kilometar se put lagano penje do jedno 800 m kod Kamenickog visa visine i na toj visini se nalazi zaravan koja se proteze kilometrima u nekoliko racvajucih grebena. Jedan , najveci, ide naprijed prema Ostravici , a drugi se odvaja lijevo i ide prema Krstatoj Ploci i Bojistu. Put koji se odvaja prema Ploci i Bojistu je drugi, nesto utabaniji travnati put lijevo od lovacke kolibe. Taj travnati put vodi ravno kroz rijetku sumu na 800ak metara i jedan je od najljepsih prizora same staze. Krstata Ploca je najvece uzvisenje sa lijeve strane puta do koje vodi slabo vidljiv i neoznacen put. Na najvisoj tacki se nalazi ploca sa natpisom. Odatle se vraca na put i ide se do rejona Bojiste gdje ima klupa i oznaka, gdje se skrece lijevo putem koji je nalik putu s kojim se uspinjalo na pocetku, dakle zarastao , neodrzavan put, na dosta mjeste preprecen upalim stablima, koja se mogu zaobici. Posto se slabo koristi i zarasta pitanje je kakav ce biti za par godina. Put se sa vise manje skretanja, drzeci se malo vise lijevo spusta u potok odakle ponovo ide dobar utaban makadamski put koji na jednom mjestu, vodi prelijepom stazom kroz sumu do pocetne tacke.
u prilogu slike sumskih puteva karakteristicnih za Ozren
Ovo je dio istrazivanja za neku buducu tracking rutu ovim dijelom izmedju Zavidovica i Maglaja, a ispala je veoma interesantna polukruzna ruta koja bi se jos mogla optimizirati i modifikovati u lijepu kruznu rutu sa vidikovcima, vrhom, prolaskom lijepim sumskim i livadskim predjelima i zanimljivim, autenticnim selima, a koja bi kretala iz centralnog dijela Rujnice.
Oko samog , lokalno veoma dominantnog , vrha Blizne ima dosta minskih polja pa nije preporucljivo nikakvo skretanje sa utabanih puteva.
Antenski relej sa objektom i vidikovcem se u stvari ne nalazi na samoj koti Blizna. sami plato je dostupan i autom, betoniranim putem do samog vrha. Sa jedne strane platoa vodi na pocetku ne tako izrazen put, ali poslije se kroz sumu siri i spusta do podrucja s druge strane Bocinje. Nas je posebno odusevio taj dio po silasku , na karti oznacen kao jezero, sa posebnim ekosistemom, livadskim zelenilom, topolama i mrezom travnatih dobrih puteva za laganu setnju po ravnom...
Krece se od izvora mineralne vode u naselju Preko na desnoj obali Bosne: Do pocetne tacke se dodje kad se u Zepcu predje most i ide desno kraj autobuske stanice, sve do mjesta odakle je vidljiv izvor. Preko puta izvora (vidi se na videu) ima staza koja se penje uz sumu i izlazi na greben prema vrhu Orlovik. Staza nije markirana, ali je uglavnom vidljiva i nije zarasla. Brzo prelazi na prelijep greben preko kojeg se stromo uspinje do Orlovika i s kojeg se pruza predivan pogled na grad Zepce sa okolicom. Vrh Orlovik isto nije posebno oznacen, nalazi se otprilike na jednoj travnatoj zaravni okruzenoj crnogoricnom sumom. Staza odatle silazi do lijepo uredjenog izletista Divlji raj, a odatle se odvaja putem desno . Put vodi polukruzno do goleti s druge strane odakle se pruza pogled na cestu M17 i rijeku Bosnu odakle vodi dobro utabana staza do vrha Kike i zastave. S vrha se vide jasno vrhovi preko puta od Mahnjace, Palasnice, Matinskog visa, do vrhova juzno, oko Zenice, Vepra, Lisote, Tvrtkovca... na sjeveroistoku izdvaja se Blizna pokraj Zavidovica sa antenskim stubovima... Posto smo htjeli kruzno, ovdje smo imali problem da nadjemo u sumi put koji vodi nazad prema selu i koji se vidio i na satelitskoj mapi i sa dronom . Nismo mogli naci ulaz, pa smo se spustili grebenom naprijed i onda nasli neku dosta zaraslu stazu koja strmo silazi do malo jaceg puta iznad rijeke Bosne, koji vodi desno do sela. na par mjesta u povratku smo nasli potencijalne staze koje vode sumom do vrha Kike, jedna od njih je i na skretanju za lovacki dom u selu, ali gore na terenu nismo vidjeli nijednu da izlazi direktno na Kiku, mada mjestani tvrde da ima. yt: https://www.youtube.com/watch?v=8aCfOoqiEaA
Istrazivanje, s jedne strane prohodnosti staze izmedju piramide u visokom do doma Jedinci na Humu , a s druge potencijal za serijal izmedju gradova, s tim da se krenulo od Visokog i kretalo se podrucjem izmedju rijeke Bosne i kotline Busovaca Kiseljak, odakle se dalje moglo ici prema gradovima Kakanj, Busovaca, Kiseljak... Ipak, zbog nedostatka vremena i lose prohodnosti lokalnih puteva, zavrsili smo u blizini Fojnickog raskrsca. Usput smo obisli nekoliko autenticnih i lijepih sela, smjestenih u udolinama i na blagim obroncima, izvan glavnih puteva, pomalo i usamljenih, pokusavali s vise ili manje uspjeha naci sumske staze i puteve izmedju njih, malo razgovarali s mjestanima, druzili se u ovoj kombinaciji hodanja, trekkinga i pozitivne geografije. Krenuli smo od zeljeznicke stanice visoko, kroz sami grad pa do podrucja iznad tunela Ravni sa prelijepim gostinskim kucama i apartmanima, na jednoj raksrnici u blizini velikog parkinga za Ravne krenuli smo markiranom stazom koja vodi do planinarske kuce Gorica, skrenuli uz stepenice kraj magicne sume stazom markiranom plavim markacijama - piramida staza i onda po izlasku iz lijepe borove sume skrenuli sa staze prema selu Srhinje. Prosli smo dzamiju i skrenuli lijevo . Tu smo vec imali prvu nedoumicu. Trebali smo odatle izaci preko brda i sumom do sela Zimca. Imali smo ucrtani neki ranije koristeni sumski put lijevo, mi smo ipak poslusali mjestane i isli vise desno i naisli na tezak teren i strmu sumu poslije koje smo dosli do sumskog puta koji ima na karti. Medjutim i taj put je slabo koristen i veoma zarastao, vidjece se i na videu i vremenom ce , ako se nesto ne promijeni, on postati skroz neprohodan. Mi smo se ipak probili do visoravni iznad sela Zimca , zapadno od piramida resorta i odatle spustili u selo G.Zimca. Put odatle pa do sela Dol je dobar makadam , kroz sumu. Ubrzo poslije spustanja na glavni put skrene se opet malim puteljkom izmedju kuca lijevo i preko pokosenih livada uzbrdo do naselja od par starih i lijepih kuca Brdo. Odatle se vec vidi selo Orasac i dzamija. Da bi dosli do nje mora se prvo spustiti lijepim livadskim putem koji ide izmedju njiva i proplanaka do male zarasle kotline sa rijekom, tu ima put preko pa se on uspinje preko livada i izmedju kuca do dzamije. Prvobitni cilj nam je bio odatle dalje krenuti prema Lijesevu i Lisovu i dalje prema Gunjaci, Mirojevicima i onda ili se spustiti za Bilalovac ili krenuti prema Jedincima. Medjutim dotle vec smo izgubili previse vremena i poslusali smo savjet mjestana i krenuli pravo kraj dzamije u Orascu drzeci se lijevo prema Cakalovicima koji su mahom napusteni. Na jednom mjestu put dolazi do neke farme i jedva vidljivo odvaje se desno kroz shumu. I taj put je dosta propao i zarastao, ne koristi se, ali smo prosli s njim do velikog druma koji vodi iznad sela u kotlini izmedju Busovace i Kiseljaka. Sve u svemu prelijepa setnja kroz prirodu i udaljena , lijepa sela, koja nazalost, na isti nacin, zbog zarastanja i nekoristenja puteva, vremenom vjerovatno nece biti moguca
preporuceni najljepsi dijelovi 1. Malo naselje Brdo na visoravni izmedju Dola i Orasca, par starih kuca, uredno odrzavana dvorista i okolina, sa proplancima i livadama sa obje strane, prelijep pogled odatle prema Orascu i blago povijenim, valovitim proplancima, prosaranim vocem i poljima kukuruza 2. Selo Srhinje, uredno, pristupacno, dobri putevi, sa dosta lijepih starih kuca, okucnica sa vocem i basti prepunih povrca 3. Oko Ravni apartmani i kuce za iznajmljivanje, suma na stazi piramide 4. Suma izmedju Srhinja i Zimce, iako zarasla i bice i u kategoriji problematicnih tacaka, prelijepa jer staza ide po visoravni, na kojoj se mijesaju bjelogorica i crnogorica 5. Selo Orasac, uredno, sa lijepim kucama i dvoristima 6. Visoravan iznad sela Zimce u blizini piramida resorta 7. Vidikovac na Busovacko-Kiseljacku kotlinu
Problematicni dijelovi: 1. prelaz izmedju Srhinja i Zimce, tesko naci pocetnu stazu, a put kojim se ide poslije i obilazi oko udoline drzeci se grebena dosta zarastao, a pri izlasku prema selu baltnjav zbog kretanja stoke. Ovaj put se tesko moze zaobici i da se nadje neka druga trasa izmedju sela 2. Pomalo izmedju Dola i Brda , uspon ide malo livadom, ovaj put je bilo pokoseno, ali vidljivo je opticki. 3. Selo Cakalovici - poslije 16og km do izlaska na siroki drum 16,7 km, jedno 300ak metara uskog i loseg puta
Iznenadjujuce lijepa i ne tako teska ruta brezuljkastim predjelima sjeverne Bosne. Krece od jezera Drenova i ide makriranom stazom/putem koji uglavnom ide kroz prelijepu crnogoricnu sumu i lagano se penje do vrha sa antenskim stubovima-Svinjar. Staza je uredjena, cista, na par mjesta se nalaze klupe za odmor i table sa oznakama nekih od vaznijih tacaka/kota prije vrha. Primjetili smo da tacke ne odgovoraju po lokaciju tacno onim na karti, ali se nalaze u blizini njih , na mjestima kraj puta koja su pogodnija za pristup. Ni sam vrh Svinjar nije dostupan, ogradjeno je, ali na par mjesta u njegovoj blizini se pruza prekrasan pogled na grad Prnjavor sa okolicom, posavinu sve do Hrvatske a na jugu su vidljivi i Borja, Uzlomac, Ozren, Trebava... Put od Svinjara preko ogoljene visoravni do spomenika nije markiran, ali su vidici otvoreni i nije se tesko orijentisati. Spustili smo se kod spomenika iz drugog svjetskog rata desno, putem preko Ravnog Brda , kraj istoimenog izletista u mjesto Vukovici, odakle smo se vratili cestom na pocetnu tacku praveci puni krug. yt https://www.youtube.com/watch?v=bqzOsqSgiFg
Tura koja krece od Orlovackog jezera, ide markiranom stazom do Bregoca. Od Bregoca se nastavlja na Kozje strane , drugi vrh Zelengore preko 2000 m , samo metar nizi od Bregoca koji se nalazi istocno od njega, odmah preko puta takoreci. Staza izmedju njih nije markirana ali je sve otvoreno i vidljivo. Dok sa Bregoca dobro vidimo zapadni dio Zelengore i dio oko puta Kalinovik Cemerno, s Kozjih strana vec vidim bolje podrucje na istoku oko Ljubinog groba, isturenog vrha okruzenog sumom Kosuta i golog Planika zajedno sa dijelovima stocarskih katuna koji se tu nalaze. S oba vrha se pruza prelijep pogled na jug prema Volujku, Maglicu, Trzivki... Kad se spustimo sa Kozjih strana grebenom prema istoku nailazimo na markiranu stazu koja vodi prema Ljubinom grobu. Pratili smo je sve do vidikovca s istocne strane Orlovace a onda se vratili grebenom preko Orlovace . Nismo isli na sami vrh (kako je oznacen na karti) koji je malo odvojen od samog grebena, nego smo produzili i nastavili prema sjeveru utabanom nemarkiranom stazom sa pogledom na Orlovacko jezero koja vodi ka Orlovcu. Prvo smo posjetili vidikovac iznad jezera, a onda se odvojili na istok prema Orlovcu i produzili jos malo grebenom da vidimo skriveno Bijelo Jezero. Od Orlovca je direktno vidljiv Videz , djeluje veoma isturen, kao zaustavljeni veliki talas. Videz je najsvjerniji vrh tog dijela Zelengore. Izmedju njih ne postoji markirana staza, i mali je izazov naci stazu kroz kleku. Sigurnije je se spustiti nize, ali se onda gubi nadmorska visina. Mi smo uspjeli otprilike prateci neciji track, ali s vremenom, ako se ne bude odrzavalo ta staza ce biti teza za pronaci i slabije prohodna. Kad se prodje kleka, u podnozju Videza nalazi se prelijepa nekropola stecaka. S Videza je vidljiviji sjever, Jahorina, Treskavica na sjeverozapadu... Na videu koji ce biti u prilogu postoji slika gdje je oznacen nacin povratak prema jezeru , prateci put i stocarske staze. kad prodjete udolinu na cijem pocetku ima jos jedna nekropola, koja je kao "poluzavrsena", dolazite do jednog brda koje je naizgled lakse obici s desne -zapadne strane, jer s istocne put ide malo uzbrdo. Medjutim, poslije nije moguce naci stazu i veoma je neprohodno, tako da se tu obavezno treba drzati lijeve-istocne strane. Nakon toga staza postaje utabanija i vodi kroz sumu nazad do Orlovacko jezera praveci puni krug.
Staza dijelom markirana, kondiciono zahtjevna, tehnicki nezahtjevna
Surealna staza nezemaljskim predjelima na Pagu u blizini nekih od najljepsih plaza Paga - Rucice i Beritnice. Krece se iz mjesta Metajna, odmah na ulazu u mjesto treba skrenuti lijevo i onda pratiti putokaze za plazu Rucica. Parkira se na velikoj livadi u blizini plaze, a staza krece odmah od plaze lijevo, penjuci se uzbrdo. Dobro je markirana i vodi ravno do ferate. Ja sam skrenuo ipak do plaze Beritnice, imaju markacije tackasto crvenom pa se poslije u blizini velike isturene stijene vratio na stazu. Poslije dolaska na feratu, vratili smo se kraj mora. yt video: https://www.youtube.com/watch?v=bT40iNmPLL0
Lijepa tura srednjim Velebitom, na malom prostoru spoj livade, sume, kamenih struktura, nazubljenih stijena - kukova sa prekrasnim pogledom na Dabarske kukove i more. Krene se iz blizine Baskih Ostrairija, malog mjesta Prpici nadomak pl.doma Prpa. Staza je oznacena, na par mjesta ispresijecana podvarijantama. Mi smo isli u uspon nesto duzim i laksim putem, krecuci se makadamskim putem i skrenuvsi s njega na jednoj okuci nakon 2-3 km hoda na sumsku stazu. Odatle kroz sumu krece nesto jaci uspon.Kad se izadje iz sume na livadu, ima tabla za skretanje na Kuk od Pecice i staza je dobro markirana. Sam vrh je jedna manja isturena stijena, visoka mozda nekih 4-5 m , nalazi se na zaravni , nije eksponirana i njeno savladavanje nije neki problem, vec atrakcija. Po povratku na mjestu odakle se skrene staza se spusta, pa prolazi kroz sumu, pa se uspinje do druge livade ispod Kize. Na par mjesta treba se posluziti rukama, ali nista previse zahtjevno. Sama Kiza vec je nesto zahtjevnija. Uspon s prednje strane odakle se dodje je eksponiran i veoma strm, i iako su ga neki iz nase grupe uspjesno savladali ne bi ga preporucio svima. Ako se prodje malo naprijed naidje se na klinove u stijeni odakle se uspinje sa straznje strane i tu je dosta lakse. Neko je napisao negdje uspon za skolsku djecu, bez eksponiranih dijelova do samog vrha. Bice sve u video u prilogu A iako je i iz podnozja fantastian pogled, s vrha je to posebna prica. Odatle se ide tezom - grebenskom stranom dalje do Zutog Kuka. Nas je zadesio jak vjetar, kao sto ce se vidjeti na video, pa smo odlucili da ne idemo dalje. Vratili smo se malo nazad i krenuli drugim strmijim putem nazad. on na pocetku ide cik cak , a iako je markiran ima dosta utabanih staza, pa treba obratiti paznju da ne skrenete.
Prelijepim predjelima zapadne (Konjicke Bjelasnice). Skrene se nesto prije Konjica od Sarajeva, prije benzinske pumpe Petrol , za mjesto Dzepi. Uskom planinskom cestom koja prolazi kroz mjesta Dzepi, Vrdolje, Jelica skrene se s puta za Cuhovice na makadamski put prema naselju Blace. Poslije jedno 2 km parkira se na jednom prosirenju. Tu je vec vidljiva panorama sa jezerom u udolini, kapelica na brdu kao pocetna tacka staze. pored razrusenog sela Blace. Sve je otvoreno i vidljivo. Uz put ima nekropola stecaka iz dva dijela, kraj travnatog puta. Kod Kapelice vec pocinju markacije i nalazi se planinarska tabla sa oznakom smjera 3,5 sata do Lukomira. Staza odatle vodi grebenom iznad kanjona Rakitnice sa prekrasnim pogledom i na kanjon i na okolni krajolik. Do vrha Markovac je nesto veci uspod, a onda se ide lagano do oznacenog vrha Veliki Lisac koji je na ivici sume. Staza poslije vodi do raskrsnice sa tablom sa oznakom sat ili 40 minuta do Lukomira u ovisnosti od izabrane staze, gornja je brza i manje silazi u kanjon. Mi smo ovdje krenuli prema Lovnici ivicom sume. Tu se vec krece od visine tako da do vrha Lovnice treba oko 350 m, jedno 100 manje na duzoj relaciji nego kad se krene od Lukomira. Staza nije markirana, ali je dijelom utabana vj od zivotinja. Prekrasan plato Lovnice nije lagan za uspet, ali vrijedi. S njega se vidi vecina vrhova Bjelasnice, od Krvavca, Hranisave, do grebena sa Observatorijem, Obalja, Lukomira i zapadne strane odakle smo krenuli... Spust odatle prema Lukomiru preko "grbavog" terena je pozahtjevan. Kamenita staza od Lukomira do rakskrsnice i poslije lijepa sumska , dijelom markirana, do Cuhovica , sve zajedno sat hoda. Cuhovici svijet za sebe. Jos jedno autenticno planinsko selo.
Uspon na ne tako visok , ali karakteristican vrh sa stjenovitom izbočinom i sa fantasticnim pogledom s obje strane, s jedne strane na Plivska jezera, a s druge na jezera Đol i tok Plive od Šipova. Krece se obicno od dzamije u Jezeru, s mjesta koje je Pliva okruzila formirajuci jezero. Kad se predje most vec imaju oznake za skretanje lijevo na sumsku stazu. Staza iako dosta utabana, markirana i prohodna, na par mjesta je zaprijecena upalim drvecem. Kad se dodje do kolibe skrece se desno i tu pocinje zesci uspon. Do vrha se smjenjuju pejsazi sume, rijetke sume, kamenitog grebena , a i sami vrh je izbocena stijena. U povratku smo produzili od kolibe pravo , ne lijevo istom stazom kojom smo dosli. Staza je utabana, odrzavana ali nije markirana. Posto nema puno staza u podrucju nema puno dileme , poslije izbija na put koji se spusta prema centru Savic s druge strane planine. Odatle smo pratili lijevo prema predivnim Đol jezerima, koja odlicno refelktuju pejsaz oko sebe i poslije se vratili niz Plivu cestom do pocetne tacke
Do pocetne tacke se stize od Bugojanskog naselja Vesela, nakon 7 km tvrdog makadamskog puta, sa dosta rupa na mjestima. Ipak moze se ici lagano manjim autom. Kad dodjete do doma Duboka, vlastinstvo PD Koprivnica Bugojno, tu osttavite auto i krenete lijevim putem (preko rampe) ako ne idete kroz dvoriste doma, a ako idete onda preko mostica. Nakon 15ak minuta hoda kraj rijecice Duboka, na jednom mjestu na stijeni sa desne strane stoji natpis Hajducka vrata 300 m i oznaka za skretanje na strmu sumsku stazu desno. Vrata se vide vec sa puta, a kako se priblizavate vise prizor vrata kroz crnogoricnu sumu postaje sve monumentalniji. Kretanje tih 300 m od puta do vrata je na momente dosta strmo i trebace vam pomoc stapova. Oko vrata se nalazi jos neobicnih , osobenih stijenskih struktura. Poslije obilaska vrata produzili smo do uzvisenog platoa koji se nalazi iznad vrata. Postoji markirana staza, mi smo isli na vrh, a staza obilazi uspon. Staza je dobro markirana, ali na mjestima kroz sumu zbog upalog drveca moracete dobro obratiti paznju gdje dalje zavija. Ipak , iako nesto duzi, preporucio bi vam tu povratnu stazu i zbog prekrasne shume kojom prolazi i zbog nesto manjeg strmog silaska na put s druge strane. Na mjestu gdje gdje staza vodi na prelaz preko rijecice Mracajka i izlazak na makadamski put nazad, nalazi se improvizovani dosta klizav mostic bez ograde, Tu isto morate malo obratiti paznju. Uglavnom predivna kraca tura od 4 km i cca 2 sata sa razgledanjemi s nesto tezeg strmijeg uspona oko vrata koji se isplati. Markirano kroz sumu...
Predivna , ne tako posjecena i poznata planina. Do pocetne tacke se dodje tako sto se s puta Turbe - Knezevo (Skender Vakuf) prije skretanja za Babanovc skrene za Jajce - Dobretici. Odmah nako skretanja, iznenadjujuce, uslijedilo je 10ak km truckavog makadama kroz sume do samog mjesta Dobretici, koje je centar opcine. Odatle se produzi asfaltnim putem prema Jajcu i nakon par km u jednoj dolini kod skretanja za ski centar ostavi auto. Nismo isli putem nego smo krenuli ravno uz livadu sa prelijepim pogledom i sa nevidjeno velikim broje mravinjaka. staza nije markirana, nakon prvog i ujedno najtezeg uspona na citavoj dionici dosli smo do sume i onda se kretali kroz sumu do vrha Suhi vrh koji se nalazi odmah iznad skijalista i na vrhu postoji betonski stub sa oznakom visine. To je ujedno i naveci vrh Opcine Jajce. Nesto prije samog vrha u sumi smo naisli na par markacija. odatle smo produzili putem prema selu Brnjici, na prvoj raskrsnici smo otisli lijevo prema centru sela, jer je put pravo bio neprohodan od snijega. Kad smo dosli do zadnje kuce u selu Brnjici presli smo preko livada do puta koji vodi lijevo prekrasnom borovom sumom sa obiljezenim markacijama do najviseg vrha planine Ranca - Vitoroga. mi nismo do kraja slijedili markacije nego smo skratili put presjecajuci strmo kroz sumu do samog Vrha gdje se nalazi ploca sa oznakom. Vratili smo se preko livada , izbjegavajuci guste sume i snijeg. Citav krajolik je osoben, spoj divnih crnogoricnih suma i prostranih livada, sama staza, osim tog pocetnog uspona i nije previse teska. Ljeti se on naravno moze izbjeci ako se dodje autom do samog ski centra, ali onda se staza prilicno skrati i izbjegnu se i prelijepi pogledi sa te prve livade odakle se vidi i samo Jajce. Oba vrha su usred sume i ne pruzaju neki poseban pogled.
Distance: 10.76 km.
44.417443
17.046876
Lisina 1467 (1468) m od Balkana jezera (Mrkonjic Grad)
Iako glavne staze za Lisinu krecu sa popularnih izletista na podrucju izmedju Mrkonjic Grada i SIpova, jezero Balkana s jedne strane i Zelenkovac s druge strane, u pripremi nisam naisao na neki veliki broj razlicitih trackova. Uglavnom ono malo trackova sto smo nasli krecu od jezera putem prema selu Podic i onda slijede strmi uspon do livade pred vrh gdje se nalazi dom. Mi smo na terenu ipak odlucili da malo istrazujemo i umjesto putem odmah smo skrenuli na jednu od brojnih markiranih staza koje vode oko jezera - kroz sumu, nadajuci se da staza nece ici samo oko jezera nego ce neki njen krak pdoruziti i prema Lisini. Rizik se isplatio jer em sto smo se kretali kroz prekrasnu shumu i zadrzavali duze pogled na jezero, em je ta staza kraca nego putem prema Podicu. Poslije smo pratili stazu pod oznakom B5 koja vodi prema vrhu i odvaja se od mnogih markiranih staza u okolini. kad se dodje na livadu sa elektricnim stubovima koji vode struju do doma ispod Lisine i objekata na vrhu, onda je uspon veci i stubovi su glavni orijentir. Po dolasku na livadu, mi smo bili u periodu kad vidljivost nije bila najbolja i snijega je bilo preko metar, srecom dovoljno tvrdog da mozemo hodati, skrene se preko livade desno i trazli se put koji vodi do samog vrha koji se i vidi po antenama sa livade, tako da se nije tesko orijentisati.
Staze su uglavnom markirane, na mjestima i sa previse staza koje se ukrsraju pa treba obratiti paznju.
lijepa, dosta kratka staza, ali i kondiciono zahtjevna posto se na toj malo udaljenosti predje dosta nadmorske visine pa treba voditi racuna o tome...
Distance: 8.11 km.
43.331746
17.793679
Mostar - Hum ( Križ 412 m) Donji Vukodol-Hum-Zahum
Lijepa staza koja krece s jedne strane grada sa groblja iz nasalja D.Vukodol, ide markiranom stazom kroz šumu, prelazi put Mostar Čitluk i penje se cik cak cestom do vrha. Nakon toga se spušta strmo markiranom kamenitom stazom do naselja Zahum i centra grada, cijelo vrijeme gledajući na grad. Prekrasni panoramski prizori sa svih strana, kako na sam grad tako i na prostor južno od grada... Opet pohvala HPD Prenj Mostar na maštovitom i temeljitom markiranju i označavanju
Standardna tura na Mali DImitor od Štrbine. Do početne tačke se dođe kad se parkira kraj puta Mrkonjic Grad - Mlinište , poslije prolaska eko zone Zelenkovac kod skretanja za Mednu i česme na Štrbini. Na početnoj tački nismo vidjeli neku tablu sa oznakom. Cesta za Mednu se spušta niže a desno od nje je makadamski put, a desno uzbrdo je pješačka staza kroz šumu. Mi smo išli pješačkom stazom kroz šumu. Prvo se ide širim putem kroz cnrogoricnu sumu, zatim kod klupe put ulazi u sumu i tu je se na par mjesta drvece obrusilo pod snijegom , pa je kretanje otezano. SIgurnija varijanta je krenuti odmah makadamskim putem. Uglavnom po dolasku ponovo na makadamski put, nismo htjeli da idemo putem kroz sumu nego smo opet skrenuli desno preko livada i grebena . tu smo na jednoj livadi naisli na copor divljih konja. Kod nekih kucica poslije silaska sa grebena i ponovnog ulaska u sumu pocinje markacija koja vodi do raskrsnice odakle se jedan put odvaja i vodi nazad do pocetne tacke, a markacija vodi strmo uzbrdo uz sumu do vrha. Tu treba savladati najtezi izazov na stazi, uspon od nekih 500 m duzine gdje se predje 250 m nadmorske visine. S vrha se otvara lijep pogled prema jugu i zapadu. Vratili smo se direktno putem
Snježna tura od ceste na Galici prema Bukovackom brdu. Tura pogodna za ne pretjerano zahtjevne izlete i ovakve snjezne uslove. Kao sto stoji u opisu ture na https://planinarenje.ba/planinarske-ture/galica/1445-galica-bukovacko-brdo-13-8-2023 lagana i fizicki i orijentacijski. Svo vrijeme se krece u blizini puta koji od skretanja sa oznakom smjera za PD Galica vodi sve do pod Bukovacko brdo. Osim sto se krece, skoro ravno, sa veoma malo uspona kroz prelijepu crnogoricnu shumu, svako malo naidjete na neku znamenitost, catrnju vlasicko oko, bunar, kapelicu, neku predivnu kucicu za odmor, izletiste, na par mjesta nedaleko od puta prelijepi vidikovci prema Turbetu, Travniku i Lasvanskoj dolini. Samo Bukovacko brdo dodje kao kruna na kraju, lijep s jedne strane stijenski vrh zavucen u shumu odakle se lijepo vidi masiv Vlasica, Paljenik i prostor Galice. Na kraju smo kraj planinarskog doma Galica prosetali do Srnskih stijena odakle se lijepo vidi dolazni put i Travnik i Turbe kao na dlanu. Preporuka za porodicni izlet i za one ljubitelje prirode koji ne zele vece fizicke i kondicione izazove.
Mjesto gdje rijeka Ponor nakon par kilometara toka ponire i pojavljuje se poslije sjevernije pod imenom Krupa i ulijeva se u Vrbas. Na mjestu ponora ima uredjena ozidana volta, koja u ljetnim mjesecima sadrzi veoma malo vode, a u trenutku kad smo mi bili je puna. Ne postoji cak ni utabana staza do mjesta. mi smo se probijali kroz strmu sumu prateci rijeku nakon skretanja u naselju Podbrdo zapadno od Mrkonjic Grada prateci putokaz za Dubicu i odmah skrecuci lijevo pa opet lijevo na mali put koji vodi do par vj. vikend kuca koje se nalaze kraj rijeke koja nas je iznenadila svojom velicinom. Posto se na par mjesta spominje u turistickim lokacijama, pa i samoj turistickoj karti opstine Mrkonjic Grad, a nije tacno obiljezena ni na google mapsu ni na wikilocu, potrudili smo se da to oznacimo ovako. Ponor ima dva rukavca na kraju, zapadniji je veci , u njega utice rijeka praveci mali slap i tu se nalazi volta. Prije ova dva zavrsna na jos jednom mjestu postoji odvajanje sa dva manja rukavca.
Tura centralnim dijelom Bjelašnice, grebenom juzno od grebena opservatorij-Vlahinje, u nastavku grebena od Žutog Cvijeta i sjeverno od Obalja i južnog dijela Bjelašnice. Do početne tačk se dolazi kad se skrene prema Kramarima i prođe zaseok Brda, tu se vozi dobrim makadamskim putem koji vodi do Lukomira par kilometara dok se ne ugleda karakterističan vrh Šiljata glavica. Do nje ne postoji markirana staza, ali teren je prohodan i vrh je cijelo vrijeme vidljiv. Kad se spusti sa Šiljate glavice koja je isturena i sa druge strane kreće se uzbrdo prema grebenu koji vodi od Žutog svijeta preko Struga do Žuljskog brda koje se nalazi skoro tačno, ravnom linijom, sjeverno od glavice. Žuljsko brdo nije toliko uočljivo, odmah je iznad puta i na dvije lokacije skoro iste nadmorske visine blizu jedna druge nalaze se gomilice kamenja sa oznakom vrha. Pravi vrh po preciznim kartama je ona istočnija kamara, bliža Strugu i Žutom cvijetu. Na topo-karti wikiloca je pogresno označen, isto kao i Vjetreno brdo . Od Žuljskog brda se produži grebenom prema zapadu i tu se nalazi par vrhova blago isturenih iz grebena, od kojih se na jednom nalazi trigonometar i na karti je označen kao kota sa visinom 1982 m. Poslije tt1982 skreće se lijevo prema vidljivo označenom obližnjem vrhu Vjetrena brda, a od njega se prirodno vraća prema sjeverozapadu na Vjetreni kuk i dalje prema Malom Ljeljenu koji se nalazi na većoj nadmorskoj visini od velikog i dalje prema velikom koji je zaslužio svoj naziv ne zbog visine koliko zbog dominantnosti i esponiranosti u odnosu na okolicu. Od njega se produži još na sjever prema najsjevernijoj tački naše ture , ne tako često posjećenom vrhu Veliki Visin - Bjelašnićki Velež (koji je manji od Ljeljena) i sa kojeg se lijepo vidi sjeverni greben Bjelašnice sa vrhovima Vlahinje i Hranisava i dalje na zapadu dio prema Pazariću-Tarčinu i dalje na sjever, a bliže se vide katuni i planinarski bivak Zlatni Ljiljan sa svojom karakterističnom žuto plavom bojom. Ne tako dominantan vrh sa dosta dobrim pregledom. Sjeveroistočno od njega se nalazi pl. dom Sitnik. Od Visina se vraća prema jugu ispod Velikog Ljeljena i u određenom trenutku se naiđe na prvi dio markirane staze koja vodi prema Krvavcu i dalje prema putu za Lukomir i južnoj Bjelašnici. Razmišljali smo da krenemo na Krvavac novotrasiranom stazom koja ide preko Cetovickog brda, ali smo se ipak odlucili za provjereniju varijantu i sišli sa markirane staze da presjećemo na standardnu dobro markiranu i utabanu stazu kroz Kleku koja se penje na mjestima veoma strmo prema vrhu Krvavac, usamljenom divu Bkjelašnice, vrhu preko 2000 m koji je najudaljelniji od ostalih vrhova koji se nalaze oko Opservatorija. Iako u Kleki, sa Krvavca se pruža bliski , predivan pogled na Prenj i jug. Vratili smo se standardnom markiranom stazom koja vodi kraj par izvora voda i spušta se ponovo na put prema Lukomiru, zaokruživši tako ovu prekrasnu rutu sa predivnim otvorenim vidicima na karakteristične predjele Bjelašnice.
Do početne tačke se dođe kad se vozeći se od Banjaluke skrene prije jezera Bočac preko mosta. Onda postoji čitav splet puteva, moracete malo koristiti i navigaciju, jedan od nacina je da skrenete lijevo kod skole pa poslije crvke desno i nakon par kilometara na jednoj raskrsnici idete lijevo prema selu Todici, poslije drugog skretanja lijevo idete do malo izdvojenog imanja gdje ima označena crvena strelica koja pokazuje smjer za tradicionalnu vertikalnu utrku od jezera bocac do vrha. Staza se tu penje kroz neku udolinu i nije markirana, ali je prilicno jasna, mada veoma strma, u jesen i zimi i klizava, sve do pecine Pajnovaca. Iznenadila nas je ova ne tako poznata pecina. Prije pecine ima skretanje lijevo za lijep vidikovac, s kojeg smo mi vidjeli samo prelijepo more magle. nakon vracanja na stazu sa vidikovca ide prvo jedna pecina, za koju smo se bojali kad smo prvi put culi za nju da bi je mogli i promasiti, posto ne postoje jasne reference, ali s obzirom da se nalazi na samoj stazi, a staza i ide kroz veoma zanimljivu drugu pecinu odmah nakon pronalazenje pecine ne bi trebao biti neki problem. nesto prije pecine pocinju markacije i onda poslije pecine , gdje je predio daleko manje strm, idu preko sume livade i izlaze na put sa tablom sa oznakama smjerova. Mozda je ova vertikalna staza najbrzi i najkraci pristup pecini i samom vrhu, ali ipak bi preporucio da se krene nekom drugom relacijom i od te raskrsnice dobro markiranom stazom samo spusti do vidikovca i pecine. markacije nakon raskrsnie upucuju desno i mada vecina koristi precicu, kroz sumu mi smo odabrali duzi i manje strm put do vrha. nismo se pokajali, predjeli su prekrasni. S vrha smo vidjeli samo vrhove koji izbijaju iz magle, na jugu se lijepo vidio vlasic, na sjeveru grmec, na zapadu mahnjaca... spustili smo se direktno kroz sumu, suma je rijetka i moze se, mada je ipak bolje potraziti stazu koja vodi negdje od objekata neposredno prije vrha. e sad poslije spustanja do raskrsnice do koje smo dosli penjuci se preko pajnovace, markacije vode putem lijevo, a staza s kojom se vecina ljudi vrati kruzno i manje strmo na pocetnu tacku vodi kroz sumu i jako je slabo uocljiva, zarasla, nemarkirana, kao i sami ulaz na nju, ispresijecana od oborenih debala i krcenja shume, tako da cete se tu morati malo snalaziti, pogotovo sto ima puno staza paralelnih jedna drugoj. kad ipak nekako izbijete na dosta usku i zaraslu stazu, iduci prvo desno poslije koliba na liplju kao jedinog orijentira tu a onda lagano lijevo, ta staza je bolje utabana i vodi kao nekim malim grebenom i spusta se preko livada , dobro morate pratiti posto nije markirano odakle skrenuti poslije livada. na drugoj livadi vec pocinju markacije, ali vode i naprijed malo duzim okolnim putem i lijevo. mi smo krenuli nestandardno lijevo, ali te svjeze markacije nakon nekog vremena pocinju da vode negdje uzbrdo i vj opet idu prema rejonu pajnovace. mi smo se tu odvojili stazom desno i onda se otprilike orijentisali u spletu staza prema pocetnoj tacki do koje smo ipak dosli bez nekih vecih problema i sa dobro utabanim stazama kojih tu ima mnogo. ocito se iz nekog razloga odustaje od ove povratne staze i ona ce za godinu dvije biti neupotrebljiva , sto zbog sjece, sto zbog zarastanja usljed neupotrebe, ako neko nesto dodatno u medjuvremenu ne poduzme. tako da bi vam preporucio neki drugi pravac dolaska na Goli Vis i posjetu pecine "odozgo".
Kratka setnja od pola sata od magistralnog puta Banjaluka Mrkonjic Grad do neobicnog prirodnog fenomena , gigantskog kamenog mosta u blizini puta. pored puta, na oko pola sata voznje do banjaluke, nalaze se planinarske oznake i dobro vidljiv pjesacki most koji prelazi preko Vrbasa. I sam most je u gornjem dijelu vidljiv sa magistralnog puta. Dalje su markacije jasne do samog dolaska pred samu stijensku tvorevinu. Najbolji snimci mosta su od kolibe povis livade na koju se dodje, a kad se priblizite vise jednom od staza mostu, s lijeve strane ima manji kameni most. ovaj nevjerovatan fenomen nas je odusevio i izneadilo nas je sto se vise ne zna o tome
Do pocetne tacke se dodje kad se s puta Bos.Petrovac-Drvar kod mjesta Kolunici skrene kod rusevina srednjovjekovne crkve. Kroz selo vodi oko 2,5 km ceste do zadnje kuce i nakon toga oko 8,5 km makadama. Najgori makadam je poslije samog izlaza iz sela, ogoljen i ispran od kisa, tako da je ostalo samo ostro kamenje, a uz to je uzak i sa obje strane se nalazi grmlje koje struze po sirim vozilima. Naravno uzeti uslovno, ovo je bilo kad smo mi bili - oktobar 2024. nakon par km voznje od sela nalazi se planinarska tabla sa oznakom skretanja lijevo za Osjecenicu. Tuda je staza duza za oko 2 km u jednom pravcu plus se krene sa 900/1000 mnv . Mi smo zbog nedostatka vremena ipak produzili pravo i na sljedecoj raskrsnici sa ostrom krivinom nalijevo dosli do pocetne tacke na oko 1200 m. Od prve rasksrnie do pocetne put ide kroz sumu , siri je i nesto bolji nego na pocetku. Na napustenom kamenolomu i prvom prosirenju s desne strane ostavili smo vozila, iako smo mogli doci vozilima i do samog sadrvana. U blizini parkinga i pocetne tacke nalazi se izlaz sa staze kojom se ide ako se skrene na raskrsnici ranije. Treba reci da se na pocetnu tacku moze doci i 16 km dugim makadamskim putem koji krece iz blizine Titovog voza kod restorana u OStrelju. Tuda obicno idu autobusi i sira vozila.
Od pocetne tacke-parkinga postoje dobre markacije za Osjecenicu i Zeljanik, da bi se nakon kilometra kod sadrvana desno odvojile staze za Zeljanik i Osjecenicu. Odatle ima jos kilometar i po do vrha i staza se strmo prenje kroz mjesovitu shumu. Odmah nakon sardvana ima racvanje desno preko serpentina i naprijed starom strmijom stazom. Mi smo isli strmijom stazom a vratili se stazom preko serpentina. Kod povratka morate voditi racuna jer ne postoji tabla sa skretanjem, samo se dio markacija odvoji nalijevo i ide uskom stazom kroz sumu na puno mjesta zakrcenom oborenim drvecem. Nakon izlaska na livadu postoji jos jedno racvanje sa tablom, desno je staza sa sajlama, a lijevo preko kleke. obje vode do vrha za oko pola sata. Mi smo odabrali onu sa sajlama a vratili se preko kleke. Staza sa sajlama kroz stijenu nije nesto zahtjevna niti eksponirana i dosta iskusnijih planinara ce se snaci i bez sajli, koje su na mjestima klimave i nisu bas cvrste, ali u svakom slucaju daju dodatnu atraktivnost stazi. Poslije sajli ostalo je jos nesto skoro horizontalnog uspona preko stjenovite zaravni do vrha.
Sam vrh se nalazi na stjenovitom grebenu dugom oko jedan kilometar i s njega se pruza lijep pogled na Bos.Petrovac, Petrovacko polje, Grmec, Dinaru s njenim vrhovima na zapadu, na jugu se vide Klekovaca koja je najbliza, zatim Vitorog, Sator, Cincar, Kamesnica...
Po povratku treba obratiti dobro paznju da se nadje mjesto gdje se sa zaravni spusta u kleku. Markirano je, ali se ne vidi bas najbolje i nalazi se veoma blizu vrha.
Na stazi nema vode tako da o tome treba povesti racuna. Iako staza s obzirom na malu kilometrazu djeluje lagano, ipak s obzirom da se predje preko 500 m visinske razlike na samo par kilometara, za mnoge ce ona biti ne tako lagan kondicioni izazov.
yt video https://www.youtube.com/watch?v=DyNP75CiLMw
Konidiciona veoma zahtjevna staza , savlada se skoro 2000 m visinske razlike uz konstantni uspon, na dionicama otezan nepostojanjem utabane staze, gdje onda uz uspon morate savladavati i tezak teren, visoku travu prosaranu stijenjem i niskim raslinjem. Uz sve to ne postoji nijedan izvor vode na stazi pa to predstavlja dodatni problem. Ipak kad poslije odvajanja od staze za Lupoglav i cuvene serpe okacene za jedno drvo kao znak odvajanja savladate prvi uspon preko livada, koji je mozda i najtezi dio cijele staze, naidjete na pkrekrasan otvoren greben gdje se sire prizori predivne unutrasnjosti prenja sa divovskim vrhovima. Ovca je mozda jedini vrh Prenja preko 2000m sa koje se vide , kao na dlanu, svi ostali preko 2000metarci Prenja. Staza je nesto malo tehnicki zatjevna samo pred sami vrh kad penjanje preko stijena pred vrh zahtjeva nesto upotrebe ruku, te kod probijanja kroz kleku u neposrednoj blizini samog vrha. Staza je bolje oznacena , utabana i markirana do racvanja za Lupoglav, nakon toga ipak , preko livada, postoje tu i tamo nakupnine kamenja koje pokazuju pravac. Kad predjete prvu livadu drzite se lijevog(zapadnog) grebena, lijevo od jarka ,a kod drugog nailaska na kleku - poslije kojeg se vidi i sami vrh , nije lose ici vise desno u usponu i zaobici samu kleku i probijanje gore dole kroz nju, kao sto je prikazano na tracku u silasku. sam track je negdje omasio pa pokazuje daleko manje visinske razlike nego sto je stvarno , uostalom cista matematika 146 mnv najnize tacke i 2034 najvise to jasno pokazuju.
Nama je u ovo , ne tako vruce, prelazno doba godine, bilo dovoljno oko 3 litra vode, sto ljeti vjerovatno ide i na 5 litara. stazu je svakako i zbog rastinja bolje ici u periodima kad nije tako toplo.
Uspon krece od kamenoloma i jezera na skretanju za kanjon Bijele, ide prvo putem i onda se odvaja nadesno oznakom za skretanje prena Kupoglavu, nakon oznake se ide lijevo i cik cak sumskom stazom sve do stecaka i napustenog sela Grabovcici, nakon cega opet ulazi u sumu i ide se sumom sve do cuvene serpe i odvajanja od staze prema Lupoglavu nakon cega izbija na livade. sve zajedno se ide oko 2 sata sumom. Vidio sam da neki savladaju uspon i za 4/5 sati, a iako je tesko ovdje govoriti o nekom prosjecnom hodu, racunajte da ce vam za uspon trebati bar 6/7 sati uz minimalne odmore, i da vam za sve zajedno treba 12 sati, pa racunajte i na duzinu dana prilikom planiranja ture.
Kretanje novo-uspostavljenom stazom PSD Postar Zenica od sela Poprzena Gora 670 mnv do planinarskog doma Hum Jedinci 858 m. Lijepa ne toliko utabana rekreativna staza koja 70-80 posto prolazi kroz rijetke shume graba i bukve. Izvori vode samo u selu na pocetku i na kraju kod doma. Markirana je malo bolje u smjeru od Poprzene gore do doma nego obratno. lijepa kako ljetna staza, sa dosta hlada, za lagan pristup domu, bez puno uspona, tako i za neku potencijalnu kruznu rutu prema atraktivnom vrhu Hum koji pogledom i polozajem dominira tim dijelom i koja bi ukljucivala i posjetu vrhu i dom i povratak na pocetnu tacku u pitoresknom naselju Poprzena gora.
Na početnu tačku se dodje kad se od Tomislavgrada krene cestom prema Posusju. 15 km nakon semafora , u mjesto Bukovica, s lijeve strane puta je mala zuta tabla koja pokazuje na skretanje prema Roškom polju desno. 3 km nakon skretanja nailazite na tablu sa oznakom Žukovice via Gojanica 2 i po sata lijevo makadamskim putem. Nek vas ne zbunjuje ova odrednica, ona se odnosi na kretanje makadamskim putem. Mi smo i dosli do slapova i obisli ih ne zureci i vratili se za 2 sata i 40 minuta. Krecite se makadamskim putem koji vijuga do procijepa na vrhu brda, onda nastavite kretanje makadamskim putem desno do skretanja sa puta i početka markacije lijevo. Staza je odatle odlično markirana, spušta se kroz šumu sve do raskrsnice sa tablom od koje idete desno prema vodopadu. staza je poslije table cak vise zarasla sibljem i rastinjem nego kroz shumu i vjerovatno ljeti nije prohodna , jer je zarasla i veoma se malo koristi. kad dodjete kod prvih kuca skrecete lijevo, i prodjete pored objekata i preko rjecice do staze koja vodi do vodopada. tu staza nije najbolje markirana , ali se orijentisite prema zvuku staza kroz sumu je bajkovita, lagano silazi do glavne staze a sve "muke" budu zaboravljene jednom kad ugledata prekrasan, poseban, malo poznat vodopad
gps signal se gubio kod slapa pa je predjena visinska razlika dosta veca nego stvarna
Sve pohvale PD Zavelim na markaciji staze kroz shumu gdje je najkriticnije. Steta sto ne postoji markacija na pocetku staze kod odvajanja sa ceste na makadamski put...
Na početnu tačku se može doći ili iz pravca Buskog jezera putem prema Zidinama i Vranjači, ili sa puta Tomislavgrad-Posusje skretanjem prema Roškom polju i onda prolaskom polja sa nizom naselja Vojkovici , Rosko Polje , Krnjin i dolaskom na pocetnu tacku do table sa natpisom za izvor Mocilo i uspon na Kokalovac. Od table do pocetne tacke - izvora Mocila vodi oko 500 m makadamskog puta, koji se u trenutku kad smo mi bili radio pa nismo mogli vozilima preci taj dio. Od izvora ima tabla za stazu koja vodi lijevo (istocno) od izvora sa oznakom 2 sata i 45 minuta do vrha. Mi smo ipak produzili travnatim putem kraj sadrvana desno (zapadno) da bi napravili kruznu stazu. poslije 50ak m se nalazi tabla sa pravcem i oznakom 2 sata i 45 minuta do vrha. Staza je prava sumska, lagano se uspinje uz sumu i prvi veci uspon je tek poslije raskrsnice sa stazom koja vodi od kamenoloma. nakon toga staza se nesto brze uspinje sumskim predjelima prepunim rastinjem srijemosa. kad se izadje na livadu uspon ide nesto sporije podrucjem livada sve do zavrsnog grebena.
s vrha se pruza prekrasan pogleda na Busko jezero, planine Tusnicu, Kamesnicu, Vran, Cvrsnicu, na jugu se vidi i more kod otoka Braca a sa grebena sa juzne strane od vrha se vidi i prelijepo egzoticno Zeleno jezero. Povratak s druge strane, kraj starog antenskog usmjerivaca pa strmije kroz sumu.
Ne previse teska, prelijepa sumska staza, odlicno markirana i ociscena od PD Zavelim, prelijepi vidici sa vrha neki su od razloga za posjetiti ovu planinu
Track krece od jezera Masice , ide markiranom stazom prema pecinama, na jednom dijelu se odvaja prema vidikovcu i onda nastavi dobro markiranom i ociscenom sumskom stazom prema Bakosu - i njegovom najvecem vrhu Bukvic Prisoje koji se nalazi nesto nakon uspona uz greben. Poslije spustanja sa Bukvic Prisoja ide se putem da se zaobidje Rudino Brdo. Put ide do lovacke kuce i izvora Korita, a moguce je i prije skrenuti desno i ne spustati se do lovacke kucice. Tu se opet put odvaja desno da zaobidje vrh Glasinac . odatle se vec vidi Tvrtkovac koji se sa strane od Glasinca nalazi u sumi. ne postoji neka staza do vrha, moze se produziti putem pa se vratiti desno , a moze se kao na tracku uspeti uz sumu trazeci navislju tacku.
U povratku smo izbjegli ponovno uspon na Bukvic Prisoje pa smo produzili putem do grebena prema Bakosu i Ponijerima, a po dolasku na greben se vratili lijevo na stazu.
Laganja setnja koja je pogodna i za one u slabijoj fizickoj formi i bez vecih planinarskih zahtjeva jer se ne prelazi velika visinska razlika, a sastoji se od vise etapa. gps je na par mjesa propadao pa ni visinska razlika ni duzina ne odgovaraju stvarnom stanju. ide se prema i u raznim pravcima oko prelijepog doma Bocica koji se nalazi u Kakanjskom zaledju. Pristup domu stazom od 2 km koja prolazi kraj autenticnog sela Halinovici sa dosta dobro ocuvanih starih Bosanskih kuca, pa lijepom stazom kroz sumu.
odatle prema cuvenom vidikovcu Gradina odakle se pruza prelijep pogled na Kakanj, na jednom mjestu se pruza divan pogled prema Trscu Vukanovicima i Zlokucama, a u daljini se vidi Vranica sa svojim vrhovima i Hum...
povratak istom stazom prema Bocici i odatle smo kenuli stazom prema Ponijerima i svratili na jedno uredjeno mjesto u sumi, sa klupama i sadrvanom odakle se pruza pogled prema Vukanovicima...
jedan od Zenickih klasika, nadopunjen sa oko 4 km puta od Moscanice do Briznika. Autobus sa autobuske stanice Zenica za Moscanicu u 7:40 (karta 3.5 KM) odatle se ide prema deponije prodje kraj deponije i prati put koji se spusta prema potoku ali ga ne prelazi i vodi do poligona u selu Briznik odakle se penje prema 3 km prekrasnih livada Colana i u zimskim uslovima.
Distance: 17.4 km.
44.703474
18.047252
Prateci trasu M17 oko Doboja (Makljenovac-Plane-Miljkovac-Caire(Prisade)-Plocnik-Kostajnica
Osnovno pravilo trazenja ruta izmedju gradova jeste da se sto je moguce vise zaobidje asfaltni dio puta, da se krece kroz prirodu i usput obidju neke lokalne znamenitosti i autenticna rijetko posjecivanja naselja i lokacije...
ovdje je izazov bio tezi jer se radi o blagim brdima srednje bosne, dosta pristupacnim naseljima, do kojih vodi mreza asfaltiranih puteva. ipak u tome smo uspjeli. dosli smo vozom do zeljeznicke stanice visoko i onda smo se kreali kroz mjesta Arnautovici, Uvorici, Cajno gdje smo dosli do makadamskih puteva i prelijepih bickilistickih sumskih staza. Na asfalt smo izasli nakratko izmedju naselja Tnovci i Bištrani da bi se opet uputili kroz prirodu i uske staze koje vode do Malak farme. Od Malak farme smo presjekli udolinom koja krece od malog jezerceta kraj puta i dosli do makadamskog puta prema rudniku u Haljinicima, presli smo cesto i zaraslom stazom se ispeli do predjela oko mocvare Bistrik i lokaliteta Crkvenjak sa starom srednjovjekovnom crvkom. odatle smo produili prema selu Bjelavici, presli lokalni put koji vodi rjecicom Ricica i uspeli se kraj sela Bjelavici do podrucja prekrivenog crnogoricnom sumom Bare iznad Kaknja. tu smo se spustili putem kroz gradsku deponiju , novo naselje Bare i Plandiste do gradske dvorane Kakanj.
neocekivano lijepi i pitomi predjeli, sumske staze, dosta skrivenih , manje poznatih naselja, Malak farma, mocvara Bistrik krasili su ovu turu
Lijepa kasno-jesenska tura za kraceg dana, koja krece od table kraj puta koja pokazuje da do vita treba sat i 15 minuta. mi smo morali krenuti nesto prije posto se nismo htjeli spustiti zaledjenim dijelom ceste. Nakon jedno 800 m od ceste staza za vito desno razdvaja se staze one za bivak. Staza je djelimicno markirana i poslije prolazi udolinom kroz koji tece potocic i onda zaokrece i penje se desno preko stijena dok ne izbije na malu travnatu zaravan odakle se vec vidi vrh . mozete se odluciti da idete lijevo pa tuda dodjete malo ostrijim usponom do vrha ili desno kao sto smo mi i tu em sto je uspon nesto blazi imate priliku da vidite i dio oko vrha Subar, mjesta Tusila i dalje tamo greben koji ide prema Bobovici. Nakon Vita isli smo grebenom preko Djelelasa sa ramom za slikanje okrenutim prema Lukomiru i kanjonu Rakitnice, a onda uz malo tehnicki zahtjevniji uspon preko stijena do vrha Paric i onda silazak prema bivaku i kretanje ispod vrha Konjic do predjela Jezera sa steccima i silazak odatle dolinom do ceste praveci punu kruznu rutu.
Citavo vrijeme prizori, ukraseni prvim ovogodisnjim bjelilom, su prekrasni i sasvim je jasno zasto dosta planinara voli i redovno pohodi ovu planinu.
Potraga za skrivenom tvrdjavom Kastel u kojoj su se skrivali i obitavali stari franjevci i o kojoj se ispreplicu mnoge legende. Krene se od izletista Vladica vrh do kojeg se dodje kad se iz Fojnice, pored Reumala krene putem ka slapovima Kozice. Na raskrsnici gdje zavrsava asfaltni dio puta nalazi se izletiste sa par klupa i izvorom vode koji nije aktivan cijele godine...
odatle se krene putem prema selu Vladici ali odmah poslije 300ak metara se skrene desno malo uzbrdo i dosta sirokim i nasutim putem se krece prema izletistu Kastel.
Nakon 6 km na vecoj raskrsnici odakle jedan put desno vodi prema Zahor planini i njenom najvecem vrhu, put naprijed prema selima Busovacke opcine, ide se blago lijevo prema vecem sadrvanu odakle se pruza lijep vidikovac na sela oko slapova Kozice / Vukeljica, Zivcica... jos na putu ka sadrvanu, ako bude dovoljno vidljivo s jednog mjesta vidjece se malo svjetliji zidovi u stijeni starog grada Kastela.
od sadrvana s lijeve strane puta pri dolasku vodi uska staza koja vodi blizu ivice stijene, kroz gusto visoko rastinje - vrijesak, kroz sumu i na jednom mjestu gdje je to moguce spusta se niz sumu 200ak m i s lijeve donje strane ukazuju se na oko 10ak metara visine zidine starog grada...
uspon do zidina ide neosiguranim penjanjem preko stijena i dijelom neobezbjedjenom, eksponiranom stazom bez osiguranja. u stijenama imaju pricvrscena sidrista koja se mogu iskoristiti za provlacenje vodickog uzeta i osiguranje da bi se olaksao pristup
Uspon na najveci vrh Makedonije i Albanije (posto je na samoj granici) i 4ti vrh Balkana Korab. Ova standardna staza koja polazi od napustene granicne karaule Strezimir fizicki je dosta zahtjevna , predje se velika visinska razlika, ali tehnicki nije zahtjevna. prizori prekrasnih, otvorenih predjela, livada , jezera i potocica u daljini zaustavljaju dah.
najcesce se za prenociste prije ture odabere obliznji hotel Korab u mjestu Trnica koje je sa svojim ljubaznim osobljem, ugodnim ambijentom , dobrom hranu i pristupacnoscu za svaku preporuku. odatle se putem prema Rostusi i Debru, nakon oko 2 km skrene na put prema Strezimiru... put prvo ide uskom cestom a onda prelazi u dobar makadam, oko 15ak km. zadnjih kilometar dva kad se skrene je put strmiji i ide kroz sumu pa je mozda bolje da ako idete autobusom ili luksuznim vozilom, vozilo ostavite malo prije. negdje na pola puta naicete na zgradu granicne policije, tu se morate prijaviti, dati spisak svih ucesnika i pokazati da ste platili taksu za pristup nacionalnom parku Mavrovo, taksa je manja od eura po osobi i mozete je nabaviti ili na recepciji hotela ili platiti online kao sto smo mi uradili.
sama staza je dobro markirana, krece prvo putem , pa onda na par mjesta pravi precicu i onda vodi kraj stocarske nastambe u cijoj blizini ima solidan izvor vode.
yt video https://www.youtube.com/watch?v=Oyqf2GlYJ_o
Do pocetne tacke - Tisovice , prekrasne "alpske" doline na 1300-1400 m/nv odakle krecu mnoge ture na divove Prenja, se dolazi preko 20 km dugim makadamom nepogodnim za manja vozila (narocito zadnjih nekoliko kilometara od skretanja za dom rapti do tisovice). Iz Tisovice se penje nadesno markiranom i utabanom stazom koja ide podnozjem Kantara i onda se na Privoru odvaja desno od staze koja vodi prema Eracu i Vjetrenim brdima. Nakon toga staza je malo zarasla travom , na jednom mjestu prolazi u blizini izvora zakantar kod kojeg postoji opasnost od mina pa tu treba biti oprezan. dalje staza zaobilazi crnoglav s njegove sjeverne i zapadne strane i krece se markiranom stazom prvo klekom , zatim i stazom kroz sipar do Lupoglava na kojeg se penje s juga.
na samoj sjeveroistocnoj ivici crnoglava ima markirana staza za crnoglav i u njenoj blizini poseban prirodni fenomen Snjezna vrata. vrata u kamenu iza kojih se nalazi cijele godine snijeg. Raznovrsnosti krajolika pridonosi dosta autenticnih biljnih vrsta, ljekovitih biljaka i cvijeca sto je samo jedan od razloga za uzivanje na planeti zvanoj Prenj. tu su i nezaboravni kameniti pejsazi prosarani klekom i zelenilom, kao i neki rijecima neopisiv faktor koji Prenj i boravak na njemu cini posebnim.
iako je markacija dobra i staza utabana kretanje na nekim dionicama je nezgodno zbog krupnog kamenja ili sipara preko kojeg se krece.
na stazi nema izvora vode.
sa lupoglava se odlicno vide drugi divovi Prenja Ovca, Herac, Botini, Kerac, Vidina Kapa, Herac, Erac, Otis, Zelene Glava, Velika Kapa...
Staza krece iz Tisovice, penje se ispod Kantara stazom za Lupoglav od koje se odvaja lijevo na izlasku iz Tisovice i onda ide ispod vrhova ... penjuci se na greben Vjetrenih brda odakle se nakon jednog kratkog spustanja strmo penje na vrh Erac koji se nalazi preko puta vrha Lupoglav . Kako se priblizava vrhu staza postaje zahtjevnija, na mjestima eksponirana, sa par veoma strmih uspona za koje treba koristiti ruke, zato neki track oznacavaju i kao alpinisticki. na njoj kao i na stazi za Lupoglav nema izvora vode pa se treba pripremiti za to. Sa Eraca koji se nalazi nekako centralno u masivu Prenja se odlicno vide ostali veliki vrhovi Prenja, narocito susjedni Lupoglav , Ovca i greben sa Keracom, Vidinom kapom i Heracom...
Staza je dobro markirana, ali ne utabana kao ona za Lupoglav koja se vise koristi.
zimska idila na Trebevicu, koji se u medjuvremenu isprofilirao kao odlicna rekreativna prigradska destinacija, sa mnostvom odlicno uredjenih i oznacenih staza oznacenih kao H1, H2, H3... Krenuli smo od objekta Pino Nature stazom H1 kroz sumu, staza na par mjesta presjeca put i onda na raskrsnici kod Dobrih voda ide putem prema vrhu. pred sami vrh smo skrenuli na odlican vidikovac odakle se vide Sarajevo i Pale sa okolinom, vrh smo obisli tipicno grebenom sto je po snijegu na mjestima bio izazov. spustili se u dom Jure Franko i onda odatle nastavili neko vrijeme stazom prema Lukavici da bi se brzo odvojili desno za put koji vodi do radio objekata na vrhu , isli s njim neko vrijeme i onda se odvojili na sumsku stazu koja vodi do planinarsko doma Trebevic , zaobilazeci sa zapada stijenu preko koje ide ferata. poslije smo prosli do Napretkovog doma i od njega putem do pocetne tacke praveci puni krug.
Do poceten tacke se dolazi tako sto se par kilometara od Banjaluke predje most sa oznakom skretanja za Knezevo i odmah poslije mosta u mjestu Karanovac ima tabla sa oznakom za slapove i celinac lijevo. dalje nema oznaka, treba se drzati desno, nizbrdo i na jednom skretanju desno nakon nesto makadama nailazi se na planinarske markacije po banderama kraj puta. tu blizu je pristup rijeci koji nije oznacen. onda se prati rijeka uzvodno i tu su markacije nesto cesce .
to je jedan pristup, a moze se i produziti putem kroz Karanovac prema Knezevu i onda poslije krivina i uzbrdica na prvom asfaltiranom skretanju lijevo skrenuti prema lovackoj kuci i onda u naselju skrenuti lijevo i nakon par km dobrog makadama dodje se do istog mjesta.
kad se dodje do rijeke koja je bistra i ima na mjestima neku egzoticnu zelenu boju markacije postaju cesce i vode preko mosta do sadrvana i odatle uzbrdo do mjesta tacno iznad slapa sa dobrim pogledom na slap.
staza kraj rjecice produzava dalje uzvodno i malo dalje postoji jos jedan manji slap i lijep kanjon (300 m duzini) koji rijeka pravi i dalje pretpostavljam kroz sumu i do prilazne ceste...
ovdje se nalazi info koja to potvrdjuje i karta gdje je ova staza djelimicno markirana i ociscena i da se planira urediti sve do usca svrakave kao dio via dinarica projekta
na tracku sam pokusavao da pridjem slapu iz razlicitih uglova preko dosta strmog i nepristupacnog terena, pokusavajuci da nadjem mjesto odakle se najbolje vidi
Kretanje do Pepelara Gafinom stazom , obilazak doma PD Tvrtkovac, posjeta tisi i povratak preko Rogatka na Sebuje...
gafina staza se odvaja od puta odmah nakon prelaska mosta na putu prema Bistrovcu. sami pocetak staze nije dobro markiran. do staze se moze doci vozilom ili autobusom za Sebuje koji polazi u 7:40 sa stanice iz Zenice (autobus za Seoce pa se presjeda u Babinom), cijena karte 3.5 KM.
staza se na par mjesta odronila, na nekim dijelovima su pala stabla preko nje. Kod vikendica iznad Bistrovca je isto slabija markacija do same sume. prvo se skrene lijevo uzbrdo i poslije prve vikendice desno s puta, kraj vikendice gdje se udje u sumu, dalje je markirano dobro sve do doma na Pepelarima. pocetna tacka se nalazi na oko 550 m/nv a najvisa Rogatka sa sadrvanom je na oko 900. Povratak preko Sebuja je nesto brzi ali strmiji i na jednom mjestu gdje voda ide preko puta nezgodniji.
Do pocetne tacke se dodje kad se na putu oko jezera skrene uzbrdo prema Orahovici i Babicama. prodje se selo Babice i poslije treceg mosta u Orahovici skrene desno prema dzamiji koja je vidljiva na brdu, prodje se desno od dzamije i produzi uskim asfaltnim putem kroz selo sve do dijela gdje se put pocne spustati nanize. tu se odvaja dobar makadam lijevo koji vodi sve do lovacke kuce.
staza ide uglavnom putem, prolazi kroz lijepu crnogoricnu sumu, djelimicno je markirana na nekim dijelovima, vodi kraj nekoliko sadrvana i vidikovaca sto s lijeve strane , sto s desne. vidikovci nisu direktno na putu, nego se mora do njih skrenuti i ponovo se poslije vratiti na stazu... u jednom dijelu staza skrece s puta sumskom utabanom stazom kroz sumu lijevo. nije bas markirano pa je tesko prepoznati. ta staza vodi do nekropole stecaka sa klupom i oznakom. do nekropole se moze doci i kad se produzi putem pa na prvoj raskrsnici skrene lijevo i onda opet lijevo putem preko livade. na tracku se doslo tako a vratilo se sumskom stazom...
fina rekreativna staza koja nije nesto naporna, a predje se dosta kilometara
Jedan od laksih uspona na Veliki Konjuh iz pravca Zlace. Krene se sa Carsije mjesta blizu usca Male Zlace u Veliku Zlacu. Od Carsije (460 m) se odmah skrene kroz sumu uzbrdo markiranom stazom prema Stozeru i Zidinama. Stozer je prvi vrh na koji se naidje poslije pocetnog uspona , ne nalazi se direktno na stazi, nije oznacen, ali je vidljiv... Na ovom tracku nije prikazano skretanje. Slijedi jos nesto uspona do vrha Baric (1015) i odatle vec krece prekrasna greda sa divnim pogledom kako na vrhove Konjuha tako i na sjevernu Bosnu Tuzla-Lukavac. Greda prolazi sa veoma malo uspona i padova kraj kolibe i dva vrha Velike i Male Zidine. Poslije toga se staza lagano opet spusta da bi izasla na put. S puta lijevo ima oznaka za Veliki Konjuh uzbrdod kroz sumu. Staza je prilicno strma i prelazi preko dosta balvana koji su pali na put, mi smo izabrali da idemo duzim ali sa manje strmim putem okolo. On nailazi na put od Kladnja prema vrhu na kojem se nalazi kasarna i telekomunikacijske antene. prije kasarne kraj koliba se opet skrene s puta lijevo prema najvecoj anteni i brdu. naprijed ispod kasarne ide staza za Mali Konjuh.
Poslije smo se spustili i vratili jednom od manje strmih staza odozgo - Kaselovaca
Ipak i ovaj put se savlada 1000 m nadmorske visine, samo rasporedjene na nesto vise kilometara i sa manjim usponima. U svakom slucaju zbog prekrasnih vidika, pejsaza, neke osobenosti flore i faune Konjuha, posjeta ovoj planini vrijedna je truda
Cijene ulaza u zasticeni prostor Konjuha : 1 KM po osobi ako nema planinarsku iskaznicu 2 KM za putnicko vozilo dodanto 3 KM za kombi
Jos jedna tura prelijepim predjelima visoravni na oko 1100-1200 m Gorcevice i Lisca, okolo nacickane vrhovima. Krenuli iz Zenice autobusom u 7:40 (5 KM) , koji prvo obidje dvije stanice u vukoticima pa onda ide u Serice. Iz Serica se prati asfaltirani/betonirani put koji izlaci na Javorje, negdje pred kraj betoniranog dijela puta, s desne strane prema selu nalazi se izletiste i spomenik borcima - Ljiljan. Odatle se ide oznacenom, markiranom stazom koja vodi iz Vrselja prema Vucjoj planini. Staza prolazi 10ak bez mnogo uspona i padova prekrasnim predjelima rijetkih suma i livada koje se nalaze na visini 1100/1200 m . Onda se spusta ispod vrha Jelinei do naselja Vrselje... Autobus iz Vrselja za Zenicu 17:15 (3.5 KM karta)
Polukruzna tura koja krece s vrha sela Rizvici, ide sumskim putem do vidikovca Kastel, odakle se racvaju staze prema starom gradu Kastel i Banderi najvecem vrhu Zahora. Staza dalje vodi preko izletista Vladica Vrh gdje ima i izvor vode pa preko sela Dragacici do slapova Kozice, predje se preko rijeke i onda zavrsava u mjestu Vukeljici 10ak km udaljeno asfaltnim putem od pocetne tacke
Jedna standardna kruzna dvodnevna ruta od Mirkovica do najviseg vrha Hrvatske Sinjala 1821 m. Vrijeme bas nije posluzilo, na vrhu je bila prava mecava, ali malo nize se nije ni naslucivala...
Do Mirkovica se dodje ili kad se kod Knina na rasksrnici gdje se razdvajaju putevi za Zagrebi i Split krene kontra Splita - u smjeru suprotnom od skretanja za Split, prodje se prekrasan slap Krcici i onda produzi 10ak km putem, koji je vecim dijelom dobar makadamski put i prolazi kraj jos jednog slapa i skrene preko mosta lijevo prema Mirkovicima. Drugi nacin je da se produzi od Knina prema Splitu i prije Kijeva skrene lijevo , ima oznaka skretanja za podinarje... od tog skretanja nakon 4-5 km se dodje do Mirkovica odakle ima obiljezena staza za dom Brezovac. Od Mirkovica ima dobro oznacena staza od 3 sata sto obicno bude 4 prema planinskoj kuci Brezovac. na jednom mjestu pred sam kraj zavrsnog uspona, treba pripaziti jer se jedna staza odvoji desno i onda prava markirana ostane lijevo... staza nije teska, ali kad vam kisa pada i nosite hranu pa i vodu za dva dana tih 9-10 km se zna bas oduziti planinska kuca brezovac ima dovoljno vode iz kisnice i oni od nas koji su je pili nisu imali problema. problem je sto nema signala, u donjem dijelu ima pec i dovoljno posudja da sebi nesto podgrijete ili napravite nabrzinu. ima oko 40ak kreveta, ali ako cete nociti u neko od hladnijih doba godine, moracete ponijeti dodatne tople vrece za spavanje, jer je prilicno hladno. od planinske kuce prema vrhu Sinjal staza je duga oko 6 km, ali na tih 6 km treba da savladate oko 800 m nadmorske visine. staza ide kratko sumom, pa se lagano penje do planinskog sklonista Zlatko Prgin. skloniste mozete zaobici posto se nalazi 10ak minuta od staze koja ide direktno za vrh, ali savjetovao bi vam, kao sto su i nama da ipak svratitie prvo do njega pa odatle krenete prema vrhu, izbjegnete neke strme dijelove uspona, a i odmorite se . skloniste ima pec , tu cak imate i free wifi signal, klupe za sjedenje i unutra i vani i odusevilo nas je. od sklonista do vrha ima oko sat i nesto hoda i to je najstrmiji dio uspona. na vrhu ima mali objekat / skloniste u koje moze stati 3/4 osobe i gdje se mozete presvuci ili zastititi od vjetra . od vrha staza nazad vodi opet do sklonista i nazad jogurt stazom, nazvanom tako jer je dijelom markirana sa plasticnim casicama od jogurta. veoma interesantna ideja. preporucivali su nam da ne idemo tom stazom jer je prestrma i u ovo doba godine klizava, ali srecom ipak smo isli njome. odusevila nas je. na mjestima jest strma, ali podnosljivo. ide prekrasnim sumama koje onda pred Mirkovice lagano prelaze u nize sume / mediteranski pejsaz...
Nesto laganiji uspon na najveci vrh Bjelasnice observatorij 2067 m, kroz lijepe sumske predjele oko prasume. krece se sa 1220 , otprilike slicna visina kao na Babinom dolu, ali uspon ide laganije , pocetka sasvim blago, ali onda ipak na pojedinim mjestima i pred kraj dosta strmiji. staza krece od kruznog toka gdje se jedan put odvaja (desni od Sarajeva) za veliko Polje Igman a lijevo ide za Babin do. u blizini kruznog toka ima putokaz za prasumu i tabla sa mapom i prikazom staze. krene se uzbrdo pa se put odvaja odmah desno Josipovom stazom. to odvajanje i sam pocetak nije dobro markiran, a poslije je staza uglavnom markirana odlicno. staza prvo ide dobrim makadamom bez mnogo uspona, a onda skrece kroz sumu i postaje strmija. na par mjesta imaju sadrvani i klupe za odmor. poslije bivaka se dodje na jednu livadu, tu lijevo vodi staza ispod kotlova i dolazi do puta koji vodi prema observatoriju, a desno je oznacena Josipova staza koja tu postaje jos strmija. na mjestima imaju sajle, ali koje su dotrajale, opustene, jer nemaju dovoljno klinova koji ih drze i ne mozete se pouzdati u njih. nakon uspona dodjete do kote 2056, staza do observatorija vodi ispod nje , iznad kotlova. ali mi smo se najprije ipak uspeli na kotu 2056. odatle smo preprijecili i obisli obronak gdje se nalazi zuti cvijet 2026 - pogresno oznacen zbunjujucom tablom klis i kotu 2046, a onda se opet vratili na put ispod kote 2056 i odatle dosli do observatorija. uspon se moze olaksati iduci iskosa prema putu i observatoriju.
Divna kruzna tura jesenjim predjelima Treskavice u divnom kasnooktobarskom suncevmo danu. Krenuli smo od Planinarske kuce Sustavac , kretali se uglavnom markiranom stazom desno od kuce koja zaobilazi stjenoviti vrh Kozljen koji se nadvisio iznad kuce. Markacije na nekim skretanjima su slabe, puno je novoizgradjenih sumskih puteva za odvoz drva, pa treba dobro pripaziti na skretanja, na par mjesta staza sa sumsko puta prelazi u sumsku stazu i tu treba obratiti paznju. Na zadnjem takvom skretanju, kad se predju pocetni usponi, staza ide stabilno prekrasnom starom sumom kao iz bajki i vodi njome sve do livade Turovski Stan. Od Turovskog stana nalijevo, nemarkirano, ima slaba staza kroz rijetku sumu kojom se dodje do zmijskog jezera, a od njega malo utabanija za ovcije zdrijelo, gdje slijedi strm vertikalni cik cak uspon, na mjestima i eksponiran dok se ne dodje do ovcijeg zdrijela od kojeg se u pravcu kretanja desno jedno 500ak metara nalazi dominantni vrh Oblik, odakle se odlicno vidi i Sarajevo na sjeveru, i Trnovo, Jahorina na istoku, a na jugu Maglic, Volujak, Bioc pa i Durmitor u Crnoj gori, Bjelasnica na sjeverozapadu, a na zapadu drugi vrhovi Treskavice. S obika se isto nemarkiranom stazom spusti zapadnim obodom kroz spaljenu kleku, i kleku koja na mjestima cini kretanje otezanim do raskrnice odakle su markacije malo bolje i vode prema crnom jezeru nalijevo (juzno). staza do crnog jezera je jasna i markirana, a prije nego sto se sidje do crnog jezera, na mjestu odakle se vidi jezero i gdje staza prema jezeru skrece lijevo, desno, ne tako lako uocljiva ima staza ispod grebena za Mali Ljeljen. staza je markirana sve do prolaza ispod stijenskih vrata, posebnog fantasticnog prirodnog rijetkog fenomena gdje su se dvije stijene sastavile i naslonile jedna na drugu formirajuci vrata. ali treba pripaziti jer je eksponirana, kod vrata veoma strma i nije preporucljivo ici s njom pogotovo u kliskim uslovima. po prolasku kroz vrata opet nema markacija i ide se nalijevo , ima blago utabana staza sve do vidikovca odakle se pruza fantastican pogled na Veliko jezero. nazad prema stazi koja vodi od M.Cabe do Velikog jezera. treba samo paziti da se ne ide sve obodom i ne skrene prerano lijevo, nego naci stazu i zaobici prvi greben i onda se naidje na markiranu stazu. moze se ici njome sve do staze za jezero, a moze se skratiti lijevo, kao na dosta trackova, udolinom do staze. samo je zavrsni spust tu veoma strm...
staza je lijepa, prolazi dva vrha sa lijepim vidicima i tri jezera, stijenska vrata i ovcije zdrijelo, ali je na mjestima tehnicki zahtjevna, eksponirana i savlada se dosta visinske razlike, pa bi je svrsto ipak u teze staze
Prekrasna tura koja krece nedaleko od sela Semenovci, polako se penje prateci greben VItoroga sve do Velikog Vitoroga 1906 m. kako se krecete grebenom od Malog do Velikog Vitoroga (oko 4 km) cijelo vrijeme imate prekrasne vidike kako na glamocko polje i okolne visove na zapadu tako i na Kupresko polje na jugu. Posto je Vitorog izdvojen i okruzen vecinom kraskim poljima i manjim brdima s njega se pruza pogled na veliki broj vrhova i planina. Na jugu se vidi jasno Malovan koji se piramidalnom strukturom odvaja od Kupreskog polja, desno od njega je najveci vrh u okolici Cincar 2006 m, iza se vidi masiv Cvrsnice, a lijevo od nje se naziru i vrhovi Prenja. prema istoku Paljenik na Vlasicu se jasno izdvaja svojom antenom, juznije na horizontu je divovska Vranica, a jugoistocno se vidi Stozer iznad Kupresa sa svojim najvecim vrhom Vranom. Na sjeveru , malcice svjeerozapadno se jasno izdvaja siljata izuzetno dominantna Klekovaca koja dominira tim dijelom zemlje , a na zapadu se vidi citav niz manjih i vecih planina oko Glamoca, u prvom redu Slovinj, Hribina, Cemernica, u drugom Golija Staretina, i na sjeverozapadu Sator, a iza njih se proteze masiv Dinare... Veliki Vitorog sa svojim razrusenim vojnim objektima, interesantnim podzemnim tunelima, skoro jednako je udaljen oko 20ak km od gradova Glamoc, Sipovo, Kupres. s vrha se najbolje vidi Sipovo na sjeveru. AKo budete ulazili u tunele morate biti veoma oprezni jer svako malo mozete naici na neki otvoreni saht ili prokop.. u blizini objekata, pogotovo sa sjeverne strane ostala su jos iz prethodnog rata minska polja, pa se pri vrhu krecite samo putem.
Do samih Semenovaca se dolazi s juga kad se na kruznom toku u Kupresu odvojite prema centru i onda pratite put za Sipovo. Negdje 10ak km od grada kraj jedne pilane se skrene lijevo za Semenovce. Mislim da skretanje nije oznaceno. vozite se jos nekoliko kilometara do kraja asfalta a onda mozete da bi skratili rutu voziti se jos neko vrijeme makadamom. Makadam je najgori prvih 500 m od sela, sa udubinama i kolotracima , a poslije postaje ravniji. mi smo se vozili do prvog skretanja lijevo , ali i odatle jos par km vodi dobar ravan nasut put, tako da je moguce jos skratiti ionako predugu stazu kroz sumu da bi imali sto vise vremena da uzivate u ljepotama grebena Vitoroga
ovako, od mjesta gdje smo mi ostavili vozila, treba 20ak km u oba pravca sa savladanom visinskom razlikom od 800-900 m, sto je prilican napor za vrijeme kraceg dana kad se morate brze vratiti.
staza je davno nekad markirana, ali se ne koristi previse, pa je i ona zarasla i markacije su se dijelom izgubile. pogotovo kriticno nedostaju jasne markacije na nekim kljucnim skretanjima, npr onim kad kod jednog manjeg kao kamenoloma skrecete s puta desno sumskim travnatim putem u sumu.
na citavoj stazi nema izvora vode, pa cete morati nositi sa sobom vece kolicine iste
posto staza ni preko grebena nije ravna, spusta se i penje iduci preko par manjih uzvisenja - i u povratku treba savladati nesto visinske razlike u usponu, pa ukupno savladana visinska razlika zajedno sa duzinom staze ne cini je bas laganom. pored skracenja priblizavanjem vozila grebenu, moguce ju je i olaksati tako sto ce se u povratku ponovo izbjeci uspon na mali vitorog i te brezuljke, kako je uradjeno na ovom trailu
jedna od mnogobrojnih staza koja krece od plaze u Baskoj i vodi prema prijevoju Vratudih a odatle se nastavlja prema staroj Baskoj. U ceskom sistemu markacije oznacena je zelenom bojom, jedno vrijeme ide paralelno sa zutom oznakom za Stankovicu, a onda se iznad Batomalja razdvajaju. oznake su u samoj Baskoj malo rjedje pa ih treba dobro popratiti, ali kad se krene od Batomalja prema prijevoju Vratudih markacija je bolja, tu staza postaje strmija, i tih zadnjih par stotina metara od sume iznad Batomalja do prijevoja su najtezi, uspon je zahtjevan i ide preko sipara. Kad dodje do prijevoja, staza oznacena crvenom bojom nastavlja da se spusta prema staroj Baskoj lijepom kraskim predjelima sa pogledom na more...
one of the many trails which starts from Baska and directs toward mountain pass Vratudih above Batomalj and after to Old Baska. trail is marked with green, and after Vratudih red to Old Baska. Hardest part of the trail is a couple hundred meters before Vratudih which is very steep and rocky. After the pass trail to Old Baska is easier . The view from pass is very nice and it spreads in both direction, toward sea near old Baska and toward Baska.
Staza od mjesta Rab do najveceg vrha Raba - Kamenjaka 408 m na kojem se nalaze telekomunikacijske antene. Staza je dobro markirana, markacija krece iz blizine mjesta Raba, ide prvo cestama i urbanim dijelovima a zatim se u mjestu Barcici odvaja prolazom izmedju dvije kuce odakle ide prava pjesacka kamenita staza koja se lagano uspinje do vrha. na mjestu odvajanja produzava uska cesta s kojom se takodje moze doci autom do vrha, naravno uz uobicajeno vracanje unazad na skakljivim dijelovima jer je ljeti obicno puno turista koji idu do vrha autom. S vrha i kako se staza penje pruza se prekrasan pogled kako na sam Rab sa priobaljem tako i na susjedne otoke Pag, Krk, Sv.Grgur, Goli Otok, Prvic i na kopno u okolini Senja...
Marked trail to the highest peak of island Rab - Kamenjak 408 m. There is beautifull view from the peak to island Rab with its coasts and to the other islands Pag, Krk, Sv.Grgur, Goli Otok, Prvic and to the mainland around Senj.
Kruzna staza sjveroistocno Baske koja polazi iz Baske i ide do platoa mjeseca. krece od parkinga koji vodi do groblja i crkve sv.Ivana, prateci zelenu markaciju skrece lijevo i penje se na mjestima strmo i preko kamene goleti do prostora platoa mjeseca. povratak plavom laksom , sirom i manjem strmom stazom do crkve sv. Ivana i pocetne tacke... usput skrece na vidikovac prema jugu. prelijepi kraski prizori koji podsjecaju na plato mjeseca ,pogledi na more prema istoku i jugu, kao i lijepa staza kroz sumu neki su od razloga za posjetiti ovo podrucje.
loop trail northeast from Baska which goes from Baska and directs to the area called because their specific scenery - Moon Plateau . In the beginning trail follows the green markation and after Plateau blue towards church Sv.Ivan
Kruzna staza jugozapadno od naselja Baske, ide prvo stazom oznacenom crvenom po ceskoj markaciji od glavne plaze i mjesta Zarok do prijevoja Vrace i vidikovca iznade njega, a onda se Vraca do mjesta Ljubimer plavom da bi se nesto strmijom stazom marikranom zelenom vratila nazad do pocetne tacke
Loop trail southwest from place Baska. Goes with trail marked red to mountain pass Vraca and sight place near it, and than goes with trail marked blue to place Ljubimer and after that with green downhill to the start point
Pjesacenje do jedne od najljepsih prirodnih plaza na jadranu. do plaze se moze doci samo morem ili markiranom stazom koja se do plaze spusta iz mjesta Lubenice. Staza vodi vecim dijelom kroz lijepu cetinarsku sumu, poslije odvajanja od staze za plazu Plava Grota i vidikovca spust postaje strmiji. Treba ponijeti dosta vode posto nigdje ni na stazi ni na plazi nema vode. do mjesta Lubenice se dodje kad se sa puta prema Losinju nedugo nakon mjesta Cres skrene prema Valunu i Lubenicama, a onda se odvoji lijevo od puta prema Valunu (sve je dobro oznaceno). nekoliko kilometara od odvajanja do mjesta Lubenice put je veoma uzak oivicen kamenim zidinima i tu morate biti strpljivi, oprezni i spremni da cesto idete u rikverc da bi se s nekim mimoisli. U samom mjestu Lubenice ima javni izvor vode na ulazu u mjesto, ima konoba koja radi od 13 sati , a kad se prodje kroz mjesto ima vidikovac sa durbinom odakle se lijepo moze vidjeti sama plaza. Na ulazu u mjesto imaju dva parkinga, staza krece ispod drugog, blizeg mjestu. Na povratku sa plaze Sv.Ivan otisli smo i na plazu Plava Grota, isto tako lijepu prirodnu sljunkovitu plazu koja je poznata i po prelijepoj pecini Biserka koja se nalazi uz more nedaleko (juzno) od plaze. do nje mozete doci samo brodom ili plivajuci. nakon uskog ulaza i prolaza ulazi se u vecu dvoranu s dubinom vode oko metar , s cije je jedne strane visoki podest koji nije pod vodom, a s druge zidove pecine obasjava prekrasna svjetlost koja vjerovatno kroz uski prolaz dopire spolja. iako staze do plaza nisu duge, zbog strmog spusta (uspona) zadnjih nekoliko stotina metara do plaze, traze odredjenu kondicionu spremu. iako je staza dobro markirana treba pripaziti , pogotovo u dijelu blize plazi Sv.Ivan , jer tamo ima puno utabanih staza koje nisu markirane.
Trail to one of the most beautifull natural beaches not just in Adriatic Sea, but in world. It starts from old autenthic place Lubenice bellow parking, it is marked and goes downhill to the beach. You must have a lot of water because there is no any on trail or on beaches. In return trail leads to other attractive beach Plava Grota with big cave beside sea near the beach
jedna od verzija Vranica challenga, obilazak svih njenih vrhova preko 2000m, nesto laksa varijanta ovog obilaska bi bilo kretanje negdje iz doma Radovina i obilazak vrhova bez silaska na jezero.
Vranica je cudljiva planina, na pocetku nas je zatekla magla, ali se brzo razvedrilo i Vranica nam je pokazala svoje cari, prekrasne , samo njoj svojstvene pejsaze i krajolike. uspon od jezera do raskrsnice je mozda i najtezi dio cijele rute, poslije se uglavnom ide grebenom. par stvari treba imati u vidu * treba ponijeti dosta vode posto je nema na grebenu * pripremite se da vam uspon na Rosinj, kranju zapadnu tacku rute, bude tezi nego sto ste ocekivali posmatrajuci ga izdaleka, gore je zaravan na cijoj sredini je vrh s kojeg direktno i nema neki pogled * vrh devetaci je malo tezi za pronaci, nije previsse istaknut, a nalazi se u gustoj kleki. ima samo jedna staza koja vodi do vrha, njen ulaz nije oznacen , a nalazi se od strane Nadkrstaca i veoma ju je lako promasiti * Gromilica je jasno vidljiva kad se krecete prema njoj od Nadkrstaca , ali kako se priblizavate staza lijevo je utabanija pa dosta ljudi tu skrene i onda se mora vracati na stazu prema vrhu koja jedva vidljivo ide preko livade pravo kad ova utabanija skrene lijevo * na kotu 2028 takodje nije oznaceno skretanje sa puta ili staze izmedju raskrsnice i Locike * ni za Krstac ni na Treskavicu nema oznaceno skretanje...
yt video https://www.youtube.com/watch?v=8FjdJKGC8vk
Po misljenjima mnogih jedna od ljepsih staza Durmitora, kretanje uglavnom travnatim grebenom rasutim ljekovitim biljem i cvijecem ka jednom od visih travnatih , prostranih vrhova Durmitora sa prelijepim pogledima, a koji se nalazi nasuprot Bobotovog kuka. odlicna kombinacija ako planinarite dva dana na Durmitoru pa jedan dan obidjete Bobotov Kuk sa njegovim stijenskim pejsazima, a drugi dan provedete ovdje u sasvim drugacijem ambijentu, sa pogledom na Bobotov kuk. Prutas se najcesce penje sa Todorovog dola odakle je udaljen 2 km strme staze koja ide dijelom i preko sipara , ili preko Dobrog dola u blizini koje se nalazi i kamp Sarban. ova druga staza je laksa, duga je 5 km u jednom pravcu i uglavnom nije teska osim na par kratkih mjesta gdje se zahtjeva koristenje ruku ili je eksponirana... malo nize vrha je greben sa vidikovcem prema skrckim jezerima, mi smo odatle produzili strmom stazom koja vodi do skrckog jezera, odvojili se od nje i vratili se preko livada kruzno do ulaza u greben i odatle istom stazom kojom smo dosli nazad.
prutas je i osobena geoloska formacija , s jedne njegove strane se nalaze brazde koje izgledaju poput pruteva, pa je po tome i dobio ime.
vode nema nigdje na stazi pa je morate ili ponijeti ili nasuti nedaleko ispod puta na pocetnoj tacki.
Planinarski klasik - krenuli smo rano ujutro sa prijevoja Sedlo, odakle je najlaksi i najkraci pristup Bobotovom Kuku. Sedlo se nalazi na 1900 m nmv , najbolje je krenuti rano ujutro radi sunca, a imali smo priiliku da na pocetku staze sretnemo brojne divokoze, neke i slikamo iz prilicne blizine jer su se vec navikle na covjeka. Na pocetku odmah ima sajla na jednom pomalo eksponiranom dijelu staze i manjem usponu, nakon toga ide dosta ravan dio do Surutke i izvora vode, nakon cega se staza laganog spusta do prekrasno lednickog jezerceta okruzenog stijenama - Zeleni Vir. Odatle krece malo jaci uspon sve do vidikovca ispod stijenskog monolita na kojem se nalazi Bobotov Kuk. tu se spaja staza sa Sedla sa onom koja dolazi od Crnog jezera. tu se staza lakse penje lijevo sve do vidikovca odakle se prvi put vidi Skrcko jezero, lijevo ostaje isturena Soa, a staza za Bobetov vodi desno iza stijene pa se onda opet odvaja desno i tu su vec sajle za zavrsni uspon. tu je staza eksponirana, ali sajle su prilicno dobro postavljene, a staza tvrda, a iako ne preuska , ipak uska da je problem mimoilizaiti se sa ovim koji se vracaju. taj dio nije dug, na par mjesta ima malo prosirenja, pa to uglavnom nije problem. poslije tih sajli ide kratki dio bez sajli do samog vrha... Odozgo se pruza prekrasan pogled na masiv durmitora, grad Zabljak, dio crnog jezera, planine s druge strane u BiH Volujak, Maglic, Bioc u Crnoj gori...
u povratku smo svratili na Sou -2440 m, koja je nesto niza od Bobotovog Kuka i kad se gleda iz daljine vidi se kao odvojeni zubac od zaobljenog isturenog vrha. do Soe nema markirane staze, cak je tesko primjetiti i obicnu posto je puno ljudi ne obilazi, nego cete se morati snalaziti onako prema osjecaju. dosta je strmo, kamenje je dosta sipljivo i nestabilno pa treba pripaziti. mi smo tek kad smo se popeli otkrili da je mozda laksi put do vrha i nazad kad mu se pridje sa skroz suprotne strane od pravca kretanja od Bobotovog Kuk. vidi se na tracku kako smo se vratili.
na putu smo nasli dva izvora vode, jedan obiljezen u blizini Surutke, drugi s druge strane od Zelenog vira u jednoj rupi ispod stijene
Sudeci po broj slicnih trackova takoreci Zelengorski klasik, ali daleko od toga da je jednostavno kao sto izgleda. Trazi oko 6 sati normalnog hoda, sa odmorima 8-9 sati, sto je s obzirom na saobracajnu nedostupnost Zelengore , ako se ne noci, veliki izazov za jedan dan. i sto je najgore onda nemate dovoljno vremena za uzivanje, a ovdje ga bas treba odvojiti, od prekrasnog i nedovoljno hvaljenog Kotlanickog jezera koje se nekako sneno zavuklo medju stijene , ukraseno trstikom i raznobojnim cvijecem, preko takodje nedovoljno spominjanog zimomora, koji iako ne preveisok vrh , obuhvata pogledom od Maglica na istoku preko veleza i prenja na zapadu, ujedno spajajuci i prekrasan pogled na dva velika jezera stirinsko i kotlanicko.
Krenuli smo od prevoja ispod Borovnog brda, s jedne strane vodi put do Bregoca sat i po, s druge do Kotlanickog jezera, na tabli oznaceno sat vremena. Do prevoja smo dosli duzim putem preko Cemerna, racunajuci da je bolji, zadnjih kilometar dva bili su kriticni, dok su put preko Kalinovika netom popravljali i na opstu sugestiju sviju koje smo sreli vratili smo se njime i zaista je odlican, malo auto moze bez problema i do samog prevoja, a taj zadnji dio od orlovackog do prevoja je uvijek bio kritican.
dakle prije kretanja najbolje se raspitati ako imate kod koga o stanju puta. Markacija od prevoja do Kotlanickog je obnovljena i odlicna. medjutim na jednom mjestu nije bas najbolje oznaceno razdvajanje za Kotlanicko i stirinsko, mi smo se odvojili starom markacijom lijevo prema Kotlanickom jezeru, a nova je vjerovatno produzila putem prema stirinskom. koltanicko jezero se ugleda iz daljine i onda se i bez markacije moze pratiti put do njega, jezero se obidje i onda malo iznad njegovog jugozapadnog kraja ima tabla sa oznakama , prati se stirinsko sat udaljenosti. staza od kotlanickog do stirinskog nije markirana, ali je prilicno vidljiva, prvo se penje kroz udolinu, onda na vrhu, kad se malo odvoji od jezera i uspne zavrne desno prema vrhu zimomor koji se dominantno proteze na istoku smjesten tik iznad kotlanickog jezera a ispod vrha , sa sjevera (od pravca kretanja s lijeve strane) vodi staza do Stirinskog jezera . ako se i ne uspnete na zimomor jezero je dobro vidljivo iz njegovog podnozja. jugoistocno od jezera se nalazi interesantna nekropola stecaka. oko stirinskog jezera, do kojeg se nismo skroz spustali, postoji dosta utrtih i markiranih staza sto moze i zbuniti. mi smo produzili prema udolini na istoku od jezera na cijem se pocetku s lijeve strane nalazi lijep izvor vode. Put kroz dolinu je markiran sa strane po stijenama, ne koristi se previse pa staze nisu bas utabane, na jednom mjestu kad staza dodje do shume treba dobro pripaziti jer se udje u shumu prije kraja doline , ali tu je markacija losa i nije lako naci pravi ulaz u sumu. na nekim trackovima sam primjetio da nismo samo mi to promasili. poslije , kroz sumu, staza je prilicno dobro markirana, ali slabo koristena i zarasla. kad staza konacno izbije na veliku livadu, s desne strane livade (juzno) vodi do jugovog jezera, a naprijed kroz sumu do orlovackog. mi smo sisli do jugovog, pa su se jedni vratili do pocetne tacke po vozilo, a drugi prodzili odatle prema Orlovackom.
zbog problema prilikom snimanja vjerodostojno rekonstruisan originalni track krenuli 9:37 zavrsili 16:20
kanjon cvrcke sa pregrst prekrasnih mjesta uveliko je nadmasio nasa ocekivanja, ali nas je i iznenadio jer je bio puno veci setacki izazov nego sto to otprilike 13ak km i 700ak metara savladane nadmorske visine govore.
najpoznatije mjesto kanjona su svakako vilenska vrela, ali ono najmisticnije koje izaziva najvise paznje i cije slike fasciniraju je opaki vir, mada ni sami vodopad skakavac, bekica zelenac, fantasticna zavucena pecina kapnica kroz koju tece voda i citav kanjon nimalo ne zaostaju po ljepoti sa prethodnim. prvo smo imali ideju da obidjemo samo vilenska vrela, onda smo to prosirili na stazu knezevkse tranverzale, onda smo je nadopunili i sa vodopadom skakavac i nimalo nismo pozalili. vodopad smo zatekli u punoj snazi i ljepoti i iako je silaz do njega nesto strmiji i poslije kise kliskiji radi blata, nimalo nismo zazalili sto smo sisli.
staza je odlicno markirana, osim dijela kad se vec izadje u tepice pa iz sela do ceste. staza vodi svim zanimljivim mjestima koja su oznacena tablama sa natpisima, a na par mjesta se spusta do rijeke i onda opet kroz shumu vraca nesto iznad, jer je pristup rijeci tu otezan zbog terena. vecinom staza vodi kroz gustu sumu, pa je tura pogodna i za toplije ljetno vrijeme, ali nisam siguran koliko se cesto koristi i odrzava, pa je kod jacih kisa na par mjesta veoma kliska, a na nekim mjestima i zapustena. imali smo srece da smo s njom prosli neposredno nakon knezevske transverzale kad je ociscena i dodatno markirana.
poslije vilenskih vrela ima most koji vodi strmom stazom na mjestima osiuranom sajlama do njihovih izvora koji se nalaze 20ak minuta od same rijeke i vrela...
do pocetka staze se dodje kad se sa puta kotor varos knezevo skrene u selo zivinice kod table sa natpisom kanjon cvrcke i starta nakon jednog kilometra na raskrsnici na kojoj se s desne strane nalazi tabla sa skicom staze i gdje pocinje markacija...
mada ima uglavnom oznacena staza, nismo mogli naci nijedan detaljan track koji jasno naznacava polozaje donjeg , gornjeg vodopada i izvora. i ovdje je gps malo ludovo izmedju donjeg i gornjeg vodopada, ali je ipak vecina toga uhvacena.
do pocetne tacke se dodje kad se sa magistralnog puta Jablanica Mostar, jedno 15ak km od Jablanice skrene preko mosta za Dreznicu. krivudav asfaltiran put sa dvije trake vodi kanjonom Dreznice kroz naselja sireg podrucja Donje i Gornje Dreznice i nakon 15ak km, poslije dzamije , na jednoj krivini se naidje na bijelu plocu koja oznacava pocetak staze. Odmah ispod pocetka , ispod ceste ima krivudava staza koja vodi do prekrasnog jezerceta-kupalista oznacenog kao Stupine. Jedno od rijetko lijepih skrivenih mjesta nase zemlje. Kad se vratimo na stazu koja vodi iznad ceste kroz zaraslu sumu, ona se ubrzo sastaje sa rijecicom Moscenusom koja je jedna od rijecica koje tvore Drezanku. Staza se dalje sve do donjih vodopada probija kroz uski kanjon Moscenuse zadrzavajuci prekrasne prizore zelene rijecice sa virovima, prosirenjima. citali smo da se voda moze piti citavom duzine stae piti i provjerili to zadovoljno na par mjesta. iako do donjih vodopada ima mozda samo 2-3 km , staza je dosta zarasla , neravna, kamenita, pa kretanje nije lagano kako izgleda samo gledajuci udaljenost i predjenu visinsku razliku. sami donji vodopad se lijepo vidi iz daljine, ali da bi mu se priblizili mali je izazov, morate preci preko kamenih gromada na rijeci, proci cak jednim dijelom metar dva vertikalne sajle sa stepenicama i uskom kliskom stazom doci do samog vodopada. da bi dosli do gornjeg vodopada, treba se vratiti stazom unazad i na jednom mjestu je oznaceno skretanje ulijevo (od Dreznice udesno) . predje se rijeka i onda uzbrdo izadje na bolje utabanu i oznacenu stazu do izvora i gornjih vodopada. staza je na mjestima eksponirana, vodi preko sipara koji se runi pa treba biti veoma oprezan. Mnogi ovdje upozoravaju na veliku opasnost od zmija, pogotovo sto se na par mjesta treba pridrzavati za stijene ili kretati blizu njih, kroz grmlje itd, mi kad smo mi bili bio je nemoguce vruc dan, sparina, ali ih nismo sretali u nekoj neuobicajenoj mjeri za to ili slicna podrucja. vidjeli smo par neotrovnih i to ne tako blizu nas... prizor gornjih vodopada kvari vodovodna cijev koja vodi od izvora do sela ispod. desno od gornjih vodopada ima oznacena staza koja vodi do izvora koji se nalazi tacno povis gornjih vodopada. pristup do samog izvora je dosta nezgodan, posto vodi ili preko veoma nestabilnog sipara ili preko kliskih stijena. vratili smo se lijevom obalom Moscenuse prolazeci kroz zaseok rajici i izlazeci na put
kratka staza od mjesta Zdrimci do kojeg se dodje kad se skrene desno prije ulaza u G.Vakuf od Prozora, poslije petrol-ove pumpe , predje vrbas i onda se poslije prelaska ide desno i slijedi otprilike pravo do kraja asfaltirane ceste i prosirenje na kraju. odatletu vodi dobar makadamski put kraj rjecice crnodol koja izvire ispod Locike na Vranici i koja jedno 2,5 km od polazne tacke, od kraja sela pravi prekrasan slap
Kruzna tura koja je povezala par kako siroko prepoznatljivih i poznatih destinacija koje se naslanjaju na ovaj dio kanjona Rakitnice , tako i onih ne tako poznatih , a koje svakako zasluzuju vise paznje. Krenuli smo od cuvenih stecaka koji se nalaze kod skretanja za Umoljane, posjetili vodenice koje se nalaze nedaleko od puta prema Umoljanima i produzili prelijepim livadama i rijetkim sumama koje se nadvijaju s Bjelasnicke strane kanjona Rakitnice. Posebna zelja bila nam je uhvatiti slap Studenog potoka koji vijuga u blizini Umoljana i sa jednim od najvecih privremenih vodopada u BiH, duzine 400 m , spusta se i ulijeva u Rakitnicu. Vodopad je vidljiv veoma kratko i uglavnom samo u ovo doba godine. Prvo smo posjetili dio gdje vodopad pocinje da se spusta prema kanjonu Rakitnice, da bi na kraju dugog ispunjenog dana, otisli i sa suprotne strane kanjona od Sela Bobovice i sa vrha Prut 1436 m na Visocici posmatrali citav vodopad u njegovoj zadivljujucoj velicini i ljepoti. Prije toga smo prosli prelijepom dobro utabanom i popularnom stazom koja vodi iznad kanjona ispod Bjelasnickih vrhova Ladni Kuk i Obalj do poznatog autenticnog sela Lukomir. Destinacija privlaci mnogobrojne turiste, sto domace, sto strane, kao i planinarske i grupe ljubitelja prirode iz citave BiH i sire, ali pretjerana komercijalizacija i masovni turizam bez odgovarajuce zastite prirode i autenticnog okolisa vec prijeti da ovo mjesto dozivi sudbinu mnogih slicnih mjesta kod nas i tako izgubi svoju autenticnost. U povratku smo se spustili prema kanjonu Rakitnice, usput posjecujuci pravi jos ne toliko poznat i pristupacan dragulj prirode . on srecom jos nije postao dio masovnog turizma, valjda i zbog svog polozaja. radi se o vodopadu Peruce. Vodopad pravi istoimena rijecica prelazeci preko jedne stijene na svom spustanju prema Rakitnici. Specificnost ovog prekrasnog vodopada je sto je stijena preko koje tece udubljena tako da mozete proci iza vodopada i odatle posmatrati velicanstveni spust vode. ovaj vodopad nesto je dugotrajniji od vodopada Studenog potoka i najcesce se gubi samo u najsusnijim ljetnim mjesecima. nakon vodopada spustili smo se laganom stazom prema kanjonu Rakitnice. sam ambijent kanjona, stijene sa strane, kao i stijene preko kojih tece voda, jezerca i virove koje ona pravi u svom neumoljivom toku stvaraju poseban dozivljaj za sva cula i nesto je sto se tesko da opisati. Tu smo presli viseci drveni most koji je neki nas covjek posvetio svojoj majci i u nevjerovatnom ali paradoksalno tehnicki ne zatjevnom usponu, uputili se s druge strane kanjona, prema Visocice i skoro napustenom vikend selu Bobovica. kad gledate sa dna kanjona gdje se morate uspeti ne mozete vjerovati da je moguce da tuda ima ikakva staza, a pogotovo ne neka bez vertikalnih sajli koje potpomazu uspon. staza jest strma, na mjestima prilicno strma, jeste i kondicioni izazov , ali nigdje nije tezak tehnicki izazov koji se ne moze savladati za suha vremena bez nekih poteskoca. kad se uspnete doceka vas iznenadjujuce pitom prizor blagih livada i izvorista za stoku pred selom Bobovica.
Duzina kompletne ture sa spustom do pocetka vodopada, posjetom Lukomiru , silaskom do Peruce i usponom do Bobovice i na Prut je 20 km. elevacija je preko 1200 m, ali uz dug dan i dosta odmora tura se moze savladati bez problema.
Pokusali smo da prosirimo uobicajenu nezahtjevnu rutu do prekrasnog slapa Zastavac od 8/9 km u oba pravca ili 12/13 od ceste prema Bukovici i nadopunimo je obilaskom vrhova i istocnih padina Vlasica praveci tako interesantniju i raynovrsniju kruznu rutu. uspjeli smo ali je malo izazovan poduhvat i vremenski i kodicinono .
samo da se ispnete iz kanjona Kozice do visoravni vrletina na 1700 m treba da savladate 1000 m nadmorske razlike, prvo putem kraj kozice koji se lagano uspinje a onda cik cak putem kroz sumu. Ipak kad se uspnete ugledati prekrasne livade prekrivene cvijeceme, po kojima je Vlasic i prepoznatljiv, sa onim povremenim prosaranim drvecem i pogledate u kanjoj Kozice odakle ste dosli, zaboravite na sve muke na trenutak i pomislite da se isplatio.
medjutim kad provedete malo vise vremena na visoravni, ucini vam se malo , jer ipak nemate vremena da uzivate previse u svoj toj ljepoti , dan je ogranicen i onda razmisljate da bi ipak bolje bilo da ste dosli tu, odnekud blize, mozda sa Galice i proveli vise vremena gore.
bilo kako bilo, probali smo i ovaj track je rezultat toga, pa mozda nase iskustvo posluzi i drugim.
s puta koji ide od mehurica prema gluhoj bukovici, skrenuli smo na prvom skretanju lijevo nakon ribljeg restorana, poslije mosta odvojili se odmah desnom makadamom i nakon kilometar i osamsto ne bas najboljeg makadama, kod raskrsnice gdje se jedan put odvaja za visnjevo ostavili auto. odatle smo krenuli prelijepim predjelima kraj kozice, poslije 2 km naisli smo na Ramiza Palosa - Vlasickog robinzona s kojim smo proveli malo vremena u ugodnom razgovoru, poslije uzivali u slapovima kozice i nakon 5km s desne strane naisli na poseban, visestepeni, veliki vodopad koji pravi pritoka Kozice -Zastavac. vodopad se nalazi stotinak metara udaljen od usca Zastavca u Kozicu... malo poslije vodopada nailazi se na dio gdje kozica presjeca put i tu se odvoji od puta prema Dubskim Cairama i skrene se desno cik cak putem koji se penje na Vrletine. put izadje kod jednog katuna odakle se krece ivicom visoravni desno prema vrhu Gricaj koji malo strsi u odnosu na okolnu visoravan i sa njega se pruza lijep pogled kako na kotlinu kozice odakle smo dosli, tako i na vitez juzno, predio oko zenice istocno - Lisac, Vucju planinu, a zapadno naravno i na najvece vrhove vlasica, prepoznatljive divove Vlasku gromilu i paljenik... o ljepoti visoravni na kojoj su izmedju livada prosaranih cvijecem nacickani drveni katuni, vjerovatno okupirani stocarima i njihovim stadima ljeti, nema rijeci. slike i video prenijeece nesto od dozivljaja iste. obisli smo tu ljutu gredu, parica gredu , tribljevine u povratku i vratili se putem preko visoravni do pocetne tacke
Standardna tura na najvece doviste u Evropi Ajvatovicu od Prusca . tura je premasila nasa ocekivanja i kao ljubitelja prirode, jer smo mislili da cemo morati ici cestom cijelo vrijeme, ali odmah do ceste ima staza - Ajvaz dedina staza - koja vodi kroz prelijepu borovu shumu. na par mjesta ona izbija na lijepe livade sa vikend objektima. Skretanje prema Ajvaz dedinoj stijeni je lijepo oznaceno i poplocano, a stijena je poseban fenomen i dozivljaj za sebe, nevezan iskljucivo za mitove i religijske osjecaje, nego i kao prirodna ljepota a vjerovatno i geoloski fenomen. poslije stijene staza vodi do prostrane livade na kojoj se odrzava centralna manifestacija, a put u produzetku vodi do izletista Sipin most
Slapovi na Ilomskoj rijeci , sjeverozapadno od Vlasica , na podvlasickoj visoravni, podno Koricanskih stijena. krene se mini hidrocentrale koja je odmah uz regionalni put Travnik Banjaluka , jedno 20 km prije Knezeva (ranijeg Skender Vakufa) i nalazi se na mjestu gdje se Ilomska ulijeva u Ugar. Staza je nezahtjevna, izletnicka, dobro oznacena i bez previse uspona (oko 150 m ne 500 i nesto koje ovaj track zbog neke greske u gps snimanju prikazuje) Ide se makadamskim putem koji krece od hidrocentrale i ribogajalista, staza je markirana, na jednom dijelu put se odvaja desno za manji vodopad, a lijevo uzbrdo produzava za veci, prije tunela staza ide strminom desno prema velikom slapu. uz put, prije razdvajanja puteva za veliki i mali slap naisli smo na rijetku pojavu, prekrasne sezonske slapove s lijeve strane puta koji se kaskadno na sve strane slijevaju preko obronka prekrivenog rijetkom sumom.
Distance: 5.01 km.
44.485538
17.404509
Knezevo-vodopadi Skakavac 1 i 2 (pod kotlom) na Dubokom potoku
Uobicajeno se ovi vodopadi koji se nalaze na granici izmedju opstina Kotor varos i Knezevo posjecuju markiranom stazom sa istoka, nedaleko od sela Kuzmici. Mi smo odlucili da krenemo od Knezeva.
Pratili smo cijelo vrijemo Duboki potok koji je od malenog potocica koji je bezbrizno zavijao kroz prekrasne crnogoricne sume nadomak Knezeva brzo rastao u respektabilnu rijeku sa dva velika prekrasna vodopada u kanjonu izmedju Jezice i Golog brda.
Do pocetne tacke, jedne livade kraj puta, se dodje nakon skretanja s glavnog puta iz Knezeva prema ski centru Knezevo. otprilike 2,5 km nakon skretanja, na mjestu gdje dalekovod presijeca put ostavi se auto i prati se travnati sumski put koji ide uz dalekovode. ubrzo se dodje do prelijepog proplanka i tu se nailazi na Duboki potok i makadamski put koji ide kraj njega sve do mozda kilometar do prvog slapa "Pod kotlom".
Prije toga je raskrnica gdje se iz pravca sela Bastaji spusta markirana staza do Dubokog potoka i kraj potoka vodi do slapova. problem je sto je markacija u tom dijelu povremena, nije jasno oznaceno mjesto prelaska preko potoka a i klizista su odnijela dijelom stazu pa je improvizovana nova. u doba godine kad smo isli Duboki potok tu vec nije lagan za prelazak pa treba o tome voditi racuna. tih zadnjih 100-200 m do pred vodopad pod Kotlom je najkriticnije. u povratku smo izabrali malo bolju varijantu prelaska i tu je staza po prelasku potoka nazad malo bolje oznacena i vodi jednom strminom kroz sumu do puta. najbolje je u pravcu prema vodopadima slijediti makadamski put kraj potoka do njegovog kraja, a na kraju se lijevo odvaja staza kroz sumu . uglavnom kad se jednom predje potok brzo se dodje do prvog vodopada, da bi mu se priblizili i vidjeli ga morate se spustiti strmo kraj stijene do njega. poslije staza vodi prelijepom bjelogoricnom sumom i trasom stare austrougarske uskotracne pruge, prolazi kroz jedan usjek, tunel, vodi kraj jednog podzidanog izvora kraj kojeg se skrene lijevo i spusta opet lagano prema potoku i nazad prema Skakavcu 1, kako ga oznacavaju. markaciju tu nije losa, ali neke raskrsnice nisu naznacena pa samo treba paziti da vas staza ne odvede prema selu Kuzmici
kratko izvidjanje terena i mjesta gdje se Trstionica u ovom velikom kanjonu koji pravi moze sigurno preci da bi se od Bocice i Kaknja doslo do vrhova s druge strane Trstionice / Linpicka brda , sa Jezerom 1459 najvecim vrhom citave Ravan planine koja se nalazi izmedju Zenice-Zavidovica-Kaknja i Varesa.
Druga mogucnost je npr tura izmedju Bobovca i planinsko doma Bocica...
staza je dijelom markirana, na tom dijelu ima samo jedan most preko Trstionice koja nije bas tako mala da se moze sigurni preci bez mosta. poslije prelaska, nije tako jednostavno naci stazu kroz shumu jer su klizista aktivna i nije bas dobro utabana.
po povratku ima lijepa sumska staza od pola sata od Halinovica do doma Bocica, odlicno markirana.
dosta izazovna tura sa savladanom znacajnom visinskom razlikom. Htjeli smo napraviti neku lokalnu turu koja se penje iz jednog od mjesta na visoravan sa vrhom Lisote , posjetiti rijetko posjecen najvisi vrh Vepra Kicu i vratiti se kruzno. Prema Lisotama se uglavnom uspinje iz Gladovica, postoji fin asfaltni put do vrha sela i odatle makadamski put koji se uspinje na greben. Odlucili smo da ovaj put to ipak odradimo drugacije, izbjegnemo sto je moguce vise cestu i iz Koprivne krenemo prema grebenu. Pratili smo Sedricki potok kraj kojeg vodi put, ali kad se kod druge lovacke vikendice put izgubi, prelazi u sikaru, livadu i zaraslu stazu koja je em veoma strma, em ne bas utabana , a nas je tu zadesilo i nesto snijega pa je bilo jos teze. po usponu na greben desno od vrha Colana postoji fina markirana staza do Lisota odakle se prelijepo vidi Zenica i dalje do podnozja vrha Kice. uspon na Kicu je veoma strm (na 800 m se savlada 250 m visinske razlike), na nekim dijelovima je se potrebno probijati, ali postoji staza i moguce je, mada nam tako nije djelovalo u nekim trenucima. cak na vrhu ima oznacen vrh. U povratku smo se planirali vratiti prema Ponirku i nazad do pocetne tacke praveci kruznu rutu, ali na Jagodaricama je tesko potrefiti put desno koji na karti vodi prema Ponirku, pa smo se spustili do vranduka i magistrale oznacenom stazom i cestom...
Iza ove serije topononima krije se kruzna staza koja je obisla pitomi juzni dio Trebave zajedno sa njenim najvecim vrhom Visom i par okolnih lokalno poznatih vrhova. Obisla je prostor dvije opstine, nekoliko mjesnih zajednica, područje V.Brijesnice, M.Brijesnice, Stjepan Polja, Malesica, Lukavice i Klotonice. podrucje je prilicno gusto naseljeno, ali ruta u duzini 23 km je uspjela maksimalno izbjeci naseljena mjesta i prometnije puteve.
ovo je vis zapad, a ostala nam je jos mozda jedna tura da spojimo taj dio sa jugozpadnim dijelom trebave do iznad doboja , i tako povezemo ture juznim dijelom trebave...
usput smo sreli i neke rijetke endemkse biljke, karakteristicne za to podrucje...
Distance: 20.97 km.
42.955439
17.751023
Broćanac - Velika Žaba (Sv.Ilija Crkvine Vilenica ) 955 m
standardan uspon od Brocanca do Velike žabe. do Brocanca se dodje kad se ide novim putem prema Neumu. Staza dobro markirana i križevima i planinarskom markacijom, tvrda, preko kamenjara, uglavnom sa konstantnim usponom koji pred sami vrh trazi i koristenje ruku. Na 3,5 km se savlada preko 700 m nadmorske visine. kod catrnje staza ide desno, tu negdje se nalazi i odvajanje za pecinu. to je u stvari poluotvoreni poveliki zaklon. osim toga staza je prilicno jednolična, malo i monotona ko ne voli krs i njegove ljepote, ali i takvim se lice ozari kad se popnu na vrh. s vrha se pruza prekrasan pogled na sve 4 strane kao sa dlana, sa tri prilicno dominantan, prema jugu , neumskom i dubovackom zaledju, peljescu i mljetu, prema sjeveru - gdje se vidi dobar dio Hercegvoine, do Cabulje i Veleza, zajedno sa planinama Prenjom i Cvrsnicom, dakle Buna jezera koja pripadaju oblasti Hutovog Blata, prema sjeverozapadu gdje se vide gradovi Metkovic, Ploce i Capljina sa Medjugorjem, na istoku se vidi jezero vrutak kraj Trebinja i Trebinjska Bjelasnica... ovakav otvoren dominantan pogled rijetko se srece i zbog toga se trud zaista isplati.
momci koje smo sreli na vrhu i koji su iz obliznjih sela kazu da je uspon grebenom od tunela kod Hutova puno laksi, mada nesto duzi...
jedna kratka kruzna ruta koja je pokusala da spoji par znamenitosti nadomak Stolca. Krenuli smo od cuvene nekropole stecaka, usmjerili se odmah lijevo preko polja i dosli do travnatog puta koji vodi kroz sumu. negdje na google mapsu ti su ptevi oznaceni kao Konjski putevi
poepli smo se do ceste i s njom krenuli prema spomen obiljezju i selu Osanjici. odatle smo se uputili lijevo prema antickoj tvrdjavi Daorson. sve dotle je put bio dobar, da se ne bi vracali istim putem nazad, odlucili smo da se od tvrdjave spustimo grebenom do kanjona Radimlje. to je vec bio problem, nasli smo na dijelove staze, ali je prestrma, eksponirana, zarasla, morate se doslovno probijati preko stijena tako da taj put nikako ne preporucavam...
Distance: 9.02 km.
44.616677
18.031354
Trepce kod Tesnja - Hum 497 m - Ripna - Tugovici - Trepce
staza koja je uhvatila u krugu par lokalnih znamenistosti ovog pitomog a lijepog dijela Bosne, od nalazista stecaka u Trepcu, preko brda Hum sa kojeg se izvanredno vidi pousorje na sjeveru do prekrasnih suma, rjecica kraj kojih ce uskoro biti gradiliste autoputa ...
Kratka zimska kruzna tura koja vodi oznacenom stazom od Postojna preko Markovog kamena i bijelih bara do izletista i dovista Lastavica, onda smo produzili na vrh Lastavica i vratili se drugim putem preko Radinovica na pocetnu tacku
jezero i slapovi Jasenice sasvim sigurno su, kao i mnoge druge prirodne ljepote nase zemlje, zanemareni kako u planinarskim rutama tako i u internet opisima ljubitelja prirode. tesko ih je naci cak i prici mjestana sela koja su najbliza navedenim mjestima.
kretali smo se uzvodno kanjonom Jasenice dobrim makadamskim putem koji ne vodi nijednom naselju . usput smo sreli samo dosta motorizovanih lovaca koji su se vracali s nekog okupljanja. sam put kroz kanjon Jasenice , nekih 5 km od mjesta gdje smo kod oznake starog grada Vrbovca ostavili auto pa do slapova okruzen je niskim rastinjem i mladom gustom bjelogoricnom sumom. Teren od slapova pa do jezera prosaran je sa mijesanim crnogoricno bjelogoricnim sumama sto zajedno sa zagasito zelenom bojom jezera pruza oku lijep ugodjaj.
prije jezera smo presli preko brzaka i onda se uputili putem uzbrdo prema Vucijoj planini.
vucja planina je kilometrima pusta i bez tragova ljudskog , makar i kratkotrajnog boravka zimi. ipak ima puno stocarskih, trosnih nastambi i ljeti je vjerovatno prepuna ovcara. na sjeveru se nalazi Mackov vrh i nezavrseni planinarski dom.
mi smo se kretali grebenom juzno prema naselju na skoro 1000 m nadmorske visine Skomorju. Od Skomorja smo se spustili na kanjon i vratili na pocetnu poziciju
ps
gps je na mjestima malo ludovao , vjerovatno zbog vremena i kise. stvarna savladana visinska razlika bi trebala biti negdje oko 1050 m, a duzina rute oko 25 km
obiljezena su sva ukljucenja na glavni put koji vodi kanjonom Jasenice radi planiranja buducih staza...
zimska tura izmedju Vukotica i Serica preko Javorja. Prizori zimske idile na turi od Serica preko Lisca do Gradisca doveli su nas jos jednom u ovaj kraj. Autobusom u 7:40 sa glavne autobuske stanice Zenica za 3,5 km i uz jedno presjedanje u Nemili dodjete za oko pola sata-40 minuta do Vukotica. Ovaj put smo odlucili da se na visoravana popnemo grebenom odavde. Uslovi nisu bili bas najpogodniji posto je snijeg kako smo se priblizavali visoravni bio na mjestima i preko pola metra... ali smo ipak uzivali. jedan od planova je bio i da se spustimo odavde do rijeke Jasenice, medjutim odustali smo zbog nepogodnog vremena. kretali smo se izmedju uzvisenja na visoravni i dosli do Javorja odakle smo se betoniranim putem vratili prema Sericima. Autobus za Zenicu ima u 13:30 i 17:10. uzivali smo citav kratki dan na snijegu i stigli na autobus u 17:10 . do Zenice smo presjedali dvaput
Zimska idila u blizini Zenice. Krene se od raskrsnice prema deponiji Moscanica, autobus iz Zenice u 7:30 karta 2,5 km. ne ide se direktno cestom prema deponiji nego se skrene desno pa lijevo na makadamski put koji ide prema deponiji i onda se odvaja sumom desno pa krivuda do rjecice Mrstave, predje se rjecica koja nije velika i ide se desno prema Brizniku, cijelo vrijeme sumom do pred sami Briznik gdje pejsaz prerasta u livade. kod poligona u Brizniku se skrene desne pa lijevo prema Arnautima, a onda odatle prati put prema Postojanu i Lastavici. usput smo svratili do prekrasne i ne toliko poznate planinarske kuce Lazine iznad Arnauta.
vratili smo se autobusom u 17:10 iz Radinovica do Zenice
odlicna planinarska staza koja krece maltene iz centra grada, nastavlja se brezuljcima jugoistocnog dijela grada , zatim ide na zapad , predje rijeku Vrbas i onda ide lijepim kanjonom rijeke Sutorlije, po prelasku rijeke na krajnje zapadnoj tacki staze, penje se prema planinarskom domu Sibovi i vraca kroz grad do pocetne tacke .
staza se sastoji iz nekoliko odvojenih staza koje su svaka za sebe odlicno markirane, uglavnom i dobro nasute pa se mogu koristiti i u blatno, kisno vrijeme, ali na terenu nisu uvezane u zajednicku transverzalu, pa o tome treba voditi racuna. Staza obuhata raznolike pejsaze juznog dijela grada, lijepe naizmjenicno crnogoricno-bjelogoricne sume, istorijske znamenitosti, izvore, lijep kanjon Suturlije, livade, i primjer je i drugim gradovima kako je moguce napraviti rekreativnu stazu koja polazi iz centra grada i obuhvata sve to.
ps gps je na mjestima ludovao vj zbog snjeznih padavina pa ga treba uzeti samo orijentaciono
Distance: 19.92 km.
44.355935
17.815199
Šerići (blizina Zenice)-pl.dom Lisac-Gradišće (visoravan sjeverno od Lisca )
Kad smo radili turu od Gradisca do Orahovice preko platoa sjeverno od Lisca, svidjela nam se ideja da sljedeći put umjesto u Orahovicu spustimo se u Serice koji su bili dalji ali na vecoj nadmorskoj visini, pa bi prakticki uz isti ili manji napor prosli vise.
Ovaj put smo jos okrenuli smjer pa krenuli od Serica koji se vec nalaze na solidnoj nadmorskoj visini izmedju 800 i 900 m, pa smo jos smanjili uspon. Dan prije nas slicnu ideju , samo iz Jastrebca koji se nalazi nedaleko od Serica realizovao je cuveni BH planinar Zeljko Knez. Tura iz Jastrebca je nesto kraca i sa jos manjim usponom nego iz Serica. Do Serica smo dosli autobusom iz Zenice (u 7:40 sa autobuske stanice, cijena karte 3,5 km). posto se u Nemili presjeda i prvo ode u Vukotice, oko 8:40 se stigne u Serice odakle se pruza lijepo pogled na crnogoricne sume po okolnim brdima i sela Jastrebac i Vulkotice cije su se kuce nacickale tik ispod samih vrhova obliznjih brezuljaka. Iz Serica se uspinje asfaltiranim putem koji vodi prema Javorju i izletistu iznad sela. Kako napustamo selo oko nas se redaju prizori njiva pomijesani sa lijepom crnogoricnom sumom. Kad smo se poslije par km uspeli na goletnu visoravan, na njoj nas je zatekao prizor prave netaknute zimske idile pomijesane sa prilicno snaznim zimskim suncem. za planinara ne moze biti bolje. Preko visoravni ima dosta puteva i staza, a mi smo se vise drzali lijevo , kretali se prema Orahovici i onda vec poznatim putem prema izboru Pasinac i domu Lisac
iz Gradisca povratni autobusi imaju u 16:15 i 17:50, a mi smo uspjeli doci bas u 17:00 izmedju ova dva termina namirivsi 25 km brzog hoda.
Drugog januara se iz sela Mrljevici u blizini Banovica vec tradicionalno krece ka vrhu Zelemboj na sjevernim obodinama Konjuha. Htjeli smo da se uspnemo na isti vrh, ali iz nekog drugog pravca, sa zeljom da obidjemo i cuvene slapove Zlace nakon uspona.
Krene se od pansion vile Sensi, rusevnog objekta koji se nalazi odmah do Hotela Zlaca. U njegovoj blizini se nalazi oznaka planinarske staze "Mackovacka Kosa" koja prolazi odmah kraj objekta i penje se odmah u pocetku oštro uzbrdo. Markacija na pocetku nije bas najbolja pa treba pripaziti, ali poslije je dobro odradjena. Staza se poslije lagano penje lijepom crnogoricnom sumom koja kako se visina povecava postaje rjedja. Morate pripaziti na mjestu gdje zavrsava Mackovacka staza (2.3 km) i skrece se lijevo prema Nevesilju i dalje Zelemboju, jer to skretanje nije oznaceno. Tu se krecete ogoljenim grebenom sa crnogoricnom sumom sa obje strane i prizori i ljepota Konjuha tu malo koga mogu ostaviti bez daha. Uskoro imate jos jedno slabo oznaceno skretanje desno prema Zelemboju, a pravo i lijevo se staza vraca u dolinu Zlace. kako se priblizavate vrhu 2og januara srecete sve vise i vise ljudi i vozila, a na samom vrhu srescete i par stotina ljudi i desetine vozila jer se od Banovica do vrha moze doci i autom. Iako volimo da vidimo kako se ljudi druze s prirodom na bilo koji nacin, upitno je koliko je to u ovoj mjeri dugorocno dobro i za ljude i za prirodu. dok je s druge strane za pohvalu restrikcija kretanja automobilima u dolini Zlace, gdje na nekim mjestima imaju rampe kojima se sprijecava prolaz.
na samom vrhu je tolika guzva da se nismo previse zadrzavali, na njemu ima jedna mala osmatracnica odakle se pruza fin pogled na siri rejon Banovica i dalje prema Tuzli i padinama Ozrena...
Od vrha se krene putem za Zidine i poslije nekih kilometar od vrha skrene se lijevo dobro uocljivim golim vrhom grebena koji se skoro pravo odozgo spusta prema dolini Zlace. Iako je silazak ovdje veoma strm uzivali smo u ljepoti samog grebena, ljepoti padina Konjuha koji se vide sa grebena , suncu, prekrasnom proljetnom danu 2og januara i samom izazovu spusta. Golet kako se spustate polako opet prelazi u sumu koja se spusta do jednog potoka koji je pritoka velike Zlace, treba produziti do puta koji onda udesno vodi do slapova koji se nalaze u gornjem toku Velike Zlace. Kad krenete putem, poslije jedne kolibe na dva mjesta morate preci Veliku Zlacu da dodjete do vodopada. tu su oznake slabije, staza na mjestima slabo vidljiva, a prelazi preko nabujale Zlace i nisu tako jednostavni.. Ali sve se ipak isplati kad dodjete do prekrasnih slapova koji spustajuci se tvore malo jezerce u dubini ove naizmjenicno pitome i divlje planine. povratak putem kraj Zlace do pocetne tacke je jednostavan. Neposredno prije izlaska na glavni put prema hotelu lijevo, imate improvizovanu kapiju koja predstavlja ulaz na lijepo uredjenu rekracionu stazu Mackovac koja vodi do hotela
Lijepa kruzna ruta, ne tako zahtjevna ruta, ipak na mjestima sa usponom koji nije za zanemariti, mirnim, lijepim krajevima, kraj rjecice Ljubne, kroz crnogoricne shume, pokraj par izletnickih mjesta, planinskih kucica, lovackih kuca, domova... plijeni cistoca i uredjenost tih objekata u skladu sa prirodom na koju smo naisli. S vrha odlican pogled na Teslic i taj dio Bosne, malo nas je vjetar omeo da vise uzivamo u njemu. krene se tako sto se neposredno kod benzinske pumpe i motela Maric koji se nalaze nekoliko km od Zepca kad se krene prema Zenici, skrene sa magistralnog puta u naselje Ljubna koje se nalazi kraj istoimene rijeke. ide se cestom 3 km i onda se , prije mjesta gdje cesta pocinje da se uspinje, na oznacenom skretanju lijevo prema lovackoj kuci Ljubna ostavi auto i krene pjeske dobrim makadamskim putem. poslije 2 km na mjestu gdje se nalazi lijepo uredjen sadrvan i dokle vodi put, skrene se uzbrdo stazom koja djeluje kao usjek ostao od neke isusene rjecice. tu nema novih markacija, pa treba dobro pripaziti. prati se lagani uspon grebenom donekle utabanom , ne previse koristenom stazom, sa povremenom starom markacijom, koja vodi do jednog vrha sa ostacima zemunica. odatle je obnovljena markacija i ulazi se u podrucje sa minskim poljima, pa treba biti oprezan pratiti dobro markaciju i stazu. opasnost od mina postoji narednih 2-3 km sve do samog vrha. Na jednoj raskrsnici, kad vec predjete 5 km i spustite se prema mecanovom vrelu, prije novog uspona prema samom vrhu nalazi se tabla sa oznakama na kojoj stoji 2 h do vrha. ovo moze zbuiti je u stvari odatle ima samo 2 km do vrha.
na vrhu se nalazi lijepo uredjena kapela Sv.Bernarda, sa stolom i klupama unutra, a neposredno prije vrha otvorena koliba u kojoj ima i pec i madraci , gdje se moze i prespavati. sat vremena od vrha na visini od 824 m nalazi se prekrasni planinarski dom Matinski vis, sa odlicno uredjenim prostorom okolo, klupama, dva adrenalinska parka, tablama sa slikama lokalne flore i faune. u domu ce vas docekati ljubazni i komunikativni domacin Mirko, biolog po struci, od kojeg mozete dobiti pregrst korisnih informacija i o predjelima gdje se nalazite i generalno o prirodi i planinama.
Prelijepa , dobro markirana staza kroz prohodne šume, kraj prekrasnog potoka, mirnim, lijepo uredjenim krajevima. Jedini nedostatak je sto kad se popnete na vrh uglavnom necete od okolne sume imati neki pogled. Na vrhu se nalazi nekoliko antenskih toranja, na nekim ranijim slikama sa vrha je vidljivo da su se ljudi cak penjali na te tornjeve radi boljeg pogleda, ali sad su oni dobro ogradjeni, sto je naravno pohvalno u smislu sigurnosti, ali ne bi bilo lose napraviti neku osmatracnicu bas za planinare izletnike. iznenadili smo se sto i ovo kasno jesenje doba sa dosta kise na stazi nije bilo previse blata, jer je lisce uglavnom prekrilo puteve. iako je bio vikend nigdje nikog nismo sreli.
do pocetne tacke je najlakse doci kad se u prnjavoru, po iskljucenju sa autoputa na kruznom toku poslije ukljucenja produzi naprijed za Srbac i onda prakticki vise nema skretanja do peradarske farme u Gornjoj Lepenici, poslije farme lijevo i voziti dok ima asfalta, odatle vec pocinje dobro markirana staza, prvo kroz samo mjesto i kraj nekoliko krasnih vikendica kraj rijecice, a onda dalje sumom
Planirao sam popeti se na Planincu iz grada, ali sam na putu naletio na oznaku za ovu stazu, skrenuo na nju i bio odusevljen. kondiciono staza jest izazov, u manje od 1,5 km predje se 500 metara visinske razlike, sto moze biti i odlican trening, ali ono sto odusevljava ovdje jeste sto se sa staze cijelo vrijeme pruza otvoren prekrasan pogled na grad, a posebno odusevljava trud oko markiranja na terenu gdje to nije bilo tako jednostavno. staza je veoma temeljito i kreativno , pa i esteticno oznacena, sto daje dodatan ugodjaj kretanja njome.
ova staza moze posluziti kao primjer kako se uz volju i zalaganje moze napraviti nesto sto ce sluziti na dobrobit svima.
Vratio sam se istom stazom, sto je poseban izazov u povratku, a moze se koristiti i povratak ovom https://www.wikiloc.com/hiking-trails/mostar-planinica-2936498 pa da track bude kruzni, za one koji hoce za kratko vrijeme da imaju istovremeno i dobar kondicioni trening i uzivanje u panorami i boravak u prirodi
Ideja ovih ruta izmedju BiH gradova nije naci najkracu rutu izmedju dva grada, nego naci rutu koja najvise izbjegava ceste, najvise se krece kroz prirodu, uhvati u sebi mozda poneku zanimljivost, obidje izgubljena, davno zaboravljena, rijetko posjecena mjesta, gdje nam se ljudi iskreno iznenade , gdje s njima onako u hodu, usput progovorimo jednu ili dvije, mozda ih na trenutak ometemo, prekinemo u necemu njihovom , uskratimo im samocu, a mozda na trenutak i skrenemo paznju sa muke svakodnevnog prezivljavanja, mozda onako ljudski obradujemo, a mozda i nasmijemo jer cesto misle da smo se izgubili, svakako izazovemo radoznalost jer tuda gotovo niko ne prolazi...
cesto nas sami mjestani mjesta kroz koje prolazimo, cudeci se sto smo uopste tu, upucuju na "poznatije" ili "blize-bolje" puteve, a to su mahom siroke asfaltne ceste koje prolaze kroz gusto naseljena mjesta, a kad vec vide da smo uporni u svom , onda iz sjecanja izvade i one puteve kroz shume i livade kojima cesto ni sami nisu prosli godinama i s njima uglavnom samo potvrde puteve koje smo sebi ranije zacrtali, nalazeci ih ili na wikilocu ili na detaljnim kartama sa vecim uvecanjem.
malom modifikacijom dobili smo i vise kilometara sa "manjom elevacijom".
Krenuli smo iz Zenice, autobusom u 7:30 za Busovacu i Kacune. Iz Busovace smo isli sjeverno prema naselju Jazvine dolinom rijecice Kozice, zatim se popeli prema Gornjem Skradno, kod spomen cesme sehidima skrenuli lijevo i preko livada se spustili na put koji vodi dolinom Lasve prema selu Katici. Kad se prodje livada naidje se opet na lijep shumski put koji se spusta prema cesti koja vode prema naseljima sa te strane Lasve. Cestom smo se kretali veoma kratko i odmah presli lijevo na makadamski put koji vodi kraj Lasve , ide do Katica i mosta koji prelazi Lasvu u blizini dzamije i restorana Oaza i onda je nasa staza odmah presla magistralni put Lasva-Travnik i isla kroz naselje Putis, prateci putopis za park prirode Jelinak. U Putisu kraj dzamije lijevo, onda uzbrdo prema Jelinku i skretanje na poplocani put a onda usku shumski put. ovo je sto se tice prirode najljepsi dio staze. put se lagano uspinje kroz shumu a zatim zavrsava u predjelu livada sa dosta voca i ruiniranim kucama gdje je nekad bilo neko naselje. Odatle se na vrhu uspona, kod klupe skrene lijevo i taj put vodi direktno do Gornje Zenice odakle se putevima i livadama spusta ka nekim od najljepsih vidikovaca samog grada Zenice - Kljuna i Vucjaka
pokusali smo slijediti stazu memorijala Dzevde Skapurevica, koja je dijelom markirana i ide od pilane koja se nalazi u blizini skole u Jablanici. odmah kod pilane se skrene preko Trebacke rijeke i onda desno preko mostica penjuci se lagano uz potok dobro markiranom stazom prema grebenu . na grebenu staza prelazi u sirok put kroz lijepe bjelogoricne shume i onda se spusta polako prema naselju Oruce, koje se otprilike nalazi na pola puta do planinarsko doma u Osvama. Korz naselje se moze, kako smo na nekim ranijim trackovima memorijala vidjeli , skratiti put - skretanjem lijevo putem uz ivicu crnogoricne shume, ali mi smo pratili markaciju koja nas je vodila na asfaltni put i produzili njime prema naselju Bistrica i Maglaju. Odmah po izlasku iz Oruca skrene se sa puta markiranom stazom desno prema Bistrici-Borovom potoku. Ovdje markacija prestaje i slijedi najizazovniji dio staze jer put vodi kraj rjecice koja se se na nekoliko mjesta mora preci. Mi smo bili neposredno nakon kisa to na mjestima nije bilo bas jednostavno. Nakon sto put prestane voditi kroz shumu, odvoji se od rijeke i krene livadama skrene se preko livada lijevo. ovdje je najtezi dio puta za pronaci. prvo izbija veoma strma staza lijevo, ali u produzetku se naidje na jedva vidljiv put koji se ne koristi mnogo i vodi kraj ruiniranih kuca. Pratili smo neki raniji track koji poslije ruinirane kuce na jednoj rasksrnici vodi putem kroz shumu desno, ali taj put se gubi i postaje neprohodan, pa smo se vratili i isli lijevo i fino obisli taj dio nesto utabanijom stazom koju koriste stocari... Od doma do pocetne tacke smo se vratili dobrim makdamskim putem od Osvi do Oruca, a onda novim asfaltnim do Koprivaca i onda u blizini dzamije i fabrike vode Oaza desno prema Jablanici i pocetnoj tacki.
Lijepi predjeli kroz pitome mahom listopadne shume, veoma uredjena naselja sa dosta starih autenticnih kuca, dosta rjecica i potoka karakteritsika su ovih krajeva i ove rute.
In memoriam Dzevad Dzevdo Škapurević (1954-2010) https://tesanj.net/2012/10/15/prvi-memorijalni-planinarski-pohod-dzevad-skapurevic-dzevdo/
Distance: 21.27 km.
44.083366
16.736525
Staretina izmedju Livanjskog i Glamockog polja, Satora i Golije
Posjeta planinarski ne tako poznatoj, markiranoj i posjecenoj planini, sa prekrasnim pogledom kako na Glamocko i Livanjsko polje, tako i na planinu Sator.
Auto smo ostavili na raskrsnici nesto prije lovacke kuce i krenuli putem desno, a zatim skrenuli s njega livadama prateci uglavnom tragove terenaca i cetverotockasa koji se izgleda cesce penju na sami vrh nego planinari. vrh je po kartama visine 1675 m, a na wikipediji stoji nesto manja visina. oznacen je samo jednom manjom kamenom izbocinom. od vrha smo koristili utabaniji put koji su napravili terenci i spustili se s njim tako da smo dosli do pocetne tacke s druge strane.
prizori prekrasni, livade, pogled, vidi se da ovdje ne prodje puno ljudi, nema puno utabanih staza, ostataka. Na putu do pocetne tacke cak nas je zaustavio lovocuvar da vidi da li smo naoruzani.
ni samu pocetnu tacku nije lako pronaci, mi smo dosli iz pravca Glamoca, na krizanju puteva kod ogradjene šume gdje se nalazi spomenik Ivi Loli Ribaru skrenuli smo lijevo prema selu Halapic, onda smo pratili put sumarije do rampe i poslije rampe je otprilike par km dobrog makadama do raskrsnice prije lovacke kuce odakle se krece
Pokusali smo napraviti kruznu rutu na Hum krenuvsi od Sopotnice prema Gori, taj dio i jeste najtezi za preci, staze su propale, zarasle, odnijela ih je sjelina, teren brdovi i tezak, tako da smo se bukvalno probijali kroz paprat i rastinje na mjestima, shumu... izasli smo previse juzno od sela Gore pa smo se morali vracati . od Gore do Huma postoji nekoliko puteva, tek na mjestima su malo oznaceni i to uglavnom sa suprotne strane u odnosu na onu kojom smo isli. ima puno raskrsnica i racvanja puteva, pa nije lako uvijek iz prve potrefiti pravi... ipak predjeli su prelijepi, uspon je odatle lagan i podrucja pitomih livada sa dosta vuca crnogoricnih i bukovih shuma smjenjuju se naizmjenicno.
poslije vrha smo produzili do doma Jedinci, isto tako staza je bolje markirana iz pravca od doma prema Humu, u povratku se treba drzati vise desne strane na raskrsnicama, ako vec nije drugacije oznaceno...
zbog skoro 1000 m elevacije i preko 20 predjenih km , oznacio sam stazu kao tesku
Distance: 18.92 km.
43.616669
18.388854
Treskavica (3 vrha 3 jezera) - Veliko jezero - Pasina Planina - Mala Caba - Djevigrad - V.jezero
Napomena: islo se standardnom stazom od Šišana lijevo , kraj Platno jezera i preko šarene lastve, u povratku u blizini Ušljivih vrela se razdvajaju dvije staze, tu je markacija na razdvajanju malo slabija, jedna staza-desna- vodi prema bijelom jezeru i nazad ka velikom Jezeru, a kraca staza ide lijevo direktno prema velikom jezeru. te se staze sastaju nesto prije jezera. ovdje track ide jednim manjim dijelom grebenom izmedju te dvije staze, blize desnoj stazi kraj bijelog jezera, sto se zbog nepristupacnosti i neprohodnosti terena ne preporucuje. treba ici ili desnom markiranom stazom kraj bijelog jezera ili lijevom , obje su dobro utabane
Distance: 14.69 km.
43.606222
17.8971
Prenj - Dom Rapti - Velika Kapa - Kruna - Zelena Glava - Otis - Tisovica
Krenuli smo sa tradicionalnim pohodom "Suad Ribic" u organizaciji PD Borasnice Konjic, koji ide od doma Rapti prekrasnim grebenom prema vrhu Velika Kapa, a onda od Velike Kape produzili prema Kruni , planinskoj kuci Vrutku i odatle slijedili uobicajenu stazu za Zelenu glavu i Otis.
Planirali smo se i vratiti nekom od staza iz Tisovice prema domu Rapti, ali smo kasno krenuli (oko 10 ujutro), pa se to pokazalo previse ambicioznim za jedan dan.
u slabo markiranom i nemarkiranom dijelu od Velike Kape prema Kruni i Vrutku, otprilike smo se drzali uputa lokalnih planinara i staze
Distance: 19 km.
45.270295
14.942317
Bjelolasica - Vrbovska poljana - planinarsko sklonište Jakob Mihelčić
Prekrasna tura od Vrbovske poljane prema kuli, nazalost nismo dosli do vrha Kule kako smo planirali, ali i ovaj dio kroz shumu i do sklonista je prekrasan, pa da ostane zabiljezeno da smo se kretali i ovuda
do pocetne tacke se dodje kad se od Mrkopalja skrene prema Begovom razdolju a odatle uputi dobrim makadamom do Vrovske poljane odakle ide odlicno markirana staza. interesantno je da ni ljeti kroz shumu nije vruce
Distance: 5.19 km.
44.227644
19.107031
Mars mira 2021 - treci dan - Mravinjaci - Potocari
Iznenadjujuce izazovna i teska ruta, cak i ne uzevsi u ozbir da je to treci dan marsa i da je vecina ucesnika vec umorna od dva dana pjesacenja, a medju njima ima mnogo i djece od 7 godina i starijih od 75, u papucama, neudobnoj obuci... brojke govore sve, 31.5 km, elevacija 1100 m, skoro da nema cisto ravnog dijela, ili je uspon ili silazak, ide se dosta cestom pa onda kroz shume gdje u ovo doba godine zna biti veoma sparno, pa uz potok niz potok, gdje su na mjestima potrebni i dodatni konopci da ne bi doslo do klizanja i padova. sto se tice samog marsa, organizacija ove godine odlicna, dovoljno izvora vode i cisterni koje su dopremale vodu tamo gdje nije bilo izvora. brojne medicinske ekipe su imale dosta problema sa povredama ucesnika, srecom uglavnom sitne povrede, najcesce zuljevi i slicno.
Distance: 29.12 km.
44.122585
18.103911
Izmedju gradova - Kakanj-Zenica (Kakanj - Zgosca - Hausovici - Bijele Vode - Kucici - Ponihovo - Briznik - Colan - Zenica)
Poslije uspjesne i interesantne ture Travnik- Zenica i poslije Gracanica -Srebrenik odlucili smo da s vremena na vrijeme organizujemo takve ture izmedju dva grada. pri tome nastojimo da sto vise izbjegnemo ceste, naselja, da se sto vise krecemo po prirodi i da koristimo dijelove nekih standardnih planinarskih ruta ukoliko je moguce. Pri planiranju se koriste i moguce wikiloc staze iz tog rejona, analiziraju se putevi i staze na vojnim kartama, provjerava se reljef na google-earthu itd... iako ima potencijalno laksih i brzih staza od Kaknja do Zenice odabrali smo ovu , zato sto smo htjeli koristiti i nadovezati se na vec postojecu stazu Briznik Colan Klopacke stijene Zenica. staza je ucrtana otprilike s tim da je na par mjesta ostalo nejasnoca koje su trazile provjeru i istrazivanje na terenu. jos jedna od karakteristika ovih ruta jeste da nastojim da dodjemo do jednog grada nekim sredstvom javnog prevoza. ovaj put smo isli iz zenice brzim talgo vozom koji krece oko 7:10. ipak do Kaknja mu je trebalo 40ak minuta, tako da smo startali oko 8. Prosli smo duz cijelog centra grada i kraj trgospeda i maxi trznog centra skrenuli lijevo prema brdima na sjeveroistoku grada. cim se popne iznad grada, pejsaz se mijenja i iz urbanog , gradskog prelazi u predio sa livadama, pasnjacima , prosaranim pokojom starom kucom ili novijim objektom za odmor... Put za Hausovice, Bijele vode i Kucice je veoma prometan, svako malo smo silazili s njega da skratimo prolazeci kroz sela. Sela su, iako ostala bez vecine svojih stanovnika, uredjena, sa lijepim kucama i okucnicama. U Kucicima ima i javna rasvjeta, dosta izvora vode kraj puta, asfaltirani su i poprecni sokaci i odaju utisak bas sredjenog mjesta. kad smo napustili Kucice i krenuli prema rijeci Ribnici kraj koje prolazi siroki put koji vodi do Brnjica, put se sve vise suzavao, prelazio u travnati preko livade, ali smo ipak nasli mjesto gdje se uredno spustio na put prema Brnjicu. tu smo se kretali lijevo do mosta , i cim se predje most ima skrivena staza desno uzbrdo kroz shumu, jedva koristena, zarasla, a na mjestima ju je odnijela i sjelina. to je bio najsporniji dio puta, nekako smo se probili kroz gustis uzbrdo na mjestu gdje je staza bila presjecena klizistem i dosli do livade gdje se nekad nalazilo selo Ponihovo. sad je to napusteno i samo povremeno taj dio koriste stocari. na toj livadi ima staza lijevo koja vodi do vocnjaka koji se moze vidjeti i na google earthu i iznad vocnjaka ima put. tim putem, iduci preko livada moze se doci sve do Zenicke opstine i sela Arnauta i Briznika. cak kraj puta nenadano imaju 2-3 lijepo uredjena izvora vode. taj dio puta je bio neocekivano lijep i utaban. kad se vec priblizi Arnautima, da se ne spusta u samo selo skrene se lijevo putevima prema Brizniku, tu smo pokusavali malo hvatati precice pa smo zavrsili u putu kroz neki potok dok nismo izbili na glavni put, uglavnom, ako se ne hvataju precice i ako se drzi glavnog puta , ima par paralelnih puteva koji vode do Briznika. Od Briznika do Zenice preko Colana je vec poznata staza, problem je sto tu nema izvora vode, pa se morate obezbijediti prije...
Jedna od poznatijih - standardnih ruta Veleza , markiranom stazom od Sipovca do vrha Brasine gdje se nekad nalazio RTV relej. Ako se ide sa sjevera iz pravca Jablanice i Konjica, do pocetne tacke se dodje kad se prodje glavni ulaz u grad i skrene lijevo na mjestu gdje je oznaka za park na Fortici. do pocetne tacke vodi brdska vijugava cesta, sasvim solidna za mala auta. usput prolazite kraj adrenalinskog parka na fortici gdje ima i cuvena staklena setnica sa koje se sjajno vidi mostar. poslije fortice produzi se naprijed do mjestasca sa nekoliko kuca i tablom i markacijom za pocetak staze. staza je odatle dobro markirana i prati makadamski put koji je vodio do rtv stanice. na mjestima gdje put na pocetku i pri vrhu pravi dosta velike zavoje , staza ide precicom koja skrece s puta. poslije par km staza se odvaja sa puta i ide livadom kraj dva jezerceta i catrnje i penje se kamenitim terenom ka bivaku poslije kojeg se opet ukljucuje na zavojiti put. kako se priblizava samom vrhu put je vec teze presjecati i traziti kratice, nema oznaka i teren je strmiji i nepristupacniji . na jednoj dvije catrnja kraj puta voda nije pitka, tako da je potrebno ponijeti dosta vode, posebno zato sto je teren otvoren i nema hlada. mi smo imali srece pa je vrijeme bilo oblacno, nisam siguran kako je ici ovom stazom u druga doba godine, kad je previse suncano ili vjetrovito. na vrhu se nalazi otkljucana jako lijepo uredjena i odrzavana prostorija gdje se mozete odmoriti ili skloniti . ovako nesto se rijetko srece kod nas i za svaku je pohvalu. s vrha se pruza lijep pogled kako prema podrucju sjeverno od mostara i vrhovima prenja i cvrsnice , tako i prema nevesinjskom polju , planini Crvanj i sire uspon je konstantan i veoma tezak jer se krece neravnim i kamenitim otvorenim terenom bez vode. ipak i pored tezine i surovosti osvaja ljepota veleza, prekrasne livade prekrivene ljekovitim biljem, karakteristicno nisko rastinje i cvijece svih boja
elevacija na tracku nije tacna zbog nekih problema prilikom snimanja tracka, ukupna akumilirana visinska razlika je oko 1150 m
Htjeli smo da napravimo kracu turu od jedno 4-5 sati pjesacanja s kojom bi obuhvatili sto vise ljepota i znamenitosti ovog nadaleko poznatog izletista. Prvobitni plan je bio da ruta bude potpuno kruzna, medjutim u hodu se to pokazalo preambicioznim, pa smo odustali od toga i ipak napravili lijepu rutu srednje tezine od 15ak km. Mnogobrojne staze ovim rejonima su izvrsno oznacene, sto cesto u takvim slucajevima moze biti i problem, jer je pored mnogobrojnih paralelenih i ukrstenih staza onda teze naci pravac koji bas vama treba. Krenuli smo stazom koja na pocetku ide paralelno sa setalistem do hajduckih voda, i poslije kilometar na standardnom skretanju lijevo se poslije skretanja drzali vise desne strane. ide se putem koji poslije prelazi u dobro oznacenu stranu grebenom sa prekrasnim pogledom na unutrasnjost Borje. na kraju grebena je prekrasan vidikovac i onda se staza spusta do potoka. tu se izadje i na put koji vodi do naselja Ocaus, skrenuli smo lijevo i prije nego sto se put pocne penjati i razdvajati od rjecice smo presli rjecicu i poeli se do Kominova odakle se lijepo vidi Teslic sa okolinom. staza preko potoka nije oznacena, ide se pomalo utabanom stazom kroz rijetku shumu kroz koju krivuda shumski put, koji je na mjestima skroz propao pa je se s njim tesko kretati na pocetku. po povratku sa Kominova produzili smo putem lijevo, markiranom stazom i na mjestu gdje put skrece uzbrdo i ulijevo, i prati ga markacija smo produzili. prvobitni plan je bio da produzimo jos naprijed, vidjeli smo na nekim trackovima da to ljudi rade, ali put preko potoka, kraj nekog veceg sadrvana nije djelovao dobro markiran , a i plan se ucinio preambicioznim za kratko vrijeme koje nam je ostalo. dalje se ide lagano putem koji vodi pravo na najveci vrh Runjavicu sa tornjem. odatle se put spusta i na raskrsnici na kojoj se ukrsta nekoliko puteva onaj lijevo je oznacen za Hajducke vode . s njim smo isli i dosli na pocetnu stazu s kojom smo i krenuli. srednji put na raskrsnici vodi do Male Runjavice na kojoj su vidljive tk antene i odakle se kroz shumu i stazom sa ski liftom dolazi do Hajduckih voda direktno i blize nego lijevim putem na koji vode putokazi...
sve u svemu prekrasna priroda i vrijedi obici ovaj dio i uzivati u pejsazima. interesanto , iako ima dosta potoka i rjecica i krece se sa hajduckih voda, nismo prosli ni kraj jednog izvora, pa treba ponijeti vode sa sobom
Distance: 14.98 km.
44.703354
18.310182
Izmedju gradova / Pitominom sjeverne Bosne - Gracanica-Srebrenik
Posto nam je tura Travnik-Zenica bila veoma interesantna, ponukani time odlucili smo , tamo gdje je moguce, prosetati izmedju dva grada, pri tome nastojeci maksimalno izbjeci cestu. Ovdje smo to samo djelimicno uspjeli, ali mir, ljepota laganog brezuljkastog krajolika, uredjenost sela kojima smo prosli usput, stavili su se ostalo u drugi plan.
Krene se iz centra Gracanice prema Potok mahali i Seljanusi. ide se putem koji polako postaje makadamski a zatim i staza do GornjeLohinje. Tu smo da izbjegnemo cesto presli cestu i prebacivali se do zaseoka Djurici, odakle smo putem kroz sume prosli kraj zaseoka Gornje Lohinje i izbili na cestu Orahovica Srebrenik u rejonu Cekanica. Dalje smo se uglavnom kretali cestom prema Falesicima i Srebereniku...
Pokusali smo napraviti jednu ne tako uobicajenu kracu kruznu rutu do Smetova i nazad. Iznad Ricica se krene putem prema Osojama, prodje se mjesto gdje je dovlacena zemlja prilikom izgradnje autoputa i onda se produzi putem do ulaza u shumu koja prekriva brdo Bukovik. Posto ima mnogo staza i puteva koje su naprvili cetverotockasi i drvosjece, treba se drzati one koja ide vrhom grebena. lijevo staze vide prema rejonu Plahovica a desno prema Svicu. Staza vrhom nije puno koristena i na mjestima je iako utrta uska i pomalo zarasla, a na mjestima izbija u malo shiri fino utaban shumski put. Nakon prolaska najvise tacke grebena staza dolazi na livadu iznad Plahovica i odatle je markirana i spaja se s putem koji vodi do spomenika. U povratku se prodje dobro markiranom stazom pored izvora Dobre vode i ide shumom iznad svitackog potoka do mjesta gdje se nalazi scorpio centar i dalje prema gradu. s nekih od livada uz put pruza se prekrasan pogled prema gradu Zenici.
preporuka je da , ako budete koristiti ovu stazu, ipak okrenete smjer kretanja pa se popnete shumom iznad svitackog potoka a vratite se preko Bukovika jer je puno lakse tako naci silaznu stazu nego obratno
Trail izmedju Travnika i Zenice preko Han Bile. Pokusali smo sto je vise moguce izbjeci ceste i vece puteve. Autobusom smo dosli do Travnika i krenuli negdje iz blizine "Plavih voda". Popeli se do tvrdjave, presli mostic prema tvrdjavi i kraj same tvrdjave ima markirana staza koja vodi pois Travnika. Kod zadnjih kuca na kojima se nalazi markacija, skrene se stazom uzbrdo, mada markirana staza vodi desno. Desno je duzi i zaobilazni put. Staza koja se penje do kapelice Sv.Ivana djelimicno je markirana, ali dobro utabana i penje se strmo iznad grada. Na nekim dijelovima kraj staze nalaze se vidikovci sa prekrasnim pogledom na grad i Lasvansku dolinu. Kad se popne i dodje u blizinu kapelice, ne ici prema njoj nego produziti pravo putem i kod etno kuce skrenuti putrem desno livadom koja se spusta kraj velikog brda Strane koje cijelo vrijeme ostaje desno , obraslo je sumom i vidljivo je sve dok se ne predje u Zenicku opcinu. dvaput se predje put i kad livada predje u sumu, kroz sumu ide shumski put koji vodi pravo do mjesta Mosor. U Mosoru produziti prema Guci gori. E sad ovdje ima prostora za nekoliko varijanti, moguce je ici putem prema Gucoj gori, proci kroz mjesto i odvojiti se prema Han Bili, a moguce je negdje sa puta prema Gucoj gori skrenuti livadama i odatle presjeci prema mjestu Radojcici koj se nalazi odmah iznad Han Bile. Mi smo livadama otisli previse juzno, povecavsi rutu za 2-3 km pa smo prosli kroz malo mjestasce Bandol i odatle se prebacili u Radojcice, popeli se putem koji vodi do vrha sela , presli put za Gucu goru i spustili se livadama prema Han Biloj. tu se vidi vec selo i postoje utabani putevi preko livada koji vode do prvih kuca i mosta koji prelazi preko rijeke Bile. odatle se ide cestom prema Ovnaku i Zenici, mi smo presjecali da izbjegnemo cestu i smanjimo krivinu i kod groblja na brdu se skrene uskom cestom desno u naselje Brajkovici. Od njih se ide cestom prema Grahovcicima, drzi se glavnog puta dok on ne pocne previse skretati nadesno, tu se odvoji livadom na lijevo i poslije jednog presjecanja puta na drugom ide desno i prati se put prema gredi i rejonu Osojnice. Krece se par km gredom ne silazeci do antena kod sela Obrenovci, produzi se pravo poslije druge antene i onda se spusta livadom i livadskim putevima - iduci vise na desno prema putu Ovnak Zenica i selu Kozarci. U Kozarcima se prati put do vrha sela i onda se skrene desno prema rejonu Zmajevca i odatle spusti u Zenicu
Na kraju je trail ispao 32 km, izabiruci povoljnije staze kod Guce gore i na izlazu iz Han bile moglo se ustediti par km bez porasta ukupne elevacije pa bi trail mogao biti oko 27-28 km , sto bi ga ucinilo pogodnijim za finu jednodnevnu turu u periodima nesto duzeg dana.
Distance: 29.9 km.
44.505053
18.323816
Ozren Gornja Brijesnica kruzna (prema trailu Gorana Hrvica)
Trazili smo neki wikiloc trail iz ovog, za nas ranije nepoznatog dijela Ozrena i nasli smo par trailova korisnika goranhrvic koji su odgovarali onom sto smo htjeli, imali duzinu 15ak km, bili kruzni i hvatali sto vise rejona... ovdje je npr to Goran veoma detaljno mapirao https://www.wikiloc.com/hiking-trails/brijesnica-56971153
posto se nismo previse pripremali i na terenu ima puno razlicitih puteva imali smo malo problema da nadjemo pocetnu tacku, isli smo od turije prema donjoj brijesnici, zatim skrenuli lijevo makadamom prema gornjoj brijesnici, prosli vikend naselje, crkvu i nakon srusenog mosta preko rjecice prosli naprijed umjesto lijevo i dosli do groblja. odatle smo se krecuci se kraj potoka prebacili do pocetne tacke u dolinici vukadinovske rijeke u kojoj se nalazi nekoliko srusenih kuca i jedna dvije obnovljene za stocare. u dolini se predje rjecica vukadinovska i ide se putem uzbrdo desno koji vodi prema Masicama. tu nas docekuju tipicni lijepi pejsazi po kojima je Ozren prepoznatljiv, pitome, mlade crnogoricne sume, dosta potoka, rjecica i puteva... poslije laganog uspona krece se grebenom i staza nije teska, ide u krug i pred zavrsni spust nazad prema dolinici odakle se krenulo ima fino odmaraliste sa vidikovcem odakle se vidi Konjuh, drugi vrhovi Ozrena - Kraljica, Ostravica i samo Modracko jezero.
iako prilicno izvan naseljenih mjesta na putu smo sreli dosta ljubitelja prirode, vecinom su isli iz mjesta Orahovica odakle je ovaj dio najdostupniji i isli su da posjete lokalnu nekropolu sa steccima koja se nalazi negdje u rejonu Cevaljuse. Tura se krece granicom-u blizini rubnih oblasti cak 4 opstine u federaciji Lukavac-Maglaj-Zavidovici i Banovici. zbog ljepote, pitomosti ali i izolovanosti krajolika svakako je za preporuciti pravim ljubiteljima prirode i lagane setnje. Sljedeci put ipak cemo vjerovatno krenuti iz Orahovice i u rutu ukljuciti i nalaziste stecaka
kruzna ruta dijelom u blizini jezera Modrac, obilazak eko gazdinstva u Milinom selu, sadrvana i povratak kraj djecijeg SOS sela.
krece se iz rejona Herakovine i ide se sumskim putem prema zapadu i navjisem vrhu Skresci (411m). nesto prije vrha ima put lijevo koji vodi u Milino selo. ne treba napustati put jer su svugdje oznake minskih polja. U Milinom selu se prati put prema farmi i eko gazdinstvu, prolazi se lijepom i prilicno pustom dolinom koju prave rijecice Bukovica i Lukavac . Farma se moze obici , u blizini se nalaze plastenici i prekrasno uredjen dio sa Sadrvanima, poslije se pdoruzi putem prema D.Brijesnici i skrene lijevo prema Turiji , a iz Turije lijevo preko mosta prema Puracicu nazad. Moze se skroz putem nazad, mi smo preprijecili kraj SOS sela i preko polja izasli na cestu koja vodi preko brda nazad do pocetne tacke.
Evo jedna od ideja kako obici Gostilj kruzno krenuvsi sa sjeverne strane. Parkira se poslije mostica kraj vikendica, dotle sad vodi i asfaltni put, odatle se ide kraj fabrike vode i putem kraj prekrasne Velike Prenje, koja na mnostvo mjesta pravi male vodopade, skokove, bazencice, sve okruzeno prelijepom borovom sumom i tipicnim Ozrenskim crnim stijenama, lagano uspinje do raskrsnice. mi smo skrenuli malo lijevo da odmorimo na klupama kraj kucice a onda produzili dobro oznacenom stazom sa vecim usponom na vrh Gostilj odakle seze prekrasan pogled na Sprecansku dolinu. Kraj prenje do raskrsnice imaju dva izvora, kod fabrike vode i poslije, oznaceni su i sva su skretanja vaznija oznacena. u povratku ima put direktno koji vodi u selo Boljanic, mi smo isli naprijed i malo desno i taj staza vodi do groblja odakle se desno skrene prema pocetnoj tacki. dio od vrha do pred groblje prolazi prekrasnom borovom sumom, mozda nije lose skrenuti lijevo kako smo na jednoj raskrsnici krenuli pa produziti taj dio kroz shumu jos malo , malo skratiti put i izaci direktno na vikendice...
Distance: 15.59 km.
44.768572
18.286628
Vis (Malesici) - spomenik 'Ljiljan' kod Gradacca (Jasenice)
Ruta koja ide istocnim obroncima Trebave i spaja izletiste Vis u blizini Gracanice sa izletistem i spomenikom Ljiljan u blizini Gradačca. Staza naravno nije markirana, ide putem, na mjestima u blizini ratnih linija sa označenim minskim poljima , pa treba biti oprezan i ne skretati sa puta. Prodje se kroz nekoliko interesantnih sjevernobosanskih sela, od G.Skipovca koji je mahom napusten preko G.Medide Zelinje Srednje do Jasenica u opstini Gradacac... Posto su sela smjestena u kotlinama istoimenih rjecica , put izmedju njih vodi preko brda, tako da se nakon pocetnog laganog silaska put sastoji od naizmjenicnih uspona i silazaka sve do zavrsnog uspona na vrh Ploca gdje se nalazi spomenik. Najgori dio puta nam je bio na silasku izmedju Skipovca i Medide , jer je blatan i ne odrzava se.
Tura izmedju naselja Gradisce i Orahovice platoom Lisca. Moze se doci do Gradisca autobusom (ujutro 7:30, 9:30... cijena karte 1,5 KM) koji polazi sa Zenicke stanice. Voznja traje oko pola sata, izadje se kod vode u Gradiscu i produzi pravo uzbrdo za Bukovicu. Staza je markirana. Na raskrsnici se skrene desno za dom preko Vrbe, s veceg puta na manji a zatim na lijepu sumsku stazu koja vodi ravno do doma Lisac. Od doma se ide pravo prema imanju i kad se uspne , 20ak m poslije zelene kapije za ulaz na imanje - skrece se desno prema Liskovaci i izvoru Pasinac, od kojeg se prati desni put prema Orahovici. Posto se ide livadama i platoom i ima dosta puteva i improvizovanih staza, prati se onaj koji se drzi vrha platoa. Sa platoa se pruza pogled s jedne strane prema Lasvanskoj dolini i njenom zaledju a s druge strane prema brdu Vepar i Kraljevinama iza. Ubrzo nakon izvora Pasinca se ukaze vrh Krc sa zastavom. od vrha vec pocinje siri put, na mjestima betoniran i spusta se strmo u zaseok Rajcevici. Kraj skole i spomen cesme staje autobus (krece u 17:30 - cijena karte 3 KM do Zenice). Iako je bilo mokro , a brojni dzipovi i cetverotockasi su ostavili mnogo blatnih tragova, preko platoa smo ipak presli ne zaprljavsi se previse, jer se uglavnom moze izabrati put preko trave. posto smo dosli do autobusa u Rajcevicima sat i vise prije polaska autobusa, produzili smo par kilometara kroz naselje Orahovicu i sacekali autobus na zadnjoj stanici u mjestu. Staza lijepa za ljetno vrijeme, ima dovoljno izvora vode i lijepih predjela i vidika.
Obicno se ova staza prelazi iz jednog pravca, skrene se prije tunela Vranduk kad se ide iz pravca Zenice, skrene se prema selu Gladovici i onda se odatle uspne na visoravan i polako se lagano spusta do Smetova. najveci problem je sto morate obezbjediti prevoz i s jedne i s druge strane. Mi smo razmisljali kako bi mogli proci tu stazu, uzivati u prelijepoj prirodi oko Kraljevina , da vidimo vecinu toga, a da nam to ne uzme previse vremena. Odlucili smo se za ovu varijantu, koja je kilometrazom nesto duze od standardne staze, ali vremenski nije velika razlika jer se izbjegne naveci uspon od samog mjesta Gladovici do pocetka visoravni odakle je teren uglavnom ravan, sa veoma blagim usponom ili spustanjem. Staza je dijelom markirana, preko livada gdje nema markacije imaju utabani putevi i treba se samo drzati vrha visoravni bez bocnih spustanja. Problem moze biti blato na pocetku, oko trecina staze ide sumskim putevima za sjecu drva i oni su u sezoni kisa blatnjavi, postoje uglavnom staze kroz shumu koje obulaze te najgore dijelove ali dijelove nije moguce zaobici. ipak sve se isplati kad se popnete na prelijepu visoravan na 1000 m nadmorske visine, sa prostranim livadama i pasnjacima, odakle se pruza lijep pogled na obje strane
Standardna kruzna ruta koja ide od doma Kruzi , prolazi kraj napustenih objekata i obnovljenog izvora Begovaca , penje se uz strm uspon na Cincar i vraca se preko grebena i putem iznad Glamockog polja nazad.
Bila je otezana jer dio staze od Cincara preko grebena sve do Bijele grede nije markiran, a snijeg je prekrio raniju stazu koja se rjedje koristi, pa smo morali naslijepo traziti dijelove sa manje snijega. Isplatilo se ipak jer je sam greben interesantan, sa njega pogled na obje strane prekrasan, kao i prizor Glamockog polja koje se ukazuje kako se priblizava putu. Putem je dalje staza dobro markirana. Prilikom dolaska obavezno koristiti desni put - kroz grad Livno pa poslije mosta prema izvoru Duman a onda odmah lijevo i taj put za vozila je takodje markiran pa ne bi trebalo biti problema. Makadam prema domu Kruzi je dosta ravan i tvrd, prolazi pored par nastamba stocara i skrece lijevo gdje se sastaje sa drugim losijim putem za dom. uspon na prilaznom putu nije velik, odozgo se fino vidi sam grad Livno i na par mjesta smo vidjeli divlje konje u daljini. Vozi se do table sa raskrsnicom prema domu Kruzi, tu smo ostavili auto i produzili pjeske do doma, odakle vodi dobro markirana staza prema vrhu. Ide se preko livada, ali i kad je snijeg GSM toranj moze biti orijentir , a i sam greben gdje je vrh je dobro vidljiv cijelo vrijeme. Jedini izvor vode je isto oznacen i nalazi se kraj nekoliko napustenih i razrusenih objekata koji su koristeni za smjestaj stocara i stoke. Pogled sa vrha je odlican na sve cetiri strane, veoma dobro se vidi grad Kupres sa okolnim Kupreskim poljem i dalje Vranica, Busko jezero i Livanjsko polje, Sator planina iznad Glamoca... Do razrusenih kuca i izvora Begovace put ide preko pustih livada, dobro utabanom stazom, od izvora krece strmiji uspon gdje se na razdaljin od 2 km predje 600 m nadmorske visine. Pored te staze koja vodi od izvora direktno na vrh najstrmijim dijelom, ima i staza koja vodi vise desno i ide obilazno izbjegavajuci najstrmiji uspon.
ps posto je bilo problema sa gps snimanjem na original tracku , ovaj sam uplaodovo, original track : Moving time 3 hours 54 minutes Time 7 hours 45 minutes datum 22.11.2020
Distance: 13.79 km.
44.116652
18.21521
Kraljeva Sutjeska - Bobovac - Mijakovici - Perun (Povrsje) - Poljani
Htjeli smo da obidjemo Bobovac prelijepom stazom od Kraljeve Sutjeske, ali da u povratku obidjemo jos nesto , napravimo kruznu rutu i da to ne bude makadamskim putem koji vodi od Sutjeske do Bobovca .
krenuli smo od https://www.wikiloc.com/hiking-trails/kruzna-tura-na-perun-8912480 ove rute, zahvalnost Afanu, ali smo obrnuli pravac, pa smo prvo isli na Bobovac a zatim na Perun. problem je sto je ipak ova ruta pravljena pet godina prije, selo kroz koje se ide u povratku je mahom napusteno i staze su dosta zarasle, sume isto tako, pa smo imali malo problema da se probijemo do donjeg dijela sela Poljani. ako neko bude zelio da ponovi slicno, preporucio bi ipak da umjesto zavrsnog silaska kraj dalekovoda napravi nesto duzi obilazak putem (naznacicu gdje je to mjesto).
Ostalo sve je za svaku perporuku, uzivali smo u prekrasnom danu, prekrasnom laganom kretanju kraj rjecice Bukovica, prolasku kroz kanjon do Bobovca, prolasku odozgo kroz autenticna, prelijepa sela Mijakovici i Kolakovici, koja pruzaju poseban ambijent, i onda se uspeli kroz crnogoricne sume i preko livada do jednog od najvisih vrhova Peruna - Povrsja 1454 m.
staza je ipak fizicki zahtjevna , predje se preko 20 km i preko 1000 m akumilirane visinske razlike, samo od Bobovca do Povrsja je preko 700 m, pa treba krenuti rano, a ne ko mi u 11 sati, racunajuci da je jos ljetni dan. Staza od Sutjeske do vodovoda odlicno je markirana, markacija poslije je slaba i povremena
usput smo se nenadano druzili sa lovcima lovackog drustva Srndac Kakanj, pa zahvaljujemo i njima na gostoprimstvu
napomena : na polaznu tacku se dodje kad se poslije groblja na ulazu u Kraljevu Sutjesku skrene lijevo, pa odmah opet lijevo - makadamskim putem koji vodi prema vodovodu . makadamski put od skretanja do vodovoda nije dug, prohodan je i za obicna vozila, ali se slabo odrzava, na njemu se nakuplja voda pa mozete auto ostaviti kraj puta i prije vodovoda, nije neka značajna razlika.
Kad sam se pripremao za Treskavicu primjetio sam da se uglavnom koristi nekoliko standardnih ruta iz najcesce tri razlicita pravca. ako se ide od Turova jedna ruta ide oko jezera i obuhvati vrh Oblik 1876 m, druga obuhvata veliko jezero i vrh Malu Cabu. Ako se ide od Damjanovica onda se obidje greben sa nekoliko vrhova od preko 2000 m Barice , Djevigrad , Mala Caba i eventualno se spusti na drugu stranu preko jezera na Turove i ta ruta je duga ali obuhvati najvise vrhova i jezera i zahtjeva dodatni prevoz. Najblizi put do Male Cabe jeste iz pravca Rakitnice, i obicno se vrati istim putem nazad.
"Problem" kod Treskavice je slican kao i kod Prenja, pristup je moguc iz mnogo razlicitih pravaca, ali su vrhovi uglavnom dosta udaljeni od mjesta dokle se moze obicnim autom i onda je sve dosta vremenski ograniceno. Mi smo planirali to da premostimo angazujuci terensko vozilo koje bi nas prebacilo sto dalje-do Skoka iznad doma Runolist, tako da preskocimo ne toliko zanimljiv dio puta i stignemo obici sto vise, po mogucnosti sva jezera , Malu Cabu, Oblik i jos neki vrh usput. Za organizaciju prevoza mozete potraziti Germu u Turovima i sve se dogovoriti. u vezi sa obilazenjem toga "sto vise" postoji i anegdota. Kad smo sjeli u Trnovu pred kretanje da popijemo kafu, sreli smo policajca koji se interesovao za to gdje idemo. kad smo mu rekli sta sve planiramo odmahno je ljutito rukom i reko to nije moguce, niste vi nikad bili gore, Caba i Oblik su skroz na razlicitim stranama planine. Nije pomoglo ni sto smo mu rekli da imamo prevoz na dijelu puta. Naravno uspjeli smo to i planinarskim rjecnikom sati hoda, predjenih kilometara i akumulirane elevacije , bila je zahtjevna tura, ali se moze naci i zahtjevnijih iz tog podrucja. Poslije smo po vozacu koji nas je vozio poslali poruku policajcu da je moguce :)
Uglavnom krenuli smo od Skoka dokle vas iz Turova terensko auto dovuce za pola sata. Staza je dobro oznacena, ide lagano uzbrdo i vodi do predjela oko Velikog jezera, prije raskrsnice i znaka na Sisanu ima putokaz za Suhu Lastvu oznacen sa crveno žutom markacijom. mi smo dosli do Sisana pa se vratili prateci tu markaciju. Odmah da kazem da je pristup vrhovima Mala Caba i Pasina planina puno laksi sa te strane, a usput vidite i Platno jezero. Staza je odlicno markirana, skretanja za vodu su oznacena plavom markacijom, sto nisam sretao cesto i odlican je princip razlikovanja staze za vodu od one prema vrhovima, npr s tim mozete imati malo problema na Prenju, kad odredjene staze vode samo do vode i tu zavrsavaju, a vi ne znate razliku. staza, kao i vecina ove godine nije bas puno koristena pa je dosta zarasla i visoke stabljike maline i drugog bilja , pogotovo kad idete ujutro i kad je rosa mogu dosta otezati kretanje. nece pomocu ni gamasne, posto su stabljike dosta visoke. ipak kad prodjete donji dio staze blizi velikom jezeru, prodjete kroz shumu i na gornjem dijelu staze, otprilike od mjesta gdje vidite platno jezero rastinje je nize i to vise nije problem. tu , u gornjem dijelu smo naisli na svjezu brusnicu i borovnice koje su vec bile u zamaku. staza se lagano penje i kad izadjete na Suhu Lastvu, osim sto vidite dosta lastavica, popnete se na plato odakle su vrhovi Pasina planina i Mala Caba sa prekrasnim pogledima na Treskavicu i okolne planine lako dostupni. Od Male Cabe, ciji smo plato obisli, staza vodi malo ulijevo, a zatim preko dijela sa osutim kamenjem udesno do raskrsnice koja se zove Hercegovacka vrata na kojoj i nije naznacen put za Jezera, ali se vidi oznacena dobro utabana staza pravo (lagan na desno) u odnosu na pravac u kojem dolazite. Poslije Usljivih vrela preko livade vec su markacije pomalo rjedje i jedna se odvaja nize prema jezerima, a druga je slabije oznacena vise, ali staze su dosta utabane, vizuelno je sve vidljivo i ne mozete pogrijesiti. Vecina ljudi krecuci se od jezera bira te staze za uspon na Malu Cabu. kod Velikog jezera skrenete lijevo prema Crnom jezeru, i desno od Crnog jezera postoji oznacena staza za vrh Oblik. Markacija se pomalo izgubila, staza je zarasla, ide dijelom kroz kleku, ali pratite put za Turovski Stan i Oblik je i vizuelno vidljiv sa staze. Kod izvora Trokun skrenete desno i opet pratite stazu kroz kleku do vrha. Poslije vrha spustate se lagano , stazom kojoj se markacija uglavnom izgubila koja vodi iznad samog grebena. odozgo je vidljivo Zmijsko jezero i livada Turovski stan gdje se trebate spustiti. idete tako ivicom grebena skoro do sume i malo prije sume ugledacete isto tako zaraslu stazu koja se spusta cik cak kroz ovcije zdrijelo i vodi prema Turovskom stanu i Zmijskom jezeru. staza je dosta uska, skliska i morate biti veoma oprezni u silasku. mozda je bolje u planiranju rute planirati da tom stazom prodjete sa suprotne strane u usponu. u sumi se nakratko opet pojave markacije ali one mahom vode do samog Zmijskog jezera. vecina ljudi ne skrece prema jezeru, nego u momentu kad ga ugleda produzava pravo do livade Turovski stan gdje je raskrsnica na kojoj se skrece desno u sumu prema domu Sustavac i Turovima. mi smo ipak pratili markaciju prema jezeru, obisli ovo veoma osobeno i interesantno jezero kraj kojeg se nalazi i lovacka ceka na drvecu i po obilasku jezera markacija se opet gubi i tesko prati u sumi. onda smo se po gpsu drzali vise lijevo dok nismo dosli do dobro utabane i odlicno markirane staze za Sustavac. nju je tesko promasiti. na njoj se ide desno i tu se prodje kroz prekrasnu, bajkovitu, rijetku, mjesovitu sumu kojom se krecete i vise od sat vremena do prvih puteva na kojima idete udesno prema Sustavcu. citavo vrijeme staza se lagano spusta pa je kretanje kroz shumu bas ugodno. Tu staza vodi i kraj ratnih linija i iskopanih rovova i zemunica kao podsjetnik na prethodni nemili period. inace na Treskavici je takvih podsjetnika mnogo, i na samim vrhovima mozete naci iskopane mine i ostatke od granata kao podsjetnik na isto. Opreza naravno nikad dosta i na vecini trackova sa Treskavice naicete na brojna upozorenja na zaostale mine, na poziv na oprez, na to da ni milimetar ne skrecete sa staze, da ne idete bez vodica i slicno. Opravdano svakako, ali cu ipak ovdje to malo ublaziti i reci da je vecina staza markirana i dobro utabana, da je dosta ljudi tu vec proslo, sve je prepuno ljudi koji se krecu, i naravno uz neophodan oprez i neudaljavanje od tih markiranih staza kojih je dosta, mozete ipak uzivati u ljepoti ove prekrasne planine. a imate dole i sliku markiranih staza i objekata.
Treskavica je jedna od nekoliko planina gdje ne morate voditi puno racuna koliko cete vode ponijeti, imate vrela koji imaju dobar protok vode u svako doba godine
uspon na jedan od atraktivnijih, kako po pogledu tako i po samom usponu, vrhova Konjuha - Bandijerku (poznatija kao Bandera) 1209 m. Za rutu smo orijentaciono koristili track https://www.wikiloc.com/hiking-trails/stupari-rimska-kapija-bandera-debela-gora-pd-javorje-olovci-stupari-21252828 Hvala Gorana Hrvicu. Staza je odlicno markirana, jedini problem je sto postoji puno staza sa kojima se ukrsta i koje su takodje markirane. Krenuli smo Borinom stazom , koja ide prvo putem pa zatim cijelo vrijeme kroz sumu, prvo bukovu i poslije toga crnogoricnu . u vrijeme kad smo mi bili, staza bas nije bila ociscena, u gornjem dijelu je zarasla, pa smo se na mjestima probijali kroz visoku paprat i bodljikave nasade kupine. markacija je uglavnom odlicna i dovoljno je vidljiva, ali na par mjesta zbog mnogo puteva, ukrstanja i skretanja ipak treba pripaziti. pred sami vrh u jednoj malo dionici uspon je dosta strmiji, ali opet ne tako strm kao u dijelu od planinskog doma Javorje gdje na mjestima imaju i (pvc) sajle. tim smo se dijelom spustili do pd Javorja. tu se odmorili i krenuli standarnim putem prema steccima, tzv stazom potocarkom, i tu kroz shumu smo se nakratko odvojili od te staze da bi se priblizili napustenom selu Olovci i prosli livadama, da bi se poslije opet vratili na potocarku i spustajuci se sa puta prema potoku vratili se na pocetnu tacku. pogled sa vrha je prelijep, priroda , shume i livade tog dijela konjuha takodje.
isli smo ljeti , temperature su bile visoke taj dan i iako staza vodi uglavnom kroz sumu sparno je i postoji opasnost od zmija pogotovo na zaraslim dijelovima Borine staze koji se ne koriste cesto, pa nije bas preporucljivo ici ovom stazom u ovo vrijeme. od pocetka do ispod vrha nema nekih izvora vode pa i o tome treba voditi racuna.
Kruzna ruta koja obuhvata neke od najatraktivnijih vrhova Ozrena i ide dolinama rjecica Vukovac i Velika Prenja u povratku. Do polazne tacke dodje se kad se prati put kroz Karanovac, prodje se crkva, i nakon makadama kad ponovo naidjete na asfalt kod zadnjih kuca i vikend naselja, predje se most i tu se parkirate sa lijeve strane kod mjesta gdje se nalazi ploca nastradalom lovcu. tu na raskrsnici odvajaju se u kratkom razmaku tri puta, vi krenete krajnje lijevim, kroz prekrasne pejsaze crnogoricne sume i kraj rjecice Vukovac. ovdje je mali problem kako se odatle s tog puta preusmjeriti desno na put koji vodi direktno prema najvisem vrhu Ozrena Ostravici. postoji nekoliko puteva, ali su svi isprekidani, ispresijecani palim stablima i zarasli, pa cete se morati "snalaziti", krenete jednim od njih, pa mozete kroz rijetku shumu slijediti uspon i vrh grebena dok ne naidjete na dobro oznacenu stazu/put prema Ostravici. od momenta kad ostavite Vukovac i odvojite se desno slijedi jaci uspon, koji tu i tamo prekidaju horizontalni dijelovi puta. predjeli su lijepi , a put dobar i utaban . kad se vec popnete na horizontalni plato i pred samo spustanje puta, staza se odvaja lijevo kroz shumu do Ostravice. Ostravica iako najvisi vrh Ozrena, na kojoj se nalazi manja platforma, nije toliko poznata kao npr Kraljica ili Gostilj. orkuzena je shumom, tu se nalazi mala kolibica i klupe, a sa platforme se moze lijepo vidjete Gracanica i Sprecanska dolina. poslije se vratite do puta i spustite se s njim lijevo do veceg puta a onda desno putem prema naselju Okoliste i prema Gostilju,. negdje u blizini puta , kraj kojeg se na nekoliko mjesta nalaze klupe i uredjena mjesta za odmor, ali bez vode, vidjecete veliku platformu koja se nalazi na vrhu Veliki brijeg. to je odlican vidikovac sa kojeg se vidi i Doboj i dio doline Bosne i Usore, kao i dolina Sprece i Gostilj... odatle se krecete putem desno prema farmi jelena, odakle pratite put prema dominantnom uzvisenju Gostilj, do kojeg je put dijelom skoro asfaltiran na najstrmijim dijelovima. poslije se spustate, vratit se do table sa rakrsnicom i pratite put nanize prema prenji. izvore vode imate u naselju poslije farme jelena, na putu prema Prenji i kod fabrike vode...
BH planinarski delikates, gorostas Prenj sa svojih 11 vrhova preko 2000 m i jos niz njih manjih. Na najvisi vrh Prenja - Zelenu glavu moze se doci iz nekoliko razlicitih pravaca, iz Mostara preko Rujista, iz Konjickog sela Bijela preko Jezerca , iz doline Idbar preko doline Tisovice... Ako nemate terensko vozilo, kretanje iz bilo kojeg od tih pravaca zahtjeva cjelodnevno pjesacenje, ili sto je cesce, nocenje u satorima ili u nekoj od koliba ili planinarskih domova kojima obiluje Prenj. Prenj ne cini tako lako dostupnim svoje ljepote, sto je jos jedna pd mnogih njegovih cari. mi smo ipak, za prvi susret, izabrali najlaksu varijantu pristupa ovoj planini i njenom najvecem vrhu Zelenoj Glavi, a sigurno je, vracacemo se opet. krenuli smo terenskim vozilom od Bijele preko planinarskog doma Rapti okruzenog vrhovima Prenja i Konjicke Bjelasnice, sa prelijepim vidicima i bogatim izborom ljekovitog bilja, koji drzi Konjicko planinarsko drustvo Borasnica, pa do doline Tisovice. Da nije bilo magle, a vidjeli smo to tek u povratku , odmah bi sa pocetne tacke imali priliku da vidimo Otis i Zelenu glavu kako ponosno i istureno stoje jedno kraj drugog. Dolina Tisovice duga je oko 7 km a siroka na mjestima i 3km , i na tom ne tako malom prostoru nalazi se mnostvo oznaka, staza i markacija, od kojih neke vode prema vrhovima Zelenoj glavi, Lupoglavu, Kapi, neke prema domovima , a neke samo do voda... i iako je zelena glava citavo vrijeme vizuelno vidljiva ovakva ispresijecanost staza na tako uskom a otvorenom prostoru moze zbuniti.
na Prenj kad krenete najbolje je da ponesete vode, ako ne ponesete , na ovoj ruti jedini izvori su loncici i vrutak, koji se ne nalaze na glavnoj, utabanoj stazi. postoje price i da je podrucje oko izvora vrutak minirano, ali da se tu nalazi oboreno deblo koje spriejcava pristup opasnom terenu . bili smo na oba izvora, dobro su ozanceni, kao i staze koje vode do njih .
izvori Vrutak nalaze se odmah ispod planinske kuce Vrutak koja se nalazi na glavnoj stazi, ali dosta vislje od njih i kroz maglu, sumu i neravan teren nismo nasli stazu od izvora do kuce i glavne staze nego smo se sa glavnom stazom spojili nesto poslije prateci navigaciju i koristeci stocarske puteve. kad se dodje do te dobro utabane staze, dileme vise nema, put je dalje dobro oznacen. Zbog magle smo odustali od standardnog, manje zahtjevnijieg uspona na Otis, koji se nalazi odmah do Zelene glave i sa njega se krasno vidi sama Zelena glava.
Ako zelite nekog pouzdanog i profesionalnog kome se mozete obratiti za prevoz , konsultacije , informacije ili bilo sta drugo vezano za organizaciju potrazite Armina Begetu, domara u pd Rapti. njemu ovaj put dugujemo zahvalnost
ps
784 m je stvarna akumilirana visinska razlika, ali zbog dodatnog dodavanja lokacije planinarskog doma Rapti, ona je povecana na 900+ m
Distance: 11.78 km.
43.376146
18.548327
Zelengora - Orlovacko jezero - Bregoc - Jugovo jezero
Planirali smo bili da obidjemo Bregoc , Kozje strane i Stog, medjutim posto je bilo veoma maglovito i na vrhu je vidljivost bila skoro nikakva, odlucili smo samo da obidjemo Bregoc i dva jezera. Pristupni put iz pravca Kalinovika , od Jelasca u duzini 20 km je makadam, citali smo da njegov kvalitet zavisi od vremenskih prilika, kolicine padavine, sezone , trenutnog odrzavanja , prometa kamionima sa prikolicom za prevoz drva itd prvih 10 km do neke lovacke kucice na pustopolijini je bio solidan, poslije je vec , kako je isao vise kroz kotlinu, sume i preko potoka postajao sve losiji. na jednom mjestu je potok nanio dosta kamenja na put i tu je bas kriticno. medjutim uprkos tome na njemu cete sresti dosta ljudi ne samo sa dzipovima nego i sa malim, luksuznim autima. razmatrali smo da se vratimo na suprotnu stranu, preko Cemerna, iako je put duzi jedno 50ak km i isto ima oko 20 km makadama, ali su nas odgovorili, a poslije smo vidjeli i sami da je jako los dio neposredno oko jezera, prva 3-4 km. ako bi sljedeci put dolazili vjerovatno bi se odlucili za taj put preko Cemerna, s tim da bi auto ostavili nesto prije jezera. Steta zaista sto je pristup ovako prekrasnoj planini otezan na taj nacin, ali to svakako ima i prednosti i manja je navala komercijalnih turista, pa je predio oko jezera cist i manje kontaminiran smecem.
Isli smo dobro markiranom stazom od Orlovackog jezera do Bregoca, jedini izvor vode je odmah na jazeru , a vratili se preko Borovnog brda i zatim putem prema Jugovom jezeru... jedna od najlaksih staza kojom smo se popeli na preko 2000 m
Kretanje dobro označenom stazom prema najvišem vrhu Tušnice - Vitreniku. Do početne tačke se dodje kad se , poslije prelaska mosta, skrene sa puta Tomislavgrad-Livno u selo Prisoje. Sa magistralnog puta ima bilježeno skretanje. poslije skretanja odmah smo skrenuli lijevo i produžili do početne tačke koja se nalazi na račvanju puteva - dvije označene staze prema vrhu. Odlučili smo se da se penjemo sa manje strmom stazom koja prolazi kroz selo i ide livadama ispod samog grebena na kojem je vrh, zaobilazi ga polukruzno i dolazi na vrh na kojem se nalazi velika radio i tv antena sa istocne strane. Čitavo vrijeme dok se penjete imate prekrasan pogled na jezero. S vrha se, posto je Tusnica okružena poljima i samim jezerom, pruža fantastičan pogled na okolna polja i vrhove , a vidi se čak i otok Vis sa dijelom Jadranskog mora, kao i prostor oko Splita - Kasteljanski zaljev. na sjevernim padinama Tušnice nalaze se mnogobrojne vjetroelektrane, a sa vrha se prema sjeverozapadu pruža prekrasan pogled na Livno, Livanjsko polje i vrh Cincar.
Vratili smo se do pred samo selo označenom stazom koja uglavnom prati dalekovod
Ako trazite stazu negdje izmedju Bosne i Hercegovine, gdje nema blata usljed ucestalih kisa , koja ima prekrasne poglede mozda na neko jezero i opet nije lisena ni planinarskog izazova od uspona na skoro 2000 m, onda je ova prava za vas. Iako sa nje necete moci vidjeti jezero u cjelosti, ipak uz malu modifikaciju, ili naknadnu posjetu obliznjem vidikovcu nedaleko od polazne takce kako smo mi uradili, necete biti uskraceni ni za taj prizor nevidjene ljepote.
o ljepotama Ramskog jezera suvisno je i govoriti, prizoru kad odbljesci jutarnjeg sunca na mirnoj povrsini jezera vracaju oku tirkizno plavu, jedinstveno rastrkanim poluotocima i otocicima okruzenim neravnim konturama brojnih uvala i izbocina, koje sve isticuci na kraju u jednoj tacki, podsjecaju na grcki kraj svijeta. jer vecu ljepota od te tesko je i zamisliti. zato je ocekivati kraj poslije nje sasvim prirodno .
a interesantno jezero je vjestacko.
i sama planinska staza perma Idovcu , neovisno o jezeru, nosi svoje impresije i ima svoje ljepote. vodi blago krskim predjelom, brdskim, tvrdim putem koji vijuga stalno odrzavajuci jednak ugao nagiba tako da se prelazak nekih 800 metara nadmorske visine u 5-6 km i nije neki veliki poduhvat. usput kako se penjete imate odlican pogled na Vukovsko polje na zapadu, i planinske masive na jugu, od Ljubuše kraj samog jezera preko Vran planine , Veleza, Prenja, platoa Bjelasnice vise na istoku, a tamo negdje u daljini nazire se i sami Maglic, a na istoku se vidi i dio Buskog jezera i susjedna Hrvatska.
Visoravan do pred sami vrh je prelijepa, okicena u proljece i rano ljeto raznobojnim cijecem i ljekovitim biljem, zuto crvenim cvijetovima salepa, jaglacima, a mogu se naci i ljekovite biljke vrkute i vrbovice, koje traze vece nadmorske visine.
Do pocetne tacke mozete doci iz raznih pravaca, ako idete sa sjevera od Bugojna i Gornjeg Vakufa, sa juga od Jablanice , sa zapada od Tomislavgrada preko Vukovskog polja. Ako dolazite iz pravca Jablanice ili Gornjeg Vakufa, poslije prolaska mjesta Prozor, krenete prema Tomislavgradu, obidjete Ramsko jezero, preporucujem da usput svratite malo na njegov najveci poluotok Scit (ima putokaz na lijevo) gdje se nalaze Franjevacki Samostan i etnografski muzej, i par kilometara posto prodjete jezero ima na desno, slabo oznaceno skretanje za mali asfaltni put za Zahum. Vozite se njime do malog jezerceta i posebno uredjenog Doma Dive Grabovceve koji se nalazi na 1175 m. Tu mozete ostaviti auto i uputiti se lijevo dobro oznacenom, markiranom stazom, koja se odmah odvaja od puta za selo, na lijevo, ali poslije prati drugi put prema vrhu Idovac koji se nalazi od pocetne tacke 6,2 km i nekih 2,5 sata laganog hoda.
poslije vrha spustili smo se kroz gustu kleku sjeveroistocno prema malom jezercetu koj se zove Veliko jezero i onda se vratili istim putem nazad, ovaj put presjecajuci ga preko livada. Preporuka je da se ipak poslije visoravni Ravne na vrhu u povratku odvojite lijevo - istocno, predjete preko Sarceve lokve i spustite direktno na Ramski vidikovac od 1250 m sa jednim od najljepsih pogleda na Ramsko jezero. sa malo vise kilometraze napravi se lijepa kruzna staza koja ukljucuje i pogled na jezero.
Moram pohvaliti mjestane skoro napustenog naselja Zahuma na ljubaznosti i gostoprimstvu. po povratku smo trazili neki izvor vode i ljudi koje smo sreli su nas uputili na novosagradjeni objekt koji se nalazi na putu desno od mjesta gdje staza skrece s puta na samom pocetku. Tu se nalazi restoran i par u tradicionalnom stilu uredjenih kuca za etno turizam. domacin je bio veoma srdacan i ima velike, hvale vrijedne, planove da taj pomalo zaboravljeni kraj ucini turisticki sto atraktivnijim. zelimo mu uspjeh u tome
Diva grabovceva - Idovac povatna staza 13,76 km vrijeme kretanja 4 sata 48 minuta najvisa tacka vrh Idovac 1956 m najniza polazna 1178 m akumilirana visinska razlika 810 m
Staza njie bas pogodna ljeti, nema izvora voda i nema mnogo sume.
Kretanje od Bistrovca prema Pepelarima, pa sa platoa prije sela gdje postoji krizanje planinarskih staza i puteva , gdje se jedan put lijevo odvaja za Rogatku, naprijed put vodi prema Pepelari, a desno je prema Tvrtkovcu. Kretanje prvo putem, koji u doba kise i zime vjerovatno nije pogodan za kretanje radi blata i vode, ali sad je bilo suho, pa onda kroz sumu , odvojiti se od puta prema Tresnjevoj glavi, stazom koja se uspinje kroz sumu, tu je malo i slabije oznacena radi puno oborenih stabala, i onda izlazak na greben koji oznacenom stazom vodi do Tvrtkovca. kod izlaska na malo siri put opet se ide lijevo prema Tvrtkovcu , desno je put prema Tresnjevoj glavi. jedna staza vodi kroz sumu , a druga slabije oznacena produzava putem prema Tvrtkovcu. ako pratite ovu kroz sumu mozete i promasiti vrh. Negdje pred tvrtkovac ima oznacena voda koju nismo uspjeli naci. U povratku smo produzili malo vise prema Tresnjevoj glavi i onda se uputili desno prema Pepelarima biciklistickom stazom i putem , na kojoj imaju dva izvora vode i koja se spaja sa putem kojim smo dosli...
Obilazak sedam sadrvana koje su izgradili, ocistili sume oko njih i uredili puteve clanovi ekoloskog udruzenja Eko Tvrtkovac na podrucju oko 5 ha eko parka udaljenog od Zenice oko 18 km.
Krenulii smo iz sela Puhovac i u rejonu Postojan skrenuli sa puta prema Radinovicima odmah nakon skretanja za put za Hrastovac, oznacenom biciklistickom i pjesackom stazom prema Markovom kamenu i Lastavici. Od Markovog kamena smo putem isli do cuvenog dovista Lastavica i onda u povratku prosli kroz naselje Radinovici i poslije skrenuli lijevo sumskim putem i obisli jos nekoliko odlicno uredjenih sadrvana koji se nalaze u prekrasnoj crnogoricnoj sumi, sa uredjenim igralistima, dovedenom vodom i nasutim i prokrcenim putevima.
Sve pohvale udruzenju Eko Tvrtkovac i sekretaru udruzenja koji je najvise zasluzan za sve Jakubu Spahicu
Distance: 14.65 km.
43.837371
18.452757
Trebevic - kruzna ruta od hotela Pino nature do vrha
Do polazne tacke se dolazi putem preko vraca i sunnyland-a prema Brusu i Jahorini, ili zicarom iz centra Sarajeva. Na Trebevicu se nalazi mnostvo objekata za odmor i rekreaciju, kao i dosta oznacenih, isprepletenih biciklistickih i setackih staza koje povezuju , kroz prekrasnu zimzelenu sumu, te objekte. Trebevic sa najvisim vrhom od 1629 m do kojeg se moze doci laganim usponom sa nekoliko takvih staza, i nije neki planinarski izazov, ali je odlican za setace pocetnike, rekreativce i izletnike koji ne traze neke vece kondicione i planinarske izazove. mi smo planirali i odradili kruznu rutu koja obuhvata sto je vise moguce ovakvih znacjnih tacaka, pogdna je za zimski period i duga je 10ak km. Krenuli smo putem iznad hotela Pino nature, koji vodi prema planinarskom domu Trebevic i poslije prelazi u oznacenu sumsku stazu prema vrhu. put je bio dobro utaban zimi . kad smo izasli iz sume i kretali se grebenom oko naviseg vrha, staza je bila skliska i od magle smo bili , sto je cesto na vrhovima, uskraceni nekog boljeg pogleda s vrha. spustili smo se do doma Jure Franko i stazom nesto ispod njega opet presli na sumsku stazu prema Dobrim vodama, gdje smo se skoro sastavili sa stazom s kojom smo se uspinjali ali umjesto da nastavimo istim putem prema hotelu, kod dobrih voda smo skrenuli lijevo i sli stazom prema izvoru "Tri budalasa" , planinsko domu Trebevic i hoelu Level up da bi se odatle putem vratili na pocetnu tacku. staza zasta pogodna za sva doba godine i za razlicite vremenske uslove
Distance: 12.72 km.
44.256569
18.186975
Ponijeri - Tajan (preko Debelog brda, povratak putem kraj rijeke Suhe)
Vec standardna dobro uhodana ruta koja se moze naci i na nekoliko mjesta na wikiloc-u, sa vrlo malo varijacija na temu. krece se iz vikend naselja Ponijeri do kojeg se najlakse dolazi kad se prodje grad Kakanj i produzi se za Zgoscu-Ivnicu-Trsce i dalje do Ponijera na kojima se nalazi i skijaska staza i vikend naselje. Od Ponijera se krene putem prema Kamenici i Zavidovicima i vrlo brzo nakon vikend naselja , s desne strane puta nalazi se dobro obiljezeno skretanje za Tajan. Staza vodi, bez mnogo uspona i padova, prekrasnom mahom crnogoricnom sumom , vrlo je dobro oznacena osim odmah na pocetku kad naidjete na livadu i kad treba preci preko livade lijevo i na dnu livade s desne strane, nasuprot neke lovacke kolibe nalazi se dalja markacija. tu staza vodi cijelo vrijeme kroz sumu, obidje nalijevo oko uzvisenja Tajan i onda se sa druge strane penje vrlo strmo na vrh. poslije smo se, isto dobro oznacenom stazom spustili opet na put prema Kamenici i vratili se na pocetnu tacku. pjesacili smo po nepovoljnim ali idilicnim snijeznim uvjetima, snijeg koji je dosegao visinu 30-40 cm je cijelo vrijeme padao
Jesenja šetnja pitoresknim brežuljkastim krajolicima sjeverne Bosne.
Krenuli smo od izletista koje se nalazi ispdo vrha Vis u Maleisicima , prošli ispod vrha Sijedi Krs i krecuci se makadamskim, travnatim i sumskim putevima, koji zacudo , s ozbirom na doba godine i kisicu koja je i dok smo hodali lagano padala, nisu bili blatnjavi. Držali smo se puteva i tog grebena-uzvisine Trebave sa cije obje strane se nalaze brojna naselja, koja smo mogli lijepo posmatrati odozgo. Lijepe livade, pasnjaci, razlicite dosta uredjene sume, kako listopadne , tako i crnogoricne , odlike su tog predjela. Kad smo bili iznad Sokola spustili smo se do izletista Bijele vode i odatle produzili preko zaseoka Serhatlije na cuveno izletiste i uzvisinu Monj, odakle se prekrasno vide ravnice i naselja Sjeverne Bosne izmedju Gradacca, Gracanice i Srebrenika. Ruta je , osim uspona na Monj , skoro ravna i pogodna je i za izletnike, ljubitelje prirode i one sa slabijom kondicionom spremnoscu i manjim setackim apetitima. Cesto iste te puteve, kojih ima u tom rejonu mnogo i medjusobno se ukrstaju , koriste i biciklisti i ljubitelji cross-a. Na ovoj ruti treba samo paziti na ovim ukrstanjima puteva da ne krenete nekim od puteva koji vode u naselje , treba se drzati tog grebena
Ruta oko najviseg vrha planine Trebave - Visa 692. Krece od izletista podno vrha, ide putem prema Skipovcu i vraca se sumskim puteme preko visoravni vrha Javor opet prema pocetnoj tacki i vrhi Visu.
Veoma opasna ruta , citavim dijelom obiljezena upozorenjima na mine. Treba se strogo drzati puta jer je svako skretanje sa puta rizicno. Ne preporucuj se nikako ako dobro ne poznajete teren.
Very dangerous track , because of the remaining mines in whole area . You have to go with someone who knows well the path and surrounding area
Distance: 13.22 km.
43.57897
18.23646
Visocica (Police - Mali Ljeljen - Veliki Ljeljen - Dzamija - Jezera - Police)
s tom razlikom što smo skrenuli odmah ulijevo prema Ljeljenu i napravili kružnu rutu preko grebena do vrha Dzamije i markiranom stazom nazad . Na polaznu tačku se dođe kad se ide od Sarajeva, preko Bjelasnice, Sabica, Tusila i kod Sinanovica se skrene desno i sada potpuno asfaltiranim putem vozi jos oko 7 km poslije skretanja. Polazna tacka je kod nekropole stecaka sa lijeve strane puta, koja se nalazi neposredno nakon Mandina vrela. Odmah preko puta stecaka se nalazi markacija za stazu prema vrhu dzamija. Markacija na pocetnom dijelu nije bas najbolja i ima puno utabanih staza pa je lako moguce skrenuti. mi smo odmah skrenuli lijevo i nemarkiranom stazom izasli na visoravan odakle smo produzili prema pocetnoj tacki grebena vrhu Mali Ljeljen. Tu ne postoje nikakve markacije , a nema mnogo ni utabanih staza, vrh je vizuelno vidljiv pa je sve do snalazenja na terenu. Mi smo prvo mislili pristupiti vrhu skroz sa jugoistocne strane, sa pocetka grebena, ali smo se predomislili i presjekli prema njemu s blize strane. Poslije Malog Ljeljena prati se greben prema vrhu Veliki Ljeljen. Ni tu takodje nema oznacenih staza, a greben je daleko siri nego sto je nama izgledalo posmatrajuci na karti, pa postoji dosta razlicitih staza kojim se moze pratiti ta ruta. Nešto nakon Velikog Ljeljena sa kojeg se fino vidi skoro napravljeni bivak ispod vrha Paric, izlazi se na , u tom dijelu, dobro markiranu stazu prema najvisem vrhu Dzamiji. Na Dzamiji se srecom razisla magla pa smo imali lijepo pogled na Bjelasnicu, Lukomir, druge vrhove Visocice, Treskavicu i Prenj. Vratili smo se markiranom stazom preko druge nekropole stecaka - Jezera. Na mjestima dok se ne sidje u dolinu sa steccima, spust je veoma tezak i ide preko kamenitog i tesko prohodnog terena.
To reach the start point ( Bosnian medieval "tombstones" Police) you drive from Sarajevo through Bjelasnica, Sabici, Tusila, and in Sinanovici turn right and with good asphalt road drive 7 km more and stop when you see medieaval tombstones from the left. There is marked trail there, but we went left toward peak "Mali Ljeljen" and after climbing up we continued walking accross the ridge , by unmarked trail, toward peaks "Veliki Ljeljen" and Dzamija - 1967 m which is the highest peak of Visocica. There is good marked trail from Dzamija to the starting point.
Iako je nadaleko poznato po svojoj ljepoti, tesko je naci dovoljno informacija o kvalitetu pristupnog puta jezeru i pjesacku stazu koja nije ona standardna ruta penjanja sa jezera do vrha i nazad. mi smo pokusali da napravimo track koji uvazava to dvoje, tako da omogucava najpovoljniji pristup autom i ako nista malo prosiruje onu standardnu putanju ka vrhu . na oko 50 km od izlaza iz Livna se skrece na makadamski put prema jezeru, prije skretanja ima jedna ne toliko uocljiva tabla na kojoj je oznaceno skretanje. svugdje cete procitati da je skertanje u gornjim peuljama, medjutim ja nisam primjetio na odlicnoj, pustoj, ravnoj cesti koja moze posluziti kao aerodromska pista, uopste oznaku tog mjesta. bili smo u dilemi da li da odaberemo 50 km duzi put preko grahova na ticevo i zatim na jezero, ali osim sto bi morali ici 50 km vise, ne bi znacajno skratili makadamsku dionicu puta. odmah da kazem makadam je dobar, tvrd i dovoljno sirok da se njime mogu kretati i kamioni, nema mnogo rupa i samo na mjestima ima par pregiba ili usjeka gdje treba malo pripaziti. kad se skrene kod Peulja, poslije dvije razrusene kuce, prolazi se rampa sa cuvarom koji vjerovatno vodi racuna da neko nedozvoljeno ne odvlaci sumu odatle i nedugo nakon toga je neoznaceno skretanje. koliko sam vidio vecina ljudi produzi pravo, veoma strmim putem kroz sumu, a na jednom opisu sam nasao i preporuku da se ne ide osobnim automobilom tuda ako nije suv ili 4x4 jer je preglednost slaba a uspon velik. mi smo ipak odabrali skretanje lijevo, sa manjim usponom , i sa manje sume i nismo se pojakali. osim sto je nesto duzi put nije los i brzo se sastaje sa onim iz grahova. nedugo nakon toga isto ima skretanje desno prema jezeru, isto tako neoznaceno i pravo u slijepi put koji vjerovanto koriste za izvlacenje drva i koji na kraju zavrsava sa kruznim okretanjem tako da je se lako vratiti odakle si dosao. put je istog kvaliteta kao prethodni. tu smo ostavili vozila i odatle dalje nastupa avantura jer smo pokusavali slijedeci sumske prokopane puteve sa ogromnim , dubokim kolotracima i neki svoj zacrtani gps track kroz veoma strmu sumu , doci do kamenoloma i glavnog puta prema jezeru. poslo nam je za rukom, ali smo morali napustiti brojne puteve koji vijugaju i medjusobno se ukrstaju i neki su i blatni i puni vodi i nisu pogodni za ketanje. i uputiti se kroz veoma strmu sumu uzbrdo trazeci pristupni put jezeru i kamenolom kao orijentir. interesantno poslije smo u povratku uspjeli , a vidi se i na tracku potrefiti doslovno isti put, ali ovu avanturu ne bi nikom preporucio, a ni mi to sigurno necemo vise ponoviti. vise nas je iscrpio taj kilometar i dvjesto do puta nego uspon od jezera do vrha satora. mislim da je najbolji pristup jezeru da se istovremeno i vidi njegova okolina i da mu se pridje pjeske staza od kamenoloma. odmah poslje kamenoloma je oznaceno skretanje na tu stazu i ta staza vodi kroz neki osuseni potok i poslije ulazi u sumu kleke gdje se oznake gube ali se moze otprilike drzeci se iste visine , ne spustajuci se previse prema potoku a ni uvali lijevo , doci do mjesta gdje se prvi put ugleda jezero. mi smo ipak prvo produzili prema cuvenom Bulinom Vrelu desno, da popunimo rezerve vode i oznacenom stazom kroz sumu dosli do jezera. o samom jezeru necu puno pisati, moze se na dosta mjesta naci njegov opis , sa strane jezera koja se nalazi najblize napustenoj zgradi krece put prema vrhu i on je vidljiv sa jezera, a sa suprotne strane se isto nalazi izvor vode koja je korisna u povratku, posto cete ako dan bude vruc do vrha potrositi rezerve vode. put prema vrhu je dobro oznacen , na par mjesta se nalaze vidikovci sa prekrasnim pogledom prema jezeru. put ide preko livada i niskog , na mjestima veoma gustog rastinja kroz koje se tesko kretati i onda prelazi u tipcinu kamenu golet prema dominantnom vrhu sa kojeg se pruza prekrasan pogled na Livanjsko polje i zapadnu i sjeverozapadnu Bosnu.
Sa puta koji vodi od Travnika preko Paklareva , Devecana i Galice prema Babanovcu, kod Galice smo krenuli makadamskim putem, jednom od brojnih oznacenih Vlasickih staza prema Paljeniku. Nismo htjeli da se vratimo uobicajenom kruznom rutom koja ide preko Devecana do pocetnog polozaja, nego smo produzili neoznacenom, prekrasnom stazom preko Markovca prema Eko FIS naselju. Iznenadjuje i zadivljuje ljepota i pitomost Vlasica koja se jednako ogleda kako u predjelima livade i niskog rastinja , tako i u sumskim predjelima. Zadivljujca je i mjesavina crnogoricnog i listopadnog drveca koja u jesen poprima brojne nijanse cineci pravu igru boja. Dovoljan razlog da je vlasic atraktrivan u jesen, kao i u sva ostala godisnja doba.
Posebna napomena: Treba posebno pripaziti u povratku kad se oderdjuje staza prema Markovcu , jer ona nije oznacena a sa Paljenika na sve strane vodi mnostvo staza. najbolje je vizuelno pronaci dio zicare na vrhu markovca koji se slabo nazire , i naci travnati put izmedju makadamskih puteva, kojim se koriste samo terenska specijalna vozila. strogo se drzati puta jer kako se priblizava markovcu, podrucja sa obje strane puta su minirana
Distance: 13.69 km.
43.960564
17.753892
Vranica (Prokosko j. - Krstac - Nadkrstac - Locika)
Cilj je bio da s grupom ljudi razlicite starosne dobi i srednjeg nivoa kondicione spremnosti obidjemo sto je vise moguce vrhova preko 2000 m u jednom danu, uz dodatan uslov da napravimo neku rutu koja dosad, pored mnogobrojnih zabiljezenih ruta po planinarski prilicno popularnoj vranici i predjelu oko prokoskog jezera, jos nije zabiljezena. Ljudi su se uglavnom odlucivali ili za obilazak vrhova zapadno od jezera ili za dva vrha koji su juzno. Mi smo odlucili da to spojimo i da obidjemo par vrhova zapadno i da se onda vratimo prema ovim juznim, Kako je vrijeme odmicalo, planovi su se smanjivali , rosinj koji je dosta daleko na zapadu je odmah otpao, ubrzo poslije njega i Devetaci, kotu 2028 nismo razmatrali jer je najmanje atraktivna od 8 poznatih vrhova, tako da smo krenuli sa inicijalnim planom od pet vrhova, krstac, nadkrstac, b.gromilica na zapadu i locika i treskavica na jugu. Medjutim odmah poslije prvog i ujedno i najtezeg uspona dobro oznacenom stazom kraj prekrasnog potoka, od jezera do raskrsnice koja odvaja puteve prema vrhovima na jugu od onih na zapadu, odustali smo i od gromilice, jer se plan za vecinu ljudi koji nisu u dobroj planinarskoj kondiciji pokazao preambicioznim. Malo je nedostajalo da odustanemo i od Locike ali po povratku sa Nadkrstca vecina je ipak odlucila da ide na Lociku. Po povratku sa Locike vec na je hvatao mrak i cekao dug put preko 16 km makadama do kuce, pa smo preskocili i Treskavicu, mada , poslije Locike ona i nije bila neki poseban izazov. Vrijeme nas je posluizilo mada je na vrhovima bilo vjetrovito, usput smo zastajali i gostili su zrelim brusnicama. Sa vrhova i vidikovaca pruzao se prekrasan pogled kako prema samom jezeru , tako i prema ostalim planinama srednje bosne , sjeverne hercegovine i oko Sarajeva, a vidjeli smo prilicno jasno i dolinu izmedju Bugojna i Donjeg Vakufa sa tim gradovima, te dijelove grada Sarajeva. Staze su odlicno oznacene, cak i preko livada. Vranica je u jesen prekrasna planina, puna raznolikih boja, mnostvo potocica koji teku i ulivaju se u jezeru, vijugajuci, kruzeci i na mjestima pravecim mala jezerca. Zaista pravi raj za sve ljubitelje prirode a i planinarskih izazova. Mana je los i dug prilazni makadamski put, koji je nesto popravljan, ali na dosta mjesta vozila se ne mogu normalno mimoici i zbog dosta manjih rupa voznja je prilicno spora i neudobna. I veci problem od puta je neuredjnost i nebriga kako o samom jezeru , tako i o predjelu neposredno oko njega. Sasvim suprotna slika od Trnovackog jezera koje smo obilazili prije par sedmica . koje je doduse teze pristupacno i do njega se ne moze doci autom, ali uprkos tome ga obidje veliki broj ljudi a da to ne narusava cistocu samog jezera i predjela oko njega. Ulaz i na jedno i nad drugo jezero se placa 2 km po osobi, tako da vas ne iznenade, kao sto su nas, radnici na ulaznoj rampi kad vam zatraze da platite ulaznice.
Par prakticnih napomena: Iako su staze po Vranici odlicno oznacene (sto je nekad cak i nedostatak jer naidjete na dvije paralelne staze koje vode u istom pravcu) i vizuelna preglednost terena jako dobra, ipak na mjestima moze doci do problema. npr najblizi vrh jezeru Krstac je jako lose obiljezen i mi smo ga krecuci se prema Nadkrstcu promasili za jedno 10ak m da bi ga tek u povratku obisli.
Kad se popnete na Lociku do koje vas vodi od raskrsnice odlicno oznacena staza, mali problem je naci povratnu stazu koja se ne vraca istim putem. rastinje kleke ne djeluje naizgled gusto, ali ako pokusate da se probijate kroz njega naicete na problem.
Ruta koja je trebala biti lagana setnja, dobro obiljezenom ne tako teskom stazom od Hrasnice do velikog polja na Igmanu, ipak nije ispala takva. Pogledao sam dva tracka koja sam mogao naci na wikilocu sa ovom rutom i jedan koji ssmo slijedili je bio spustanje sa Igmana prema Hrasnici u jednom smjeru i nisam, u brzini, uocio veliku akumuliranu visinsku razliku staze u usponu. Prvi previd, pa sam krenuo samo sa jednim stapom i rancom prenabacanim stvarima, drugi previd je sto su trackovi od 2016-te i od tad pa do danas ovom stazom , i po vidjenom i po prici mjestana kraj cijih kuca staza ide i nije proslo bas previse ljudi. markacije su se na mjestima izgubile i bilo je malo lutanja na nekim mjestima. Kao sto to obicno biva po nekom planinarskom marfijevom zakonu markacije su odlicne kad nema skretanja i kad i nemate dileme gdje ici, a na par vaznih skretanja gdje imate dilemu markacije su izostale sasvim. prva izostaje vec na pocetku, kad se iz Hrasnice nakon sto je vec na par mjesta staza oznacena i krcete se prema oznakama, treba izaci iz naselja i uputiti se prema Igmanu. poslije jedne prodavnice glavni put produzava pravo, a staza lijevo i to skretanje nije oznaceno. onda se prolazi bukvalno kroz dvorista i ogradjeni dio gdje ljudi cuvaju koze . Ipak te neugodnosti zaboravite kad se popnete odmah iznad naselja na livadu i odatle vidite prekrasan pogled na Sarajevo i okolna naselja, zajedno sa Trebevicem preko puta. To ce biti i jedini pogled na grad, jer se staza poslije stalno penje sve do pred Hrasnicki stan, ide kroz gustu crnogoricnu sumu i na mjestima je veoma strma, kao sto se vidi na slikama. Drugo sporno mjesto je bila jedna zarasla livada kroz koju vode dvije slabo utabane staze, jedna lijevo i jedna pravo. mi smo prvo krenuli s ovom pravo i nasli se pred sumom gdje nismo mogli naci stazu, a zatim smo produzili lijevo i naisli na stazu. na jos jednom ili dva mjesta prilikom krizanja puteva desava se isto, ali na ova dva mjesta smo najvise izgubili vremena lutajuci. Kad se popnete uz mjestimice i vjerovatno sa prvim kisima prilicno blatnu stazu, izbijate na ravniji dio sa fino odrzavanim makadamskim putevima koji vode od udruzenja "Igmanska rosa" prema Hrasnickom stanu - dzamiji i malom polju. staze su gore pitomije a pejsazi livada okruzenih crnogoricnim cumama vrijedni posjete
Na kraju smo se zbog nedostatka vremena i drugih obaveza morali vratiti , iako smo bili nadomak Velikom polju i tezi - usponski dio staze vec je bio predjen
Distance: 15.66 km.
43.304829
18.745423
Derneciste - Maglic - Trnovacko Jezero - Prijevor (Maglic pod maglom)
Uspon na najvisi vrh Bosne i Hercegovine. O Maglicu se vec zna skoro sve, puno je o njemu pisano , postoji puno zabiljezenih trackova, koji su uglavnom vise manje slicni, razlikuju se utoliko jel neko krenuo sa Dernecista, sa Prijevora najtezom stazom ili od Trnovackog jezera, je li obilazio usputni Crnogorski Maglic ... Ali posjeta ovoj posebnoj planini ipak duguje i ovdje malo vise price, one o licnim iskustvima pa makar se u ostalom i ponavljao.
Postoje dva glavna pravca sa kojih se moze krenuti prema Maglicu, jedan je sa Dernecista, to je tzv Postareva staza i drugi je sa Prijevoja - tzv Banjalucka staza, odakle se opet moze ici laksom stazom preko jezera ili najtezom stazom direktno prema Maglicu, ali za taj uspon trebaju iskustvo i alpinisticka oprema. Ako krenete sa Dernecista i vracate se preko Trnovackog jezera a ne istim putem nazad, morate voditi racuna da cete izaci na Prijevor i da ce odatle trebati jos oko 5 km makadamom da dodjete na pocetnu tacku. Drugo je rjesenje , ukoliko se odlucite za put preko Dernecista ici sa dva auta ili organizovanim prevozom kao sto smo mi isli, u organizaiji PD Vedro Zenica. Autobus nas je ostavio na Dernecistu a docekao na Prijevoju. Do pocetne tacke se dolazi kad se prodje skretanje za Focu i krene prema Tjentistu, dodje se na Tjentiste i skrene lijevo kod devastirane benzinske pumpe. Mislim da, koliko sam vidio iz autobusa, skretanje nije bas najbolje oznaceno i da treba paziti da se ne promasi. Meni se makadamski dio puta u trajanju od sat vremena - 17 km , nije ucinio losim kako to cesto u opisima navode. Samo na par mjesta autobus je usporavao radi loseg puta, ostali dio je vozio normalno, vidio sam da dolazi dosta ljudi sa luksuznim autima i neki koji su bili ranije na Maglicu kazu da se u zadnju godinu dvije put popravio. Nesto nakon skretanja ce vas docekati rampa za ulaz na nacioalni park Sutjeska gdje se placa 5 km po osobi i 5 za vozilo. Ubrzo poslije rampe dolazite u predio koji obuhvata prasuma Perucica sa prekrasnim sumama stoljetnih, ogromnih stabala, postoji puno skretanja, koliko sam vidio dobro su oznacena i na jednom od njih, onom na kojem se nalazi ploca sa kartom nacionalnog parka i slikama je i kratka staza koja vodi do mjesta odakle se lijepo moze vidjeti vodopad Skakavac (nesto manji nego onaj kod Sarajeva).
Uglavnom na polaznu tacku Derneciste dosli smo oko 8 ujutro, rosa se jos nije bila digla, kretali smo se prilicno dobro utabanom i dosta dobro oznacenom stazom (neke markacije su jos iz vremena SFRJ) kroz rijetke sume i nisko rastinje zatim sedlom sve do prvih stijena. Tu staza postaje dosta strmija i penje se na nekim mjestima skoro okomito. Na par takvih mjesta (mislim na tri mjesta) se nalazi sajla koja potpomaze uspon. Sajla je za razliku od one na stazi preko Prijevoja u dosta dobrom stanju . Ako se krecete samostalno i niste se dosad uspinjali pomocu sajle, kao sto je to kod nas bio slucaj , preporucava se obavezno drzanje odstojanja da ne bi neki odronjeni kamen ugrozio onog iza vas, kao i sklapanje stapova i provjera opreme (da nesto ne visi, ne kaca ili slicno) prije uspona . Nakon par uspona sa sajlom stizete na visoravan pred zavrsni uspon. Nas su tu uhvatili magla i vjetar, i imali smo prilike da vidimo i tu cudljivu stranu ove planine jer se vrijeme mijenjalo bukvalno iz sekunde u sekundu i maglu i vjetar je smjenjivalo sunce i obratno. Zavrsni uspon je opet uz vrlo strmu stijenu bez sajle i nakon njega brzo dolazite do samog vrha na kojem po opisima drugih a i iz vlastitog iskustva cesto srecete dosta ljudi, jer se mnogi dugo zadrzavaju gore diveci se pogledu, ili kao mi cekajuci da se magla razidje. U ovom periodu kad smo mi bili tamo (polovina septembra), bilo je dosta stranaca koji su se penjali u patikama, sorcevima i bez opreme, preticuci nas na nekim strmim dijelovima i time ugrozavajaci i nas i sebe , i u tom periodu vodici su vodili zadnje organizovane ture na maglic prije zime. Iako iz snimaka iz zraka i sa slika plato na vrhu ne djeluje prostran, kad ste gore nemate taj osjecaj. Nazalost zbog magle nismo bili u situaciji da bolje osmotrimo okolicu. Silazak koji ide preko Carevog dola prema Trnovackom jezeru je dosta jednostavniji od uspona, osim zavrsnog silaska do jezera preko Sarene lastve. Citao sam prije puta i svi su upozoravali na osipanje sipljivog kamenja i veliku strminu pred jezero, ali smo se ipak svi iznenadili tezini tog dijela puta, posebno kad smo vec ugledali da je jezero blizu da je cilj tako blizu , mislili smo da je najteze iza nas i da cemo brzo stici do jezera. ali nije bilo bas tako. za mnoge silazak je trajao preko sat vremena, i na tom dijelu je bilo vise povreda, padova, srecom bez lomova, upala misica, nego na svim ostalim dijelovima, ako ih je i bilo na ostalim dijelovima. kad se spustas odozgo , s lijeve strane je porozna stijena od koje se kamencici i sitni dijelovi odlamaju po stazi, pa je jako sklisko, a s desne strane je provalija prema jezeru koja se i ne vidi kad se kreces odozgo, dok ne sidjes do jezera i pogledas. kad pogledas ne mozes vjerovati da si se tuda spustio. staza poslije tog sipljivog dijela prelazi u stazu kroz sumu koja okruzuje jezero, i kroz nju spustanje traje daleko duze nego sto ti se prvobitno cini. uglavnom sve se isplati kad sidjes dole i ugledas jezero. prekrasnih boja, od svjetlo zelene do tamno zelene, kristalno bistro, sa pastrmkama koje svako malo iskacu iz vode, sa talasima s kojim se vjetar igra po jezeru i sad se krecu s jedne strane sad s druge susrecuci se. fantastican prizor.
jezero u obliku srca je veliko, na mjestima duboko i preko 9 m, okruzeno dijelom borovom sumom, jako uredjeno, bez otpadaka od turista, na momente imas osjecaj da si negdje na moru, a duzina obale iznosi oko 2,8 km. oko njega postoji utabana staza kojom se jezero moze obici sa svih strana.
povratak od jezera do Prijevora je lagan, mi smo vodili i konje sa opremom, satorima, vrecama i ostalim, bez vecih i duzih uspona i padova, prolazi kroz prekrasnu dolinu prebogatu ljekovitim travama - Suhu Jezerinu.
Preporuka i za one koji nemaju ambicija ni namjera da se penju na Maglic je da obavezno makar obidju ovu laganu stazu od Prijevora do jezera.
Sve pohvale i zahvale za zaista odlicnu organizaciju u uslovima kad to nije bilo jednostavno planinarskom drustvu Vedro Zenica. https://www.facebook.com/vedro.ba/
u dilemi sam bio da li da ovu stazu oznacim kao difficult ili veri difficult, ali zbog velike akumilirane razlike u visini i u usponu i u silasku (preko 1000 m), uspona preko sajli i nezgodnog silaska preko sipara ipak sam se odlucio za very difficult.
jos jedna servisna informacija na kraju, od dernecista pa do skoro pred samo jezero nemate izvora vode pa obavezno ponesite dosta vode za pice
Distance: 15.68 km.
43.378606
18.614895
Zelengora Planik (od Dzemine kolibe - staza vrkute )
Kratka kružna tura od Dzemine kolibe - Zamrstenskog katuna do obliznjih vrhova veliki i mali Planik (prego brijegova) i nazad preko Luckog Katuna. Krece se od katuna visine od blizu 1600 m i penje se na Planik, zaobljeni travnati vrh koji prelazi preko 1800 m i sa kojeg se pruza prekrasan pogled na dolinu sa katunima, od Starog Katuna na zapadu, preko Zamrstenskog, Luckog, Todjevackog... s vrha se takodje lijepo vide visoki , i ljeti pod snijegom masivi planine Maglic sa najvisim vrhovima u Bosni.
Stazu smo nazvali stazom vrkute jer se vecim dijelom na stazi moze naci ta veoma korisna ljekovita biljka
Distance: 6.19 km.
43.378195
18.616433
ZELENGORA - Zamrstenski Katun - Ljubin grob - Bijelo jezero - Crno Jezero - Stari Katun - Videz
Jedna od varijacija jedne od najcesce koristenih staza na Zelengori, odmah pored one sa velikim jezerima i one sa usponom prema Bregocu. Ova staza objedinjava kvalitete obje pomenute staze i pored uspona na vrhove i vidikovce i obilaska prekrasnih usamljenih gorskih jezera i nevjerovatnih suma bukve na velikoj nadmorskoj visini, ukljucuje i obilazak 2-3 arheoloska lokaliteta iz razlicitih dijelova nase proslosti. Krenuli smo od Zamsrstenskog katuna gdje smo prenocili , kretali se prema Ljubinom grobu, cuvenom lokalitetu iz srugog svjetskog rata sa spomenikom, prosli rusevine male zandermerijske utvrde u blizini, popeli se iznad bijelog jezera i kroz prekrasnu sumu sa ogromnim stablama bukve spustili se i obisli crno jezero, uspeli se do stocarskog naselja Star i katun i odatle, kraj fino ocuvane nekropole stecaka se uspeli na videz , najvisi vrh u tom dijelu zelengore sa kojeg se pruza prekrasan pogled na dolinu sa velikim jezerima
Još jedan pokušaj pravljenja kružne rute koja vodi oko najvišeg vrha Ozrena - Ostravice- 918 m. Treba naglasiti da vecina ljudi misli da je najviši vrh Ozrena nešto niža Kraljica 883 m na kojoj se nalazi i planinarski dom i radio-relejno postrojenje i sa kojeg se pruža prekrasan pogled na čitavu dolinu Sprece. Ostravica (Velika Ostravica) se nalazi više u dubini Ozrena, sam vrh je okružen šumom i da nije drvene osmatracnice koja se nalazi na vrhu pogled bi bio dosta ogranicen mahom samo na obronke Ozrena. Zapadno od OStravice se nalazi dosta dominantan Gostilj koji sprijecava bolji pogled prema zapadu, negdje na istoku je Kraljica i drugi dominantni vrhovi Ozrena, na sjeveru su obronci Trebave i Majevice, tako da je sa ovog vrha, koji je tehnički najviši vrh u radijusu od 15ak km pogled ipak dosta ogranicen.
Druga je prica o Ozrenu i kruznim rutama koje su pogodne za jednodnevne ture koje krecu od jednog mjesta gdje se ostavi auto i duzine su 10-15 km pogodne i za kondiciono manje spremne, a da se izbjegne vracanje istim putem i da se tako obidje i vidi sto vise ove prekrasne planine. Ozren je ispresijecan putevima, ali koji su koristeni mahom za izvlacenje drva , idu do dubine sume i tu se zavrsavaju, planinarske staze su dobro oznacene, ali one su dio ozrenskog planinarskog maratona koji se pjesaci vise dana tako da nisu najpogodnije za kruzno kretanje. nama je izazov u svemu tome premostiti to dvoje, iskoristiti dijelom oznacene staze, dijelom puteve za izvlacenja drva i napraviti neku kruznu rutu. ovaj put nam to nije uspjelo. otprilike smo napravili nacrt trazene staze na osnovu onog sto smo mogli vidjeti na google earthu i na osnovu svojih prethodnih iskustava terena, ali na terenu smo procijenili da je ipak sigurnije drzati se utabanijih puteva tako da smo kruznu rutu , poput one koju smo napravili oko kraljice ili one na gostilju koju jos nismo dovrsili, ostavili za neki drugi put. Ali smo ipak prosli finu stazu, koja prolazi lijepim, slabo posjecivanim predjelima . krenuli smo od tacke do koje vodi dobro utaban, tvrd sumski put koji polazi iz Volujaka-zaseoka sela Kakmuz, popeli smo se na Ostravicu dobro oznacenom stazom i odatle smo se pokusali spustiti na predvidjeni put kombinacijom sumskih puteva i oznacenih staza koje vode iz drugog pravca prema Ostravici. Zavrsili smo u dolini rjecice Prenja kojom se ide na Gostilj, koja dalje tece prema Karanovcu i koja je cca 8 km udaljena od polazne tacke gdje smo ostavili auto. posto smo vec presli 15 km i nismo znali koliko nam je do polazne tacke, pa ni kojim putem, odlucili smo ipak tu zavrsiti turu
Distance: 15.03 km.
44.122174
18.104305
Postar Zenica - planinarski pohod 15.april - Kakanj-Dom Jedinci Sopotnica
Vec drugi planinarski pohod "15 April" u organizaciji PSD Postar Zenica.
Ide se iz Zenice ili Sarajeva vozom do Kaknja (oko 7 :15 krece iz Zenice). Voz u Kakanj stize oko 8 sati a od Zeljeznicke stanice se ide lijevo , dobro označenom stazom, ispod podvoznjaka i opet lijevo do OS 15.April - Doboj Kakanj.
Alternativno je moguce ici i od zeljeznicke stanice Kakanj preko naselja Bičer , pa se poslije nekog vremena spajaju staze.
Staza je cijelim dijelom odlicno označena.
Od skole put vodi uzbrdo preko rubnih dijelova naselja Doboj i ubrzo prelazi u makadamski put okruzen livadama a zatim i sumama , sa karakteristicni, prekrasnim Bosanskim pitomim pejsazima. Uspon ide do zaravni Rozi , kroz prekrasne mjesovite sume, gdje se smjenjuju cetinari sa sumama bukve, breze i livadama. Na par mjesta smo naisli na neke nadstresnice , sa stolicama, klupama pa i priborom i natpisima da se dobonamjernici mogu posluziti ali da ne unistavaju.
od zaravni Rozi (Kakanjski Vrutci) gdje se tradicionalno odrzavaju teferic, put se sasvim lagano penje do najvise tacke Velikoj kosi, odakle se spusta kroz sumu i kraj izvora Javorik do doma Jedinci.
Dom se nalazi na 858 m nv i smjesten je izmedju sela Soptnia, Vidusa i Sebinje. Udaljen je oko 24 km od zenice i 14 km od Kaknja. Dom predstavlja ugodno mjesto za boravak sto potvrdjuje cinjenica da dom sadrzi 10 cetverokrevetnih soba plus 10 pomocnih lezajeva (ukupno 50) , 2 wc-a , kupatilo, kuhinju, kamin, salu, tv, a kompletan objekt ima centralno grijanje, el. energiju i vodovodnu mrezu.
Okruzenje u kojem obitava dom je pogodno za boravak skolskih ekoloskih i sportskih sekcija koje dolaze na Hum , uzvisenje od 1280 m koje se nalazi u blizini doma i odakle se pruza pogled na srednjobosanske planine. Na domu su boravile kosarkaske, rukometne, nogometne , biciklisticke i druge ekipe na pripremama, a na domu su organizuju i razni seminari, druzenja i slicno.
Do doma je moguce doci i od zeljeznicke stanice Gora, kroz naselje Sopotnica, gdje e kod zadnjih kuca ostavi autu i onda se pjesaci 40ak minuta do doma.
Od samog doma vodi vise rekreativnih staza (šetnica) koje su pogodne za dnevne izlete, i svojom duzinom i zahtjevnoscu prilagodljive su svim uzrastima i razl. fizickim mogucnostima i zahtjevima setaca (iz prospekta PSD Postar)
Tradicionalni Zenicki horizonti koje odlicno organizuje Zenicko planinarsko drustvo "Vedro".
Dodje se autobusom do skretanja za selo Putis sa magistralnog puta Lašva Travnik. Odatle ide konstantni uspon od par km do mjesta nadomak naselja Gumanjci. Iz Putisa se produzi prema selu Jelinak i na ulazu u selu se skrene na stazu kraj potoka desno i ubrdo. Put dalje vodi kroz lijepe predjele, mjesovite sume, preko livada, kroz napustena stocarska naselja do izletista gdje se odvaja desno i zaokrece prema magistralnom putu M17 Zenica Kakanj. Tu negdje iznad puta skrece za selo Gumanjci, odakle prati makadamski put lijevo prema Gornjoj Zenici, gdje se opet odvaja staza desno prema Kljunu odakle se pruza prekrasan pogled na grad Zenicu i prema samoj Zenici.
Prelijep februarski dan, setnja prekrasnom klisurom koju pravi rjecice Zgosca , putem koji vodi od Kaknja do obliznjih naselja i izletista i ski centra Ponijeri. Zgosca je vrludajuci na par mjesta napravila prekrasne usjeke u stijenama. Krajni cilj setnje bilo je izletiste Vidikovac odakle se za ljepsih dana pruza prekrasan pogleda na tok Zgosce i na sam Kakanj. U blizini Vidikovca nalazi se podrucje Gradine sa oznacenom nekropolom stecaka. Do Vidikovca sam stigao skrecuci u naselju Ivnica desno prema Semetisu i nedugo nakon skretanja skrecuci sa puta prema Semetosu desno, prvo makadamskim putem a zatim oznacenom stazom. Po zavrsetku uspona lijevo se odvaja put za nekropolu a desno za Vidikovac. Vratio sam se stazom koja prolazi kraj nekropole i vodi do planinarskog doma Bocica , skrenuvsi lijevo prema naselju Zagradjen i putu koji vodi od naselja do Kaknja spojivsi se sa dolaznim putem.
Ideja za neki naredni put ovim krajevima prepunim prirodnih ljepota, pitomih brda , starih spomenika i zanimljivih naselja gdje se mijesa staro i novo, jeste dolazak autom do naselja Ivnica i setnja odatle kako bi se izbjeglo pjesacenje kraj dosta prometne ceste i iskoristilo vise vremena za obilazak prirode, planinarskog doma Bocica i mozda i naselja Nazbilj u kojem se nalazi jos jedna oznacena nekropola stecaka. Ipak i tako se isplati na par mjesta zastati i diviti se rjecici Zgosci i klisuri kroz koju prolazi
Distance: 15.37 km.
44.638039
18.426541
Gornja Miricina - doviste Ratis - Rasljeva - Gornja Miricina
Kružna lagana, zimska ruta iz Gornje Miricine prema dovistu-izletistu Ratiš koje se nalazi na tromedji opcina Gracanica-Srebrenik-Lukavac.
daljni tekst preuzet sa : https://www.sodalive.ba/aktuelnosti/lukavac-grad/pogled-sa-planine-ratis-na-lukavac-i-okolna-mjesta-sve-govori/
Sa zapadne strane Ratiša nalaze se naselja općine Gračanica (Rašljeva, Donja Orahovica i Miričina), sa sjeveroistočne strane naselja općine Srebrenik (Seona, Cage i Tinja), a sa jugozapadne strane naselja općine Lukavac (Berkovica, Gnojnica, Kruševica, Dobošnica, Gornja Smoluća ili kako se na starim kartama naziva – Murat Agić i Gornji Lukavac).
Preciznije rečeno, najviši vrh planine Ratiš, koji narod najčešće naziva Dovište, po drevnoj tradiciji održavanja dovi na njemu, nalazi se na tromeđi starih srednjovjekovnih naselja Mirične (sa Rašljevom), Gnojnice (sa Berkovicom) i Seone (sa Cagama).
Danas je najlakši pristup vrhu Ratiša je iz pravca Dobošnice i sa magistralnog puta Tuzla-Doboj. Najviši vrh planine Ratiš iznosi 596 m.
Sad vec tradicionalna tura koju organizuje planinarsko drustvo Vedro Zenica u okviru svojih "Horizonti" tura koji prilaze gradu sa razlicitih strana svijeta. Ideja svakako za svaku pohvalu. Ovo je samo dio te ture, drugi dio je ovdje: https://www.wikiloc.com/hiking-trails/zmajevac-31022030
Tura je dobro osmisljena i ne narocito kondiciono zahtjevna, ima par manjih uspona i na kraju silaz sa Zmajevca prema gradu.
Krece se od naselja Ovnak koji se nalazi na zapadnom rubu opcine Zenica, ide se jedno vrijeme putem , prodje se iznad naselja Grahovcici u kojem se nalazi malo jezero nastalo od povrsinskog kopa. S puta iznad Grahovcica fino se vide visoki obronci Vlasica, staza zatim dalje ide uzvisenjem iznad naselja Janjac i spusta se kod mjesta Obrenovci na asfaltni put. Ovaj track je dotle zabiljezio a slj. 6,7 km se nastavlja na https://www.wikiloc.com/hiking-trails/zmajevac-31022030 Od mjesta Obrenovci se ide asfaltnim putem lijevo i onda se predje cesta u mjestu Kozarci i tu se penje do seoskih mezarluka od kojih se ide desno prema Zmajevcu i onda spusta u grad.
Svih zajedno preko 17 km do stanice u gradu i ne izgleda tako malo, ali kao sto se vidi na trackovima radi se uglavnom o laganom spustanju.
pod nazivom "Gostilj Ozren (rijekom Prenjom)" Prvi put nam je smetalo sto smo se morali vratiti istim putem kojim smo se i poeli na Gostilj, pa smo ovaj put pokusali da iznadjemo neku novu povratnu stazu tako da ruta bude kruzna. Orijentisali smo se koliko je moguce na postojece brojne oznacene staze i puteve, presli prekrasnim rijetkim borovim sumama, ali je problem nastupio kad smo vec izasli na put, jer put nas je vodio dalje od pocetne lokacije. Tu smo opet morali skrenuti na manje prokrcene staze i bogaze i onda doslovno zaglavili krecuci se potokom i skakucuci sa kamena na kamen. u nekim momentima lijepo, adrenalinsko iskustvo, u drugim malcice naporno i rizicno i vjerovatno neprimjenjivo u bilo koje drugo doba godine. da smo ipak produzili putem naisli bi na groblje i kod njega skretanje, sto bi nam produzilo turu jedno 3 km, ali bi je ucinilo daleko manje rizicnom i napornom.
Gostilj je ovaj put bio sav u magli i nije bilo nista od prekrasnog pogleda na okolna mjesta koji smo imali prosli put
Na karti su samo prikazana skretanja koja smo koristili pri povratku , poslije uspona na Gostilj
Krece se od predjela Vitlenice na koju se stiže nakon što se sa magistralnog puta Sarajevo Mostar , na semaforu u Jablanici, skrene desno, pa se onda prati put lijevo prema Tomislavgradu, Posusju i visoravni Blidinje. Skrene se lijevo poslije mjesta Sovici i ponovnog nailaska na asfaltni put. Ide se dobrim makadamskim putem oko tri kilometra do skretanja na oznacenu sumsku stazu za vilinac i zaglavlje. Uska staza konstantnim usponom ide prvo šumom a zatim prelazi u kraški predio prosaran zelenilom, prelijepim udolinama, jezercetom i prekrasnim pogledom na udaljene vrhove i vrleti. Kretanje je otezano jer je staza cijelim dijelom neravna, kamenita i postoji opasnost da kod svakog neopreznog koraka moze doci do proklizavanja i izvrtanja zgloba. Ipak pogled na okolne predjele Cvrsnice, doline Neretve i Prenja, sam prizor Hajduckih vrata kad se prodje jezerce i popne se na visinu od preko 2000 m, vrijedan je i veceg truda od gledanja gdje stajes. Staza je odlicno oznacena, usponi nisu preteski, a pohvale ovaj put idu i za planinarsko drustvo "Vedro" iz Zenice , jednu mladu i odlicno uigranu ekipu, koja vodi racuna o svakom detalju i dobro je organizovala ovu turu.
Sad već tradicionalna Colanova transverzala. Krece se sa glavne autobuske stanice u Zenici autobusom za Hrastovac-Radinovice u 7:40 ujutro. Izadje se poslije stanice Puhovac u rejonu Postojan koji se nalazi na oko 600 m nv. Odatle vodi staza prelijepim predjelima izmedju opcina Zenica i Kakanj, prvo livadama , a zatim šumskim putem koji vodi naizmjenicno kroz mjesovite crnogoricno-bjelogoricne sume, prolazi pored arheoloskog lokaliteta Markov Kamen sa kamenim spomenikom, rejona Lastavice gdje se održava čuveno dovište i dalje kreće prema goletima oko vrha Tvrtkovac odakle se pruzaju prekrasni vidici na okolne krajeve. Kao sto se vidi na tracku kretanje je uglavnom horizontalno uz par karakteristicnih postepenih uspona, jedan na pocetku i dva pred sam vrh Tvrtkovac, tako da staza nije prezahtjevna. Na relativno malom prostoru, 20ak km staze, smjenjuje se svi karakteristcni ekosistemi srednje Bosne, od crnogoricnih suma, preko bjelogircnih suma, livada i goleti. Nakon planinanrskog graha koji na povratku organizuje planinarsko drustvo Colan spusta se u selo Tresnjeva glava odakle se redovnom autobuskom linijom u 17:20 vraca u Zenicu.
Posebne pohvale planinarskom drustvu Colan na odlicnoj organizaciji, zahvalnost na dobrom rucku i korisnim informacijama o rejonima kroz koje se prolazi koje smo dobijali od predsjednika drustva Sinana Gluhica na pojedinim etapama staze.
Izdvojene korisne informacije: Polazak : Glavana autobuska stancia Zenica redovna linija Hrastovac Radinovici 7:40 ujutro, cijena karte 2,5 KM Povratak: Tresnjeva glava, 17:20 , cijena karte 2,5 KM
link na slike: https://drive.google.com/open?id=1rWcIvAC_CIraRFou_TMdtRzLJJjme6Bm
Lagana nedeljna setnja stazom koja je prije deceniju dvije uprkos istoj udaljenosti bila daleko "dalja" i opasnija. i sad o tome svjedoce brojni natpisi "minska polja" sa obje strane puta. Ipak vedar dan, lijepi vidici, dva oveca fazana koja su skakutala ispred nas dijelom puta, ucinili su da bar na trenutke zaboravimo ono sto je glavna misao na pomen ovih krajeva i dan danas.
Tradicionalna 20-ta Zeljezarska Trensverzala koju organizuje PD Zeljezara Zenica. Ide se autobusom do Sebuja odakle se ide putem kraj Babine rijeke a zatim laganim usponom do Bijelih Voda, stocarskog naselja sa par kuca, odakle se staza penje do Kraljevina . Ruta onda prolazi prekrasnim livadama i putem, sa vrlo malo uspona i padova do Releja na Smetovima , odakle se spušta do planinarskog doma PD Zeljezare
Prelijepe livade bogate ljekovitim biljem , dosta zakasnjelog voca, nesto sumskih gljiva i par izvora karakterisu ovu rano jesenju rutu.
Lagana , ne previse zahtjevna staza. Zahvalnost ide PD Zeljezara koje vec tradicionalno organizuje u ovo doba godine ovu rutu , te sponzorima i prijateljima koji finansiraju autobuse od Zenice do Sebuja, kao i prigodne poklone svim ucesnicima.
Kad sam trebao ostaviti auto kod auto-elektricara na 4 sata, elektricar me je pitao da li treba negdje da me odveze. Odgovorio sam "ne treba", izvadio ruksak i stapove i reko skoknucu preko do Save. Elektricar se samo nasmijao smatrajuci to dobrom salom i mahno mi okrenuvsi se da radi. Kad sam se poslije 4 sata vratio pokazujuci mu predjenih 15 km i krug koji sam obiso, odgovorio je da sam sigurno tu bio ranije pa znam teren. Pored "lijepog ubijanja vremena dok cekam", uzivanja u prirodi i otkrivanja novih predjela, ova setnja bila je test i koliko se covjek moze pouzdati i kako izgledaju putevi i staze na terenu koje mu wikiloc i google maps oznace kao prohodne i koristi ih cak i za auto-rutiranje i kako izgledaju putevi koje ne oznaci a sa satelitskog snimka su jasno vidljivi. Odgovor na kraju, bar ovdje , je da na terenu cesto nema jasne razlike. sumski putevi koji su oznaceni ne razlikuju se puno od onih neoznacenih i cesto na skretanjima nisi siguran koji je put veceg prioriteta. i oznaceni putevi su neprohodni za osobna vozila, zarasli , neravni ili blatni. ali plus za google je da ipak te najgore "najcesce" ne koristi za rutiranja, zaobilazi ih i ne preporucava ih , mada su bar iz onog sto je vidljivo na karti oznaceni istim prioritetom kao i oni drugi. i drugi plus je sto oni koji su oznaceni sigurno postoje i prohodni su bar pjeske, sto je velika pomoc prilikom planiranja pjesackih ruti na nepoznatom terenu. Nazalost zbog nedostatka vremena i malo lutanja po sumskim putevima nismo uspjeli da se spustimo do Save mada smo dosli blizu i nismo naisli ni na jedan vidikovac odakle bi mogli bolje osmotriti rijeku i njenu okolinu.
Distance: 15.27 km.
43.378374
18.61677
Dzemina staza povratak - od Katuna do Zamrstena preko Velike Kosute - Zelengora
Posto smo ovdje https://www.wikiloc.com/wikiloc/user.do?id=3382745 dosli od Zamrstena do Zamrstenskog katuna, sutradan smo se vratili preko vrhova Snjeznica - ispod Male Kosute- Velika Kosuta i onda se spustili na istu stazu sa kojom smo dosli. Sa Snjeznice se pruza prekrasan pogled na najvise vrhove Zelengore s jedne strane, te Maglic Volujak i planine prema Crnoj Gori te na Hercegovacke planine sa druge strane. Na samom vrhu je uska staza oivicena stijenama u kojima se nalazi i prirodna pecina. Velika Kosuta dominira regionom. S nje se pogled siri i prema istoku, prema Drini i masivima Crne gore.
Distance: 8.35 km.
43.385238
18.659761
Dzemina staza - Zelengora - od Zamrštena do Zamrštenskog katuna
Na polaznu tacku se dodje kad se skrene neposredno prije spomenika i kupalista na Tjentistu iz pravca Foce , na makadamski put koji vodi pored rjecica Hrcavke i Mostanice i poslije 3,5-4 km se stigne u naselje Zamrsten. Odatle krece staza, i ona konstantnim usponom, kroz prelijepu i skoro netaknutu prirodu, preko suma i livada sa vrlo bogatom vegatacijom, vodi do doline gdje se nalazi Zamrstenski katun sa par koliba. Katun se nalazi na oko 1600 m nadmorske visine, u prekrasnoj dolini gdje i nastaje rjecica Mostanica koja se tu formira iz okolnih izvora i potocica. Katun je blago okruzen sa svih strana prelijepim vrhovima Zelengore, livadama i goletima mjestimicno prosaranim gustom bjelogoricnom sumom. Prelijepi vidici, mir , izdvojenost, velika raznolikost biljnog i zivotinjskog svijeta, sarenilo boja, bogatstvo voda i izvora , jednostavan pristup nekim od najljepsih vrhova Zelengore, samo su neki su od razloga za posjetiti ovo podrucje. U dolini mozete naci i vece kolicine raznovrsnog, nezagadjenog, ljekovitog i jestivog bilja , od potocarke (podbjela) kraj potoka, do vrkute, selepa, borovnice, metvice.... koji kao da tu kreiraju vlastiti eko sistem razlicit od okolnih mjesta U blizini, odmah preko brda se nalazi i stari Katun, privremeno ljetno naselje stocara gdje se nalazi nekropola sa 20ak stecaka
Krenuli smo od fabrike vode koja se nalazi u dolini prekrasne rjecice Prenje koja na puno mjesta pravi prirodne male slapove koji zavrsavaju u kazanima-prosirenjima sa vodom gdje se i golim okom moze vidjeti riba , isli rjecicom uzvodno, dobro nasutim, tvrdim makadamskim putem koji se spaja sa asfaltiranim putem na raskrsnici u širem rejonu sela Paklenica. Na raskrisnici smo skrenuli lijevo da bi obišli farmu jelena kopitara i onda se vratili nazad i na istoj raskrsnici produzili, dobro oznacenim putem, a poslije i stazom, prema Gostilju na koga smo se popeili sa juzne strane. Gostilj , iako ne toliko visok, 773 m, je sa svih strana prilicno dominantno uzvisenje, sa kojeg se pored okolnih Ozrenskih sela pruza prekrasan pogled na sliv rijeke Bosne od Maglaja prema Doboju, a sa vrha i sami grad Doboj, naselja u opcini Doboj Istok i grad Gracanica. Iako postoje bar dvije markirane staze za povratak sa Gostilja sa sjeverne i zapadne strane, vratili smo se istim putem nazad, a te staze ostavili za neki naredni put.
Krenuli smo od privremenog stocarskog naselja Gradina koje se nalazi malo iznad sela Umoljani. Odatle se planinarske staza račvaju prema Lukomiru, jedna preko Obalja, a druga preko Studenog Potoka i stazom poviš kanjona Rakitnice. Mi smo krenuli markiranom stazom-putem prema Obalju, ali nismo koristili klasičnu planinarsku stazu, nego smo se kretali uzduz makadamskog puta koji vodi dolinom Dugo Polje prema Lukomiru. Usput smo se pokusali popeti na vrh Lovnica koji se nalazi s desne strane puta krecuci se prema Lukomiru, ali zbog guste sume i velikog snijega nismo uspjeli.
Vratili smo se markiranom stazom iznad kanjona Rakitnice, sa prekrasnim pogledom na Kanjon i Visocicu i na kraju smo produzili dolinom gdje vijuga Studeni Potok nazad ka pocetnoj destinaciji.
Distance: 19.73 km.
44.20375
18.503545
Cunista Olovo (od Krivaje do Konjuha) - Idrisova staza
Šetnja prelijepim predjelima oko Krivaje u blizini Olova - selo Čuništa i obroncima Konjuha. Krenuli smo od dzamije u selu Čuništa, spustili se do Krivaje, pratili njen tok uzvodno i onda se lagano uspinjali do Lovacke Kuce lokalnim putevima i stazama. Kod lovacke kuce smo naisli i na markiranu stazu koju su oznacili Banovicki planinari, jedno vrijeme smo isli njom i onda se odvojili od te staze prateci put kraj rijeke Velika Maoca, da bi se od rijeke odvojili lijevo kod druge lovacke kuce i produzili prema stijenama i naselju Jazbina, gdje smo sisli sa puta i produzili sumskim grebenom prema rejonu koji je na karti oznacen kao Kobile i prema rijeci Kamenica. Spustili smo se do rijeke, produzili lijevo do sumpornog izvora kraj rijeke i onda presli rijeku i nastavili se kretati uzvodno Krivajom prema rejonu Jehovaca i prema pocetnoj tacki.
Na ovoj ruti su nas odusevili prekrasni prizori rijeke Krivaje, prelijepe mješovite crnogoricne i bjelogoricne sume izmedju kojih se nalaze livade koje vrve od biljnog i zivotinjskog zivota , dosta prirodnih izvora i prekrasni vidici.
Po nazivim rejona kretali smo se ovako Cunista-Variva-Sikirica-Milankovski Oglavic-Duge Torine-Jelica-Razboriste- Jazbine-Kamenica-Jehovaca-Zidine(sadrvani)-Dvorista-Luke
Distance: 20.62 km.
44.612303
18.333399
Orlovo Jezero - slivom Jadrine - Kraljica - Orlovo Jezero (Ozren)
Kružna ruta koja kreće od Orlovog Jezera , ide makadamskim putem prekrasnim slivom Jadrine okružene crnogoričnim šumama , skreće lijevo od skretanja za selo Brezici , gdje put prelazi u odlično označenu planinarsku stazu, koja je dio Ozrenskog maratona i koja se penje prema planinarskom domu i vrhu Kraljici , odakle se spušta do sela Kaluđerica sa Manastirom i vraća se asfaltnom cestom do polazne tačke.
Ruta uglavnom prati stazu Jadrina http://www.ozren.org/index.php/srl/planinarenje/ozrenski-maraton/staza-jadrina koja je dio Ozrenskog planinarskog maratona
Sve pohvale Ozren Outdoor i Ozrenskim planinarskim društvima za odlično markirane staze koje vode ovim prelijepim predjelima sa puno voda , izvora , uređenim izletištima i predivnim vidicima.
Krenuli od skretanja prema Bistrovcu (odmah nakon skretanja prema Tresnjevoj Glavi). Kretali se dobro označenom planinskom stazom koja se lagano uspinjala do Rogatke. Od Rogatke se spuštali prema planinarskom Domu Tvrtkovac, gdje smo odmorili i onda produžili do stare Dzamije na Pepelarima i prirodnog cuda, najstarijeg drveta Tise u Evropi:
poslije se vratili putem od Pepelara prema Bistrovcu, slabo koristenim i neprohodnim za luksuzna vozila. Predjeli prekrasni i vecim dijelom , osim oko sela, nismo nikog sreli
zanimljovisti o lokaciji: U selu Pepelari se nalazi drvo muška i ženska Tisa ili Taxuz bocata čiji je obim 483 cm i smatra se jednom od najstarijih na svijetu. Muška tisa raste u zaseoku Berbići, na nadmorskoj visini 660 metara. Obim te tise je mjeren pola metra iznad površine zemlje i iznosi 390 cm, a njena visina je oko 17 metara.
Osim tise na Pepelarima su pronađene tri kamene kugle idealnog oblika što je nesumnjivo znak da to područje treba arheološki obraditi i istražiti. Prijeratna i poslijeratna ispitivanja stručnjaka su dokazala da se na mjestu gdje se nalazi selo i planinarski dom sudaraju povoljne struje vazduha koje jako dobro utiču na zdravlje (popravlja se krvna slika, reguliše krvni pritisak, aritmija srca, umanjuje se nervoza i stres).
U podnožju planine Tvrtkovac, koji se nalazi na nadmorskoj visini 1304 m, nalazi se selo Pepelari, pored kojeg protiče Pepelarska rijeka. Pepelari su izletište udaljeno 48km od Zenice, na nadmorskoj visini od 770 m. Smatra se da je Tvrtkovac u srednjovjekovnoj Bosni bio važno strateško uporište za vrijeme vladavine Bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića, čije je sjedište bilo u Bobovcu kod Kaknja, te se vjeruje da je po njemu ovaj planinski vrh dobio ime. Selo Pepelari okruženo je planinama Rogatka, Vranica i Hotanj i ima oko 450 stanovnika. Mještani su poznati uzgajivači pčelinjeg meda, sa ispašom na prelijepim pašnjacima i crnogoričnoj šumi. Ovi predjeli spadaju među najljepše u BiH.
Od Jeline preko pruznog prelaza kod tri vode putem prema domu za Lisac. nismo skrenuli stazom lijevo (oznaceno mjesto na karti) nego smo produzili potokom i onda napravili tezak uspon kroz sumu i onda se opet sastali sa stazom. U povratku smo pratili stazu kraj potoka
Sa puta Tešanj - Novi Šeher skrene se putem kraj rijeke Glava i penje se do Crnog Vrha, najviše kote gdje se nalazi osmatračnica sa zastavom i ratne linije odbrane sa lijepo obilježenim ključnim mjestima za odbranu kraja.
Vratili smo se putem koje sumsko preduzece koristi za prijevoz drva i izasli na put Tesanj-Novi Seher oko 1,5 km dalje od početne tacke.
U nižim dijelovima se nalazi crnogorična šuma, sa prelijepim izletištem kraj rijeke Glave na početku rute, a kako se penje više crnogoričnu šumu smjenjuje listopadna.
Pošto ruta dijelom prati ratne linije odbrane treba biti veoma oprezan radi mina i ne skretati sa i na terenu djelimično označene rute.
Na puno mjesta usput se nalaze lovačke osmatračnice i u doba kad smo mi isli bilo je ljekovitih biljaka podbjela i plucnjaka, a ljeti je bogato gljivama
Kruzna ruta od Brnjica - zaseok Laze sjevernom stranom iznad rijecice Zuce prema Ponijerima i nazad putem kraj rijeke Zuce . Prolazi kroz prekrasne predjele livada i rijetkih crnogoričnih suma sa dosta izvora. Zimi jako teska ruta zbog neprogazenih i nerasciscenih puteva koji se rijetko koriste. Na mjestima je bilo i preko pola metra snijega. Ruta kreće blizu mjesta gdje se Zuca ulijeva u Ribnicu, na samom ulazu u zaseok Laze, predje se mostic i penje se uzbrdo livadom do pocetka sume. Onda se koristi sumski put sve do dijela gdje se ide markiranom stazom Ponijeri - Crni Vrh. U povratku smo koristili dobro utaban i sirok sumski put kotlinom rjecice.
Ponijeri su vikend naselje a i izletište za mnoge Kakanjce kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Naziv Ponijeri potječe od riječi «ponori» ili «poniranje». I zaista u Ponijerima se na nekoliko mjesta mogu susresti ponori. U Ponijerima su vršena ispitivanja negdje iza drugog svijetskog rata bojenjem vode tamošnjih potoka. Voda koja ponire u središtu Ponijera, dokazano je, da se ta voda pojavljuje negdje na dnu Ponijera u obliku vrela. Boriva riječica pritoka Trstionice je u stvari jedan krak te vode koja dotiče sa Ponijera.
Četiri su puta od Kaknja kojima možemo doći na Ponijere. Jedan je preko Kraljeve Sutjeske, drugi preko kotline rijeke Ribnice, treći uz Malu rijeku preko Jehica a četvrti najkraći negdje oko 20 km od Kaknja uz rijeku Zgošću preko Tršća i Paočina.
Nadmorska visina Ponijera je negdje oko 1000 m a kote okolo Ponijera su preko 1000 m. A to je naidealnije područje i visina za odmor i rekreaciju. Zrak je neobično čist i bogat kisikom. Značajno su udaljeni od zagađivača okoline.
Prije šezdesetih godina to je bilo zemljoradničko zemljište za ukos trave i uzgoj stoke. Poslije II sv. rata na lokaciji Ponijera - Vrheblje je bila planirana izgradnja bolnice za plućne bolesnike, ali mješanjem politike taj je projekat preseljen u Sarajevo. Građenjem prvog puta, preko Kraljeve Sutjeske Ponijera se otvaraju za izletnike i počinje izgradnja vikend naselja.
Područje je idealno za lov srneće divljači a taj dio lovišta je ocijenjen sa «vrlo dobrom ocijenom» ili drugi bonitetni razred (od pet postojećih). U riječicama ima dosta pastrmke, a na proplancima gljiva i šumskog voća.
Lagana šetnja cestom uz malu visinisku razliku, prekrasnim predjelima pousorja, prolazak kraj nekropole od 23 stecka, Ularice i vracanje uz ularicku rijeku nazad. Staza krece od raskrsnice od Makljenovca prema skretanju za Ularice i ide putem prema Omanjskoj. Stecci se nalaze na oko 7 km zracne linije od grada Doboja
Zimska setnja prelijepim predjelima sjeverno od grada Varesa, obroncima Zvijezde , negdje oznacenim kao Debelo brdo.Krenuli smo sa parkinga ispred ribnjak-restorana Sirena, Odmah iznad table sa oznakama pravaca nalazi se staza koja se penje uzbrdo kroz borovu sumu i markirana je zutim markacijama-Put zdrave hrane. Staza kroz sumu je prelijepa i kod groblja na ulazu u Stricu prelazi u asfaltirani put koji vodi kroz selo. Selo je, kao i susjedna sela, jos od prije rata selo sa turistickom tradicijom, mogu se naci apartmani koji se iznajmljuju, uzeti zdrava hrana, kuce su autenticne i zadrzale su izgled i duh starih vremena, dvorista su uredna, postoji mnogo info tabli..Prvobitno smo planirali skratiti kroz selo i uputiti se direktno nekim od puteva prema izletistu i vrhu Obla glava, ali zbog snijega i magle, odlucili smo ipak ici okolo preko Zarudja i pratiti zute markacije Puta zdrave hrane . Kod izletista i restorama wigvam, ima tabla i markirano skretanje lijevo za Oblu glavu, prati se put i dodje se do izletista skoro ravnim putem. Na izletistu ima par sadrvana i igraliste, okruzeno je zdravom Borovom sumom i od odredjene tacke staza je oznacena kao trim staza sa oznakama vjezbi koje se mogu raditi na njenim pojedinim dijelovima. Vrh Obla glava nije oznacen, a po koordinatama nalazi se na jednoj zaravni u sumi nedaleko od izletista.Po povratku prosli smo preko skijalista Dobra voda, u cijoj se blizini nalazi i izvor Stavnje i krenuli putem prema Javorniku. Na jednom dijelu smo se odvojili lijevo nekih 200 m do najveceg vrha Debelog brda Krst visine 1252 m. Staza do vrha nije markirana, ali na samom vrhu nalazi se ornamentirani kriz. Produzili smo prema Javorniku, spustili se do glavne ceste i prosli kroz rijedak i neobican prirodni fenomen - tunel Ponikve.Predivan kraj sa spojem lijepe prirode, livade, suma, autenticnih - starinskih sela i neobicnih prirodnih fenomena.ythttps://www.youtube.com/watch?v=OHz1FcDa2bM
Distance: 13.86 km.
43.747481
18.265423
Igman (Veliko polje - PD Javornik - Crni vrh 1647 m nv)
Zimska tura prema najvisem vrhu Igmana - Crnom vrhu. Krece se iz Velikog polja , s parkinga hotela Monti, produzi se od parkinga prateci stazu H7 prema Javorniku i Velikoj Vlahinji (i Lokvanjskom jezeru). Staza je markirana do doma Javornik, odakle za Crni vrh treba ici od doma lijevo pa putem uzbrdo, kad izadje na drugi veci put, treba ici neko vrijeme s njim lijevo pa skrenuti stazom desno kroz sumu prema vrhu. Staza od doma do vrha nije markirana, vrh je oznacen malom kupicom kamenja i grananama i nalazi se usred sume. Mi smo ipak zbog opalog lisca mogli ipak proviriti malo prema Velikoj Vlahinji i centralnom grebenu Bjelasnice. Ocekivali smo da je staza bar do doma prohodana, medjutim nije bila, ne koristi se puno i snijeg se zbog toga sto je sva staza u sumi zadrzao duze. Pomogla nam je vododerina koja je napravila uski prolaz bez snijega vecim dijelom puta do Javornika. Od Javornika do vrha snijeg je bio na mjestima i pola metra dubok. Tako da oni koji se odluce zimi krenuti na ovu rutu znaju s cim se sve mogu susresti. Na par mjesta markacije vode i desno od puta i pravo, mi smo se drzali pravo, a na jednom mjestu u blizini doma smo skrenuli desno i kroz lijepu , rijetku sumu dosli do doma. Lijepa lagana tura ko voli setnje lijepim crnogoricnim sumama , bez mnogo uspona, 10ak kilometara u oba pravca, pogodna i za one koji ne zele velike setacke i planinarske izazove yt https://www.youtube.com/watch?v=z5F8klw8-8E
Maglicka planina nalazi se izmedju planina Vran, Cvrsnica i Ljubusa , te Ramskog jezera sa sjevera. Do pocetne tacke se dodje kad se putem koji vodi od Blidinjskog jezera prema Risovcu i Jablanici ili od Jablanice prema Blidinjskom jezeru skrene prema Kedzari i Prozoru . Odmah poslije skretanja naidjete na prekrasnu, veliku nekropolu stecaka Dugo polje poslije koje produzite putem prema mjestu hodocasca Divi Grabovcevoj. Ona se nalazi na makadamskom putu Blidinje - Prozor, koji zimi nije prohodan. Tu mozete parkirati i onda produzite malo putem naprijed do rjeđe borove sume s desne strane puta kroz koju mozete proci do puta paralelnog glavnom koji prolazi kroz Kedzaru. Kad predjete put naidjete na velike udubine - lokve kod kojih pocinje nesto veci uspon. prostor je otvoren, sa dosta vrtaca , s jedne strane iza ledja citavo vrijeme gledate na Vran planinu, a s desne strane vidite Dugo polje odakle ste dosli i Cvrsnicu. Kako se penjete vidici se sire prema Rami i Ljubusi na sjeveru, Tusnici na zapadu. . Najveci vrh Velika Vlajina je u pravcu Rame i Proslapske planine i nalazi se svega 2,5 km od pocetne tacke i oko 300 m visinske razlike sto ovo svrstava u lagane ture. Staza nije markirana ali nema sume, livade su prosarane vrtacama i nije se tesko orijentisati. Mi smo imali srece da je snijeg bio dovoljno tvrd da nismo propadali pa smo imali predivnu zimsku idilu sto se moze vidjeti i na videu. U povratku smo napravili krug i vratili se preko Male Vlajine https://www.youtube.com/watch?v=N2dTSD8Tn7g
Proslapska planina je blago odvojena cjelina koja se nalazi izmedju Ljubuse sa zapada i Ramskog jezera sa istoka, dok je sa sjevera omedjeno Zahumom i obroncima Raduše. Planina je otvorena, sa mnogo vrtaca, ambijentom podsjeca na kraske planine. Krajolik je ispresijecan sitnim stijenjem, niskim rastinjem, zbunjem, rijetkim sumama i ogradjenim proplancima za stoku. Pjesacenje smo krenuli od Konobe Proslapske planine. S puta Prozor -Tomislavgrad se skrena za Orasac. Odmah na skretanju se nailazia na vidikovac sa prelijepim pogledom ja jezero. Asfaltni put dalje vodi sa zapadne strane Ramskog jezera i nakon jednog prosirenja skrece se desno i uzak put vodi uzbrdo prema mjestima Kozo i Sisici. Kod konobe smo ostavili auto i krenuli u pravcu Koza. Put do mjesta Kozo je asfaltiran i na par mjesta ima divan pogled na jezero. Tuda smo se vratili praveci kruznu rutu. Na pocetku smo prvo skrenuli lijevo livadskim putem kraj kojeg se nalazi niz zicama sa elektricnom strujom, ogradjenih pasnjaka sa stokom. Odmah kod konobe su nam se pridruzila tri prelijepa ovcarska psa koji su nas pratili cijelo vrijeme, pa je bilo malo napeto pri susretima sa stokom. Zbog stoke i ogradjenih pasnjaka nismo mogli cijelo vrijeme pratiti put, pa smo se na mjestima provlacili slijedeci vizuelno stazu prema grebenu sa najvecim vrhom planine okruzenim sumom. Mozda bi bolja varijanta bila da smo jos malo krenuli naprijed sa autom i onda se preko otvorenog terena, zaobilazeci pasnjake kretali prema grebenu. Najveci vrh Kik , siri dio se zove Dasnik, nalazi se usred crnogoricne sume i nije oznacen. Od njega smo se spustili sumskim putevima prema jednoj farmi odakle vodi asfaltni put do pocetne tacke. Interesantni, lijepi, otvoreni predjeli, prosarani ljudskom aktivnoscu, kamenim zidovima, na mjestima pogledi na jezero, na Radusu na sjeveru, Vranicu na istoku, a na jugu Cvrsnicu pa sve do Bjelasnice i Visocice, cini predjele Proslapske planine divnom destinacijom. Staza nije markirana i tehnicki i kondiciono nije previse zahtjevna. yt video https://www.youtube.com/watch?v=bL2qrvA18vc
U selo Crnač se dolazi, asfaltnim putem, iz Kaknja kroz Zgošću pa prema Ponijerima i brzo skrenuti oštro lijevo. Od džamije u Zgošći do džamije u Crnču ima oko 2 km. Na turu smo...
Ishodište je Mačkovac u Kraljevoj Sutjesci, iz avlije Dragana Aždajića.U Mačkovac se dolazi autom iz pravca Kaknja, na 1 km prije groblja u Kraljevoj Sutjesci. Staza nije...
Ishodište: kuća Dragana Aždajića na cesti iz Kaknja, malo prije Kraljeve Sutjeske.Kružna tura: Mačkovac - Orljača - Teševo - Podborovi (šadrvan, lovačka, čeka) - Zateševlje -...
Not rated yet
Challenge 2000+
Na listi se nalaze učesnici koji su posljednji verifikovali vrhove
