Postoje različiti motivi odlaska na planinarsku turu. Nekada idemo da vidimo neki novi planinski vrh, jezero ili neko drugo mjesto, gdje do tada nismo bili. Nekada se takmičimo sami sa sobom, ispitujemo svoje granice i pokušavamo dostići neki zacrtani cilj. Neke su ture prilično opasne, neke interesantne, a na nekim jednostavno samo uživamo i budemo totalno opušteni.

Naš današnji izlet na Crveni kuk je bio baš takav. Nismo morali žuriti, nije naporno, imali smo povoljno vrijeme, dug dan... Ma jednostavno sve se poklopilo. Da stvar bude još ljepša skoro mjesec dana nismo bili u planini pa je to još više pojačalo užitak. Auto smo parkirali u Sinanovićima i uputili se ka Jelenjači. Prije nego je put ka Crvenom kuku asfaltiran, u vrijeme kiša, kada je u Jelenjači dosta vode znali smo do Puzimskog groblja doći makadamskim putem. Sada to uglavnom izbjegavamo, osim zimi kada snijeg potpuno prekrije asfalt :)

Već na Puzimskom groblju se moglo vidjeti da će dan biti idealan i bez vjetra. Oblaka je bilo, i tek za popodne je bila najavljena kiša, ali do tada smo imali još dosta vremena. Po samim Crvenim kukom smo se obradovali još uvijek neobranim borovnicama. Njihovo vrijeme je već prošlo, mada ih ove godine i nije bilo u izobilju. Va vrhu, vrijeme idealno za uživanje. Duga pauza za ručak, kafu i druženje sa prijateljima koji su taj dan dijelili Visočicu sa nama. Poslije nekih, skoro dva sata, jedan oblak zakloni sunce i podsjeti nas da je vakat da krenemo. Ni u povratku nismo žurili i trudili smo se da maksimalno iskoristimo dan. Kiša nas je stigla na domak Sinanovića, tako da nije bilo potrebe za kabanicama. Ostalo je još samo da svratimo u Tušila kod Sene na kafu i time završimo ovaj predivni izlet.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)

 Rezervišite ovu turu !