Tmurno i maglovito vrijeme nije baš za velikih nadmorskih visina. Nismo dugo birali i nako nam se Ormanj svojom blizinom, i šumom koja štiti od vjetra, sam nametnuo.
Ovaj 1. januar su bili organizovani tradicionalni usponi na Trebević i na Treskavicu. Mi smo ipak odlučili otići negdje gdje nema gužve. Crveni kuk i planina Visočica.
Tura na Veliku Oštrovaču bi se zbog svoje dužine, od skoro 20km, mogla nazvati kondiciono zahtjevnom. Međutim kako smo nekoliko zadnjih tura hodali po prilično zahtjevnim terenima, na kojima nema nikako ili je vrlo malo uređene staze, ovo je bilo pravo osvježenje.
Sa Crnog polja najviši vrh Vjetrenig brda Erać je prilično daleko. Zato smo se odlučili za dvodnevnu turu. Prvi dan bi došli do PK Vrutak i tu prenoćili, a sutra izveli uspon na Erać.
Ukoliko se na Ovču krene iz Mostarske Bijele treba se spremiti za ozbiljnu planinarsku turu. Nekih 20 kilometara udaljenosti (u oba pravca) ne bi bilo tako strašno da nema i skoro 2000 metara visinske razlike.
Južni greben Čvrsnice 2. dio. Prošle godine smo zbog lošeg vremena obišli samo jedan dio ovog grebena i konačno smo odlučili da to završimo. Ostao nam je dio od vrha Kapci do Kote 2038.
Ova tura se trebala zvati Erač-Lupoglav-Vidina kapa-Herač, ali na kraju osta samo Lupoglav. Nešto je bilo do nas, nešto do drugih okolnosti, uglavnom sve se hairli završilo sa Lupoglavom.
Page 20 of 94