Tura na Hojtu je prilično kratka i obično je čuvamo za kratke zimske dane, ili periode nestabilnog vremena.

Polazna tačka je kod planinarskog doma Bijele vode. Hladno, vedro jutro i dosta novog snijega, ako ništa obećavalo je barem nekoliko lijepih fotografija. Prije samog polaska vidjesmo da je od jutros već neko prošao ka Hojti i da  postoji prtina pa odlučismo da krplje ostavimo u autu. Krenuli smo lagano stazom, koja u prvom dijelu prolazi kroz bjelogoričnu šumu. Polahko se otvarao pogled ka Observatoriju, Oblju i grebenu Visočice.

Izlaskom na greben osjetili smo i vrlo jak i hladan vjetar, koji je na izloženim mjestima brisao naše tragove u roku par minuta. U kombinaciji sa -3°C osjećaj hladnoće je bio puno veći. Srećom vedro nebo i sunce su ipak bar malo ublažavali hladnoću.

Na samom vrhu je bilo skoro nemoguće ostati duže od par minuta. Svaki, vjetru izloženi dio kože se bukvalno ledio skoro trenutno, pa pauzu  nismo ni pravili. Ova panorama je od prije par godina. Sada se na stijeni neposredno pored vrha nalazi spomen obilježje posvećeno oslobođenju Hojte u proteklom ratu.

Nažalost zbog jakog vjetra nismo snimili novu panoramu. Odmah smo krenuli nazad prema Bijelim vodama. Kako je i bilo najavljeno na vremenskoj prognozi, vedro nebo su zamjenili oblaci, postalo je još hladnje i nekako strašnije. Odabir ovako kratke ture je bio ispravan.

Po povratku kući na vijestima čujemo da je na Bjelašnici nestao meteorolog, koji se taj dan zaputio na ka Observatoriju. Nekako smo se nadali da će biti na vrijeme pronađen, ali u ovako teškim uslovima bukvalno svaka minuta može činiti granicu između života i smrti. Nažalost, njegovo tijelo je pronađeno tek poslije par dana. Ovakvi događaji nas podsjećaju kako se na planini u samo par minuta sniježna bajka može pretvoriti u ledeni horor.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)